Na tri etaže Stare gradske vijećnice na splitskoj Pjaci, Petra Dajak Belas donijela je presjek najznačajnijih i najzanimljivijih događaja, razvoj Splitskog ljeta te brojne aktere koji su ga, uz Dubrovačke ljetne igre, učinili najvidljivijom ljetnom hrvatskom manifestacijom na otvorenom.

„Izložbu sam zamislila kao vremeplov ove kulturno-umjetničke manifestacije, a obuhvaća i povijesni dio koji je prethodio njenom nastanku. U prostoru Stare gradske vijećnice, upotrebom bogate dokumentacije izložba ističe najznačajnije događaje, dramske, operne i baletne izvedbe, povijesne okolnosti koje su utjecale na razvoj manifestacije, ali i aktere i osobnosti poput Tomislava Tanhofera, Silvija Bombardellija i Tomislava Kuljiša, s kojima je sve započelo“, istakla je Petra Dajak Belas koja je zahvalila HNK u Splitu i voditeljici arhive Jeleni Šarić za uspješnu suradnju u realizaciji izložbe.

NACIONAL: Što je cilj izložbe?

Cilj izložbe nije bio što široj publici predstaviti povijest jedne kulturno-umjetničke manifestacije, već ukazati na raznolikost programa i sveobuhvatnost umjetničkih disciplina koje ne obuhvaćaju samo tradicionalne grane kazališne umjetnosti, već i program zabavne glazbe, folklora i recitala. Sadržaje, kao dokumente vremena, prikazane na izložbi, birala sam prema nekoliko kriterija. Prvi je zastupljenost svih razdoblja, predstaviti najznačajnije izvedbe po pojedinim desetljećima, ali ravnopravno predstaviti dramu, operu i balet pa čak i kad je balet, primjerice početkom 80-ih godina, skoro bio izguran iz repertoara Splitskog ljeta.

NACIONAL: Na što se oslanja koncepcija izložbe?

Izložba prati brojne lokacije na kojima su se održavale izvedbe, od Peristila, na kojem je sve počelo, preko Vestibula i podruma Dioklecijanove palače, potom Galerije Meštrović, Klaustra samostana sv. Frane, Trga Republike i Narodnog trga, Sustipana, Carrarine poljane, predvorja Muzeja grada Splita, Tvrđave Gripe, pa do lokaliteta u Trogiru ili Vrlici. Naravno, izložba ne može proći bez zaslužnih ljudi, vrsnih koreografa Ane Roje i Oskara Harmoša, bez opernih diva poput Zinke Kunc, Biserke Cvejić, Ljiljane Molnar-Talajić, Nade Puttar-Gold, ali i mnogih drugih velikih domaćih i stranih umjetnika.

NACIONAL: Ideja teatra na otvorenom u Splitu nije bila nova. Koji su važne prethodnice Splitskog ljeta?

U novijoj prošlosti, jedan od značajnijih događaja koji su utjecali na razvoj ambijentalnog kazališta u Splitu je izvedba svečanog epiloga Milana Ogrizovića „Smrt cara Dioklecijana“, podno rimskih stupova na Peristilu 26. i 28. listopada 1913. Drugi takav događaj je praizvedba Tijardovićeve operete ‘’Kraljica lopte’’ povodom obilježavanja 15. godišnjice osnutka nogometnog kluba Hajduk 1926. Posebno važna godina i začetak ideje Jadranskog festivala zbio se 1936., kada je Zagrebačka filharmonija nastupila na Peristilu. Kad je nakon završetka Drugog svjetskog rata HNK ponovno otvoren 1. srpnja 1945., pod nazivom Narodno kazalište u Splitu, ideja o ljetnom festivalu i izvedbama na otvorenom opet je došla u prvi plan. Na čelu kazališta bio je intendant Tomislav Tanhofer, ujedno i ravnatelj Drame, dok je ravnatelj Opere bio Silvije Bombardelli. Ideja započeta s Prvim dalmatinskim festivalom 1946. nije se održala. Godine 1953. na mjesto intendanta Narodnog kazališta u Splitu došao je Silvije Bombardelli, a za njim iz Zagreba došao je Tomislav Kuljiš i postao tajnik Opere i Drame. Na čelo Baleta došli su Ana Roje i Oskar Harmoš koji su osnovali Međunarodnu baletnu školu u Kaštel Kambelovcu.

NACIONAL: Što je u tome vremenu napravio maestro Silvije Bombardelli, u javnosti gotovo zaboravljeni splitski skladatelj i dirigent?

Silvije Bombardelli je bio na čelu Odbora za organizaciju Splitskih ljetnih priredbi i značajno pridonio nastanku i razvoju Splitskog ljeta. Zalagao se za ravnopravnu podjelu domaćih i stranih solista u opernim izvedbama te za uvođenje što većeg broja domaćih djela na repertoar. Bombardelli se zalagao za izvođenje stranih djela na izvornom jeziku, jer su se tada operne produkcije prevodile na hrvatski. Recimo, dok su 1955. svi solisti pjevali na hrvatskom, operna pjevačica Eleanor Steber je jedina pjevala na izvornom francuskom. Silvije Bombardelli je utemeljitelj i umjetnički ravnatelj Splitske filharmonije, čime se ova izložba posebno ne bavi. Dirigirao je prvu „Aidu“ na Peristilu i simfonijskim koncertom Splitske filharmonije. Radio je scensku glazbu za Tanhoferovu „Antigonu“, „Kralja Edipa“, „Orestiju“ i „Agamemnona“. Nešto kasnije dirigirao je izvedbama opera „Turandot“, „Otello“, „Orfej i Euridika“, „Norma“ i nizom drugih. Od njegovih djela na Splitskom ljetu izvodili su se baleti „Stranac“, „Poklade“, „Ballabile“, a kasnije „Krvo-proljeće“ i „Grob u žitu“.

NACIONAL: Koja je bila prva službena izvedba u ljeto 1954. godine?

Iz toga vremena, kad Splitske ljetne priredbe još nisu službeno bile festivalska manifestacija, važno je spomenuti djelo gotovo zaboravljenog intendanta i redatelja Tomislava Tanhofera. On je prvi uočio potencijal Peristila kao prirodne antičke pozornice na kojoj bi se trebala izvoditi djela antičke tematike. Stoga je on za prve Splitske ljetne priredbe 1954. pripremio premijeru Sofoklove ‘’Antigone’’ s Marijom Danirom u glavnoj ulozi. Scenograf ‘’Antigone’’ bio je njemački slikar Rudolf Bunk koji je sa samo nekoliko rekvizita uspio dočarati Antigonino doba i istovremeno ne oduzeti ništa od ljepote Peristila. Fotografije prve dramske izvedbe, Sofoklove „Antigone“, zauzimaju posebno mjesto na ovoj izložbi. Zanimljivo je da je kritiku ove predstave za Slobodnu Dalmaciju napisao Miljenko Smoje. Prvi plakat izradio je dugogodišnji scenograf Narodnog kazališta Rudolf Bunk. I taj se plakat sa stiliziranim peristilskim stupovima zadržao više godina, ali uvijek u drugoj boji.

NACIONAL: Kad se počinje izvoditi Verdijeva „Aida“ koja je postala zaštitni znak Splitskog ljeta?

Verdijeva „Aida“ iste godine izvedena je upravo na Peristilu koji je do današnjeg dana ostao najvažnija pozornica Splitskog ljeta. Međutim, manje je poznato da su prve Splitske ljetne priredbe započele izvedbom Gotovčeve opere „Ero s onoga svijeta“ u dvorištu ljetnog kina “Split“. Uz „Eru s onoga svijeta“, „Aidu“ i Tanhoferovu „Antigonu“, izvedene su opere „Faust“ i „Seviljski brijač“, komedija „Ribarske svađe“, Tijardovićeve operete „Spli’ski akvarel“ i „Mala Floramye“, Verdijev „Requiem“ u izvedbi simfonijskog orkestra Splitske filharmonije i nekoliko koncerata. Ali i dvije baletne večeri i gostovanje afričkog plesnog ansambla Keita Fodeba na bazenu plivačkog kluba „Jadran“, na kojem je postavljena plutajuća pozornica.

NACIONAL: Što su o Splitskim ljetnim priredbama mislili strani umjetnici?

Već iduće godine na Splitskim ljetnim priredbama gostovala je prvakinja Metropolitan opere u New Yorku, spomenuta Eleanor Steber. Nastupala je u Gounodovoj operi „Faust“ kao Margareta te je održala jedan samostalan solistički koncert u Meštrovićevu kaštilcu. Svoje dojmove detaljno je opisala u intervjuu za New York Herald Tribune i navela: „Ma koliko izgledalo čudnovato, ova razmjerno mala zemlja ima dvanaest potpunih i samostalno opremljenih Opera, u kojima sezona traje 10 mjeseci, od rujna do lipnja.“ Nadalje je tvrdila da publika ima neobično razvijen i napredan ukus i da su moderna djela dobro prihvaćena. Režija je uglavnom tradicionalna, ali postava novih opera sasvim je moderna. Rekla je da „Faust“ u kojem je pjevala izgleda kao da ga je radio Salvador Dali i da se razlikuje od ‘’Fausta’’ u SAD-u. Dolaskom opernih gostiju Splitske ljetne priredbe su dobile međunarodni karakter. Uz Eleanor Steber, gostovali su Virginia Gordoni, Sandra Warfield, Ellen Faull, James McCracken, Luis Scarro, Gabor Carelli i drugi. Jedno od važnijih gostovanja je ono dirigenta Kurta Adlera koji je ravnao izvedbom „Aide“ početkom 60-ih, koji je nakon nastupa u ulozi Amneris pozvao Biserku Cvejić u New York. Nakon nastupa Bonalda Giaiottija u ulozi Zaharije u „Nabuccu“ 1975. na prepunom Peristilu, novine su prenijele da „nijedan pjevač nije za svoje pjevanje dobio toliko aplauza, koliko je sinoć izmamio milanski bas“.

NACIONAL: Što je bio problem Splitskih ljetni priredbi u prvom desetljeću?

Splitske ljetne priredbe ni nakon 10 godina nisu dobile status festivala, a ubrzo se stvorio problem i s financiranjem ove kulturno-umjetničke manifestacije pa 1965. nisu ni održane. Godine 1968. Splitske ljetne priredbe promijenile su naziv u Splitsko ljeto. Nakon velikog požara koji je poharao kazališnu zgradu 1970., ansambli su ostali bez prostora za vježbu i pozornice za izvođenje. U takvim uvjetima Splitsko ljeto dobilo je na važnosti, a Peristil je postao jedina pozornica za izvođenje kompleksnijih opernih, dramskih i baletnih produkcija.

NACIONAL: Kako su na Splitsko ljeto utjecali obnova zgrade HNK i održavanje Mediteranskih igara u Splitu? Kako se dogodila slavna izvedbe Marulićeve „Judite“, obrada Tonka Maroevića i redatelja Marina Carića?

Obnova kazališne zgrade započela je u veljači 1978., a radovi su trebali biti gotovi prije početka Mediteranskih igara u rujnu 1979. Naravno, kazališna zgrada nije bila jedina na kojoj se radilo u Splitu jer su se zbog Mediteranskih igara tada gradili brojni sportski i drugi gradski objekti. Obnova kazališne zgrade 1979. značila je ponovno preuzimanje vodstva HNK u Splitu nad organizacijom i vođenjem Splitskog ljeta. Iste godine održala se značajna izvedba, praizvedba Marulićeve „Judite“ u obradi Tonka Maroevića i režiji Marina Carića. U naslovnoj ulozi nastupio je Božidar Boban. „Judita“ je započela prologom na Voćnom trgu, ispred kipa Marka Marulića, zatim je povorka na čelu s izvođačima prošla do Narodnog trga, splitske Pjace gdje se izvodila predstava, a završila je epilogom na Voćnom trgu. Čak je i dugogodišnji kazališni kritičar oštra pera Anatolij Kudrjavcev, uz određene nedostatke, smatrao da je cijeli taj „metež“ označio „prvu dramsku atrakciju ovog Splitskog ljeta“ te da je stručna koncepcija bila uspješna i djelotvorna, a scenografska rješenja, kostimografija i koreografija pretvorile su „Juditu“ u nezaboravan prizor pred Starom gradskom vijećnicom na Pjaci.

NACIONAL: Po čemu se pamte 80-e godine?

Osamdesete su donijele Sofoklova „Filokteta“ u obradi Heinera Müllera, s nezaboravnim splitskim glumcem Josipom Gendom u naslovnoj ulozi. Predstava je izvedena na do tada nepoznatoj i nedostupnoj lokaciji, u marjanskoj uvali Sturine u blizini Kašjuna, a redatelj je bio Marin Carić. Četvrtu godinu izvođenja ‘’Filokteta’’ obilježila je jedna zanimljivost. Naime, veliki dio kostima ove predstave je „misteriozno“ nestao. Nakon nekog vremena kostimi su pronađeni u Beogradu te su vraćeni svi, osim Filokletova. Tako se glumac Josip Genda te 1983. doista morao obući u „dronjke“ za ulogu Filokteta.

NACIONAL: Kako je uspješna premijera „Nabucca“ u režiji Paola Magellija dovela do prve međunarodne suradnje?

Uspješna premijera ‘’Nabucca’’ u režiji Paola Magellija te 1983. rezultirala je prvom izravnom međunarodnom suradnjom na ovim prostorima. Opernu premijeru gledao je predstavnik ATER-a, Associazione Teatrale Emilia-Romagna sa sjedištem u Modeni, a na razgovorima koji su uslijedili pristupili su i predstavnici kazališta iz Pariza i Ženeve. Projekt je nazvan Teatar Evropa-Mediteran, a na prijedlog Ivice Restovića, dugogodišnjeg intendanta HNK i Paola Magellija, dogovoreno je da se u iduće tri godine premijerno izvedu tri naslova u sklopu Splitskog ljeta. Svake godine nosilac realizacije pojedine izvedbe bio bi drugi teatar. Prvi zajednički projekt ove suradnje bila je „Balada o Pulcinelli“. U narednim godinama planiran je „Dundo Maroje“ u režiji Marina Carića i Sofoklov „Edip“ u režiji Bena Bensona, ali su samo prve dvije izvedbe i ostvarene.

NACIONAL: Zašto je „Balada o Pulcinelli“ jedna od najuspješnijih izvedbi Splitskog ljeta?

Predstavu ‘’Balada o Pulcinelli’’ kritičari su izvanredno prihvatili. Režiser Egisto Marcucci ostvario je dinamiku brojnim obratima i iznenađenjima, a scenografija i kostimografija Zlatka Boureka svojom bizarnošću i grotesknošću dale su izvanrednu podršku režiji i scenskom pokretu, uz zadržavanje likovne autonomije. ‘’Balada o Pulcinelli’’ iz dramske produkcije Splitskog ljeta kasnije je gostovala i na Dubrovačkim ljetnim igrama.

NACIONAL: Kako su baletne izvedbe uspjele doseći elitni tretman na Splitskom ljetu?

Tek 1985. balet se ponovno vraća na scenu Splitskog ljeta i to zahvaljujući Branki Rakić koja je godinama upozoravala na potrebu baletnog seminara u Splitu za plesače i baletne pedagoge. Seminar su nekoliko godina vodili Natalija Mihajlova Dudinska i Konstantin Mihajlović Sergejev, poznati baletni plesači i pedagozi iz lenjingradske baletne Akademie Vaganova. Godine 1988. na Sustipanu su izvedene „Petruška“ i „Žar ptica“ Igora Stravinskog. Riječ je o dvije kratke, ali efektne priče. Iduće godine na sustipanskoj pozornici izveden je balet ‘’Romeo i Julija’’ Sergeja Prokofjeva u koreografiji Dimitrija Pralića. U jednoj od izvedbi gostovali su poznati hrvatski plesači Irena Pasarić i Dinko Bogdanić.

NACIONAL: Ipak, tu 1988. obilježile su jake dramske izvedbe.

Dramski program 34. Splitskog ljeta 1988. donio je čak četiri važna naslova. „Princ Friedrich Homburški“ Heinricha von Kleista u režiji Petra Selema, „Zločin na kozjem otoku“ talijanskog pisca Uga Bettija u režiji Paola Magellija i izvedbi Slovenskoga mladinskog gledališča iz Ljubljane i Pirandellova drama „Šest lica traži autora“ u režiji Anatolija Vasiljeva i izvedbi moskovskog Teatra dramskih umjetnosti, odigrana na pozornici HNK na kojoj su se nalazili i publika i izvođači. Ali, na kraju Splitskog ljeta, izvedena je čuvena Euripidova „Elektra“ u zaseoku Zeljovići podno Mosora, za koju je Paolo Magelli dobio nagradu „Marul“. Umjesto zahtjevnog Euripidova stiha, Paolo Magelli je od Mani Gotovac naručio prozni prepjev prijevoda Tomislava Ladana, što je rezultiralo boljim razumijevanjem predstave. Ambijent predstave bio je izvanredno adaptiran, a prilikom režiranja Magelli se poslužio i filmskim sredstvima. U glavnim ulogama našli su se Snježana Bogdanović kao Elektra, Nenad Stojanovski kao Orest, Josip Genda kao seljak, Vinko Mihanović kao Egist, Zoja Odak kao Klitemnestra, Božidar Alić i drugi. Iduće godine predstavu je snimala Televizija Zagreb. Te 1989. Josip Genda, prvak Drame splitskog HNK, osvojio je nagradu „Marul“ za ulogu Mackieja Noža u drami „Opera za tri groša“, ulogu Šimuna Cirenca u istoimenoj drami Ivana Bakmaza i ulogu seljaka u Euripidovoj ‘’Elektri’’. U žiriju dramskog dijela bili su kazališni kritičar Dalibor Foretić, glumac Boris Dvornik i kazališni kritičar, sveučilišni profesor Anatolij Kudrjavcev. Kraj predratnog razdoblja obilježile su predstave „Šimun Cirenac“ Nenni Delmestre i posljednja velika operna produkcija prije ratnih 90-ih, „Neron“ Arriga Boita koji je osvojio „Marula“ u glazbenom dijelu programa. U naslovnoj ulozi nastupao je Krunoslav Cigoj, dirigirao je Nikša Bareza, a redatelj je bio Petar Selem.

NACIONAL: Zašto su na izložbi u dvije zasebne cjeline postavljene opere „Aida“ i „Nabucco“?

‘’Aida’’ i ‘’Nabucco’’ izdvojene su kao zasebne cjeline zbog kontinuiteta izvođenja na Splitskom ljetu na središnji kat koji obuhvaća razdoblje 80-ih i dijela 90-ih, što su godine u kojima se događaju manje ili više uspješne premijere ovih dviju opera, nakon više od dvadeset godina nepromijenjene režijske koncepcije. Edukativne panoe prate kostimi iz „Aide“ iz 80-ih i 90-ih, rani kostimi iz „Nabucca“ iz 2000-tih te multimedijalna prezentacija koja nam je omogućila prikazivanje svega onoga što nije moglo stati na zidove zbog ograničenosti prostora.

NACIONAL: Na što se odnosi posljednji dio izložbe?

Posljednji dio izložbe odnosi se na kraj 90-ih, kada se javljaju eksperimentiranja s glazbenim podlogama u baletu „Shine On You Crazy Diamond“, a zatim i gostovanje izraelskog koreografa Ramija Be’era koji je u velikoj mjeri obilježio i razdoblje 2000-tih svojim baletima „Magnum“ i „Dodiri“. Od dramskih izvedbi izdvojena je „Antigona, kraljica u Tebi“ Tonča Petrasova Marovića i redatelja Matka Raguža, u kojoj Antigona ipak ostaje na životu i vlada u gradu Tebi. Uloga Antigone je jedna od najboljih glumačkih ostvarenja Zoje Odak za koju je osvojila nagradu „Judita“. Tu su zatim Euripidove ‘’Bakhe’’ u režiji kontroverznog hrvatskog redatelja Olivera Frljića i hrvatska praizvedba predstave ‘’Noć iguane’’ Tennesseeja Williamsa u režiji Janusza Kice koja je izvedena u Vili Dalmaciji.

NACIONAL: Što su donijele nove operne izvedbe?

Splitska Opera ulazi u novo tisućljeće opernom praizvedbom ‘’Judite’’ Frane Paraća. U glavnim ulogama bili su Nelli Manuilenko i Neven Belamarić, ravnao je Nikša Bareza, a režirao Petar Selem. Upečatljivu scenografiju izradio je splitski slikar Matko Trebotić. Puno se pisalo u „Juditi“ kao novom „izvoznom proizvodu“, operi koju bi trebalo plasirati i izvan granica.

NACIONAL: Što je obilježilo Splitsko ljeto posljednjih godina?

Posljednjih nekoliko godina obilježile su peristilske izvedbe Verdijeva „Rigoletta“ 2019. u režiji Dražena Siriščevića, „Lombardijci“ 2020. u režiji Roberta Boškovića, „Cavalleria Rusticana“ u režiji Jelene Bosančić 2021., „Simon Boccanegra“ u režiji Krešimira Dolenčića i scenografijom Andreja Stražišara 2022. i „Tosca“ godinu dana kasnije. Svim izvedbama ravnao je Ivo Lipanović.