Stranka Možemo! u posljednjih je devet mjeseci upravljanja Zagrebom. Nacional otkriva ključna proturječja između njihovih predizbornih obećanja i poteza koje stranka vuče u mandatu na vlasti te kakve posljedice to može imati za Možemo!

Stranka Možemo! ušla je u svojih posljednjih devet mjeseci upravljanja u gradu Zagrebu. Prema svojem predizbornom programu, gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegovi zamjenici Danijela Dolenec i Luka Korlaet neke stvari dobro su odradili. Primjerice, mjera roditelj-odgojitelj koja je “gutala” 67 milijuna eura godišnje, iako nespretno i “zbrzano”, ipak je ukinuta kao što je obećano. Grade se novi vrtići, što je isto tako obećano. Kreditni rejting grada podignut je u najkraćem roku, dugovi u velikoj mjeri sanirani, a brzom financijskom stabilizacijom spriječeno je povećanje cijena komunalnih usluga i javnih usluga za Zagrepčane. Napokon se počelo s ulaganjima, ali i preuređenjem primjerice Paromlina ili Gredelja, što je isto tako bilo obećano. Međutim, velik dio obećanja koja su članovi stranke Možemo! davali prije lokalnih izbora 2021. godine ne samo da nisu ispunjena nego – još gore – danas, pred kraj prvog četverogodišnjeg mandata na čelu Zagreba i uoči novih lokalnih izbora u svibnju iduće godine, članovi stranke Možemo! rade poteze potpuno suprotne od onih za koje su se borili dok su kao aktivisti iz oporbe kritizirali Milana Bandića i njegovu vladavinu.

Stranka Možemo! u svom je programu, primjerice, istaknula reformu mjesne samouprave, to je bila važna stavka političke promjene koju su donosili. Veća participacija građana u političkom životu bila je prioritet, ali ne samo to već i veća moć odlučivanja pa su tako predlagali i mogućnost veta na neke odluke “odozgo”, primjerice. To ne da se nije dogodilo, nego je Možemo! u praksi nažalost pokazalo da želi manju participaciju građana. Primjer je SRC Jarun, kad je na nedavnoj tribini s građanima Andro Pavuna, pročelnik Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, civilnu zaštitu i sigurnost, rekao da Jarun nije samo njihov nego svih građana, dakle relativizirao je i umanjio utjecaj građana kvarta u kojem su novim GUP-om planirani veliki okolišni i prometni zahvati. Zatim, u oporbi je Možemo! bio izričito protiv gradnje Jarunskog mosta, a sad ne da su protiv, nego je taj projekt kad su došli na vlast postao prioritet.

Isto tako, glas Gordana Bosanca, europarlamentarca iz Možemo! za ponovni izbor Ursule von der Leyen na čelu Europske komisije, izričito je protiv onoga što su kao zelena stranka govorili, ali se Bosanac odmah nakon toga putem društvene mreža ispričao jer je to bilo “za više dobro”. Isto tako, na listi za europske izbore najveći broj glasova dobila je Ivana Kekin, a u EU parlament je otišao Bosanac. Stranka nije objasnila zašto se to dogodilo, a građani koji su dali glas Ivani Kekin osjećaju se prevarenima.

Problem oko gospodarenja otpadom jedno je od najvećih neispunjenih predizbornih obećanja jer su iz Možemo! godinama u oporbi najavljivali da će zatvoriti Jakuševec, pa se od svega toga odustalo. Promet je isto tako veliki problem u Zagrebu pa su prije izbora obećali uvođenje pješačkih zona i biciklističkih staza kao i gradnju parkirališta. Oni to jesu počeli raditi, ali na iznimno loš način, odnosno izgradili su biciklističku stazu nauštrb dijela prometnice u Deželićevom prilazu, a pješačku zonu u Vlaškoj i Masarykovoj bez ikakve prethodne studije ili savjetovanja, čime su se stvorile još veće gužve.

‘U možemo! su precijenili vlastite kadrovske i upravljačke kapacitete. Papir svašta trpi pa stranke redovito svašta obećaju, bez obzira na to je li to ostvarivo u najavljenom roku’, kaže Višeslav Raos

Komunikacija je isto tako problem za Možemo!. Prije nego što su preuzeli vlast, izrazito kritično odnosili su se prema Bandiću i njegovoj administraciji tvrdeći kako je netransparentna. Kad je Možemo! preuzeo vlast, događa se vrlo slična situacija. Najnoviji primjer je javna rasprava za GUP Jaruna koja se održala usred ljeta, što su jako zamjerali bivšoj vlasti. Štoviše, Tomašević je Bandiću jednom prilikom rekao: “Javna rasprava o GUP-u u gluho doba ljeta je anti-javna rasprava”.

Ovo su tek neka neispunjena obećanja, pogrešni potezi ili potezi suprotni od onoga što su članovi stranke Možemo! govorili za vrijeme dok su bili u oporbi. Nacionalovi sugovornici komentirali su te poteze pa tako Renato Petek, zastupnik SDP-a u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, kaže da je Milan Bandić umro na proljeće 2021., a Tomašević je tada vrlo dobro komunicirao situaciju u gradu i detektirao nagomilane probleme te spominjao da ima širok tim stručnjaka koji imaju spremna rješenja za pojedine probleme:

“Također je najavio prve poteze koje će činiti kao gradonačelnik. A onda kad je postao prvi čovjek Grada, umjesto prave promjene dobili smo klasičnog hrvatskog političara. Nevjerojatna je transformacija Tomislava Tomaševića u gradonačelnika Tomaševića, od borca za javno dobro, javne površine, drugačiju javnu nabavu, borbu za zelenu tranziciju i zdravi grad do upravitelja gradom koji je praktički od svega toga odustao u praksi. Tomašević je izabrao davanje obećanja i populizam ‘na najjače’ da bi se dočepao vlasti, a onda umjesto prave promjene, promašaji, izostanak hrabrih i odlučnih poteza i, još važnije, rezultata. Pa sada opet gledamo populističke poteze oko brojnih ‘besplatnih’ usluga, obmane i manipulacije u komunikaciji s građanima i javnošću oko stvarnog stanja gradskih problema kao i rješavanja istih.”

Tomaševićev prvi potez trebao je, smatra Petek, biti neovisna financijska revizija poslovanja Grada kao i revizija ugovora i poslovanja s privatnicima. No gradonačelnik to nikada nije ispunio, a bilo je to jedno od glavnih predizbornih obećanja:

“Nije naručio neovisnu financijsku reviziju poslovanja Grada, već je povjerovao dobivenim dokumentima Jelene Pavičić Vukičević i Bandićeve pročelnice za financije Daniele Juroš Pečnik koju je i zadržao na istom radnom mjestu gdje je i danas, iako je na početku mandata kazao kako traži njezinu ostavku i tvrdio da je radila ‘fiktivne proračune’. Osim toga, i kao gradonačelnik ju je indirektno optuživao za ‘kosture iz ormara’, a ona je i dalje v.d. pročelnica za financije. Produljuje joj ugovore svakih šest mjeseci, iako je baš zbog te prakse kritizirao Bandića koji je istu praksu produljenja ugovora radio s Ivicom Lovrićem, dok je ovaj imao podignutu optužnicu USKOK-a.

Višeslav Raos, profesor na Odsjeku za komparativnu politiku Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu | Foto: Boris Scitar/PIXSELL

Isto tako, od zelenih politika u Zagrebu se dogodilo veliko ništa. Sramim se usporediti rad i uspjehe brojnih drugih gradova srednje Europe i Zagreba po pitanju jednostavnih aktivnosti i intervencija u prostoru i funkcioniranju grada, a koje automatski podižu kvalitetu života stanovnicima i posjetiteljima Zagreba. Tijekom ovih paklenih vrućina vidi se razlika brige za stanovnike u Zagrebu u odnosu na druge gradove u Hrvatskoj.”

Petek se osvrnuo i na jedan od najvećih problema Tomaševićeve vladavine – pitanje gospodarenja otpadom. Građani su očekivali i čist i uredan grad, a potom i rješenja za gospodarenje otpadom:

“A u dobrom dijelu unazad tri godine, zapinjalo je i već i na samom odvozu otpada s kućnog praga. Da ne govorimo o planu izgradnje Centra za gospodarenje otpadom, sortirnice i kompostane, što je preduvjet za zatvaranje odlagališta otpada Jakuševac Prudinec. Nakon odrona otpada na odlagalištu krajem prošle godine, objavio sam i službeni dokument Državnog inspektorata u kojem se navodi da je tijekom godinu i pol dana, za vrijeme Tomaševićeva mandata, nepropisno odlagan otpad na Jakuševcu. Zagrebački holding godinu i pol dana kršio je zakon odlažući otpad nezakonito na jakuševečko brdo, istovremeno gradeći sustav odlagališta protivno izdanoj dozvoli i zakonu. I taj je dokument bio mjesecima skrivan od javnosti jer su ususret parlamentarnim izborima zaključili da bi objavom pretrpjeli političku štetu. Namjerno je propuštena prilika objave tog dokumenta u prošlom sazivu Sabora kad se o odronima trebalo razgovarati na Odboru za zaštitu prirode i okoliša. Sjednica je bila zakazana, no predsjednica Sandra Benčić otkazala je tu sjednicu, a sada je jasno zašto se ona nikad nije ni održala.”

Arhitektica Silva Kalčić, profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, ponovila je da joj je neshvatljivo da se stranka Možemo! do 2022. zalagala protiv izgradnje Jarunskog mosta, a sad ga gorljivo brani. Silva Kalčić kaže:

“Spomenut ću i jarunski Manhattan – ‘manhattanizaciju’ Zagreba su uspješno blokirali kao oporba, a sad je provode u djelo. Nastavljaju s neodrživim razvojem Zagreba, insertiranjem ili interpoliranjem novogradnji u ionako zagušeno gradsko tkivo. Potres je promijenio vlasničku strukturu u Donjem gradu, prema Gornjem do Maksimira – bivši vlasnici s prosječnim primanjima ili mirovinama nisu mogli investirati u obnovu tzv. ‘crvenih’ zgrada i stanova, u značenju stanovanja potencijalno opasnog po život ili bi nekretnina bila potpuno devastirana. Nakon tri i više godina financijska potpora u obnovi šutke je stigla novim vlasnicima koji su se jeftino domogli prestižnih nekretnina. Prema odluci građevinske inspekcije Državnog inspektorata, povijesna kuća Miletić iznad Dolca, točnije na adresi Skalinska 4, predviđena je za rušenje, no to je u svibnju 2023. spriječila građanska inicijativa Zagreb te zove. Sličnu inicijativu imala je ekipa iz današnje gradske uprave povodom slučaja Cvjetni prolaz, privatizacije javnog prostora i prodaje nekretnina u procesu denacionalizacije.”

Arhitektica se osvrnula i na urbanizam. Kaže da je gradu potreban ozbiljan novi razvojni plan, u skladu sa zatečenim stanjem u sadašnjosti i potrebama građana u neposrednoj budućnosti:

“Zagrebačka priča s Lenucijem – koji je organizirao klizališta na obodima gradilišta Donjeg grada u užurbanom nastajanju, kako bi skupio sredstva i nagovorio gradsku upravu da otkupi te prazne parcele kako bi te plemenite praznine ili javni i besplatni parkovi engleskog i ponešto francuskog tipa nastali u gradu – više se ne može dogoditi. Obnova muzejskih institucija u Zagrebu u državnom i gradskom vlasništvu prilika je za osuvremenjenje ne samo arhitektonskog okvira i postava izložbi, već i muzeoloških pristupa kao i odnos prema postojećoj građi i načinu prikupljanja i čuvanja te građe ubuduće. Muzej suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu je rijedak domaći primjer namjenski građene muzejske institucije, ali nedostatnog financiranja za održavanje tog pogona. Blizina velesajamskih paviljona kao potencijalnih Kunsthallen potvrdila bi južni produžetak Zelene potkove kao predviđeni Forum kulture. Nažalost, nijedan primjer umjetnosti u javnom prostoru Muzeja suvremene umjetnosti ne radi.”

Renato Petek, zastupnik SDP-a u Gradskoj skupštini, smatra da je prvi potez Možemo! trebala biti financijska revizija poslovanja Grada | Foto: Saša Zinaja/NFoto

Višeslav Raos, profesor na Odsjeku za komparativnu politiku Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, komentirao je ponašanje stranke Možemo! po pitanju participacije građana – u oporbi su se zalagali za puno veće sudjelovanje građana u gradskoj politici, štoviše reforma mjesne samouprave bila je jedna od njihovih važnijih programskih mjera prije izbora. Kako kaže Raos, stranke nove ljevice, zelene stranke i stranke zelene ljevice diljem Europe obično inzistiraju na baznoj demokraciji, odnosno spuštanju razine odlučivanja što bliže građanima na koje se to odnosi te promiču instrumente odlučivanja kao što su referendumi, građanske referendumske inicijative, participativno budžetiranje, javna savjetovanja i zborovi građana:

“Međutim, takvi politički prioriteti će se vrlo često morati suočiti sa stvarnošću u kojoj je dio građana nezainteresiran za sudjelovanje, oporbene stranke će, očekivano, neke od ovih kanala odlučivanja iskoristiti za otežavanja i zaustavljanje odluka vlasti, a kod nekih će se građana pojaviti dobro poznati fenomen ‘ne u mojem dvorištu’. Gradska vlast, suočena s nagomilanim financijskim problemima, prvi dio mandata bavila se uglavnom stabilizacijom proračuna, što znači da su razni programski prioriteti, pa i reforma mjesne samouprave, nužno pali u drugi plan.”

Kad je riječ o Jarunskome mostu, odnosno potpunoj promjeni politike stranke Možemo! po tom pitanju, Raos tvrdi da je izborni program Možemo! za četvrt Trešnjevku – jug, čiji je Jarun dio, govorio o potrebi rasprave o zapadnom jarunskom mostu zbog možebitnog utjecaja na okoliš i eventualnom pomicanju trase zapadnije, no iz stranke Zagreb je naš, odnosno platforme Možemo! nije dolazilo kategoričko protivljenje gradnji tog mosta. Očito je gradska vlast, smatra Raos, naposljetku došla do uvida da je automobilsko-tramvajski most potreban upravo na toj lokaciji, odnosno da bi promjena trase značila prolongiranje gradnje zbog potrebe novog arhitektonskog i građevinskog projekta i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa.

Glas Gordana Bosanca za ponovni izbor Ursule von der Leyen i posebno činjenica da Ivana Kekin koja je s posljednjeg mjesta na listi Možemo! za EU parlament dobila najviše glasova, ali svejedno nije otišla u Bruxelles, za Raosa je problematična. Kako kaže, logika europskih zelenih je bila da će radije podržati još jedan mandat Ursule von der Leyen nego da ona počne tražiti podršku, bilo izravnu, bilo neizravno, od Europskih konzervativaca i reformista, što je talijanska premijerka Giorgia Meloni opetovano i nudila:

“Premda su europski zeleni doista udaljeni od pučana oko pitanja migracija, a dio njih i oko podrške ratnim naporima Kijeva, usvajanje Europskog zelenog plana u prošlom mandatu Komisije svakako je pokazatelj da su zeleni uspjeli mnoge svoje ideje nametnuti na dnevni red. Glavnina srednjostrujaških stranaka u Europi preuzela je zelene prioritete i zamisli u gospodarenju otpadom, energetici, gradskom prometu i prostornom planiranju. Možemo! ovdje slijedi praksu drugih, starijih stranaka koje također stavljaju na liste ljude koji misle aktivirati mandat. Tu stranke slijede logiku maksimizacije glasova – postavljanje zvučnih imena na liste, bez obzira na to jesu li već na nekoj nespojivoj dužnosti ili ne planiraju obnašati novu dužnost – kao i kadrovskih rješenja koja su interno dogovorena i nisu nužno jasno razvidna biračima. Budući da preferencijsko glasovanje jasno personalizira glas na izborima, ovakva praksa doista jest oblik dezinformacije birača i naknadnog umanjivanja njihove biračke volje. Općenito, smatram da bi i sve stranke morale prestati s praksom gomilanja funkcija, odnosno istovremenog sjedenja u Saboru i u lokalnoj samoupravi. Ivana Kekin jest jedna od najvidljivijih i najpoznatijih članica platforme Možemo!, a lako je moguće da je stranka istakne i kao predsjedničku kandidatkinju.”

‘Nakon odrona otpada objavio sam dokument Državnog inspektorata u kojem se navodi da je za vrijeme Tomaševićeva mandata nepropisno odlagan otpad na Jakuševcu’, kaže Renato Petek

Raosu, ističe, nisu poznati anketni podaci na razini Zagreba koji bi jasno pokazivali koliko je podrška gradskoj vlasti povezana s nezadovoljstvom građana oko rješavanja pojedinih programskih prioriteta stranke Možemo!, u prvom redu otpada i prometa, dviju tema oko kojih će se svatko tko je proveo više od 24 sata u glavnom gradu složiti da vape za kvalitetnim i sustavnim rješenjima. Nakon dvadeset godina jedne gradske uprave dio birača stvorio je ogromna, prema njegovu mišljenju, pretjerana i nerealna očekivanja:

“Sama predizborna kampanja, ali i dio medija, pridonijeli su stvaranju takvih nerealnih očekivanja. Usudio bih se reći da birači lijevo od centra, posebice oni udaljeniji od mainstreama, imaju sklonost ogromnih očekivanja od ‘svojih ljudi na vlasti’, ali i nerealnog procjenjivanja provedbenih kapaciteta u gradskoj upravi. Tomašević je trebao biti realniji i oprezniji s najavama oko zatvaranja Jakuševca i drugim elementima sustavnog rješavanja upravljanja otpada u gradu, jer je trebalo odmah biti jasno da će se predizborni slogani nasukati na kombinaciju opstrukcije pristaša bivše vlasti, nedostatka stručnih kadrova za rješavanje kompleksnih javno-političkih pitanja, nemogućnosti dogovora s državnim vlastima i ušančenih interesa privatnih pružatelja usluga u gospodarenju otpadom.

Zavirimo li ponovno u izborni program iz 2021., vidjet ćemo da se tamo na nizu mjesta najavljuje davanje prednosti biciklima pred automobilima, micanje automobila iz centra grada i slično. Dakle, nije da nitko nije znao da Možemo! to planira. Problem je što je, naravno, lakše, brže i jeftinije povući biciklističku stazu ili zatvoriti neku ulicu za aute, negoli stvoriti preduvjete za to da ljudi manje dolaze autima u centar. Izgradnja garaže ispod školskog igrališta iza Mimare neće se dogoditi preko noći. Busovi u podsljemenskoj zoni, u kojoj žive deseci tisuća ljudi i dalje voze tek tri puta u sat vremena, a i točnost im nije jača strana. Tu dolazimo do konceptualnog pitanja – treba li se vlast, bilo gradska, bilo državna, voditi primjerom i stvaranjem različitih prometnih opcija za građane ili se ponašati kao odgajatelj koji će jednostavno tjerati ljude time što će im zatvoriti neku cestu ili ukinuti neko parkiralište s pretpostavkom da će se potom promijeniti njihove prometne navike. Bojim se da je nekada jednostavno efektnije napraviti neko mikro-rješenje i onda ga prezentirati kao ispunjeno predizborno obećanje nego prvo stvarati dugoročne i sustavne pretpostavke koje će potom rezultirati većom uporabom gradskog prijevoza, pa onda i bicikala. Dakako, moguće je da u redovima Možemo! postoji i manja skupina ljudi koja je duboko vrijednosno nastrojena protiv automobila i automobilizma i da će svjesno otežavati kretanje gradom na četiri kotača.”

Građani Zagreba, sredini u kojoj stranka Možemo! uživa najveću, gotovo konsenzualnu podršku, sve više propituju poteze aktualne vlasti jer su neki zaista nerazumni i nisu u skladu s politikama koje su obećali niti onima za koje se kao stranka zalažu. Raos je pojasnio je li riječ o tome da nedostaje strpljenja, jer Tomašević i njegovi suradnici rekli su da rade sve sporije, ali zato sadržajnije, ili je tu riječ naprosto o mazanju očiju svima. Raos kaže:

“Izborna pobjeda platforme Možemo! u Zagrebu 2021. po broju dobivenih glasova i osvajanju većine u gotovo svim dijelovima grada i u gotovo svim jedinicama mjesne samouprave rijetkost je i iznimka te ju je potrebno tumačiti u svjetlu toga da se radilo o kraju jedne ere nakon dugogodišnje Bandićeve vlasti. Bez obzira na uspjehe ili neuspjehe Tomaševića i suradnika, takva izborna pobjeda se zasigurno neće ponoviti.

Do izbora je ostalo još devet mjeseci, no kako stvari sada stoje, može se s relativnom sigurnošću tvrditi da će Tomašević vrlo vjerojatno osigurati reizbor, ali da će se u Skupštini morati više oslanjati na koalicijske partnere kao i da će se smanjiti broj gradskih četvrti u kojima će Možemo! biti većinska opcija. Ono što je pitanje jest koliko su u Možemo! svjesni da dio ljudi koji im je dao glas prije četiri godine nisu birači koji dijele njihove vrijednosti i stavove, već su jednostavno htjeli nešto novo, mlađe i poštenije od onoga što su ranije imali. U toj su stranci vrlo vjerojatno u nekim segmentima i precijenili vlastite kadrovske i upravljačke kapacitete pa su zagrizli veći komad kolača nego što su mogli pojesti pa ga sada teškom mukom žvaču i dalje. Papir svašta trpi, tako da stranke redovito svašta obećaju, bez obzira na to je li to ostvarivo u najavljenom roku ili nije. Međutim, ako se čita između redaka, ono što gradska vlast komunicira u svojim istupima, ali i što piše u izbornom programu, može se zaključiti da je Možemo! u startu smatralo i očekivalo da će njihova izborna pobjeda biti takva da će im omogućiti nekoliko reizbora, pa su i programski prioriteti tako postavljeni da ih se može realizirati u tri, a ne u jednom mandatu. Je li to bila politička vizija ili politički hubris, vrijeme će pokazati.”

Arhitektica Silva Kalčić kaže da je Možemo! uspješno blokiralo ‘manhattanizaciju’ Zagreba kad su bili oporba gradonačelniku Bandiću, a sad je – kad su na vlasti – provode u djelo | Foto: Saša Zinaja/NFoto

Pitanje komunikacije i transparentnosti prema građanima vrlo je upitna, složili su se svi Nacionalovi sugovornici. Raos kaže da se nakon početnog entuzijazma, dio građana vratio u svoju kolotečinu i svakodnevicu i ne prati gradsku politiku i gradska zbivanja. Tvrdi da tko puno očekuje, bit će i jako razočaran, tko pristupi trezvenije, manje će i jamrati:

“Međutim, loša je praksa raditi javne rasprave i javna savjetovanja u neprikladnim terminima, kao što su ljetni praznici. Tome se očito pribjegava kako bi se ubrzalo odluke i zapravo spriječilo disonantne tonove, što je sasvim razumljivo iz perspektive želje neke stranke da ostvaruje svoj program, no posebno je problematično ako istovremeno gradiš imidž političke platforme kojoj je jako stalo do transparentnog komuniciranja i uključivanja građana u odlučivački proces.”

Sociolog Nikola Petrović s Instituta za društvena istraživanja pojašnjava da se zelene stranke, otkad su počele bilježiti prve uspjehe, susreću s problemom sukoba između tzv. realista i fundamentalista. S jedne strane su realisti koji rade kompromise u provođenju zelenih politika, a s druge strane fundamentalisti koji se strogo drže principa zelene ideologije:

“Zanimljivo je da kod Možemo! nismo svjedočili takvom sukobu ili on nije izašao u javnost. To ukazuje na to da su oni svjesni da se moraju prilagoditi mainstream politici kako bi pokušali ostvariti svoje ciljeve. I glasanje za Ursulu von der Leyen i stavljanje Ivane Kekin na posljednje mjesto liste za Europski parlament kako bi privukla glasače mogu se promatrati kao dio takve politike.”

Osim komunikacije koja nije na odgovarajućoj razini, Petroviću je za profiliranje Možemo! zanimljiviji njihov pokušaj potpunog odmicanja od prijašnjeg gradonačelnika Milana Bandića. To je, kaže, u nekoliko slučajeva dovodilo u pitanje njihov lijevi background:

“Primjer je šok terapija kojom su htjeli provesti ukidanje mjere roditelj-odgojitelj ili ignoriranje nekih sindikata radnika Čistoće koje je pokazao Tomašević. Ono što ih više dovodi u sukob s glasačima je upravo provođenje obećanih zelenih politika kao u primjeru novog modela skupljanja otpada – tzv. plave vrećice – ili uvođenja pješačkih zona, biciklističkih staza i novih režima parkiranja. Te odluke su narušavale komoditet građana ili dovodile do problema poput gomilanja otpada, kako bi se ostvarili zeleni ciljevi. Tu se pokazuje najveći problem zelenih politika koje mnogi glasači deklarativno podupiru, ali kada im se čini da im ona drastično mijenja način života, dolazi do otpora. To je usporilo rast Možemo!, ali i rezultiralo padom zelenih stranaka u zapadnoj Europi. Vidi se to u velikom otporu europskom zelenom planu u cijelom EU-u, ali i u aktualnom sukobu u njemačkoj koalicijskoj vladi oko prava na slobodno korištenje automobila.

Možemo!: ‘U Zagrebu radimo sve što smo izbornim programom obećali, i to s nula korupcijskih afera’

Nacional je stranci Možemo! poslao pitanja – o konkretnim obećanjima koja nisu ispunjena ili konkretnim akcijama koje trenutačno nisu u skladu s njihovom politikom. Stranka je poslala iznimno opširan dopis, ali na nijedno pitanje nisu odgovorili. U dopisu su samo opisali sve dosadašnje uspješne projekte koje su napravili u gradu Zagrebu. Zbog iznimno opširnih odgovora, Nacional prenosi tek dio onoga što je Možemo! poslao:

“Prije tri godine dobili smo rekordno povjerenje birača u Zagrebu i preuzeli upravljanje. Povjerenje građana dobili smo na temelju desetljeća i pol angažmana protiv koruptivnog upravljanja, borbe za očuvanje grada, njegovih potencijala i kvalitete života, te na izbornom obećanju temeljitih promjena u načinu upravljanja gradom, kako bismo zapušten i prezaduženi grad oporavili i osigurali mu mogućnost dugoročnog razvoja. Tri godine poslije, kreditni rejting Grada, nakon 13 godina, vratili smo iz špekulativnog u investicijski, a nezakoniti deficit HDZ-a i Milana Bandića od 185 milijuna eura vratili dvije godine prije roka. Ukinuli smo kašnjenja u plaćanju gradskim ustanovama i privatnim dobavljačima, a Zagrebački holding nakon dugo vremena posluje pozitivno. Ovakvom brzom financijskom stabilizacijom smo omogućili da, unatoč inflaciji, kroz povećane subvencije iz gradskog proračuna, u Zagrebu spriječimo povećanje cijena komunalnih usluga i javnih usluga za građane. Otvorili smo vrata za ogromna nova kapitalna ulaganja u gradnju škola, vrtića, kina, knjižnica, bazena, stadiona, ambulanta, mostova i novih tramvajskih trasa. Ta ulaganja će u 2024. godini biti oko 220 milijuna eura, što je čak pet puta više od prosjeka zadnjih deset godina.

Pokrenuli smo izgradnju gradske knjižnice i društveno-kulturnog centra Paromlin, najvećeg kapitalnog objekta u prvom mandatu, vrijednog čak 85 milijuna eura, te izgradnju 288 gradskih stanova u Podbrežju, u kojima će oko tisuću ljudi živjeti u priuštivom ili socijalnom najmu. Ove godine krenut će rekonstrukcija i proširenje stadiona u Kranjčevićevoj, a krajem lipnja započeli su radovi na izgradnji Bazena Špansko, prvog na zapadu grada. Pokrećemo i obnovu Kina Europa, krenula je u srpnju prva faza obnove Doma sportova i prvi put nakon 20 godina proširujemo tramvajsku mrežu, po Sarajevskoj i Heinzelovoj. Za sufinanciranje iz EU fondova prijavili smo i najveći gradski projekt u povijesti Zagreba – 323 milijuna eura za modernizaciju i proširenje mreže vodoopskrbe i odvodnje, kako cijevi više ne bi masovno pucale i kako gubici vode u mreži više ne bi bili ogromnih 57 posto.

Sociolog Nikola Petrović s Instituta za društvena istraživanja smatra zanimljivim pokušaj odmicanja Možemo! od Milana Bandića | Foto: Instagram

U skladu s obećanim, ulažemo u razvoj održivog prometa u Zagrebu: kupili smo 65 novih autobusa i pokrenuli kupnju 60 novih tramvaja, provodimo obnovu i protupotresno ojačanje svih mostova preko Save. Od kada smo preuzeli upravljanje Gradom uložili smo preko 26 milijuna eura u obnovu mostova preko Save, od čega više od 12 milijuna eura iz Fonda solidarnosti EU-a. Do 2021. u obnovu savskih mostova uloženo tek 8 milijuna eura. Uvodimo automatsko upravljanje prometom za što ćemo ove godine prilagoditi 120 semaforiziranih raskrižja.

Uveli smo novi model naplate odvoza otpada kojim smo u kratkom roku znatno povećali odvajanje te za četvrtinu smanjili količinu otpada koji se odlaže na Jakuševcu. Nakon dva desetljeća nečinjenja, usvojili smo studiju izvodljivosti te pokrenuli javnu nabavu za projektnu dokumentaciju modernog postrojenje za gospodarenje otpadom u Resniku čija je gradnja preduvjet za zatvaranje odlagališta Jakuševec.

Grad Zagreb preuzeo je pročistač otpadnih voda u naselju Resnik, nakon što je 24 godine bio pod upravom privatnog koncesionara. Ugovor o koncesiji koji je trebao vrijediti do kraja 2028., raskinut je, a upravljanje lokacijom vraćeno u ruke grada kako bi se u Resniku uz sadašnji pročistač mogao izgraditi novi centar za gospodarenje otpadom, što će omogućiti zatvaranje odlagališta Jakuševec.

Građani su putem aplikacije iTransparentnost dobili potpuno transparentan uvid u trošenje proračuna Grada Zagreba. U lipnju je implementirana prva faza Riznice Grada Zagreba, jedinstvenog računovodstveno-informacijskog sustava koji omogućuje transparentnije i učinkovitije upravljanje gradskim proračunom. Sve to smo napravili s nula korupcijskih afera i nula pogodovanja.

Da za sve imamo povjerenje građana pokazuju i rezultati posljednjih parlamentarnih i europskih izbora: stranka smo koja je na nacionalnoj razini najviše rasla od prošlih izbora – osvojili smo 10 mandata i udvostručili broj zastupnica i zastupnika u Saboru, a kao što je tijekom europarlamentarne kampanje i najavljivano, Gordan Bosanac postao je prvi europarlamentarac iz redova Možemo uz jasno predizborno komuniciranje zastupnice Kekin kako je ona podrška EU listi te da će nakon izbora nastaviti svoj politički rad kroz Hrvatski sabor.

Sve što smo izbornim programom obećali u Gradu Zagrebu radimo, dok u Hrvatskom saboru djelujemo kao snažna i konstruktivna oporba.”