Hrvatski premijer Andrej Plenković više se puta, moguće ukupno čak u pet navrata, tajno sastao s bivšom ministricom regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijelom Žalac.

Svi su se ti sastanci odvijali u zgradi Vlade na Markovu trgu u Zagrebu. Ondje je Gabrijela Žalac ulazila na sporedni, tzv. zadnji ulaz, kako njeni neslužbeni posjeti ne bi bili primijećeni. Vrlo je vjerojatno da nisu niti zabilježeni u knjizi ulaska u zgradu Vlade.

Gabrijela Žalac detalje tih sastanaka prepričavala je najužem krugu bliskih osoba. Jedna od tih osoba, koja o svemu ima neposredna saznanja, Nacionalu je otkrila tu informaciju i spremna je o tomu i javno svjedočiti pred hrvatskim institucijama, odluče li one da su ta saznanja iz bilo kojih razloga važna za postupak koji se vodi protiv Gabrijele Žalac.

Svi su se spomenuti sastanci dogodili nakon što je Gabrijela Žalac smijenjena s ministarske funkcije i nakon što se suočila s ozbiljnim pravnim problemima.

„Ako ja progovorim, svi će završiti u Remetincu. Bolje je da ne progovorim.“ To su dvije ključne rečenice i sukus poruka koje je Gabrijela Žalac izravno prenijela premijeru Plenkoviću tijekom tih susreta. To je ona osobno ispričala u svom najužem krugu povjerljivih osoba, precizirajući da mu je to rekla u dva navrata, na dva od nekoliko sastanaka koje su u tajnosti održali nasamo.

Jednom od dva neovisna izvora koji su to Nacionalu otkrili Gabrijela Žalac izjavila je i sljedeće: „Sve sam radila po Plenkovićevom nalogu.“

To su šokantne nove okolnosti koje otvaraju pitanje zašto bi se premijer Plenković izlagao takvom reputacijskom riziku i sastajao s bivšom ministricom suočenom s teškim optužbama za zloporabu položaja i ovlasti, ako s tim slučajem nema i nekakve dublje veze.

Mladen Šimunac, bliski prijatelj Gabrijele Žalac koji je zajedno s njom optužen u aferi Software. FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Spomenute okolnosti otkrivaju i da su se odnosi njih dvoje počeli mijenjati te da postaju napeti. Prije nije bilo tako.

„Postoje dva Boga. Jedan na nebu, drugi na zemlji. Ovaj na zemlji zove se Andrej Plenković.“ Te je rečenice više puta u raznim situacijama, a često i pred svojim suradnicima u Ministarstvu, dakle pred više svjedoka, također izgovorila Gabrijela Žalac.

Otkrila su to koncem proteklog tjedna Nacionalu dva izvora s neposrednim saznanjima, koji su se javili potaknuti sve ozbiljnijim indicijama o neprimjerenom odnosu i pritisku administracije aktualne Vlade, predvođene premijerom Andrejem Plenkovićem osobno, na Državno odvjetništvo, i to ponajprije u predmetima koji su potencijalno politički štetni za Plenkovića, ali i njemu bliski dio administracije na čijem se čelu nalazi.

Kako bi izravno i što zornije upozorio na razmjere tog pritiska, jedan od tih izvora, koji je zatreba li spreman i na poligrafsko testiranje, otkrio je te neke dosad nepoznate eksplozivne detalje koje je u svom najužem krugu ispričala Gabrijela Žalac.

Ti eksplozivni navodi bacaju novo svjetlo na sadržaj optužnice protiv Gabrijele Žalac koji otkriva da su ona i Mladen Šimunac, protagonisti afere Softver, kaznena djela za koja su optuženi suštinski dovršili u Uredu premijera u njegovoj prisutnosti. Premijer Plenković praktički je sadržajem te optužnice amnestiran od sudjelovanja u tom kaznenom djelu. U njoj se navodi kako je Gabrijela Žalac na prezentaciji održanoj u Uredu premijera samo htjela „dati dodatni autoritet ‘više razine’“, jer je i prije toga sve ionako temeljito dogovorila sa Šimuncem. Za Ured europskog tužitelja činjenica da je premijer iskorišten kao dodatno pokriće za osnaživanje provođenja kriminalne nabave predstavlja „samo vješt manevar Gabrijele Žalac i Mladena Šimunca“. Štoviše, optužnica sugerira da prezentaciju u Uredu premijera Gabrijela Žalac „koristi vješto kao komunikacijski alibi, iako je faktički odlučila sedam dana prije te prezentacije“.

‘Ako ja progovorim, svi će završiti u Remetincu. Bolje je da ne progovorim.’ To su dvije ključne rečenice i sukus poruka koje je Gabrijela Žalac izravno prenijela premijeru Plenkoviću

Autorica te ekstenzivne optužnice, vrlo detaljno elaborirane kada je u pitanju dokazivanje krivnje Gabrijele Žalac i Mladena Šimunca, zove se Sani Ljubičić. Za vrijeme dok je bila u DORH-u, ona je bila izravno odgovorna za naručivanje spornog vještačenja u aferi Veliki Agrokor, bez javnog natječaja, diskrecijski, i to od KPMG-a, koji je bio u sukobu interesa. Zbog toga je optužnica već jednom vraćena na doradu i cijeli slučaj doveden je u pitanje. U slučaju optužnice protiv Gabrijele Žalac, spomenuti navodi o većem broju njenih susreta s premijerom Plenkovićem otvaraju pitanje je li uloga premijera u toj aferi doista stavljena u cjelovit i ispravan kontekst. Iako je za njega svakako već sada politički krajnje neugodna jer u optužnici nije prešućena, nego sugerira da nije znao prepoznati da mu se pod nosom odvija kriminal milijunskih razmjera, ova optužnica se u tom dijelu može propitivati.

Gabrijela Žalac povjerila se bliskoj osobi kako joj je hrvatski premijer obećao pomoći u njenoj teškoj pravnoj situaciji. Drugim riječima, kako joj je obećao iskoristiti svoj premijerski utjecaj da zaustavi njen kazneni progon. Čini se da je u tomu uspijevao sve do trenutka dok njen slučaj nije preuzeo Ured europskog tužitelja.

Izvor koji je Nacionalu iznio ove navode ovako je prepričao kako je Gabrijela Žalac govorila o sadržaju sastanaka s Plenkovićem:

„Gabi Žalac ispričala je kako se Plenkoviću obratila za pomoć. Sastali su se bar pet puta. Svaki puta ona bi nakon tih sastanaka izlazila smirena. I to jer je, kako je sama rekla, od Plenkovića čula umirujuće riječi. Govorila je da joj je kazao da ne brine, da se ne treba sekirati. Jer da će je on zaštititi. Sasvim je sigurno da su njih dvoje razvili odnos najvećeg međusobnog povjerenja. I nema nikakve šanse da je ona krenula u nabavku spornog softvera bez da je to Plenković odobrio. On tu spornu kupovinu vjerojatno nije naredio, nego se s njom usuglasio, jer je Gabrijeli Žalac vjerovao. A ona je zbog njegove podrške bila goropadna. Pa je na jednom kolegiju ispričala da sporni softver neće biti kupljen niti za devet, niti za 10, niti za 11, nego za 13 milijuna kuna jer to tako ona kaže. Bilo je to u vrijeme kada je bila frustrirana jer se s nabavkom zapelo. U više se navrata Gabrijela Žalac pozivala na podršku premijera i tijekom kolegija koje je vodila unutar Ministarstva. Ali je dobro vodila računa da ti detalji ne uđu u zapisnike o sadržaju tih kolegija. Međutim, nije isključeno da su neke od tih izjava udivljenja i pozivanja na Plenkovića ipak ostale u tim zapisnicima.“

Isti izvor navodi kako je Gabrijela Žalac podršku premijera zaslužila i zbog toga što je posebno vodila računa o ljudima koji su Plenkoviću naročito važni. Kao jednog od njih spominje Ivicu Pirića, počasnog konzula Ukrajine u Hrvatskoj. O njemu taj izvor navodi:

„Pirić se naoko pojavio niotkuda, ali ga je Gabrijeli Žalac zapravo poslao Andrej Plenković. Gabi je po Ministarstvu bez ikakvih ograda govorila kako je Pirić Plenkoviću jako bitan. On se sa svojim gostima u Ministarstvu nikada nije morao najavljivati, a kad bi stigao, zbog njega su satima znali kasniti drugi već zakazani sastanci jer bi Gabi zbog njega sve stavila u drugi plan.“

Sastanci između Andreja Plenkovića i Gabrijele Žalac održali su se nakon što je Gabrijela Žalac smijenjena s ministarske funkcije i nakon što se suočila s ozbiljnim pravnim problemima. FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Isti izvor navodi kako se u više navrata činilo kako je Ministarstvom upravljao Mladen Šimunac te da je on davao smjernice za gotovo sve natječaje vrijednosti do 200 tisuća kuna i to na način da bi bili namješteni za tvrtke koje su s njim povezane.

Još početkom srpnja 2022. dva neovisna izvora bliska samom vrhu HDZ-a, od toga jedan izuzetno blizak bivšoj ministrici europskih fondova Gabrijeli Žalac, otkrila su Nacionalu da se premijer Andrej Plenković izravno sastao s Gabrijelom Žalac.

Taj se sastanak dogodio početkom lipnja 2022., svega nekoliko dana nakon što se Gabrijela Žalac susrela s glavnim tajnikom stranke Krunoslavom Katičićem. Ali taj se sastanak dogodio u prostorijama HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, a dolazak Gabrijele Žalac u prostorije stranke vidio je i veći broj ljudi. Prema navodima Nacionalovih izvora, Gabrijela Žalac i Andrej Plenković razgovarali su tada o teškim i kompleksnim životnim prilikama u kojima se Žalac našla nakon uhićenja i otvaranja istrage te naprasnog odlaska iz Vlade. O tomu je taj izvor za Nacional rekao:

„Gabrijela Žalac požalila se Andreju Plenkoviću da joj je teško osigurati egzistenciju jer ostaje bez većeg broja konzultantskih ugovora. Ona je odrađivala konzultantske usluge za nekoliko tvrtki, ali nijedna od njih nije odlučila produžiti suradnju nakon isteka ranije potpisanih ugovora. Među ostalim, nije uspjela produžiti suradnju s Nexe Grupom i BC Institutom. Sigurno je da su razgovarali i o stanju predmeta koji je protiv Gabrijele Žalac pokrenut. Poznajući Plenkovića, on je htio prema njoj ispasti korektan, ali sigurno se nije ni na koji način neprimjereno izložio. Dodatni je problem što Plenković nema utjecaja na Ured europskog tužitelja kao što ima na Državno odvjetništvo, pa baš i da je htio, nije mogao ništa obećati.“

Optužnica protiv Gabrijele Žalac otkriva da je kazneno djelo dovršila u Uredu premijera u Plenkovićevu prisustvu. U njoj se navodi kako je prezentacijom kod premijera htjela „dati dodatni autoritet ‘više razine’“

Sasvim suprotno tvrdnjama tog izvora, hrvatski premijer zasigurno je napravio ozbiljan presedan i izložio se kad se osobno sastao s osobom koja je na meti Ureda europskog tužitelja zbog sumnji na teške zloporabe ministarskih ovlasti i namještanja natječaja.

Nacional je glasnogovorniku Vlade Marku Miliću tada postavio pitanja u povodu čega se premijer Andrej Plenković sastao s bivšom ministricom regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabrijelom Žalac, koje su bile teme tog sastanka te je li to bio jedini njihov sastanak, ali na ta pitanja nije stigao odgovor niti je itko pokušao osporiti da se sastanak uistinu dogodio. Izvor blizak Vladi za Nacional je samo kratko komentirao:

„Premijer Plenković i Gabrijela Žalac kratko su se sastali tijekom svibnja. Nije ona prva bivša ministrica ili ministar iz Vlade i članica HDZ-a s kojom se predsjednik Vlade sastao i to nema nikakve veze s predmetom koji se protiv nje vodi.”

Drugim riječima, sastanak njih dvoje je definitivno potvrđen.

Ali to nije bio jedini susret Gabrijele Žalac s nekim od visokih dužnika HDZ-a. Portal RTL.hr objavio je 25. svibnja 2022. fotografiju na kojoj je Gabrijela Žalac snimljena s Krunoslavom Katičićem, glavnim tajnikom HDZ-a i prijateljem Andreja Plenkovića. Ali novinari tog portala nisu prepoznali Katičića, nego su objavili da se bivša ministrica našla s prijateljem na kavi. Prema pisanju tog portala, njih dvoje snimljeni su 24. svibnja kako oko 19 sati sjede i razgovaraju o zajedničkim poznanicima i konstrukcijama u jednom od kafića u zagrebačkom kvartu Vrbik. Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, upravo na tom sastanku dogovoren je termin za sastanak Gabrijele Žalac i Andreja Plenkovića.

Već su tada susreti premijera Plenkovića i njegova čovjeka od povjerenja Krunoslava Katičića s osumnjičenom bivšom ministricom otvorili pitanje njegove zabrinutosti oko toga u kojim bi sve smjerovima istraga u slučaju Gabrijele Žalac mogla krenuti.

Otad do današnjih dana dramatično su porasli Plenkovićevi razlozi za brigu zbog tog slučaja.

Koncem siječnja Nacional je otkrio kako se Gabrijela Žalac još uvijek lomi hoće li potopiti premijera Andreja Plenkovića. Ona ga svojim svjedočenjem u aferi Softver može uvesti u zonu kaznenog progona odluči li svjedočiti da je sporni posao odrađen uz njegovo znanje ili možda čak i po njegovom nalogu. Ali ona je u to vrijeme još uvijek vjerovala da joj Plenković nekako može pomoći i olakšati joj pravnu poziciju.

Gabrijela Žalac raspolaže nizom povjerljivih i provjerljivih informacija o svojim brojnim neposrednim kontaktima s premijerom Plenkovićem. Spomenuta tema prometnula se nedavno u središte pozornosti javnosti zahvaljujući porukama koje su razmjenjivale Gabrijela Žalac i Josipa Rimac, bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave i bivša gradonačelnica Knina, optužena u aferi Vjetroelektrane, čiji je sadržaj prvi objavio portal Telegram, a iz kojih je više nego jasno da se njih dvije oko tema iz optužnice i nabave softvera nisu dogovarale samo međusobno nego i s premijerom Plenkovićem, kojeg su u tim porukama označavale s AP. Da je sudjelovao u tim procesima, na koncu je morao potvrditi i sam premijer Plenković, to jest njegov ured, s tim da su oni to formulirali tako kao da se Plenković o nabavama samo – informirao.

Gabrijela Žalac se u prostorijama HDZ-a na Trgu žrtava fašizma sastala i s glavnim tajnikom stranke Krunoslavom Katičićem. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL

Indikativno je da je upravo optužnica Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO), ovlaštenog za istrage, kazneni progon i podizanje optužnica za kaznena djela kojima se šteti proračunu EU-a, po svemu sudeći kao dio sasvim novog šireg pristupa europskih institucija prema administraciji, ali i samom premijeru Andreju Plenkoviću, tih dana inicirala pritisak na Gabrijelu Žalac, bivšu ministricu regionalnog razvoja i fondova Europske unije. I to na način da je zbog pojedinih dijelova optužnice, zasad samo u javnom prostoru, bilo potrebno razjasniti je li hrvatski premijer osobno uključen u koruptivne aktivnosti u slučaju koji je samu Gabrijelu Žalac ispratio iz visoke politike.

Bilo je to jasno nakon što su u medijima osvanule poruke osobne komunikacije Gabrijele Žalac i bivše državne tajnice u Ministarstvu uprave, također koruptivnom aferom opterećene Josipe Rimac, u kojima diskutiraju o svojim kontaktima s Andrejem Plenkovićem i pozivaju se na njegov utjecaj.

Za razliku od afere Vjetroelektrane s protagonisticom Josipom Rimac, iz čijeg su spisa uklonjene sve poruke koje je ona razmjenjivala s premijerom Plenkovićem i njegovim suradnicima iz Vlade, iz sadržaja spisa iz postupka koji se vodi protiv Gabrijele Žalac njena prepiska s premijerom ne samo da nije uklonjena nego je i dospjela u medije. Radi se o porukama citiranima iz specijalnog izvješća koje je izradio PNUSKOK iz Osijeka, a koje je dostavljeno Uredu europskog tužitelja za potrebe rada na tom predmetu.

Zbilo se to svega nekoliko tjedana nakon što je europska javna tužiteljica Laura Codrua Kövesi u svom prvom posjetu Hrvatskoj najavila da će slučaj bivše ministrice Žalac uskoro biti dovršen. Tijekom tog posjeta ona je izjavila i da se u Hrvatskoj trenutno istražuju deseci slučajeva. Indikativno je da su potkraj prošle godine europski diplomati najavili znakovit zaokret u odnosu prema Plenkoviću.

„Užasavamo se zbog mogućnosti da dođe do scenarija Ive Sanadera. Dugo smo ga podržavali u ime europskih vrijednosti, ali svi znamo kako je to završilo”, izgovorio je to za Nacional off the record, neposredno pred kraj prošle godine, ambasador jedne od vodećih zemalja EU-a i tako posredno najavio da Europa započinje dramatičan zaokret kada je u pitanju percepcija politike i političkog profila hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.

Za Ured europskog tužitelja sastanak s Plenkovićem samo je vješt manevar Gabrijele Žalac i Mladena Šimunca koji ona vješto koristi kao komunikacijski alibi. To se može propitivati

Europski diplomati u Hrvatskoj, znatna većina njih koji u Hrvatskoj predstavljaju zemlje članice EU-a, Plenkovića su počeli dovoditi u izravnu vezu s ogromnom korupcijskom hobotnicom dodatno osnaženom u njedrima HDZ-a za njegovih premijerskih mandata.

Štoviše, postoji više drugih čvrstih pokazatelja da europska percepcija premijera Plenkovića značajno odudara od one koju on sam nastoji projicirati prema hrvatskoj javnosti. Nacional je dobio uvid u temeljitu studiju – profil stanja u hrvatskoj državi i njenih političkih rizika – koju je za potrebe jednog velikog stranog investitora izradio međunarodni tim iskusnih stručnjaka. Posebno poglavlje posvećeno je korupciji i vladavini prava. U njemu se navodi da su sukobi interesa i zloporabe položaja i ovlasti među dužnosnicima gotovo uobičajeni, iako je bilo nekog napretka tijekom posljednjih dvaju desetljeća. Unatoč tomu, korupciju se u Hrvatskoj doživljava endemskom iz pet detaljno elaboriranih razloga. Pa se tako navodi da su tužitelji pod političkim pritiskom ili kontrolom, što potkopava integritet suđenja i istraga. Tvrdi se i da je sudstvo korumpirano i nefunkcionalno, zarobljeno od HDZ-a još od devedesetih godina prošlog stoljeća, što rezultira dugotrajnim sudskim postupcima, da je legislativni okvir za prevenciju korupcije neadekvatan, s Vladinim reformama na koje utječu brojni maligni faktori. Osim toga, navodi se da je korupcija prisutna na svim razinama vlasti te da je novinarsko izvještavanje o korupciji u pravnom smislu u visokom riziku.

To su okolnosti u kojima se počinje rasplitati istraga u aferi Softver, odnosno veze Gabrijele Žalac s premijerom Plenkovićem u tom slučaju.

Nacional je razgovarao s više izvora bliskih i samoj bivšoj ministrici Gabrijeli Žalac i vrhu HDZ-a, koji su potvrdili da se Gabrijela Žalac još uvijek lomi oko toga kako će svjedočiti te da njezino svjedočenje uistinu može presuditi Plenkoviću jer ona ni jednu odluku o nabavi softvera nije donijela bez konzultacija s njim i njegova odobrenja, ali i da je afera Softver, koja je obuhvaćena aktualnom optužnicom, u tom kontekstu samo vrh sante leda te da su se slično kao za ministarstvo kojim je upravljala Žalac nabavljali i odobravali preplaćeni i upitni softveri i za brojna druga državna tijela i poduzeća.

Izvori iz HDZ-a tvrde da Plenković ima razloga strahovati od iskaza Gabrijele Žalac i da je u tome tajna njegovih hvalospjeva upućenih bivšoj ministrici čak i nakon njezina uhićenja. Naime, Gabrijela Žalac sudjelovala je i u drugim nabavama spornih softvera, ali sada više okolnosti rasplamsava sumnju da ni jedna nije prošla bez Plenkovićeva odobrenja.

Gabrijela Žalac željela je, barem formalno, osigurati privid da je povećanje nabavne cijene softvera SPUR napravila u suglasnosti s Vladom (to jest s premijerom Andrejem Plenkovićem) pa je tako u više navrata na kolegijima Ministarstva i od svojih podređenih tražila i inzistirala da se Odluka o nabavi, čiju je cifru samoinicijativno podigla na 13 milijuna kuna (bez PDV-a), jer je time probila budžet, pošalje na suglasnost Vladi RH.

No time je zapravo željela zaobići ministra financija Zdravka Marića jer da je ta odluka došla njemu na stol, moguće je da bi je on preispitao i odbio potpisati. U konačnici sve je bila samo varka jer su dužnosnici Ministarstva ustvrdili da se Vladi uopće ne treba slati ta sporna odluka jer je riječ o nabavi financiranoj iz EU fondova.

Da je za svoje postupanje Gabrijela Žalac tražila alibi u odlukama Vlade, proizlazi iz korespondencije koja je citirana u optužnici protiv bivše ministrice.

„Ministrica je rekla da želi da se to donese na Vladi“, sadržaj je to e-mail poruke koju je Ana Odak, pomoćnica Gabrijele Žalac, 29. siječnja 2018. u 13:55 poslala Mariji Rajaković. U predmetu je bilo navedeno “RE: IT sustav – suglasnost VRH.”

Marija Rajaković, koja je očito bila na poslovnom putu, odgovara joj navečer u 20 sati:

„Tražit ćemo izuzetak ako se tako dogovore na VRH. Do sad je Vlada odobravala potpisivanje ugovora. Vidi sa Gabi. Lp iz Londona. Sad sam stigla u hotel.“

„Ali nemam šta vidjeti ako je rekla da mora biti tako“, odgovorila joj je Ana Odak u 20:45, očito se, kako se navodi u optužnici, ne usuđujući pitati Gabrijelu Žalac koja je jasno rekla što želi.

Iza ponoći, 30. siječnja 2018. u 1:22, Marija Rajaković ponovno traži uputu:

„Javi u kojoj fazi. Prije objave da se odobri objava?”

“Ali ja iz ovog ne iščitavam da se moramo odlučiti u kojoj fazi tražimo suglasnost (prije ili poslije sklapanja ugovora), već samo rizik da ministar financija neće potpisati. Ispravi me ako griješim“, odgovorila joj je Ana Odak u 8.45 ujutro.

Dužnosnice Ministarstva, kako proizlazi iz optužnice, bile su u dilemi jer nisu znale što raditi. S jedne strane, njima nadređena ministrica Gabrijela Žalac inzistirala je da se traži suglasnost Vlade RH, a s druge su one od nadležnih tijela u svom ministarstvu, ali i u Ministarstvu financija dobile obrazloženje da takvo traženje nema temelja u propisima.

Da je to tako, pismeno im je e-mailom od 29. siječnja 2018. u 13:01 potvrdio njihov kolega Dubravko Muzur koji ih je u e-mailu pod predmetom “IT sustav – suglasnost VRH” obavijestio o izvršenim konzultacijama s Ministarstvom financija te u bitnome naveo:

„… nakon provedenih konzultacija sa kolegicama iz MFIN-a dostavljam info o postupku traženja suglasnosti Vlade RH za sklapanje ugovora o nabavi vrijednosti veće od 10 mil. kuna… Prema čl. 44. st. 4. Zakona o proračunu suglasnost Vlade nije potrebna kada se radi o nabavama koje se sufinanciraju iz EU sredstava. Ukoliko ostajemo pri odluci da ćemo tražiti suglasnost Vlade za sklapanje ugovora o nabavi IT sustava, onda se u našem zahtjevu ne možemo pozvati niti na jedan od prethodno navedenih članaka. Eventualno se možda možemo pokušati pozvati na čl. 33. i čl. 53. st. 4. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (NN123/17), no neizvjesno je da li bi MFIN to uopće prihvatio kao validnu pravnu osnovu za takav zahtjev (navedeni članci ne propisuju obvezu pribavljanja suglasnosti Vlade, već samo obvezu Koordinacijskog tijela da uspostavi IT sustav). Kolegice iz MFIN-a nisu željele unaprijed prejudicirati kakav bi mogao biti odgovor njihovog ministra na takav zahtjev.„

Autorica ekstenzivne optužnice, vrlo detaljno elaborirane kada je u pitanju dokazivanje krivnje Gabrijele Žalac i Mladena Šimunca je Sani ljubičić. FOTO: Marko Prpic/Vecernji list/PIXSELL

No pomoćnica ministrice Ana Odak nije se usudila ulaziti u polemiku sa svojom šeficom Gabrijelom Žalac pa je dala uputu da se pripremi Odluka za Vladu RH.

Kako proizlazi iz iskaza Ane Odak i Marije Rajaković, one su poslale prema Glavnom tajništvu traženi nacrt odluke za Vladu RH i time obavile svoj dio zadatka i dalje se time, kako je svjedočila Marija Rajaković, nisu bavile. No taj nacrt u konačnici ipak nije bio poslan prema Vladi Republike Hrvatske.

U optužnici je oko toga navedeno:

“U svezi traženjem I okr. Gabrijele Žalac da se pošalje prijedlog odluke na Vladu Republike Hrvatske, praktički tek u trenutku kada se radi plan nabave, a planirani navodno otvoreni postupak još praktički nije započeo, ukazuje na dvije bitne okolnosti. S jedne strane proizlazi kako I okr. Gabrijela Žalac traži alibi za svoje postupanje riječima ‘da Vlada dodatno administrativno provjeri da li je tu sve u redu’ kako svjedoči Velimir Žunac. S druge strane, uvidom u pripremljeni nacrt prijedloga za Vladu RH, očito je da I okr. Gabrijela Žalac prilikom priprema Plana nabave za 2018., dakle krajem 2017. ide za time da će u konačnici sklopiti ugovor u razini planirane vrijednosti nabave, pri čemu treba podsjetiti i da taj iznos i nije usklađen s financijskim planom te je trebalo napraviti i preraspodjelu sredstava.”

Pomoćnica ministrice Ana Odak europskim istražiteljima ispričala je kako je Gabrijela Žalac na kolegiju rekla da želi da ova nabava ide na odobrenje Vladi RH te je najprije rekla da se stavi procijenjena vrijednost od 10,2 milijuna kuna i da se odmah pripremi odluka za Vladu RH, a kako bi Vlada RH o tome odlučivala kao što uvijek čini u nabavama vrijednosti iznad 10 milijuna kuna.

Čim je to ministrica tražila, odmah su i pripremili prijedlog za Vladu RH i nacrt odluke. Međutim, nakon toga u kratkom roku, nakon dan-dva, na novom kolegiju, Gabrijela Žalac je rekla da za nabavu IT sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem treba osigurati 13 milijuna kuna. Kako je na poziciji Uprave za strateško planiranje bilo 9,8 milijuna kuna, Gabrijela Žalac dala je uputu da se potrebna sredstva osiguraju s pozicija drugih uprava.

Ana Odak decidirano je izjavila kako su ona i državni tajnik Žunac taj iznos od 13 milijuna kuna kao planiranu vrijednost nabave prvi put čuli na kolegiju i to upravo od Gabrijela Žalac. Ana Odak istražiteljima je dostavila i nacrt te odluke za Vladu RH te je predala u spis.

Ta je odluka bila poslana u Upravu za financije MRRFEU-a, no službenici su se konzultirali i zaključili da ovakva odluka nije potrebna zato što je riječ o nabavi koja će biti financirana sredstvima iz fondova EU-a. Međutim, kako se navodi u optužnici, budući da je ministrica Gabrijela Žalac izričito na kolegiju tražila da ova nabava ide na Vladu RH, krajem siječnja 2018. godine ponovno šalju prijedlog odluke o davanju suglasnosti za sklapanje ugovora Vladi RH. Nakon što su drugi put poslali nacrt odluke u Upravu za financije, nisu dobili nikakvu povratnu pisanu informaciju, ali je rečeno da to ne ide na Vladu RH, pa se Ana Odak nije više interesirala za to. U tom periodu, rekla je, samo je bilo važno da pripreme nacrte onako kako ministrica kaže, a u konačnici je odluka na njoj.

Gabrijela Žalac željela je, barem formalno, osigurati privid da je povećanje nabavne cijene softvera SPUR napravila u suglasnosti s Vladom, to jest s premijerom Andrejem Plenkovićem

Ana Odak potvrdila je istražiteljima da je odluku o pregovaračkom postupku i bez zahtjeva Uprave te Plan nabave za 2018. godinu i povećavanje vrijednosti nabave s 9,8 na 10,2 milijuna kuna do konačnih 13 milijuna kuna, bez da je Uprava formalno predložila 13 milijuna kuna, ministrica donijela nakon sastanka s Mladenom Šimuncem.

Na kolegiju na kojem je u konačnici obavijestila suradnike da se planirana vrijednost nabave podiže na 13 milijuna kuna, nije davala objašnjenja zašto to čini i na osnovu čega.

Jednostavno je rekla “bit će 13 milijuna“, opisala je Ana Odak koja je ministricu opisala kao vrlo autoritativnu. Bilo je svejedno je li Uprava ponudila prijedlog ili zahtjev, ona je svoje odluke donosila i bez poštovanja te forme. A ističe i to da su u pravilu svi zahtjevi prema kabinetu išli tek nakon što bi se obavile konzultacije s ministricom. I druge uprave imale su obvezu tako postupati, to je bila uputa Gabrijele Žalac. Ponovila je da je ministrica bila vrlo autoritativna, da je izdavala naredbe i da su se te naredbe slušale. Na kraju, kako se navodi u optužnici, odluka i o planu nabave i odluka o odabiru je odluka čelnika tijela, “dakle I okr. Gabrijele Žalac i oni su zapravo svi samo poslužili kao kulisa cijelog procesa nabave koji je zapravo bio samo provođenje volje I okr. Gabrijele Žalac”. Ana Odak rekla je i da su svi dužnosnici i službenici koji su radili na pojedinim dijelovima ovih procesa nabave IT sustava, znali samo pojedine segmente i izvršavali pojedine zadatke, nitko od njih nije imao cjelovitu sliku što se događa.

I svjedokinja Marija Rajaković, slično kao i Ana Odak i brojni drugi zaposlenici Ministarstva, navela je kako odluke Gabrijele Žalac nisu smjeli preispitivati ni državni dužnosnici, a kamoli oni kao službenici.

“Tako je bilo i u odnosu na promjenu otvorenog u pregovarački postupak javne nabave za licence PLUR-a o kojem ima osobna saznanja, a tako su joj kolege rekle da je bilo u odnosu na promjenu plana nabave iz travnja 2017. godine kada je ministrica odlučila promijeniti predmet nabave u nabavu licenci i povećati vrijednost nabave, a isto tako da je bilo i za 2018. kada je odlukom I okr. Gabrijele Žalac prilikom pripreme plana nabave za 2018. godinu promijenjena vrijednost nabave te je konačno planirana vrijednost nabave odlukom ministrice bez ikakvog prijedloga njihove Uprave povećana na 13.000.000,00 kuna”, stoji u optužnici u dijelu iskaza Marije Rajaković.