Lika Kolorado „Sateliti u orbiti“ (Classic Records): Genijalan album nedovoljno priznate grupe

Vanja Senčar, Filip Riđički, Pavle Gulić i Branimir Kuruc članovi su grupe Lika Kolorado koja je snimila novi album „Sateliti u orbiti“, bez sumnje jedan od najboljih ovogodišnjih albuma u Hrvatskoj i njihov uvjerljivo najbolji album u karijeri. Da bi ga snimili, posegnuli su za crowdfunding kampanjom te zahvaljujući svojim obožavateljima skupili dovoljno novca za realizaciju svojih glazbenih ideja. Pritom su u goste pozvali Dunju Ercegović i Mateju Majerle kao prateće vokale, Jurja Borića na trubi, Antuna Aleksu i Nikolu Santra na trombonima, Matea Martinovića na klaviru, Lea Beslaća na sintesajzeru i flauti te Leonarda Klaića na sintesajzeru i udaraljkama, koji je dao i završni pečat albumu svojom sjajnom produkcijom koja je oslobodila energiju koja kao da se skrivala u bendu sve to vrijeme. Zahvaljujući Filipu Riđičkom pjesme su tekstualno vrlo snažne i daju albumu jednu predivnu pjesničku notu, iz njih izbija rijetka iskrenost fino i nijansirano pretočena u stihove. Riđički je u povodu izlaska novog albuma izjavio: „Svemir sluša. Jedini razlog što smo ovdje je to što Svemiru paše muzika. Sve što ikad odsviraš ide u Svemirska Nebesa, da nema muzike već bi nas odavno progutao mrak.“ Tako je priznao da osjeća crnilo i beznađe oko sebe, ali se liječi muzikom kako zna i umije. A ovim albumom Lika Kolorado liječi i svoju publiku i vraća vjeru u muziku, pjesme i dobro raspoloženje. Nove pjesme nevjerojatno su pitke, ali snažne. Promišljene su i pametne. Koliko su podatne toliko su i kompleksne. Sve su razrađene do detalja sa sjajnim aranžmanima i više nego odličnim muziciranjem svih glazbenika. I Filip Riđički savršeno se uskladio s bendom svojim pjevanjem i bojom glasa, a pjeva o bitnim temama kao što su prihvaćanje, rast, transgeneracijska trauma, sanjarenje, odlazak i povratak. Kao da je lirski sadržaj uvelike inspiriran psihoterapijskim seansama i meditativnim šetnjama po planinarskim stazama Primorsko-goranske županije, što se sve vraški dobro osjeti na ovom genijalnom albumu.

Toni.Drama „Vol. 2“ (Menart): Eksperiment na debitantskom ostvarenju

Toni.Drama su se na prvom albumu „Vol. 2“ predstavili kao pop funk bend pitkih pop pjesama i plesnog ritma. Pokazuju određeni odmak od hrvatske pop scene, ali kao da su ipak zaglavili u nekom prošlom vremenu iako teže suvremenom zvuku. Nažalost, pjesme na momente i te kako zvuče zastarjelo, ali zbunjuje što je tako samo u prvom djelu albuma. Unatoč pitkosti i jednostavnosti aranžmana, u prvih nekoliko pjesama prizivaju neko dosta davno vrijeme disco pop faze jugoslavenske glazbe sedamdesetih i osamdesetih. Ako je to s namjerom, onda i nije loše, ali nekako se čini da im to nije bio cilj. Svejedno, neke pjesme poput „Što bi čovjek učinio za ljubav“ predstavljaju ih kao zreli bend koji dobro zna što želi. Plesne su, pitke i radiofonične. Tekstualno nisu ni drugačiji ni posebni, već skroz prilagođeni aktualnoj pop sceni i utopljeni u prosječnost koja se na momente miješa sa zabavnom glazbom tipičnom za hrvatsku scenu. Drugim riječima, imaju sve predispozicije da budu prihvaćeni u radijskom eteru jer igraju na prvu, s vrlo plitkim aranžmanima i minimalnom kreativnošću. Međutim, drugi dio albuma nema previše sličnosti s tim prvim pjesmama. Prvi dio je klasična svirka benda snimljena uživo dok drugi dio predstavlja bend koji je pristupio glazbenoj kreativnosti u studiju, koristeći sve čari dobre produkcije koja je urodila dosta drugačijim pjesmama. One donose suvremeni klupski zvuk, naslonjen djelomično na trap i aktualnu pop produkciju. Nije baš jasno čemu takav eksperiment jer upravo taj drugi dio predstavlja ih kao bend koji se sjajno uklopio u aktualnu glazbenu scenu svojim glazbenim idejama i jednostavnim tekstovima i to rade vrlo dobro. Štoviše, da je cijeli album snimljen kao pjesme nastale u studiju, mogli bi biti puno uspješniji. Upravo će ih te pjesme sigurno postaviti među tražene bendove nove generacije mada ne bi škodilo da pokažu malo više originalnosti. Toni.Drama ima potencijalnu budućnost na sceni bez obzira na sve nedostatke svog debitantskog ostvarenja.