Pomorski institut je neovisna nevladina udruga koja okuplja dvadesetak znanstvenika na polju pomorstva, brodogradnje i strojarstva sa sveučilišta u Zagrebu, Splitu i Rijeci te stručnjake iz Švicarske, Velike Britanije, Italije i Crne Gore. Do sada su razvili nekoliko idejnih projekata razvoja i rasta konkurentnosti hrvatske brodogradnje u svijetu, a organizirali su i 16 paneuropskih pomorskih simpozija na kojima se svake godine okupljaju znanstvenici s područja pomorstva i brodogradnje.

Jedan od njihovih novijih projekata je i gradnja plutajućeg LNG terminala na otoku Krku. Cilj toga projekta nazvanog LNG Project Omišalj Croatia bio je razviti i realizirati plutajuću stanicu za primanje i transport ukapljenog prirodnog plina (FSRU – Floating Storage Regasification Unit / Plutajuća jedinica za skladištenje i uplinjavanje) koja je, prema njihovim riječima, višestruko prihvatljivija od kopnenog terminala kakav je u ovom trenutku planiran i čiju izgradnju bi trebala voditi tvrtka LNG Hrvatska, a čija se vrijednost, s evakuacijskim plinovodom, procjenjuje na oko milijardu eura. Osim što je jednostavniji za gradnju i brže se privodi funkciji, tvrdi se da je FSRU terminal ekološki prihvatljiviji i višestruko jeftiniji od kopnenog terminala. Tvrdi se da cijena izgradnje, nabave potrebne opreme i brodova te stavljanje u funkciju LNG terminala prema projektu Pomorskog instituta, ne prelazi 250 milijuna američkih dolara. Autori projekta napominju da postoje i investitori koji žele uložiti novac u taj projekt. Radi se o švicarskoj tvrtki čije ime za sada ne žele otkriti, s obzirom na to da je isti investitor hrvatskoj vladi nudio još nekoliko projekata za koje tvrde da mogu pridonijeti pokretanju uspavanog hrvatskog gospodarstva.

NA DIJELU OMIŠALJSKE UVALE, uz samo zemljište na kojem je planirana gradnja kopnenog LNG terminala i na kojem su do sada pristajali brodovi za prijevoz sirovina za nekadašnju tvornicu DINA Petrokemija, predlaže se izgradnja doka za privez FSRU broda, koji služi kao prihvatna jedinica za tankere za transport ukapljenog prirodnog plina. FSRU brod ujedno je i skladište za preuzeti plin u tekućem obliku te postrojenje za regasifikaciju, odnosno ponovno pretvaranje tekućeg goriva u plinovito, te njegovo ubrizgavanje u evakuacijski plinovod kojim će se plin transportirati do krajnjih kupaca. Prema projektu Pomorskog instituta, FSRU brod trajno je usidren i privezan za gat te je posebnim tehničkim rješenjima dodatno osiguran i učvršćen kako bi izdržao utjecaj mora i nepovoljne vremenske uvjete. Na njega se privezuje standardni brod za transport LNG plina kapaciteta 125.000 prostornih metara, koji uz pomoć STS tehnologije (Ship To Ship transfer) plin prekrcava u skladišni prostor FSRU jedinice. U skladišnom prostoru plin se čuva u posebnim uvjetima, na temperaturi od -160 °C, a prije ubrizgavanja plina u transportni sustav (kopneni plinovod) potrebno je izvršiti regasifikaciju, odnosno vraćanje LNG-a iz tekućeg u plinovito stanje.

“Proizvođač plina eksploatira plin, pretvara ga u tekući oblik i transportira u tekućem obliku (LNG) uz pomoć tankera za prijevoz LNG-a. Proizvođač plin prodaje operatoru po principu C&F (Cost & Freigh – svi troškovi transporta od ukrcaja do luke iskrcaja, uz podmirene troškove osiguranja tereta)”, navodi se u projektu Pomorskog instituta. Njihov projekt LNG terminala obuhvaća vlasništvo nad FSRU jedinicom na stalnom vezu u Omišlju na otoku Krku. Planirana nabavna cijena rabljenog FSRU broda – platforme za prihvat LNG tankera i skladišne jedinice (koji je prošao sve sigurnosne i tehničke provjere) – iznosi oko 120 milijuna dolara. Postrojenje za regasifikaciju (uplinjavanje) koštat će dodatnih oko 90 milijuna dolara, a potrebna oprema za privez i osiguranje FSRU jedinice i LNG tankera (pristanišni gat, privezi, tzv. mooring sustavi, specijalni odbojnici i sustavi za osiguranje i neutralizaciju nepogodnih vremenskih uvjeta) te instalacije za prekrcaj tekućeg plina dodatnih 40 milijuna dolara. Prema prezentiranim planovima ukupni trošak nabave i instalacije FSRU jedinice iznosio bi oko 250 milijuna dolara. Knežević napominje i da njihov projekt ima sve potrebne ateste, dozvole i odobrenja za rad iz područja zaštite okoliša te je apsolutno siguran za okoliš.

“OVAJ PROJEKT IDEALAN JE ZA HRVATSKU, jer jamči uvoz i transport prirodnog plina u tekućem i plinovitom stanju. Takav je FSRU projekt daleko jednostavnije, brže i jeftinije provesti nego izgraditi kopneni terminal. Evo, za usporedbu, naš švicarski investitor garantira da FSRU jedinicu može izgraditi i pustiti u pogon za 14 mjeseci i po cijeni od 250 milijuna dolara. U isto vrijeme kopneni terminal gradi se u prosjeku četiri do pet godina, a njegova je cijena milijardu eura, odnosno oko 1,1 milijardu dolara. Pa zašto onda ne prihvatiti ovakav projekt koji može biti u funkciji za manje od godinu i pol? A ako se u narednim desetljećima odlučimo za drugi projekt, pa čak i kopneni terminal, FSRU jedinica uvijek se može prodati ili preseliti na neku drugu lokaciju. Stoga je ovo financijski iznimno siguran projekt koji neće donijeti gubitke”, tvrdi Knežević i dodaje da bi se prodaja prirodnog plina nakon regasifikacije i ubrizgavanja u evakuacijski plinovod vršila u skladu s ugovorima sklopljenima sa zainteresiranim zakupcima kapaciteta.

JEDAN OD NAJISKUSNIJIH HRVATSKIH STRUČNJAKA za LNG terminale Darko Pavlović iz Plinacroa, kojeg je Nacional zamolio da s tehničke strane procijeni projekt, ocijenio ga je pozitivno.

“Projekt je korektno napisan i iznimno je zanimljiv, s brojnim tehničkim pojedinostima koje odgovaraju klasičnim FSRU postrojenjima kakvih je više u svijetu. Na kraju 2014. u 11 zemalja svijeta postojalo je 16 aktivnih FSRU terminala. Tri nova takva postrojenja nalaze se u Brazilu, Indoneziji i Litvi. Upravo ovo posljednje, FSRU postrojenje Klaipeda u Litvi, kapaciteta prihvata i regasifikacije oko dvije milijarde prostornih metara plina na godinu, koje je pušteno u pogon krajem 2014., može biti ogledni primjer Hrvatskoj ako se odluči za izgradnju plutajućeg LNG terminala. Nama najbliži slični terminal koštao je oko 260 milijuna dolara, što je oko 250 milijuna eura, pa dakle i predstavljena cijena FSRU terminala kakav su predstavili u Pomorskom institutu, odgovara uobičajenim cijenama takvih postrojenja u svijetu”, objasnio je Pavlović.

KNEŽEVIĆ JE ZA NACIONAL POTVRDIO da su prije više od pola godine projekt predočili Ministarstvu gospodarstva, predstavivši im sve prednosti terminala koji je višestruko jeftiniji od aktualnog, a time i prihvatljiviji uzme li se u obzir sadašnja gospodarska i financijska situacija u Hrvatskoj. No u Ministarstvu gospodarstva nisu bili impresionirani ponudom Pomorskog instituta. Ivan Knežević objašnjava kako su autori projekta u dva navrata, odnosno na dva sastanka, predstavili projekt Ministarstvu gospodarstva. “Na posljednjem sastanku održanom u srpnju prošle godine, zaključeno je da će Vlada uzeti u obzir projekt Pomorskog instituta ako se odluči da LNG terminal bude plutajući brod-spremnik u Omišlju, no izglednije je da će se Vlada opredijeliti za izgradnju postrojenja na obali, što investiciju čini kudikamo skupljom, neisplativijom i neprilagodljivom na novonastale uvjete na tržištu, te nepotrebnim opterećenjem za hrvatske građane u iznosu većem od jednu milijardu eura, a da će za naš projekt privatno lobirati za neku drugu lokaciju u Hrvatskoj”, priča Knežević.

U Ministarstvu gospodarstva, pak, tvrde drugačije. Potvrđuju da je delegaciju Pomorskog instituta 2. srpnja prošle godine primio načelnik Sektora za jačanje konkurentnosti industrije pri Ministarstvu gospodarstva Tomislav Pokaz, saslušavši prezentaciju projekta koji mu je predstavio jedan od autora, švicarski stručnjak Nicholas Wirth, te je članove Pomorskog instituta uputio da se obrate tvrtki LNG Hrvatska kao nositelju projektaLNG terminala. “Gospodinu Wirthu je objašnjeno da je za izgradnju LNG terminala nadležna tvrtka LNG Hrvatska čiji je predstavnik Mladen Antunović također bio pozvan na sastanak, ali zbog drugih obveza nije mogao sudjelovati. Wirth je upućen da se sa svojom idejom direktno javi tvrtki LNG Hrvatska te da u direktnom kontaktu dobije sve relevantne informacije”, odgovorili su Nacionalu u Ministarstvu gospodarstva i dodali da “o daljnjim kontaktima između tvrtke LNG Hrvatska i Wirtha nemaju saznanja”.

“Da, kratko nakon sastanka u Ministarstvu gospodarstva obratili smo se Mladenu Antunoviću i tvrtki LNG Hrvatska, dostavili smo im naš projekt i očekivali njihov povratni odgovor. No on do danas nije stigao. Mladen Antunović i LNG Hrvatska nisu bili zainteresirani za komunikaciju ni za razgovor o projektu”, zaključio je Knežević.

Ostaje vidjeti kako će se prema tom projektu postaviti nova vlada, naročito u svjetlu tvrdnji čelnika Mosta da će tražiti žurnu reviziju projekta izgradnje LNG terminala.

PET PUTA JEFTINIJI