U sezoni 2018./19. zagrebačko Satiričko kazalište Kerempuh izvest će pet premijernih naslova, među kojima su i dvije praizvedbe suvremenih hrvatskih autora Damira Karakaša i Une Vizek, a repertoar cijele sezone osmišljen je tako, da zadovolji publiku različitih ukusa, najavljeno je u utorak u Kerempuhu.

Na konferenciji za novinare ravnatelj Kerempuha Roman Šušković-Stipanović istaknuo je kako je ove godine sezona osmišljena ne sagledavajući repertoar izolirano od repriznih naslova, već u sinergiji s njima.

“Ovom sezonom odlučili smo napraviti mješavinu predstava koja će zadovoljiti publike različitih ukusa, pa bi moto kazališta mogao biti ‘Krempuh – kazalište za publiku različitih ukusa'”, poručio je. Kao još jedan znak okrenutosti toga kazališta svojoj publici, mjesec rujan proglašen je “mjesecom odškrinutih vrata” u kojemu će za sve predstave vrijediti univerzalna cijena karte od 40 kuna, dodao je ravnatelj.

Pet premijernih naslova nove sezone dramaturginja Dora Delbianco opisala je kao suvremene tekstove koji dokazuju potrebu toga teatra i njegove publike “za jednim živim kazalištem, koje intrigira, koje je dinamično i uvijek u potrazi za nečim daljim i višim i koje neprestano teži samo sebe nadigrati”.

Kao prvu premijeru nove sezone, Šušković-Stipanović najavio je praizvedbu predstave “Blue moon” 28. listopada, koju po istoimenu romanu nagrađivanog književnika Damira Karakaša postavlja Boris Liješević.

Liješević je kazao kako je riječ o izvrsnome predlošku, kojim se “bavi i druži” već godinama, još od kad ga je prvi put pročitao u obliku pripovijetke od tek desetak stranica objavljene prije pet godina u časopisu Quorum. Zahvalio je Karakašu koji je “čuvao” tu priču za njega i nakon što je od nje postao roman, koji se, kako je istaknuo, “pokazao kao veliki izazov i za dramaturgiju i za režiju i za realizaciju”.

Karakašev slojevit, humorističan i autentičan tekst presjek je predratnog stanja promatranog iz vizure Čarlija, propalog studenta i rockabillyja koji u gradskom životu, glazbi i hedonizmu traži bijeg iz surove ličke provincije i zamršenih odnosa s ocem i djedom. Dramaturgiju potpisuje Dina Vukelić, scenografiju Igor Pauška, kostime Vedrana Rapić, a glazbu Jurica Pađen.

Karakaš je kazao kako je njegov jedini uvjet za postavljanje toga romana oduvijek bio da ga postavlja upravo Liješević. “To je roman o jednome momku koji traži svoj put i svoju vizuru – i ja još uvijek tražim svoj put i svoju vizuru”, kazao je pisac.

Njegove junake igrat će Rakan Rushaidat, Filip Detelić, Vilim Matula, Jerko Marčić, Branka Trlin Matula, Mirela Videk Hranjec i Marko Makovičić.

Sljedeća Kerempuhova premijera, 16. prosinca, bit će predstava “Elling” britanskog dramatičara Simona Benta, dramska adaptacija istoimenih poznatih romana, tetralogije norveškog pisca Ingvara Ambjørnsena, prema čijim je djelima snimljen i film 2001. godine, nominiran za Oscara za najbolji strani film.

U režiji mladoga redatelja Hrvoja Korbara, “Elling” je najavljen kao duhovita, dirljiva, beketovski pomaknuta priča o tandemu društvenih autsajdera, osjetljivom i labilnom Ellingu i njegovu, posve oprečnom, djetinjastom i seksualno ugroženom prijatelju Kjellu, koji se nakon zajedničkog boravka u mentalnoj ustanovi suočavaju s izazovima stvarnoga života.

Korbar je kazao kako je riječ o predlošku punom suptilnog crnog humora kojim se oživljava tragika svakodnevnice, a u svojoj će se adaptaciji oslanjati i na film i na roman.

“Glavni su protagonisti dva socijalno neprilagođena pojedinca upravo puštena iz umobolnice, iz čega se razvija niz apsurdnih situacija. Oni su neki junaci koji stalno streme nečemu, a nikako da do toga dođu. Tekst ima i snažan melodramatski potencijal, uz obilje komike”, rekao je redatelj.

Igraju Filip Detelić, Marko Makovičić, Csilla Barath Bastaić, Luka Petrušić i Velimir Čokljat.

Obilje satire, crnog humora i apsurda

Drugi dio sezone otvara 27. siječnja 2019. premijera komedije “Raspad sistema”, koju su napisali glumci i dramatičari britanske kazališne kompanije Mischief Theatre specijalizirane za komediju, Henry Shields, Jonathan Sayer i Henry Lewi, a režirat će ju Borko Perić.

Praizveden na  West Endu 2014., tekst je 2017. uspješno postavljen i na Broadwayu, te je igran u više od 20 zemalja, uz osvojene brojne nagrade, uključujući nagradu Olivier za najbolju komediju 2015.

Priča je to o kazališnom ansamblu, u ovom slučaju ansamblu Kerempuha, koji igra ozbiljan krimić, svojevrsnu posvetu Agathi Christie i njezinoj “Mišolovki”, najduže igranoj drami svih vremena u povijesti kazališta, ali se unutar igre počinje doslovno događati raspad sistema.

Perić je kazao kako će za njega biti veliki izazov postavljanje toga komada, “jer tu nema previše prostora za muljanje; tu je vrlo jasna matematika – publici će se ili svidjeti ili neće. Nema na pola”, kazao je.

Dramaturgiju Kerempuhove produkcije potpisuje Dora Delbianco, scenografiju osmišljava Branko Lepen, kostime Vedrana Rapić, a glazbu Mate Matišić. Igraju Josip Brakus, Nikša Butijer, Hrvoje Kečkeš, Ana Maras Harmander, Anita Matić Delić, Damir Poljičak, Filip Sertić i Matija Šakoronja.

U veljači iduće godine glumci Ivan Đuričić i Vilim Matula premijerno će na sceni Kerempuha u režiji Mislava Brečića oživjeti komediju “Smijeh”, koju je po tekstu suvremenog japanskog dramatičara, scenarista, glumca i redatelja Kokija Mitanija za britansku publiku adaptirao Britanac Richard Harris.

Zaplet prati što se događa kad kazališni pisac treba odobrenje od vojnog službenika koji ne ide u teatar i nema smisla za humor. U tome srazu dolazi do “razotkrivanja mehanizma smijeha”, rekao je Brečić. No to nije ono što ga je privuklo tome komadu – ono što mu je bilo važno je da ta dva svijeta na kraju uspiju ostvariti komunikaciju i počnu graditi jedan bolji svijet.

“To je ono što me privuklo, što me ‘ljudski utoplilo’, da tako bitno različita politička gledišta i životna očišta koja zauzimaju ta dvojica protagonista mogu rezultirati boljim svijetom”, poručio je.

Premijera je 20. veljače, a posljednja premijera Kerempuha u novoj sezoni bit će, 17. ožujka 2019., praizvedba dramskog teksta nagrađivane dramatičarke i spisateljice Une Vizek “Ja od jutra nisam stao”, u režiji Nane Šojlev, koju je Šušković-Stipanović predstavio kao “redateljicu koja ima zrelog ženskog iskustva i razigrani duh”, nužne za postavljanje toga predloška.

U tekstu za koji je 2017. dobila Nagradu Marin Držić, Vizek progovara o rodnoj problematici, ali uz bitan sadržajni zaokret – stereotipizirane muške i ženske rodne uloge obrću se na duhovit, apsurdan i nekonvencionalan način, dok uvriježeni klišeji o dinamici muško-ženskih odnosa podliježu satiričkoj oštrici.

“Ta svojevrsna inverzija rodnih uloga s jedne nam strane omogućuje da propitkujemo te uloge danas, a istodobno je izvor mnogih duhovitih situacija”, rekla je Šojlev. Vizek je kazala kako joj je drago što će se njezin tekst postavljati upravo u Kerempuhu. “Imam jako velika očekivanja jer prvi put radim na velikoj sceni svoj tekst, u takvoj produkciji i s takvim ansamblom”, kazala je.

Glumački ansambl čine Jerko Marčić, Marko Makovičić, Hrvoje Kečkeš, Linda Begonja i Ornela Vištica.