Korisnici parka u Španskom pokrenuli su peticiju kojom žele zaustaviti ukidanje jedinog psećeg parka na području Španskog i Malešnice na osnovi odluke Gradske četvrti Stenjevec

Stanovnike Španskog neugodno je iznenadila odluka Gradske četvrti Stenjevec prema kojoj se ukida  park za pse u Ulici Vida Došena. Naime, zbog raznih pritužbi u vezi parka, odlučeno je da jedini pseći park na Španskom i Malešnici ne smije više opstati. Zato su korisnici parka u Španskom odlučili pokrenuti peticiju kojom žele zaustaviti ukidanje parka. Peticija je u samo nekoliko dana skupila 1300 potpisa. Podršku korisnicima parka izrazio je zastupnik Gradske skupštine iz redova HSLS-a Kristijan Jelić koji kaže da stranke iz platforme Možemo! rade na ukidanju parka još od prošlog mandata. „Taj park je izgrađen 2015. godine dok je predsjednik Gradske četvrti Stenjevec bio iz redova HSLS-a. Izgrađen je na zahtjev građana Španskog i Mjesnog odbora Špansko-sjever. Što se tiče lokacije, nju ne može određivati niti mjesni odbor niti gradska četvrt. To može samo Grad Zagreb ili, u ovom slučaju, Zrinjevac. Odredio je lokaciju na livadi u Ulici Vida Došena. Iako je Gradska četvrt Stenjevec 2017. u prošlom mandatu odlučila da se park neće ukloniti dok se ne pronađe alternativna lokacija, stranke koje čine današnju platformu Možemo!, poput Zagreb je Naš! i Za Grad!, inzistirale su da se park ukine jer je jedan od njihovih vijećnika, koji živi na tom području, dobio pritužbe od stanara da se ne poštuje kućni red. U ovom sazivu, kada imaju većinu, izglasali su na sjednici Gradske četvrti Stenjevec ukidanje tog parka. Za njegovo ukidanje predvidjeli su 75 tisuća kuna, a sam park je koštao od 300 do 350 tisuća kuna“ rekao je Jelić za Zagreb News.

Davor Buterin, jedan od suorganizatora peticije, kaže da se korisnike parka nije obavijestilo o njegovu ukidanju unatoč konstantnim naporima da postignu dijalog s Mjesnim odborom. „Prije godinu dana javilo se nekoliko korisnika parka predsjedniku Mjesnog odbora Špansko-sjever s problemima da nam se u parku reže ograda i manjka vode u parku. On je predložio sastanak nas korisnika parka i stanara. Pozvao nas je u sedmom mjesecu na sastanak u mjesnom odboru i to je sve ostalo na priči da će se rješenje problema dogovoriti nakon ljeta. Prošlo je godinu dana i mi nismo znali da je donijeto rješenje o uklanjanju parka sve dok jedna korisnica parka nije poslala mail u kojem se žalila da nam stalno netko reže ogradu u psećem parku. Odgovor je tada bio da je problem riješen na način da više neće biti parka. Mjesni odbor je donio odluku o ukidanju parka, ali je to prebačeno na Gradsku četvrt Stenjevec. Mjesni odbor nas nije uopće kontaktirao da se razgovara o ukidanju parka.“

Prema riječima Adriane Markote, suorganizatorice peticije, razlog za ukidanje parka bio je velik broj prijava susjeda policiji u vezi parka. Međutim, Markota smatra da su prijave neutemeljene i da pojedinci redovito oštećuju pseći park i pokušavaju otrovati njihove pse. „Optužili su nas da se osjeti smrad i da radimo buku. Smrad dolazi iz kontejnera koje su postavili uz ogradu parka za pse. Često se smeće ne baca u kontejner, nego sa strane. Nekad smeće prijeđe i u park za pse. Otkad imamo park, postavljali su nam i otrov za štakore. Pronašli smo i meso u koje su stavljeni čavli. Redovito se oštećuje i ograda. Ovaj park je jedina javna površina u Zagrebu koja ima radno vrijeme. U njemu se može biti od sedam ujutro do deset navečer. Navodna buka nastaje po noći kada vlasnici pasa napuste park. Mi korisnici sami i održavamo i čistimo nešto što je javna površina i za što je zadužen Zrinjevac i Mjesni odbor. Sami moramo popravljati ogradu i oštećenja.“

Buterin napominje da policija, prema njegovim saznanjima, nije upozoravala korisnike parka niti da je ikad trebala smirivati buku tijekom radnog vremena parka jer je nije ni bilo. „Policija bi nam samo rekla da je dobila prijavu. Nikada nam nisu rekli da se moramo smiriti. U Gradskoj četvrti su odlučili o ukidanju parka samo na osnovi broja prijava građana, a ne na njihovoj utemeljenosti.“

Adriana Markota kaže da im je rečeno da kao alternativu mogu koristiti livadu u blizini trenutnog parka za pse na kojoj je dopušteno istrčavanje pasa. Međutim, ta livada nema ogradu te se nalazi u blizini dječjeg parka. „To je livada koja je omeđena s tri strane prometnom cestom. Ima jedan mali betonirani prolaz koji ide kroz livadu. Odmah pored livade počinje ograda za dječji park. Kada se počeo raditi park, on se premjestio na trenutno mjesto da ne bude blizu djece. Pse ćemo stoga biti prisiljeni vezati kako ne bi uplašili djecu.“

Markota objašnjava da u parku ima mnogo pasa iz azila i da im je potrebno mjesto za socijalizaciju. „Ja sam udomila psa prije četiri godine. Da nisam imala park za pse, ja ga ne bih mogla nigdje puštati. Taj me pas nije u početku poznavao te je mogao otrčati pod auto da ga se puštalo na otvorenoj livadi kao što nam se predlaže.“

Osim što taj park znači mnogo za pse, Markota napominje da je on iznimno bitan i za lokalnu zajednicu. „To nije samo park za pse, nego i mjesto gdje su se rodila mnogobrojna prijateljstva. Naša susjeda Vesna, koja je u invalidskim kolicima, ima psa pomagača. Ona je tijekom potresa ostala bez asistentice pa smo joj mi, korisnici parka, pomagali. Ovaj park je jedino mjesto na kojem može psa pustiti s uzice.“

Adriana Markota kaže da je jedna njihova korisnica dobila mail od predsjednika Mjesnog odbora Špansko-sjever u kojem piše da se još ne zna mjesto novog parka za pse niti kada će biti uklonjen park. „Predsjednik Mjesnog odbora Špansko-sjever kaže: ‘O poziciji novog parka se tek razgovara. Kad se odredi nova lokacija, mora proći jedna do dvije godine’.”