Predstava ‘LizistRATa’ premijerno će se izvesti 27. srpnja u sklopu Splitskog ljeta

U sklopu Splitskog ljeta 27. srpnja premijerno će se izvesti predstava ‘’LizistRATa’’ u režiji Paola Magellija kojem je to prva režija u Splitu nakon 21 godinu. Tekst je kombinacija djela četvorice autora – Aristofanove ‘’Lizistrate’’, Homerove ‘’Ilijade’’, antiratnih stihova Predraga Lucića i ‘’Generala’’ Mate Matišića, a u prvi plan stavlja rat kao konstantno stanje u kojem se Europa nalazi. U predstavi igraju Nives Ivanković, Monika Vuco Carev, Katarina Romac, Anastasija Jankovska, Andrea Mladinić, Ana Marija Veselčić, Marjan Nejašmić Banić, Zdeslav Čotić, Luka Čerjan i Stipe Radoja. Glavnu ulogu – Lizistratu – igra 34-godišnja splitska glumica Petra Kovačić Botić. Rođena je u Splitu 1988. Umjetničku akademiju u Splitu upisala je 2009., a diplomirala 2015. Iste godine postala je članica Drame HNK Split. Na matičnoj akademiji radi kao asistent na kolegiju glume u klasi profesora Milana Štrljića od 2013. godine. Osim s ovom premijernom predstavom, Petra Kovačić Botić na Splitskom će ljetu nastupiti i 6. kolovoza, u predstavi PlayDrame ‘’Sretna ne bila’’, na istoj lokaciji, Meštrovićevu Kašteletu.

NACIONAL: Igrate glavnu ulogu u predstavi ‘’LizistRATa’’ koja će se igrati na Splitskom ljetu. Kako ste doživjeli taj lik, na što ste stavili fokus?

Lik koji igram nije samo Aristofanova Lizistrata jer predstava započinje događajima iz Aristofanove komedije, ali se kasnije nadograđuje materijalima koji služe kao gorki, osuvremenjeni nastavak te klasične priče. Najvažnije mi je bilo na neki način zaokružiti cijelu stvar i u svim segmentima predstave, bez obzira na to što se temelje na drugačijim predlošcima, baviti se istom stvari, slijediti istu nit vodilju. Prikazati putanju jednog ideala, od gotovo luđačke i neustrašive vjere do potpunog sloma i najgorčeg razočaranja.

NACIONAL: To je zapravo kombinacija tekstova četiriju autora – dvojice klasika i dvojice suvremenika – a glavna tema je rat. Kako ste to sve ukomponirali? Što je bilo najizazovnije u tome cijelom procesu nastajanja predstave?

Čini mi se kako je vješta i maštovita dramaturška montaža tih raznorodnih tekstova, od Homera i Aristofana do Mate Matišića i pjesama Predraga Lucića, rezultirala pričom koja je puno veća i važnija od Aristofanove mudre komičke provokacije. Nismo imali većih problema prilikom montaže tih materijala, jer je od početka procesa bilo jasno postavljeno što se predstavom želi reći. Meni je bilo najizazovnije izboriti se s obimom glumačkog zadatka u ne baš najlakšim uvjetima rada u vanjskom prostoru.

NACIONAL: Kakvo je vaše iskustvo s ovim tekstovima, s ovim autorima?

Riječ je o potpuno različitim materijalima; Homerov ep, Aristofanova klasična komedija, Matišićeva suvremena drama i Lucićeva lirika. Svaki segment bio je izazov za sebe, glumački intrigantan u svojoj različitosti. Posebno mi je drago što se u emotivnom središtu, srcu predstave, nalaze upravo divne pjesme Predraga Lucića, čovjeka koji je u splitskoj i hrvatskoj kulturi uzoran primjer duhovitog i srčanog čovjekoljublja.

NACIONAL: Tekst govori o tome da u Europi rat ne prestaje, evo nažalost u Ukrajini je rat nakon ruske agresije, kako ste to doživjeli?

Rat u Ukrajini doživjela sam kao veliki šok. Izgleda da je pojam mira na europskim prostorima uvijek relativan, riječ je zapravo o trenutnom odsustvu rata. To je, uostalom, jedna od središnjih tema ove predstave.

NACIONAL: Predstavu režira veliki Paolo Magelli, kako vam je raditi s njim, što ste naučili?

Puno sam naučila, puno ću tek shvatiti da sam naučila. Ono što slijedi nakon ovakvog glumačkog iskustva je dug period procesuiranja i osvještavanja. Ima nešto u tome kad iskusni autoritet govori malo ali vrijedno.

NACIONAL: Rođeni ste u Splitu, tamo ste završili i Akademiju, a i odmah dobili posao u HNK, zašto volite Split?

Moji planovi su bili drukčiji. Svaki put kad bih odlučila i isplanirala jedno, život bi mi namjestio drugo. Volim Split, najviše zbog svoje obitelji i djetinjstva. Prije je Split mirisao na more, sada miriše na fritezu. Živim na relaciji Split-Zagreb, iz privatnih i ponešto poslovnih razloga.

Petra Kovačić Botić s kolegama glumcima, redateljem Paolom Magellijem i ekipom ‘LizistRATe’. FOTO: Miroslav Lelas/PIXSELL

NACIONAL: Kakva je splitska publika? Igrali ste sad već velik broj predstava, možete reći o kakvoj se publici radi, ali i kakav je vaš odnos kao glumice prema toj publici?

Za splitsku publiku se uvijek govori da je zahtjevna. Zahtjevnost u sebi sadrži visoke kriterije i žao mi je kada se takvoj publici podilazi i zakida ih se za nove izazove. Vidim iz predstave u predstavu kako je to publika koja na lijep način podržava mlađe generacije glumaca.

NACIONAL: Predstava igra na Splitskom ljetu, što mislite o tom festivalu, koliko je važan za Split i hrvatsku kulturu? Kakva su vaša sjećanja na festival, jeste li odlazili gledati predstave, što vam je najviše ostalo u sjećanju?

Splitsko ljeto je od neophodne važnosti za kulturu Splita i šire. Svake godine iza tog festivala stoji ogroman trud radnika u kulturi. Umjesto da se nostalgično sjećam kako je bilo nekad, više sam zainteresirana za budućnost tog festivala.

NACIONAL: Igra se na otvorenom, koliko prostor, ambijent, može donijeti drugačiji duh cijeloj predstavi?

Meštrovićev Kaštilac je veličanstven prostor, čija monumentalnost dolazi najviše do izražaja kada se u njega minimalno intervenira. Umijeće je iskoristiti takve prostore, isto kao i prilagoditi im se. Takvi prostori znaju biti nemilosrdni.

NACIONAL: Na Akademiji ste asistentica na kolegiju glume u klasi profesora Milana Štrljića od 2013., kako je došlo do tog angažmana i što vam on donosi?

Još za vrijeme studija, profesor mi je natuknuo da razmislim o asistenturi. Zvučalo je izazovno, pa sam ispočetka dolazila iz znatiželje. I tako deset godina. Nedavno sam postala docent.

NACIONAL: Što možete naučiti studente, a što ste vi od njih naučili?

Mislim da više učim ja od njih nego oni od mene. Ja sam samo jedna osoba unutar njihova školovanja koja se trudi naučiti ih kako da sačuvaju sebe radeći ovaj bespoštedni posao.

NACIONAL: Uskoro će se na Splitskom ljetu izvesti i predstava ‘’Sretna ne bila’’ PlayDrame, u kojoj također igrate. To je ženska predstava, govori o snazi žene, baš kao i ‘’LizistRATa’’. Koliko je važno o tome govoriti i koliko je to vama važno kao glumici i kao ženi?

Sigurno da je važno. Žene se ne smiju sramiti svoje snage, već je hraniti osvještavanjem. Odrastanje u patrijarhalnoj sredini gdje se zna tko je žena i koja je njena uloga, potiče žene na odustajanje od svega što nije tradicijom uvjetovano. Obrazovanje je ključno za rast svakog pojedinca bez obzira na rod.

‘Splitsko ljeto je od neophodne važnosti za kulturu Splita i šire’, smatra glumica Petra Kovačić Botić. FOTO: Miroslav Lelas/PIXSELL

NACIONAL: Kakvim vidite položaj žene u hrvatskom društvu? Nevjerojatno je da moramo o tome razgovarati, ali stalno slušamo o nekom obliku diskriminacije, da ne govorim o pokretu ‘’Nisam tražila’’ baš u vašoj glumačkoj zajednici.

Pravedno je da na vidjelo izlaze postupci ljudi koji su svojom pozicijom drugima uništavali živote. U hrvatskom društvu se svaki dan susrećemo s diskriminacijama svake vrste. Nevjerojatno je da se prije deset godina pričalo o tome koliki je postotak žena u Saboru ili sl., a danas raspravljamo o tome ima li žena pravo na svoje tijelo ili nema. Toliko o položaju žena.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili baviti glumom, što vas je potaknulo?

Ideja da se igram.