Prosječni radni vijek u Hrvatskoj je 32,8 godina, petina zaposlenih radi na određeno, najviše zaposlenih ima srednju školu, a Hrvati tjedno rade više od prosjeka EU-a, pokazuju podaci koje je u povodu 1. svibnja, Međunarodnog praznika rada, prikupio Državni zavod za statistiku.

U Hrvatskoj je stopa zaposlenosti, koja se određuje kao postotni udio zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu, 66,9 %, po čemu je pri dnu u EU-u uz Italiju (62,6%) i Španjolsku (65,7%).

Najvišu stopu ima Švedska, 80,8 posto, a slijede je Njemačka i Nizozemska (80) i Češka (79,7).

Grčka sa 61,1% ima najnižu stopu zaposlenosti.

Mediteranci rade najkraće

Bilo da je to kulturološki uvjetovano, dio tradicije ili pak povijesno-političke ostavštine, činjenica je da zemlje sa sjeverozapada Europe imaju bolje brojke kad su u pitanju pokazatelji s područja tržišta rada. To vrijedi i za trajanje radnog vijeka.

Prije odlaska u mirovinu Šveđani u prosjeku rade 42 godine, a četiri desetljeća na radnome mjestu broje i Nizozemci (41 godina) i Danci (40 godina). Gotovo deset godina kraće od Šveđana rade Talijani (31,2 godine), koji imaju najkraći radni vijek u EU, čiji prosjek iznosi 35,7 godina.

Hrvatska se i smjestila uz bok ostalih mediteranskih zemalja s prosječnim radnim vijekom u trajanju od 32,8 godina.

Manje radnog staža, više radnih sati

Kraći radni vijek ne znači nužno i manje rada za vrijeme zaposlenosti. Primjer za to je Grčka. Naime, prema posljednjim raspoloživim podacima za 2020., između svih zemalja EU-a, Grci su ti koji su u prosjeku uobičajeno tjedno radili najviše sati na glavnom poslu (41,8 sati). Time su prebacili europski prosjek od 37 sati rada tjedno za gotovo pet sati. Više od prosjeka radili su i stanovnici Hrvatske (39,6 sati). S druge strane, najmanje sati tjedno u EU odradili su Nizozemci, koji u prosjeku uobičajeno rade 30,3 sata.

Najveći udio zaposlenih u Hrvatskoj ima završenu srednju školu

Bilo da se traži ili nudi posao, stupanj obrazovanja jest, uz radno iskustvo, jedan od ključnih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa. Iako nije izravan pokazatelj sposobnosti, završena škola otvara ili zatvara mnoga vrata. U Hrvatskoj, kao i u EU, najveći udio zaposlenih ima srednjoškolsko obrazovanje. Dok je gotovo polovica zaposlenih Europljana svoje obrazovanje završilo otprilike u vrijeme stjecanja punoljetnosti, u Hrvatskoj je taj postotak još viši (63,1 posto).

Visokim obrazovanjem može se pohvaliti više od trećine zaposlenih Europljana te 29,8 posto stanovnika Hrvatske. Zanimljivo je da više od polovice zaposlenih Iraca ima stečeno visoko obrazovanje (52,9%), dok najniži udio visoko obrazovanih zaposlenih osoba ima Rumunjska (22,1%).

Udio zaposlenih s osnovnim ili nižim obrazovanjem na razini EU-a iznosi 15,5%, dok u Hrvatskoj iznosi 7,2%. Znatno je to manje od Portugala, u kojem 38,7% zaposlenih ima završenu osnovnu školu, što je ujedno najviše u EU. Od prosjeka EU-a najviše odudara Litva, koja ima samo 3,2%4 zaposlenih s osnovnoškolskim obrazovanjem.

Gotovo petina zaposlenih u Hrvatskoj radi na određeno vrijeme

Pri zaposlenju nerijetko je prvi korak dobivanje ugovora na određeno vrijeme. Prema najsvježijim raspoloživim podacima za 2020., u Hrvatskoj je udio zaposlenika na određeno vrijeme u ukupnom broju zaposlenika iznosio 14,8%. Na taj podatak nadovezuje se još jedan poprilično negativan pokazatelj. Prema podacima Eurostata, Hrvatska je uz Francusku u 2020. bila u vrhu po prekarnoj zaposlenosti u EU. Naime, 4,6% zaposlenika Hrvatske radi na kratkotrajan ugovor u trajanju do tri mjeseca. Nestalno i nesigurno zaposlenje na razini EU ima 2% zaposlenika, a najniži udio imale su Rumunjska i Češka, 0,2%.

Kako se kreću brojke o nezaposlenosti?

Iako su se sa strepnjom čekali podaci o stopi nezaposlenosti za 2020., koju je obilježila pandemija bolesti covida-19, oni nisu dosegli recesijske rekorde. Naime, u zadnjih deset godina rekordna stopa nezaposlenosti na razini EU-27 zabilježena je 2013., kad je iznosila 11,4%. Otada je kontinuirano opadala do 2019., dok posljednji raspoloživi podatak za 2020. pokazuje obrnut trend.

U odnosu na godinu ranije, stopa nezaposlenosti iznosila je 6,7%, što predstavlja rast od 0,4 postotna boda. Iako takvo kretanje prati oporavak gospodarstava nakon recesijskih godina, koji je tekao postepeno diljem EU-a, one zemlje koje su bile najjače pogođene tadašnjom svjetskom krizom i prema posljednjim podacima imaju najveću nezaposlenost.

Tako Grčka, u kojoj 2013. više od petine aktivnog stanovništva nije radilo, sa 16,3% nezaposlenih u 2020. i dalje drži rekord u EU. Slijede je Španjolska (15,5% nezaposlenih) i Italija (9,2% nezaposlenih).

Trend na razini EU-a utjecao je i na Hrvatsku. Najveća nezaposlenost u posljednjih deset godina također je zabilježena 2013. i 2014. (17,3%). U „pandemijskoj“ 2020. stopa nezaposlenosti u RH iznosila je 7,5%.

Stopa dugotrajne nezaposlenosti u EU-u je 2,5, a u Hrvatskoj 2,1 posto.

Manja razlika u zaposlenosti muškaraca i žena

Međunarodni praznik rada osim govora o radnim uvjetima i pravima, nerijetko otvara i raspravu o različitom položaju žena i muškaraca na tržištu rada. Eurostat je izračunao razliku u stopi zaposlenosti žena i muškaraca, koja je na razini EU-a 2020. iznosila 11,3 postotna boda. Najveća je razlika u Italiji (19,9 postotnih bodova), a najmanja u Litvi (1,7 postotnih bodova). Hrvatska se prema ovom pokazatelju smjestila ispod europskog prosjeka te je razlika između zaposlenosti muškaraca i žena iznosila 11,29 postotna boda.

Kad je u pitanju raspodjela pozicija u nacionalnim parlamentima i vladama na razini EU-a, trećina mjesta u 2020. pripadala je ženama (32,7%), a pritom najveći udio ima Švedska (49,6%), a najmanji Mađarska (12,6%). Hrvatska se smjestila tik uz prosjek EU jer žene također zauzimaju gotovo trećinu mjesta u parlamentu i Saboru (31,1%).

”Radne iznimke”

Iako tržište rada načelno funkcionira na općeprihvaćenim pravilima, postoji određeni dio zaposlenih koji ih, uvjetno rečeno, krše. Pa tako ono što je nekima radna rutina, drugima je iznimka. Događa se to s radnim vremenom. Naime, prema podacima za 2020., 4,5%zaposlenih u Hrvatskoj radi kraće od punoga radnog vremena.

Drugi je primjer mjesto rada. Dok je odlazak na posao izvan vlastita doma za mnoge nepisano pravilo, neki radne zadatke obavljaju unutar svoja četiri zida. Tijekom 2020. ta je radna praksa postala sve učestalija pa je tada čak četvrtina Finaca radila od kuće, što je najveći udio u EU, dok su najmanje iz svoga doma radili Bugari (1,2%). Na razini EU-a pojam „home officea“ postao je svakodnevnica za 12,4% zaposlenih, dok je u RH taj udio značajno manji (3,1%).

Još jedan oblik zaposlenja, iako postoji oduvijek, nije dominantan. Riječ je o samozaposlenima, koji sa 179,1 tisućom u 2020. čine 11,1% zaposlenih u Hrvatskoj.