U Zagrebu, prema podacima Udruge Fajter, živi čak oko četiri tisuće beskućnika. To je broj koji je neslužben jer ih prema službenim informacijama Grada Zagreba ima „tek“ nekoliko stotina. Kad se tom broju dodaju i Zagrepčani koji jedva spajaju kraj s krajem i koji su u opasnosti od ekstremnog siromaštva ili beskućništva, dolazi se do brojke jednog manjeg grada. Tihi grad u velikom gradu, koji vapi za pomoći. Jedan oblik pomoći, iako simboličan, nudi Renato Petek, zastupnik SDP-a u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. On je već na sastanku sa svojim koalicijskim partnerima u Gradu, gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem i njegovim suradnicima, predložio da se javno kupalište Diana u Ilici 8 u samom središtu Zagreba ustupi beskućnicima i najsiromašnijim Zagrepčanima, kako bi što lakše preživjeli nadolazeću jesen. A ona će, smatra Petek, biti jako teška za mnoge, posebno za građane koji teško žive. Višestruko veći računi za struju, plin i toplu vodu su nažalost neminovnost, pa smatra da se Grad treba uključiti i pomoći svojim najugroženijim sugrađanima.

Kako kaže Petek, ideju za ovu inicijativu dobio je odlazeći u kafić koji je u istom dvorištu kao i kupalište, inače jedno od najstarijih u Europi, otvoreno davne 1834. godine. Na svom je Facebook profilu objavio status:

„Jeste li znali da postoji javno gradsko kupalište na samo stotinjak koraka od Trga bana Jelačića? U dvorištu Ilice 8 nalazi se, nekad elitno, a danas pomalo zaboravljeno kupalište Diana, spomenik kulture. S obzirom na to da sam zatražio i proučio poslovne izvještaje kupališta za proteklih nekoliko godina te potencijale krize koja je pred nama, predložio sam gradonačelniku da se kupalište od jeseni potpuno stavi u svrhu socijalnih potreba i politika, kako bi svi građani koji imaju potrebu mogli besplatno dolaziti na to mjesto u samom centru grada. Kupalište Diana je staro kupalište kojeg će se uglavnom sjetiti samo neki Zagrepčani. Danas neugledno i zapušteno zdanje u starogradskoj jezgri prvo je pučko kupalište na ovim prostorima i neprekidno radi već 188 godina. Otvorio ga je trgovac željezom Alexander Lolkoss 1834. godine, a danas je u gradskom vlasništvu. Dianinu parnu kupelj, saunu i bazene nekada su posjećivali bogati, a 1980-ih godina stalni gost je bila i velika pjesnikinja i književnica Vesna Parun.“

Javno kupalište Diana nalazi se u Ilici 8, u strogom centru Zagreba, radi već 188 godina, trenutačno samo u jednoj smjeni od 12.30 do 18.30 sati. FOTO: Grad Zagreb

Petek je spomenuo i detalje o poslovanju Diane pa je rekao da su troškovi kupališta u proteklim godinama na razini oko 170.000 kuna, a njime upravlja Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo. Rashodi se odnose na plaću jedne zaposlene osobe te na ostale materijalne troškove, a većinu podmiruje Grad Zagreb jer se na tržištu godišnje uprihodi samo oko 4000 kuna, kako je bilo 2020., ili 6000 kuna 2019. godine. Dakle, ulaznicu od 15 kuna u prosjeku plati manje od jedna osoba dnevno.

Petek nadalje kaže: „S obzirom na krizu koja se predviđa za jesen i zimu vjerujem da se Grad treba pripremiti s dodatnim mjerama, a kako ovaj trošak već ionako postoji smatram da je bolje kupalište potpuno koristiti i pripremiti za moguću nadolazeću krizu, za stanovnike Zagreba koji će biti u potrebi. Nekada su kupalište koristili ljudi koji u stanovima nisu imali toplu vodu ili kupaonu, a danas razmišljamo da bi ga koristili oni koji neće moći plaćati račune za režije. Beskućnici u Zagrebu trenutačno koriste i kupalište na Glavnom kolodvoru te usluge u okviru prihvatilišta, na ipak udaljenoj, lokaciji u Kosnici.“

Renato Petek uvjeren je da će ova inicijativa – koju je najprije obrazložio SDP-u i Viktoru Gotovcu, predsjedniku zagrebačke organizacije stranke – dobiti zeleno svjetlo kod Tomislava Tomaševića i gradske vlasti. Obrazloženje je službeno poslao gradonačelniku i njegovim službama, a dat će im još malo vremena za odgovor:

„Ako ne dobijem odgovor u rujnu, prijedlog ću ponoviti i na prvoj sjednici Skupštine, ali vjerujem da će se neko rješenje pronaći i da sam na tragu dobre ideje. Realizacija neće biti baš tako jednostavna, prije svega zato što je trenutačni upravitelj kupališta GSKG, pa bi se stoga nadležnost najprije trebala prebaciti na Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. Oni bi najbolje mogli odrediti na koji način i koji korisnici bi mogli imati pristup besplatnim uslugama kupališta. Ne moraju to biti samo beskućnici, već i osobe koji su zaista izložene ekstremnom siromaštvu na neke druge načine. Ono što je nevjerojatno jest činjenica da svaki korisnik ako želi koristiti usluge kupališta najprije mora otići kilometar, dva dalje od Diane, u Savsku, gdje je sjedište GSKG-a jer Diana nema blagajnu pa se u GSKG-u kupuje kupon za kupanje, u iznosu od 15 kuna. To se mora mijenjati ako se ova ideja realizira.“

Za potrebe snimanja za Nacional Renato Petek uvidio je da su u kupalištu Diana, od četiri, samo dva tuša u funkciji, a problem je i taj što korisnici svoj bon za kupanje moraju kupiti kilometar, dva dalje od Diane. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Renato Petek je za potrebe snimanja za Nacional ušao u kupalište Diana i ostao iznenađen najprije veličinom prostora. Iako se nekad moglo koristiti i usluge saune i bazena, sad su ti prostori u najmu, a od kupališta je ostalo svega 30-ak četvornih metara s četiri tuš kabine:

„Od ta četiri tuša dva nisu u funkciji, odnosno jedan nije u funkciji, a druga tuš kabina služi kao skladišni prostor zato što ionako u isto vrijeme mogu raditi samo dva tuša. A samo dva mogu raditi u isto vrijeme zato što se koristi bojler sa svega 150 litara, što ni približno nije dovoljno. To je u redu sada kada zaista nema mnogo korisnika, ali ako se krene u realizaciju ideje trebat će se uložiti neki novac. Procjenjujem da bi to Grad moglo godišnje stajati oko 300 ili 400 tisuća kuna. Očito je da ovaj tržišni model ne funkcionira jer za Grad donosi zaradu od maksimalno šest tisuća kuna. Onda bi bilo najbolje da se prostor stavi u funkciju da bi korist imali najugroženiji Zagrepčani.“

Iz Službe za informiranje i medije Grada Zagreba odgovorili su da kupalište Diana obuhvaća prostor od 235,59 četvornih metara, a da se od te površine za usluge kupanja koristi 40 četvornih metara:

„U kupalištu se nalaze četiri kabine za tuširanje, toalet, kotlovnica i spremište. Sagrađeno je 1834. i jedno je od najstarijih javnih kupališta u Europi. Grad Zagreb je 1991. financirao rekonstrukciju kupališta, a renovirano je i tijekom ljeta 2021. godine. Mjesečno se uslugom kupališta koristi oko 30 građana po cijeni od 15 kn za jedno kupanje. Godišnji rashodi obuhvaćaju troškove osoblja: 112.068 kn, materijalne troškove: 120.533,32 kuna, te amortizaciju: 1.423,41 kuna. Što se prihodovne strane tiče, na godišnjoj razini su to prihod od Grada 228.191,57 kuna te naplata na tržištu za pružene usluge 5.834 kuna.

Grad Zagreb razmatra različite mogućnosti korištenja kupališta Diana, između ostalog i za potrebe naših najugroženijih građana. Dodatno napominjemo da u gradu Zagrebu postoje projektne aktivnosti koje provode organizacije civilnog društva putem kojih je beskućnicima omogućeno održavanje osobne higijene i higijene rublja, a podsjećamo i kako su usluge održavanja osobne higijene dostupne i u Prihvatilištu za beskućnike Gradskog društva Crvenog križa Zagreb (Velika Kosnica) i Prihvatilištu za beskućnike Caritasa Zagrebačke nadbiskupije (Sesvetski Kraljevec). Grad Zagreb je prvo istraživanje o beskućnicima proveo još 2002. na području grada Zagreba pri čemu je evidentiran broj od 350 beskućnika. Godine 2008. ponovno je provedeno istraživanje o beskućništvu u Zagrebu kojim su obuhvaćena ukupno 123 korisnika Prihvatilišta Gradskog društva Crvenog križa Zagreb, Prihvatilišta Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i prihvatilišta Samostana ‘Misionarke ljubavi – Sestre Majke Terezije’. Grad Zagreb trenutačno raspolaže samo s brojem beskućnika koji se nalazi na privremenom smještaju u prihvatilištima Gradskog društva Crvenog križa Zagreb i Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Prema dostupnim informacijama na privremenom smještaju se u navedena dva prihvatilišta nalazi 116 korisnika.“

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević u razgovoru s Renatom Petekom najavio je da će se grad potruditi da pomogne najugroženijim sugrađanima, a besplatno kupanje smatra dobrom idejom. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Unatoč ovim brojkama, koje su zaista vrlo male u odnosu na stvarne, nije točna informacija o tome da „postoje projektne aktivnosti koje provode organizacije civilnog društva putem kojih je beskućnicima omogućeno održavanje osobne higijene i higijene rublja“. Kako je rekao Mile Mrvalj, predsjednik Udruge Fajter, jedne od njih nekoliko koje se brinu o beskućnicima, kaže da u Zagrebu takva mogućnost trenutačno ne postoji:

„Donedavno je postojala takva mogućnost u prostorijama jedne udruge u Harambašićevoj, ali s obzirom na to da oni dobivaju novac za pojedine projekte, sad beskućnici više ne mogu obaviti osobnu higijenu nigdje. U prihvatilištu, naravno, imaju tu mogućnost samo oni koji imaju ondje smještaj, a to je zanemariv broj s obzirom na to koliko je beskućnika. Ova inicijativa gospodina Peteka je izvrsna, iako je to tek kap u moru potreba naših korisnika. Većina od njih nema 15 kuna za kupanje, pa bi besplatna usluga bila sjajna stvar.“

Vesna Leiner, muzejska savjetnica pedagoginja u mirovini, smatra Petekovu inicijativu sjajnom najprije zbog siromašnih građana, ali i zbog baštinske važnosti Diane koja će se na taj način ipak sačuvati. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Vesna Leiner, muzejska savjetnica pedagoginja u mirovini, pojasnila je povijesne okolnosti nastanka javnih kupališta u Europi, pa tako i Zagrebu, kao naprednom gradu toga vremena. Opisala je i društvo Zagreba toga vremena, kao i značenje javnih kupališta, pa tako i Diane:

„Zagreb je stoljećima pripadao kulturno i politički srednjoeuropskom krugu zemalja. Naročito to dolazi do izražaja u 18. i 19. stoljeću. Pod utjecajem Francuske revolucije u cijeloj se Europi bude nacionalni osjećaji, težnja za slobodom i pravednošću, a u Hrvatskoj to naročito dolazi do izražaja u 19. stoljeću pojavom Ilirskog pokreta. Raspadom feudalnog društva jača građansko-liberalni sloj. Zagreb kao glavni grad Hrvatske početkom 19. stoljeća, s nešto više od 7000 stanovnika, razvija se i jača kulturno – osnivanjem javnih institucija, znanstveno, gospodarski i demografski. To je vidljivo prema podacima krajem 1850-ih kad Zagreb ima skoro 17.000 stanovnika te nešto više od 1000 obrtnika i vlasnika manufaktura. Gradile su se i otvarale škole, kuće za stanovanje, obrtničke radnje, svratišta odnosno današnji hoteli, trgovine… Jednom riječju, grad je rastao i širio se.“

Kako kaže Vesna Leiner, to je razdoblje kad građani više komuniciraju kroz razna društva, posvećuju više brige svom zdravlju, pa se tako grade prve zdravstvene ustanove, vodi se računa o higijeni, a time se osnivaju i grade prva javna kupališta i drugo:

„Ne zaboravimo da je to razdoblje blatnjavih, neosvijetljenih ulica, jedini prijevoz je konjska zaprega, vodom se Zagrepčani snabdijevaju iz bunara koji su se punili podzemnim vodama, vrelima i potocima, a postojali su i javni zdenci. Naravno, tu su i potoci, a prije svega potok Medveščak. Rijeka Sava je tad bila na periferiji grada i predaleko tadašnjim stanovnicima Zagreba, govorim o početku 19. stoljeća. Prvih desetljeća 19. stoljeća na početku Ilice niču, kao što sam već rekla, zgrade u kojima se otvaraju razni obrti, svratišta, trgovine. U grad svakodnevno poslovno dolaze ljudi. Sve to i, naravno, novine koje su dolazile iz Monarhije, potaknuli su tadašnje ‘poduzetnike’ da otvaraju javna parna kupališta, kojima još dodaju i naziv ‘zabavišta’, a nalazila su se najvećim dijelom uz desnu obalu potoka Medveščak. Neka od njih bila su i lječilišta, primjerice ‘hladnom vodom’, a neka su bila namijenjena i prostituciji, tzv. ‘bludilišta’. U Banskoj Hrvatskoj ona su bila dozvoljena od 1852. i bila su regulirana kaznenim zakonom, a o njegovoj provedbi brinulo se lokalno redarstvo.“

Prikaz prihoda i rashoda javnog kupališta Diana na godišnjoj razini dokaz je da trenutačni model nema smisla i da ga treba mijenjati. FOTO: Grad Zagreb

Kad je javno kupalište Diana u pitanju, ističe Vesna Leiner, to jedino sačuvano javno kupalište otvoreno je u Ilici 8 još 1834. Međutim, vjerojatno je prvo kupalište bilo ono otvoreno u Kožarskoj ulici, današnjoj Medvedgradskoj, a zvalo se Petrova kupelj:

„Naime, postoje podaci da već 1830. o njemu govore kao ‘omiljenom zabavištu’. Bilo je to parno kupalište s perivojem i gostionicom u kojoj su se priređivale zabave. Krajem 19. stoljeća to kupalište postaje bludilište. Kupalište Diana otvorio je trgovac željezom Alexander Lolkoss, a snabdijevano je vodom iz jednog bunara. Otvaralo se u 5 sati ujutro i radilo do 21 sat. Bilo je to kupalište s kadama i u njega se ulazilo iz Ilice te sjevernije, s Griča. Vlasnik posjeda u Ilici 8 sredinom 19. stoljeća je Simon pl. Weiss, koji gradi i danas postojeću uličnu zgradu s dvorišnim krilom, dok je vlasnik kupališta bio trgovac Jakov Weiss. No on 1879., južno od starog, gradi novo parno kupalište, koje je nudilo saunu, parnu kupelj, tuševe i bazene za kupanje. Kupalište Diana, kao i ostala kupališta u Zagrebu, bilo je građeno i namijenjeno bogatijem sloju društva. Osim što su se tu mogli okupati, bila su to mjesta društvenog i poslovnog života.“

Godine 1878. Zagreb dobiva vodovodnu mrežu te je, naravno, voda u centru grada tada postala dostupnija, pojašnjava Vesna Leiner. Manje se odlazi u javna kupališta jer se druženje i poslovi odvijaju u brojnim zagrebačkim kavanama. Dotadašnja javna kupališta više nisu unosna i zato nekolicina mijenja djelatnost i postaju bludilišta:

„Mali broj onih koji su opstali imaju klijentelu s manjom platežnom moći. S vremenom se u 20. stoljeću i ona zatvaraju i opstaje jedino, od tih starih, kupalište Diana. Međutim, sagrađena su nova javna kupališta za siromašne građane, u Creskoj 1936. i Nazorovoj ulici 1906. te na Kvaternikovu trgu 1928.

Nakon 2. svjetskog rata Zagreb se, posebno 1960-ih, ubrzano gospodarski razvija, priljev stanovništva je sve brojniji. Kupalište Diana te ona u Creskoj i Nazorovoj ulici, kao i na Kvaternikovu trgu, koristili su i dalje građani slabijeg socijalnog statusa odnosno oni koji nisu imali vodovod ni kupaonice ili ih zimi nisu imali čime zagrijati. Još 1970-ih godišnje su gradska kupališta imala i više stotina korisnika, sve do 1983./84., kad su zbog zastarjele tehnologije sva, osim Diane, zatvorena. Još početkom 21. stoljeća u Diani su građani mogli, osim tuševa, koristiti parnu tursku kupelj, suhu finsku saunu, masažu i male bazene.“

Unutrašnjost kupališta s prostorijom za pranje i sušenje ručnika te tuš kabinama i toaletima za korisnike. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Vesna Leiner osvrnula se i na inicijativu Renata Peteka da se javno kupalište Diana besplatno ustupi na korištenje najugroženijim sugrađanima. Kaže da je inicijativa hvalevrijedna i da je kao nekadašnja muzejska djelatnica pozdravlja i podržava iz dvaju razloga:

„Prvo, zato što nažalost u našem gradu ima sve više socijalnih slučajeva, a u nekim dijelovima grada ljudi još uvijek nemaju vodovod. Mislim da ne trebam objašnjavati zašto je higijena bitna za zdravlje. Drugo je baštinski značaj tog kupališta zbog njegovog kontinuiteta, a i zgrade u kojoj se nalazi iz 1880-ih. Nažalost, veliki dio kupališta više ne postoji, sad se u tu svrhu koristi svega 30-ak kvadrata u kojem su četiri tuša i WC, a veći dio preostalog prostora je u najmu. Mnogi naši sugrađani koji bi dolazili nisu informirani da kupalište postoji. Oni slabijeg socijalnog statusa morali bi imati kupalište besplatno na korištenje. Trebalo bi vratiti odnosno povećati kvadraturu kupališta koja je sad u najmu i cijeli kompleks obnoviti. I naravno, treba postaviti informativnu ploču o povijesti kupališta jer dobrobit, zdravlje i kultura itekako idu zajedno.“