Ako smo mislili da će proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti proći bez većih provokacija ustašofila i da je uobičajeno postrojavanje otromboljenih HOS-ovaca na čelu s Hitlerom iz našeg sokaka, slikopisnim Markom Skejom, s pripadajućom ikonografijom u Kninu, sve što se imalo dogoditi na tu temu, ispada da smo se ljuto prevarili. Uslijedio je, naime, dvodnevni ustaški dernek u Imotskom na kojem su tisuće mladih u crnim majicama s oznakama HOS-a dizale desnicu i urlale „za dom spremni!“ u ekstazi zbog koncerta desničarske megazvijezde Marka Perkovića Thompsona, koji se vratio na scenu u velikom stilu.

Normalno da je koncert rasprodan u rekordnom roku, da je raspamećena publika palila baklje, mahala zastavama s prvim bijelim poljem, dok su na glavnom gradskom trgu razgaljeno zavijali ustašku budnicu „Juru i Bobana“. I to nije bilo sve – neki je genijalac zastavom HOS-a zagrnuo spomenik pjesnika Tina Ujevića, koji bi, samo da je živ, umro od sramote.

Ustaško orgijanje održavalo se pod parolom „Imotski ne zaboravi“, a osim Thompsona nastupili su i Mate Bulić i Dražen Zečić, koji su u toj priči sporedni likovi jer, uz dužno poštovanje, zbog njih se ne bi dvije večeri zaredom dupkom napunio lokalni stadion u Imotskom.

Hvala ti Bože, prvi je promptno reagirao predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je ustvrdio da takvim pojavama nema mjesta u hrvatskom društvu i pozvao vlast da reagira, iako je, budimo iskreni, i on sam vrludao s osudom ustaških pokliča dok se pokušavao dodvoriti desnom biračkom tijelu. Onom istom koje ga sad napada na pasja kola.

Reagirala je i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, osudivši glorifikaciju ustaškog režima, izostanak sankcija kao i medije koji, prenoseći vijesti o koncertu, nisu ukazali na nezakonite pojave. Reagirao je čak i HDZ, doduše, sa zakašnjenjem od otprilike 24 sata i najoštrije osudio korištenje nedopuštenih ustaških simbola i zastava u Imotskom, prebacivši lopticu na policiju i sudove, na kojima je da primjereno sankcioniraju odgovorne pojedince. Usput su Šaku s Pantovčaka optužili za licemjerje jer nije jednako osudio isticanje jugoslavenske zastave na Gay Prideu u Zagrebu. Jer jugoslavenska zastava i fašistički pozdrav su valjda jedno te isto.

Zanimljivo, ni na koji način nije reagirala Vlada. Od AP-a, kojem su u Bruxellesu puna usta antifašizma, ni be ni bu. ‘Ajde, poslao je svog poklisara, nesretnog Branka Bačića, da post festum nešto petlja po televizijama i osuđuje takve podjele društva u danima kada se sjećamo najsjajnijih trenutaka Domovinskog rata i obilježavamo Dan pobjede, bla bla bla… Ali službene osude ni priopćenja od Vlade nismo čuli ni vidjeli. Samo znakoviti muk. Pa naravno, kada u njoj sjede trojica ministara iz redova DP-a, uz osmero državnih tajnika, koji u svemu što se događalo ne vide ništa sporno. Naprotiv. A nije ni da je svim ministrima iz HDZ-ta to mrsko.

Treba li posebno spominjati da se sve to odvijalo pred nosom policije, kojoj nije palo na pamet možda pohapsiti prijestupnike, naplatiti im odmah masne kazne ili, nedajbože, zabraniti koncert s obzirom na to da se svime što se događalo kršio Ustav. A kako i bi kad je novi državni tajnik Ministarstva policije Tomislav Bilandžić, upravo iz redova DP-a, dobio naputak predsjednika Kluba DP-a u Hrvatskom saboru, notornog Igora Peternela, da kao njihov dužnosnik provodi politiku koju stranka od njega traži i u tom se smislu politički založi protiv „eventualnih sankcioniranja bilo koga od posjetitelja koncerta uvaženih glazbenika u Imotskom“, citat završen.

Iako nisu reagirali na licu mjesta, ipak su iz MUP-a dali do znanja Peternelu i DP-u da se politika kaznenog progona neće kreirati prema nakaradnim uvjerenjima njihove stranke, već će policija postupati na temelju zakona. Ipak je ministar nutarnjih stvari iz HDZ-ta, valjda se zna ‘ko je gazda.

Dakako, problem je u Zakonu, a ne u policiji. Iako je faraon Plen Ki-mun do kraja svog drugog mandata imao više prilika ugurati izvikivanje pokliča „za dom spremni!“ i isticanje ustaškog znakovlja u Kazneni zakon, vješto je to izbjegao učiniti iz samo sebi poznatih razloga. Naime, kada bi takvi završili u bajboku, kao što je to u ostalim civiliziranim europskim zemljama sa sličnom poviješću, poput Njemačke ili Austrije gdje se zbog „Sieg Heil!“ odmah hapsi, publika u crnom ipak bi dvaput razmislila želi li se stvarno žrtvovati za fašističke ideje. A i Thompson bi možda promijenio svoju poetiku. S druge strane, zašto srpska manjina na čelu s Miloradom Pupovcem, koja je sve donedavno bila dio vladajuće većine, nije na tome više inzistirala i uvjetovala svoj ostanak uz vlast takvim izmjenama Kaznenog zakona? Eh, to je već pitanje za milijun dolara. Na te činjenice na ovom mjestu potrošeno je previše teksta da bismo sada ponavljali gradivo.

Ukratko, zbog kalkuliranja s glasovima krajnje desnice, koju su nakon izbora HDZ-tovci usisali u koaliciju, kao i zbog vlastitog biračkog tijela koje dobrim dijelom duboko u sebi štuje Antu Pavelića, javno ustašovanje ostalo je u Prekršajnom zakonu, uz nešto veće kazne. Naravno, krajnje je nejasno tko će ih pisati, a još više tko će ih izricati, s obzirom na to da je sudska praksa do sada bila krajnje neujednačena. Nije ni čudo da je policija tek nakon što su mediji graknuli zbog ustaškog derneka u Imotskom, uspjela napisati prijave tek protiv 14 osoba zbog remećenja javnog reda i mira iako su ga remetili uglavnom svi prisutni. A zašto i ne bi kad unaprijed znaju da im se ionako ništa neće dogoditi.

Za sve je odavno krivo famozno Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, koje je u svojoj odluci neustavni pozdrav proglasilo ustavnim u određenim situacijama kao što su komemoracije poginulim HOS-ovcima i tim tumačenjem „ni vrit ni mimo“ zapravo legaliziralo fašistički pozdrav.

Uostalom, nije li Visoki prekršajni sud 2020. godine proglasio „za dom spremni“, kojim počinju „Čavoglave“ što redovito izaziva euforiju okupljene mase, poetskim stihom, a ne prekršajem protiv javnog reda i mira te oslobodio Thompsona od plaćanja bilo kakve kazne, a kamoli ga natjerao na izostavljanje poetskog stiha iz koncertne verzije svog ustašofilno-balkanoidnog megahita. Neujednačena sudska praksa očito je ohrabrila Marka Perkovića da nastavi tamburati po starom i svojom opasnom ideologijom, zaogrnutom u žestoki rock i domoljubne stihove, trovati sve mlađe generacije.

U tome i jest najveći problem; nekada su na tim dernecima dominirali bezubi olinjali muškarci ogorčeni na vlastite životne neuspjehe, za koje im je navodno kriva jugokomunistička vlast, a ne 30-godišnja koruptivna vladavina pokvarenog HDZ-ta, ali u Imotski su se slijevale rijeke jako mladih ljudi, po puno toga viđenog zadojenih ustašlukom, koji vjerojatno nemaju pojma kakav zločinački režim simbolizira poklič „za dom spremni!“.

Poklič koji nema veze s Domovinskim ratom budući da su HOS-ovci, između ostalog, baš zbog povezivanja s nasljeđem NDH, prema naredbi neumrlog predsjednika Franje, raspušteni početkom 1992. i dio njih inkorporiran je u Hrvatsku vojsku. Mladi koji su Hrvatsku sramotili u Imotskom, mahom rođeni početkom milenija, proizvod su ove države, koja još od devedesetih nije načisto s time tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj strani povijesti: antifašisti ili ustaše. Pa su onda tako i osmislili obrazovni sustav.

U osam godina superuspješne vladavine najvećeg Europćanina među Rvatima AP-a, ništa se promijenilo nije. Tamo smo gdje smo i bili dok je na čelu HDZ-ta bio njegov prethodnik Tomislav Karamarko, kojeg je došao smijeniti iz Europskog parlamenta jer „stranka ne može biti talac jednog čovjeka“. Došao je vjerojatno i zato što mu je netko iz Bruxellesa dao mig da se pretjeralo s ustašlukom, zatiranjem medijskih sloboda i negiranjem fašističke prirode zločinačke tvorevine NDH, što su stranački jastrebovi svim srcem podržavali. Mnogi od njih u međuvremenu su otperjali iz HDZ-ta, neki su se pritajili, ali upravo sklopljenim političkim brakom iz interesa s tvrdom desnicom – točnije, Domovinskim pokretom – vrata toj i takvoj ideologiji, kojoj se AP u europćanskim institucijama najoštrije suprotstavlja, ponovo su širom otvorena. Zato i odzvanja znakoviti muk Vlade.