Petar Preradović, austrijski general, kandidat za hrvatskog bana, pacifikator talijanske revolucije i pjesnik, rođen je 19. ožujka 1818. u malom krajiškom selu Grabrovnici kraj Đurđevca. Njegovi roditelji bili su pravoslavci porijeklom iz grubišnopoljskog kraja, no tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu Preradović je morao prijeći na katoličku vjeru. Nakon završetka akademije, uvršten je u ugarsku pukovniju koja je bila stacionirana u Milanu. U svojoj prvoj pjesničkoj fazi, Preradović piše na njemačkom, inspirirajući se motivima schillerovskoga podrijetla, ali i pod utjecajem Byrona i češkog pjesnika K. H. Mácha.

Došavši u Milano, upoznao se s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, također časnikom, koji mu je pomogao u ponovnom otkrivanju hrvatskog jezika i njegova bogatstva, te nagovorio Preradovića da prevede gotovo cijelo prvo pjevanje Gundulićeva Osmana. Vrlo je vjerojatno da se pjesnička žica u Preradoviću ne bi razvila da nije bio premješten iz Milana u Zadar, gdje je upoznao Splićanina Antu Kuzmanića, koji ga je zamolio da za Zoru dalmatinsku napiše pjesmu o “našem jeziku”. Tada je napisao jednu od svojih najpoznatijih pjesama Zora puca, bit će dana. Preradović tih godina uspostavlja veze s pojedinim znamenitim ilircima poput Stanka Vraza, Ljudevita Gaja, Bogoslava Šuleka i drugih.