Hrvatska nogometna reprezentacija u utorak od 20 sati igra svoje drugo uzastopno polufinale Svjetskog prvenstva. Prije četiri godine u Rusiji izabranici Zlatka Dalića slavili su nakon produžetaka protiv Engleske, a u Kataru im na putu u finale stoji – Argentina. Utakmicu su, na redovitoj konferenciji za medije, najavili Bruno Petković i Josip Juranović. Prilikom ulaska u dvoranu, novinari su im zapljeskali.

“Nemamo još neki plan za zaustaviti Messija. Nikad nismo imali plan za zaustavljanje pojedinca, već uvijek želimo zaustaviti cijelu momčad. Mislim da su mediji podcijenili naš prvi rezultat protiv Maroka. Tada smo vidjeli da je Maroko reprezentacija koja je napravila ogroman uspjeh”, rekao je Petković.

Talijanski novinar Petkovića je pitao kako to da nije uspio u Italiji, a on je odgovorio: “Neću trošiti previše vremena na stvari koje nisu vezane za Svjetsko prvenstvo. Te stvari su iza mene. Mislim da sam nakon odlaska iz Italije puno toga pokazao”.

Dok Serse Cosmi likuje, Talijani se pitaju kako im je promakao talent igrača kao što je Petković

Na pitanje koja je tajna hrvatskog uspjeha, Juranović je rekao: “Na terenu igramo jedan za drugog, u tome je tajna, mi smo kao obitelj”.

Petković je dodao da jako puno ljudi zna pucati penale, ali za to morate biti mentalno spremni. “Puno je lakše i kad imaš sjajnog golmana. Ekipa koja zadrži mirnoću u tim trenucima pritiska ima jedan velik karakter”, rekao je Petković.

Petkovića su pitali gdje je gledao polufinale 2018. godine. “Sjećam se 2018. i polufinala. Bio sam 78. u izboru za napadača Hrvatske, u Bologni peti ili šesti. Jako mi je malo falilo da s priprema odem na finale u Moskvu. Svi oni temelji koji su postavljeni je nešto što drži momčad na okupu, s nekim novima i mlađima, mi smo došli u čvrsto izgrađene temelje”, rekao je.

Govoreći o svom pogotku protiv Brazila, Petković je rekao da je to najvažniji pogodak u njegovoj karijeri. “Nije bilo nikakvih osjećaja ljutnje ni osvete. Igram za sebe i svoju reprezentaciju. Na kraju krajeva, to je nešto što će pripasti mojoj djeci, što ćemo oni i ja moći prepričavati”, rekao je.

Juranović je usporedio hrvatski vezni red s argentinskim. “Brozović, Kovačić i Modrić su najbolji hrvatski vezni red, ne znam hoće li se ikad ponoviti to. Njima dati loptu – to je kao da stavite novac u banku. Jako sam sretan što sam tu. Želimo doći doma ponosni i uzdignute glave. Mi smo mala zemlja s velikim srcem. Ne trebamo se bojati nikoga. Analizirat ćemo Argentinu s izbornikom i vidjeti što dalje”, rekao je Juranović.

Petkovića su pitali i može li pogodak Brazilu usporediti s nečim. “Možda sam sada svjesniji, malo hladnije glave mogu komentirati gol. Ne znam što bi moglo izjednačiti taj osjećaj i nadam se da ću to probati saznati u polufinalu. Moj idol je Ronaldo, brazilski Ronaldo. On je bio igrač koji je uživao u nogometu, zbog njega se plaćala karta, on je igrao s osmijehom, radio je poteze kao nitko drugi i ne znam hoće li ikada to netko napraviti”.

Dodao je da je Hrvatska iz utakmice u utakmicu sve bolja. “Pokazujemo sve više i više dok smo igrali protiv težih protivnika. U ovim trenucima mi je pogodak donio jako veliko samopouzdanje. Ako pogledate, mi smo gubili u produžetku. Svi smo vjerovali i to je snaga jedne ekipe koja ne odustaje. To je samopouzdanje koje nije individualno. Vjerujemo jedan u drugog”, poručio je.

Govorio je Petković i o Dominiku Livaković. “Livi je odličan golman i odličan dečko, veliki radnik i profesionalac. On izanalizira svaku svoju pogrešku i previše puta. Nekad čak i ne spava poslije svojih pogrešaka”, rekao je Petković o svom suigraču iz Dinama.

Livaković je nasljednik Danijela Subašića. “Nažalost, nisam igrao sa Subašićem, ali sam ga imao priliku upoznati. Kad sam došao kod njega, kao da smo igrali sto godina skupa. Suba je jedan veseo čovjek s kojim se često čujem, hvala mu za sve što je napravio za Hrvatsku”, poručio je Juranović.

Upitan osjeća li pritisak nakon sjajne partije protiv Brazila, Juranović je rekao: “Možda nisam igrač od 20-30 milijuna eura, ali jedno morate znati. Ja nikad nisam odustajao, ni kad sam bio u Hajduku, ni u Poljskoj, ni sad u Celticu. Kad sam bio u Dubravi, Hajduku, bilo je puno skepse. Nakon toga sam otišao u Poljsku, osvojio naslov prvaka i sad u Celtic. Ne obazirem se na to što se o meni priča i piše, samo na svoje nastupe. Nisam ništa pročitao otkad sam stigao u Katar. Rekao sam i agentu da mi ne šalje nikakve ponude ako ih bude. Želim napraviti nešto za sebe i svoju obitelj, želim da mogu pričati svojima da sam ja to osvojio i da mogu biti ponosni na mene”.

Na novinarsko pitanje odakle hrvatskim nogometašima takva mirnoća u završnici, pogootovo u penalima, Petković je objasnio: “Mala smo država, znamo što se događalo prije. Znamo i cijenimo kako se naša država stvarala. Usadili su nam to znanje naši roditelji. U životu nećeš postić ništa ako se ne boriš. To je taj mentalitet. U nekim trenucima te nagradi takvo razmišljanje. Nismo mi svaki put dobili na kvalitetu. Sportska sreća je nešto što se traži, a mi smo ju zaslužili”.

Petković je rekao da je nekoliko puta razgovarao s Marijem Mandžukićem. “Iako on nije nešto rječit, dao mi je neke savjete, koje ću zadržati za sebe. Dao mi je najviše mirnoće”, otkrio je.