PETRA RADIN: ‘Filharmonijskim predstavama za djecu učimo ih umjetnosti’

Autor:

26.10.2022.,  Zagreb - Premijera predstave Napokon orkestar Zagrebacke filharmonije.  Photo: Igor Soban/PIXSELL

Igor Soban/PIXSELL

Petra Radin, redateljica predstave za djecu Zagrebačke filharmonije

Nakon što je prošloga tjedna u Velikoj dvorani Lisinskog održana premijera predstave za djecu „Napokon orkestar!“ skladatelja Marina Rabadana, u izvedbi orkestra Zagrebačke filharmonije, solista Josipe Bilić i Marka Hergešića te pod ravnanjem Krešimira Batinića, predstava kreće na gostovanja. „Napokon orkestar!“ uvodi publiku u svijet glazbe kroz priču o gradu Zvukogradu. U njemu su, u Ulici nota, živjele četiri velike obitelji: Gudić–Žicić, Udaraljkić, Limarić i Drvić–Puhić. Svi instrumenti su bili različiti, a opet su živjeli u zajedništvu. Iako se nisu previše družili, nego samo unutar svojih grupa, dijelili su note, tonalitete, ritam, tempo i imali su istog dirigenta – gradonačelnika Frakića. I jedan jednostavan, skladan život. No baš zato što je gradonačelnik poznavao izvrsnost svakog instrumenta, nikako se nije mogao pomiriti s prosječnošću. Uvijek je govorio da je glazba nešto uzvišeno i da nikako ne smije biti prosječna. Ona zaslužuje biti najbolja, zahtijeva pomicanje granica.

Petra Radin, redateljica predstave „Napokon orkestar!“ koja je postavljena u sklopu ciklusa MINIMINI i koju je u samo dva dana u Lisinskom vidjelo više od 3000 djece, dala je kratak intervju Nacionalu.

NACIONAL: Otkud ideja za predstavu kroz koju će se djeca upoznati s orkestrom, klasičnom glazbom, operom?

Ideja je nastala tijekom lockdowna, kada su svi umjetnici bili primorani zaustaviti svoje stvaralaštvo. To nije nimalo ugodan osjećaj za nekog tko je navikao imati koncerte svakoga petka, i to u zajedništvu. Pritom prvenstveno mislim na orkestar Zagrebačke filharmonije s kojim imam priliku kreirati ciklus MINIMINI već četvrtu godinu. Ova predstava je posvećena njima, glazbenicima, jer su dokazali da umjetnost uvijek pronalazi svoj put i da nikako ne može iščeznuti. Iako razdvojeni, nastavili su muzicirati iz svojih domova, glazba je spojena i opet je nastao orkestar. E, tu je čarolija, u hrabrosti.

Moja sestra Paola, inače flautistica, i ja sjele smo svaka ispred svojeg ekrana i krenule u avanturu. Nismo pojma imale što će od toga biti. Samo smo pisale. I nastao je „Napokon orkestar!“. Priča je to koja govori o svemu ovome što smo prošli i što prolazimo danas, ali glazbenim jezikom. Korona muzičkim jezikom znači stanku, produljenje trajanja note ili pauze, a nakon čega najčešće dolazi do kulminacije glazbe, vrhunca djela. Istu takvu sudbinu želimo i svima nama, da obogaćeni spoznajama koje smo doživjeli u toj stanci, zagrabimo u život još hrabrije i da umjetnički eksplodiramo. Na svima nama je prenijeti djeci takve poruke jer će ona jednoga dana voditi ovaj naš svijet. Ostavimo im malo ljubavi, a to može jedino umjetnost. Veliko je to oružje i olako ga shvaćamo.

NACIONAL: Što je ciklus MINIMINI?

Ciklus MINIMINI nastao je s ciljem da djeca ne doživljavaju koncertne dvorane elitistički, nego da im glazbena umjetnost bude dohvatljiva. Željeli smo da se uz orkestar osjećaju sretno i opušteno, što će, vjerujemo, kasnije doprinijeti redovitim posjetima klasičnim koncertima. Zamišljeno je da predstava ponudi sve elemente, kako bismo pripremili teren da djeca zadnjih pet minuta samo slušaju skladbu. Onako kako to bude na pravom koncertu klasične glazbe. Krenuli smo s „Ježevom kućicom“ koju poznaju sve generacije. Marin Rabadan preuzeo je note napisane olovkom na papir od Hrvoja Hegedušića i napravio predivne aranžmane u kombinaciji s autorskom glazbom. Uz soliste Hanu Hegedušić, Vladimira Tintora, Borka Perića i Damira Poljičaka te dirigenta Davida Danzmayra koji je bez problema obukao kostim ježa, nastala je čarolija koja rasprodaje dvorane prije negoli i otvorimo prodaju. A 26. studenoga imat ćemo izvedbu uz promociju nosača zvuka, koji je nastao u suradnji s PARMA Recordings i producentom Bobom Lordom.

NACIONAL: Nakon „Kućice“ slijedile su i druge predstave?

Tako je, zatim smo napravili koncertnu predstavu „Božić kod Zimogroznih“, za koju je aranžmane i autorsku glazbu raspisao također član Zagrebačke filharmonije, skladatelj i kontrabasist Dubravko Palanović. Jan Kerekeš, Dražen Bratulić, Hana Hegedušić i Tia Mikić uvode djecu u tradicionalnu božićnu glazbu našeg podneblja, ali kroz suvremene aranžmane i jednu vrlo toplu i emotivnu priču. I onda je došlo vrijeme za operu! „Ivica i Marica“, pod ravnanjem našeg šefa dirigenta Dawida Runtza, uz samu kremu operne glazbe – Adelu Golac Rilović, Ozrena Bilušića, Martinu Tomčić, Josipu Bilić i Josipu Gvozdanić te operni zbor Zvjezdice. Ta izvedba je upravo bila potvrda onome što govori predstava „Napokon orkestar!“. Umjetnost pobjeđuje i točka!

I sada je, eto, na red došao i projekt koji govori o onima zbog kojih smo ovdje. Koji nas inspiriraju cijelo vrijeme – a to je orkestar. „Napokon orkestar!“, čiju je maestralnu autorsku glazbu napisao trombonist Zagrebačke filharmonije skladatelj Marin Rabadan. Pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića, uz soliste Josipu Bilić i Marka Hergešića otvorili smo Međunarodni dječji festival u Šibeniku s prijenosom na HRT-u. Nismo ni sanjali tako dobre reakcije. Nikada ne znaš kako će biti i to je taj odgovor publike koji nas čini živima. Nakon zagrebačke premijere i dvije zaredom rasprodane dvorane Vatroslava Lisinskog, sigurni smo da smo pogodili. Te ovacije, skandiranja kada dolazi svaka grupa instrumenta, vrisak na kraju, pljesak umjetnicima da izađu nekoliko puta i reakcije djece na priču nama su velika nagrada. Osmijesi na licu muzičara, dirigenta i solista govore sve – tu smo za vas i želimo stvarati još više, jer ima smisla.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.