Zabrinjava što su posljednjih godina ekstremni događaji češći, a pojave intenzivnije. Događa se upravo ono na što su klimatolozi već desetljećima ranije upozoravali”, izjavila je u razgovoru za Megawatt Petra Mikuš Jurković, voditeljica Službe za vremenske prognoze i upozorenja na opasne vremenske pojave Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ). Ljeto na izmaku obilježila su neobično duga i izrazito vruća razdoblja, nakon kojih su uslijedila nevremena obilježena grmljavinom i tučom koja je početkom srpnja nanijela veliku štetu u nekoliko sela u Slavoniji. Petra Mikuš Jurković otkriva pozadinu nastanka takvih nevremena te govori o sve češćim vremenskim ekstremima na području Hrvatske, ali i cijele Europe i svijeta, a ujedno i napominje da je cijelo razdoblje od siječnja do lipnja ove godine rekordno toplo razdoblje otkako postoje mjerenja temperature na globalnoj razini.

MEGAWATT: Je li ovo ljeto doista po do sada poznatim podacima jedno od najtoplijih u povijesti mjerenja?

Ova godina, uključujući klimatološko ljeto 2024., odnosno lipanj, srpanj i kolovoz bit će jedno od najtoplijih, ako ne i najtoplije razdoblje otkad postoje mjerenja. Lipanj 2024. već je zabilježen kao globalno najtopliji lipanj u povijesti mjerenja, a srpanj 2024. je globalno drugi najtopliji mjesec ikada, odmah iza srpnja 2023. Zapravo, cijelo razdoblje od siječnja do lipnja ove godine bilo je rekordno toplo. Prema NASA-inoj analizi podataka o globalnoj dnevnoj temperaturi, 22. srpnja 2024. bio je najtopliji dan ikad zabilježen. I u Hrvatskoj su lipanj i srpanj bili iznadprosječno topli. U lipnju pozitivno odstupanje srednje mjesečne temperature zraka bilo je do 2,8 °C u odnosu na razdoblje 1991. – 2020., a u srpnju čak do 3,8 °C. Zbog toga je srpanj u većem dijelu Hrvatske bio ekstremno topao te na većini postaja i zabilježen kao najtopliji mjesec otkad postoje mjerenja.

MEGAWATT: Dojam je da su toplinski valovi posljednjih godina češći nego ranije, odnosno da su temperature vrlo visoke veliki broj dana u nizu, je li to točno?

Toplinski valovi nisu ništa neobično, pojavljivali su se i ranije. No s klimatskim promjenama i sve većim zagrijavanjem atmosfere oni postaju intenzivniji, dugotrajniji i učestaliji. To i sami sve jasnije uočavamo. Prema izvješću Međuvladinog povjerenstva za klimatske promjene (IPCC), u narednim desetljećima klimatske promjene će se nastaviti u svim regijama. Uz globalno zatopljenje od 1,5 °C, toplinski valovi postat će sve češći, tople sezone dulje, a hladne kraće. Povećavanjem zagrijavanja na 2 °C, ekstremne vrućine sve će češće dosezati kritične pragove tolerancije za poljoprivredu te zdravlje ljudi i životinja. Na području Hrvatske, broj i trajanje toplinskih valova značajno variraju, prostorno i vremenski. Ipak, analiza za razdoblje 1991. – 2022. pokazuje porast broja dana tijekom kojih su bili zadovoljeni kriteriji za izdavanje upozorenja na toplinski val. Ovi kriteriji su definirani na temelju istraživanja povezanosti temperature zraka i smrtnosti te pobola. Utvrđene su kritične vrijednosti za osam različitih regija u Hrvatskoj, iznad kojih raste opasnost od smrtnosti. Primjerice, najmanji broj dana tijekom kojih su bili zadovoljeni kriteriji za izdavanje upozorenja na opasnost od vrućine zabilježen je 1997., a najveći broj 2012. kada su izdana čak 233 upozorenja na opasnost od djelovanja toplinskog vala na ljudsko zdravlje. DHMZ izdaje upozorenja na toplinske valove koji mogu utjecati na zdravlje na tri razine: umjerena opasnost, velika opasnost i vrlo velika opasnost. Upozorenja se temelje na prognozama minimalne i maksimalne temperature zraka za danas i iduća četiri dana. Projekcije za budućnost pak pokazuju jasan porast minimalne i maksimalne temperature diljem Hrvatske, s najizraženijim povećanjem tijekom ljeta, što se navodi u osmom nacionalnom izvješću Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime (UNFCCC). Stoga se u budućnosti može očekivati nastavak porasta broja toplinskih valova.

MEGAWATT: Pojavile su se neke brojke koje govore o velikom porastu toplih noći, primjerice u Zagrebu i Splitu u proteklom desetljeću, potvrđuje li to i službena statistika?

Tako je. Taj trend potvrđuju i podaci s mjernih postaja DHMZ-a, a to je još jedan pokazatelj globalnog zatopljenja. Tople noći, kada se minimalna temperatura ne spušta ispod 20 °C, postaju sve češće tijekom zadnjeg desetljeća. Posebice je to uočljivo duž jadranske obale i u Zagrebu, gdje je to u velikoj mjeri posljedica i jakog urbanog efekta zagrijavanja, odnosno sve izraženije betonske izgradnje te smanjenja zelenih površina. Nedavno istraživanje kolega s PMF-a i DHMZ-a pokazuje kako će do kraja 21. stoljeća broj toplih noći biti u daljnjem porastu, čak i izraženijem nego što je to porast broja toplih dana, tj. dana kada je temperatura zraka iznad 25 °C.

MEGAWATT: Može li se za taj rast okriviti samo povećana betonizacija u gradovima ili je riječ o fenomenu koji se bilježi i izvan velikih gradova?

Porast broja toplih noći bilježi se i izvan velikih gradova, a primarno je posljedica globalnog zagrijavanja zbog naglog porasta koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi nakon industrijske revolucije. No u velikim gradovima postoji još jedan mikroklimatski efekt koji dodatno utječe na porast temperature, tzv. efekt urbanog klimatskog otoka ili toplinskog otoka. Urbani klimatski otoci posljedica su pretjerane urbanizacije, smanjenja zelenih površina, asfaltizacije, unosa dodatnih izvora topline unutar gradskog područja. Sve to doprinosi dodatnom porastu maksimalne i minimalne temperature zraka u urbanim područjima u odnosu na ruralna i prirodna okruženja. Ipak, postoje načini na koji se taj učinak može uvelike ublažiti. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine objavilo je ‘’Priručnik o ublažavanju urbanih toplinskih otoka’’. Neke od smjernica su relativno lako izvedive, poput povećanja zelenih površina u gradovima – drveće i zelene površine u urbanim sredinama smanjuju potrebu za hlađenjem u stambenim objektima i snižavaju vanjsku temperaturu zraka.

MEGAWATT: Budući da imamo duga vruća razdoblja, trebaju li nas onda čuditi ekstremna nevremena s tučom, olujnim vjetrom i obilnim oborinama?

S jednog kuta gledišta, te dvije pojave su potpuno različite. Dugotrajne toplinske valove karakteriziraju dugotrajna razdoblja značajno, čak i ekstremno, visokih vrijednosti temperature te nedostatak oborine, a posljedično i suša. Suša je pojava koja globalno zadnjih nekoliko godina nanosi najveće štete. No svaki toplinski val mora doći svome kraju, a velika je mogućnost da ponegdje završi vrlo burno, odnosno uz grmljavinsko nevrijeme. U takvim okolnostima energija koja je na raspolaganju grmljavinskim oblacima je iznimno velika jer vlažan i nestabilan zrak dolazi na pregrijanu podlogu. Također, zbog velike količine energije i procesi u grmljavinskim oblacima su intenzivniji, što rezultira ekstremnijim vremenskim pojavama, odnosno pojavljuju se velika zrna tuče, obilniji pljuskovi koji uzrokuju bujične i urbane poplave te olujni i orkanski udari vjetra kao i veliki broj munja, od kojih su za ljude i imovinu najopasnije one od oblaka prema tlu.

MEGAWATT: Početkom srpnja dijelove Slavonije poharalo je veliko nevrijeme, možete li malo više reći što se točno dogodilo i mogu li se uopće takve oluje prognozirati nekoliko dana unaprijed da građani budu spremni na njih?

Dogodilo se upravo ono iz prethodnog pitanja – toplinski val prekinut je intenzivnom grmljavinskom olujom. Nakon vrućeg vikenda 29. i 30. lipnja, kada su za cijelu Hrvatsku izdana upozorenja za toplinski val, 1. srpnja našim krajevima približavala se hladna fronta sa sjeverozapada, donoseći vlažan i nestabilan zrak. Nad Hrvatskom bila je prisutna velika nestabilnost i količina vlage, a posljedično i vrlo velika energija (tzv. konvektivna raspoloživa potencijalna energija), koju grmljavinska oluja može iskoristiti za rast i razvoj. Također, na intenzitet oluje utječe i smicanje vjetra, odnosno promjena smjera i brzine vjetra po visini čije su vrijednosti isto bile vrlo velike tog dana. Svi ovi uvjeti zajedno stvorili su idealne okolnosti za nastanak intenzivnog grmljavinskog nevremena. DHMZ na svojim službenim stranicama, meteo.hr, objavljuje upozorenja 48 sati unaprijed, koja su također vidljiva i na mrežnim stranicama sustava Meteoalarm. Dan prije događaja, za regiju Zagreb i Osijek izdana su upozorenja za grmljavinsko nevrijeme. U ranim jutarnjim satima tog dana, nakon što su analizirani najnoviji podaci mjerenja i rezultati numeričkih prognostičkih modela, stupanj upozorenja za regiju Zagreb i Osijek podignut je na crvenu, najvišu razinu. To znači da je vrijeme izuzetno opasno, dok je vjerojatnost ostvarenja tog događaja bila 80 posto. Nažalost, prognozirani događaj se ostvario. Sredinom dana oblaci vrlo intenzivnog vertikalnog razvoja počeli su se stvarati u podnožju Alpa i kretati prema Hrvatskoj. Tijekom poslijepodneva, nekoliko vrlo jakih grmljavinskih oblaka premještalo se preko središnje Hrvatske, uzrokujući lokalno olujne udare vjetra i tuču. U istočnoj Hrvatskoj, grmljavinski oblaci su dodatno ojačali, a nažalost najteže je pogođena općina Bošnjaci gdje je padala i vrlo velika tuča – promjer zrna tuče veći od 5 cm – što je jedino moguće u slučaju razvoja superćelije. Pojava tuče je u pravilu lokalnog karaktera, a točan lokalitet, odnosno područje gdje će biti najgore, moguće je prognozirati najviše sat vremena unaprijed, kada se već olujni oblak razvije. U tom trenutku možemo pratiti njegov daljnji razvoj, intenzitet i putanju koristeći podatke radara, meteoroloških satelita i podatke o električnom pražnjenju, odnosno munjama. No uvjeti za nastanak takvih intenzivnih grmljavinskih oluja često su vidljivi i nekoliko dana unaprijed na određenom području, kao što su naše klimatološke regije za koje izdajemo upozorenja. U slučaju kada je dan ili dva unaprijed za određeno područje izdano upozorenje za grmljavinsko nevrijeme, preporučujemo dodatno pratiti prognoze i upozorenja, koja se osvježavaju i nekoliko puta dnevno prema potrebi, odnosno dostupnim novim prognostičkim materijalima. Tako se možemo donekle pravovremeno pripremiti i zaštiti od opasnih vremenskih pojava. Također, na dan kada se očekuje grmljavinsko nevrijeme, važno je pratiti i radarske produkte koji su dostupni na našim mrežnim stranicama. Oni daju uvid o trenutnoj raspodjeli oborine nad teritorijem Hrvatske, njenu intenzitetu, ali i procjenu o mogućoj tuči.

Foto: DHMZ

MEGAWATT: Što je presudno za snagu superćelija?

Njihova dinamika i raspodjela uzlaznog i silaznog toka unutar superćelije, odnosno nastanak snažne rotacijske uzlazne struje. Superćelija je dobila to ime jer je jedini grmljavinski oblak koji ima razvijenu, vlastitu rotaciju unutar uzlazne struje, poznatu kao mezociklona. Ključan čimbenik za razvoj rotacije je veliki iznos vertikalnog smicanja vjetra, koje treba biti barem 15 m/s, a najčešće se javljaju u okruženju gdje je smicanje vjetra 20 m/s i više. Također, važno je što je uzlazna struja lokacijski pomaknuta od područja silaznog, oborinskog toka, koji bi gušio vertikalna gibanja i uzrokovao raspadanje oblaka. U takvim uvjetima, rotacijska uzlazna struja može dugo živjeti i razviti vertikalne brzine koje dosežu i 50 m/s. Zbog svoje snažne uzlazne struje, superćelije mogu uzrokovati vrlo opasne vremenske pojave. To uključuje olujne i orkanske udare vjetra, obilne pljuskove koji za posljedicu imaju bujične i urbane poplave te veliku i vrlo veliku tuču. Superćelije su također jedino izvorište za nastanak tzv. mezociklonalnog tornada, kao što je bio onaj u Češkoj 2021., o čemu se dosta pisalo i u našim medijima. Koja će vremenska pojava biti dominantna prijetnja kod određene superćelije ovisi, između ostalog, o njihovoj organizaciji. Ako su superćelije posložene u liniju, najčešće dominantna vremenske pojava je olujan i/ili orkanski vjetar, što smo nažalost i iskusili 19. srpnja prošle godine. Ako su izolirane, najčešća je dominantna prijetnja velika tuča. No osim organizacije, važni su i uvjeti u prizemnom sloju kao i cijeloj troposferi, uključujući raspodjelu vlage, nestabilnosti i smicanja vjetra. Potrebno je napomenuti kako svaka superćelija ne mora i nema za posljedicu ekstremne vremenske pojave. Javljaju se i tzv. mini – superćelije, koje su manjih dimenzija ili primjerice one koje su relativno kratkog trajanja, obično oko jedan sat. Takve superćelije uglavnom uzrokuju manje i lokalizirane štete. Zbog svega navedenog prognoza takvih događaja još uvijek je jedan od najvećih izazova za svakog prognostičara.

MEGAWATT: Nevrijeme u Slavoniji je praćeno vrlo velikim zrnima tuče, jesu li takva zrna karakteristična za superćelijske nevremena i postoje li podaci jesu li i zrna tuče u posljednje vrijeme veća od prosjeka?

Nažalost, ovogodišnje nevrijeme prvog dana srpnja nanijelo je veliku štetu na istoku zemlje, ponajviše uzrokovanu vrlo velikom tučom. Takva zrna tuče veća od 5 centimetara nastaju jedino u superćelijama koje imaju dovoljno snažnu i postojanu uzlaznu struju koja omogućuje da se zrna tuče razviju do ekstremnih veličina prije nego što zbog svoje težine padnu na tlo. Stanovnici toga kraja zrna tuče uspoređivali su s veličinom teniske loptice, i zaista prema procjeni stručnjaka koji rade na Europskoj bazi opasnih vremenskih pojava (eng. European Severe Weather Database, ESWD/ESSL), zrna su bila promjera i do 9 cm. Kada se analizira intenzitet tuče tijekom određenog razdoblja, najčešće se uspoređuje učestalost pojave velike tuče – promjera većeg od dva centimetra – i vrlo velike tuče – promjera većeg od 5 centimetara. Prema novijim istraživanjima, primjerice za područje sjeverne Italije, koje je grmljavinski najaktivnije područje u Europi, vrlo velika tuča postala je tri puta češća u posljednjem desetljeću u usporedbi s 1950-ima. Iako je sjever Italije svojevrsni ekstrem, učestalost veće tuče povećala se i gotovo u svim predjelima Europe. Prošle godine srušen je i dosadašnji rekord najvećeg zrna tuče u Europi i u Hrvatskoj. Novo, rekordno veliko zrno tuče na području Europe zabilježeno je 24. srpnja 2023. u sjevernoj Italiji, u selu Azzano Decimo i imalo je promjer od čak 19 centimetara. U Hrvatskoj je novi rekord postavljen u srpnju 2023. u Ribniku blizu Karlovca, gdje je promjer zrna tuče bio 13 centimetara.

‘Klimatske promjene i globalno zagrijavanje najviše se očituju u sve dugotrajnijim toplinskim valovima te sušnim razdobljima i ekstremnim požarima’

MEGAWATT: Možete li na kraju reći postoji li uopće sumnja da su ovakvi vremenski ekstremi uzrokovani klimatskim promjenama i kako odgovoriti onima koji tvrde da su ovakve temperature bile i ranije te da one nemaju veze s klimatskim promjenama?

Grmljavinske oluje, kao i druge opasne vremenske pojava, prisutne su bile i ranije. No zabrinjava što su posljednjih godina ekstremni događaji češći, a pojave intenzivnije. Događa se upravo ono na što su klimatolozi već desetljećima ranije upozoravali. Klimatske promjene i globalno zagrijavanje najviše se očituju u sve dugotrajnijim toplinskim valovima na kopnu i u morima te sušnim razdobljima i ekstremnim požarima. S druge strane, sve učestalije i obilnije kiše dovode do ekstremnih poplava tijekom još intenzivnijih uragana.

Iako povezanost klimatskih promjena i grmljavinskih oluja nije tako jasna kao kod navedenih pojava, možemo očekivati da će grmljavinske oluje u budućnosti biti intenzivnije. Ljudsko djelovanje od industrijske revolucije, posebice korištenje fosilnih goriva, uzrokovalo je nagli porast koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi. Ovi plinovi djeluju kao ‘‘pokrivač’’ zadržavajući toplinu i tako zagrijavajući Zemlju. Posljedično, temperatura zraka i oceana raste, što utječe na kruženje vode u prirodi, odnosno hidrološki ciklus, te mijenja uobičajene vremenske obrasce. Ovo također doprinosi otapanju kopnenog leda. Sve navedeno dovodi do pojave sve većeg broja ekstremnih vremenskih pojava. Brojke su jasne: naš planet se zagrijava brže nego ikad. Analize pokazuju da je srednja globalna temperatura u razdoblju 2011. – 2020. bila 1,09 °C viša u odnosu na razdoblje 1850. – 1900. Ovo zagrijavanje je izraženije iznad kopna nego iznad oceana. Također, s velikom pouzdanošću može se zaključiti da srednja globalna temperatura od 1970. raste brže nego što je to bilo u bilo kojem drugom 50-godišnjem razdoblju tijekom najmanje zadnjih 2000 godina. Od 1980-ih svako desetljeće bilo je toplije od prethodnog, a posljednjih devet godina bile su najtoplije zabilježene. U 2023. godini prosječna globalna temperatura blizu površine Zemlje bila je rekordno visoka, za 1,45 °C viša od temperature predindustrijskog razdoblja (1850. – 1900.), a srpanj i kolovoz bili su najtopliji mjeseci ikad zabilježeni. Ovi podaci jasno ukazuju na to da se klima već značajno promijenila i da se opasno i brzo približavamo kritičnom pragu od 1,5 °C porasta temperature u odnosu na predindustrijsko razdoblje, koji je postavljen Pariškim sporazumom. Iako klimatske promjene djeluju sporo, dovoljno su brze da utječu na kvalitetu i sigurnost naših života. Ipak, još uvijek nije prekasno jer imamo rješenja koja mogu pomoći u ograničavanju globalnog zagrijavanja.