Petra Mrduljaš režira predstavu ‘Plavi jež’ u Zagrebačkom kazalištu lutaka, premijera je 22. studenoga

U Zagrebačkom kazalištu lutaka premijerno će 22. studenoga biti izvedena predstava “Plavi jež” u režiji Petre Mrduljaš, o utjecajima interneta i društvenih mreža na djecu i mlade. Petra Mrduljaš dala je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Zašto ste odabrali ovaj naslov?

“Plavi jež” je autorski tekst Ane Tonković, a proizišao je iz potrebe da se pozabavimo temom s kojom se svakodnevno susrećemo, u društvu, ali i u vlastitome domu, a to je suvišak vremena koji mi i naša djeca provodimo uz mobitele i računala. Virtualni svjetovi postali su neka vrsta opijata koji narušavaju mentalno zdravlje i smatrali smo da je važno na to upozoriti djecu i roditelje.

NACIONAL: Predstava se bavi društvenim mrežama, odnosno, opasnostima virtualnog svijeta, iznimno aktualnom temom o kojoj se sve više počinje govoriti i kroz kazalište. Što muči vjevericu Mirjanu i što će ona naučiti?

Vjeverica Mirjana u našoj predstavi dopustila je da je igrica “Plavi jež” pretjerano zaokupi pa je zanemarila prave prijatelje. Istodobno, našla se na meti igrača pod imenom Turbo Megahek, koji joj je napravio štetu u igrici, ali joj je potom i prijetio u stvarnome svijetu. Pouka koju smo željeli prenijeti je da se djeca moraju obratiti odrasloj osobi ako se nađu bilo kako ugrožena. Djeca se, naime, u svijetu igrica otvaraju komunikaciji s drugim igračima skrivenima iza izmišljenih imena i sličica, što može biti vrlo opasno jer ih nepoznati ljudi mogu vrijeđati, ponižavati, ucjenjivati… A i tražiti nešto od njih u realnosti. A tada to više nije igra.

NACIONAL: Kao što ste rekli, riječ je o autorskom tekstu pa će se tako djeca sigurno moći bolje poistovjetiti s junakinjom i njezinim okruženjem?

Djeca će svakako prepoznati sve elemente igrica kojima su zaokupljena, a odrasli će se, nadamo se, s nostalgijom prisjetiti igrica iz osamdesetih koje smo oživjeli kroz dizajn lutaka i glazbu. Nismo se željeli nadmetati s vizualima suvremenih igrica, koje su izuzetno sofisticirane, nego smo napravili hommage igricama osamdesetih, što u predstavi prate i glazba i koreografija.

NACIONAL: Zašto je važno djeci govoriti o internetu i društvenim mrežama?

Djeca u današnje vrijeme odrastaju s mobitelima u ruci i ta digitalna stvarnost za njih je izuzetno važna. Roditelji ne mogu uvijek pratiti što se događa u tome svijetu, a i teško je držati korak sa svim novim opasnostima koje djeci prijete. Ali kao što kaže baka Nevenka u našoj predstavi, i za nove igre vrijede dobra stara pravila, a to je da vrijeđanje, prijetnje i ucjene nisu prihvatljivi ni na ulici ni u igrici. Važno je da djeca znaju da se mogu i moraju obratiti odraslima ako se nađu u neugodnoj situaciji i da ne smiju tajiti što se događa.

NACIONAL: Na što ste se fokusirali u svojoj osmoj režiji, što vam je najvažnije da lutke poruče?

U predstavi sudjeluje četvero glumaca od kojih je svatko unio svoje školovanje, talent i lutkarsko iskustvo da oživi svoj lik. Ivan Simon, Jadran Grubišić, Filip Lugarić i Andrea Baković imali su velik izazov oživljavanja plošnog svijeta igrice i živopisnih likova koje tumače. Usto smo ih kroz glazbu i koreografiju vratili u šašav i šareni svijet osamdesetih tako da smo, vjerujem, napravili predstavu u kojoj nema praznoga hoda, nego pregršt igre i smijeha.

NACIONAL: Koji su vam planovi nakon ovoga?

U Zagrebačkom kazalištu lutaka nakon ove premijere prvo dolazi adventski period, koji je u svakom dječjem kazalištu zahtjevan, ali i uzbudljiv. Odmah u siječnju počinje rad na novome naslovu, a to je “Pipi Duga Čarapa” u režiji Saše Broz. Moja iduća režija u matičnoj kući bit će božićno izdanje Mede Đure, koji je postao omiljen lik među našim gledateljima i to me izuzetno veseli jer obožavam božićni ugođaj, a i veselim se novim pustolovinama našeg medvjedića.