Bio je istovremeno austrijski general, kandidat za hrvatskog bana i prevoditelj. Pjesnik gotovo fascinantnog uspjeha u javnosti, koji je tako neumorno i strastveno razmišljao o jeziku, stvorio je pjesnički jezik i dikciju za više pjesničkih generacija. Smetalo mu je što se hrvatski i srpski jezik udaljavaju jedan od drugoga.

Dana 19. ožujka 1818. godine rođen je u malom krajiškom selu Grabrovnici kraj Đurđevca, Petar Preradović – pjesnik opčinjen jezikom. Njegovi su se roditelji vjenčali u pravoslavnoj crkvi u Pavlovcu, između Grubišnog polja i Bjelovara. Petar je imao dvije sestre, Mariju i Anu, od kojih je jedna umrla u dobi od dvije godine. Navodno je imao i brata Stevana, kojega spominje u jednom pismu majci, ali o njegovom postojanju nema službenih dokumenata.

Preradovići, prema predaji, potječu iz Like, odakle su se doselili u Grubišno polje, gdje se rodio pjesnikov otac Ivan, krajiški vojnik koji je u francuskim ratovima dobio srebrnu kolajnu za hrabrost, a poslije postao oficir. No, Petru je otac umro kada je imao svega deset godina.

U djelu „Crtice moga života“ Preradović piše: „U osmoj godini dobe svoje tek počeo sam u školu ići. Prvu početnu školu učio sam u Grubišnom Polju, drugu i treću u Đurđevcu, a zatim dade me mati u tadašnji vojnički zavod u Bjelovar.“

Ondje je Petar morao naučiti njemački jezik, a kada je navršio 12 godina, primili su ga u Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Tokom školovanja u Akademiji Preradović je morao prijeći sa pravoslavne na katoličku vjeru jer su to zahtijevala pravila. Bio je izvrstan student, najbolji u generaciji. Petar je dakle, školovan na njemačkom jeziku, pokatoličen, ponjemčen i odmalena odvojen od obitelji. Stoga je po završetku Vojne akademije, kad je nakon mnogo vremena posjetio prvi put „ostarjelu“ majku Pelagiju bio vrlo razočaran: „Bio sam zaboravio skoro sasvim materinji jezik, a ni mati ni sestra nisu znale drugim govoriti“, poslije će zapisati.