Planinarenje je stil života, putovanje prema vrhu s kojeg se ne silazi nadmoćno, nego ponizno. Pohodi na planinske vrhove mogu utjecati na način na koji pristupamo poslu, životu, ljudskim odnosima, a time se može baviti i profesionalno. Kako to izgleda ispričala je Ivana Bara menadžerica koja slobodne vikende provodi kao vodič u Hrvatskom planinarskom društvu Runolist. 

Planine su mjesta gdje se otpušta stres, gdje se druži, mjesta gdje se obavlja mentalna higijena i probijaju osobne granice. Tijekom pandemije ljudi su to masovno spoznali. Tako da vikendima hrvatskim planinama kroči puno više ljudi nego što je to bio slučaj prije. “Planinarenje je postalo sveprisutna, nezaobilazna tema, osobito otkako su se u nedostatku društvenih sadržaja tijekom korone ljudi okrenuli prirodi. Društvene mreže bile su prepune fotografija koje su poslužile kao najbolja reklama planinarenju”, kaže Ivana Bara, vodič u Hrvatskom planinarskom društvu Runolist, u kojem su također posljednjih godina zabilježili veliki porast broja članova.

Iako je danas jedan od agilnijih ljudi i vodiča u tom planinarskom društvu, kada se prije nepunih šest godina Bara pridružila HPD Runolist, ono je brojilo manje od pedeset članova. Danas ih ima tisuću i tristo. Za to su u velikoj mjeri zaslužne i njihove društvene mreže te internetska stranica koja redovito objavljuje fotografije i osvrte planinara na izlete na kojima su bili.

U tom kratkom razdoblju, Ivana Bara, inače doktorica dentalne medicine koja radi u Belupu, u Poslovnom području marketinga i prodaje kao voditeljica stručnih suradnika na tržištu Hrvatske, u Runolistu je prošla Opću planinarsku školu kako bi svladala osnove koje bi u svom arsenalu znanja i vještina trebao imati svaki planinar. No, na tome nije stalo.

Postala je licencirani planinski vodič pri Savezu gorskih vodiča Hrvatske (SGVH), obrazovala se u međunarodnoj organizaciji UIMLA (Union of International Mountain Leader Associations) kako bi stekla i licencu za međunarodnog planinskog vodiča, a potom je završila i Visokogorsku školu Na putu prema gore u klasi Aleksandra Brborovića koju zbog zahtjevnosti popularno nazivaju i “samurajskom školom”. Sada pohađa i tečaj alpskog i turnog skijanja pri SGVH, ali i sama održava predavanja u Runolistovoj Općoj planinarskoj školi. U svemu tome nije sama, već po tom putu ide sa suprugom Danielom Barom.

“To što radim kao vodič puno mi je pomoglo i u poslovnom smislu. To je iskustvo unaprijedilo moje liderske, komunikacijske i organizacijske vještine, ali poučilo me i strpljivosti, upornosti te rješavanju nekih konfliktnih situacija. U planinama svašta doživite, pogotovo u višednevnim izletima kada iz ljudi isplivaju neke osobine koje ne uspijevate upoznati kada s njima provedete samo jedan dan. Također, u rizičnim situacijama, na visokogorskim izletima gdje su uvjeti zahtjevniji, ljudi su osjetljiviji i zaista treba biti mentalno i fizički spremniji”, poručuje Ivana Bara, piše Forbes.

Supružnici Daniel i Ivana Bara. Photo: Privatan album

Pet staza za planinarenje

Sedam slapova Mirne

Sedam slapova Mirne je prekrasna, dinamična staza s puno vode i atraktivnih dijelova. Polovica staze završava u selu Kotli koji izgleda kao neki drugi planet. Krajolik je iznimno raznolik, prolazi se kroz lijepe šumske staze, uske kanjone, jezera, grebene i slapove. Staza je na glasu kao jedna od najljepših i najatraktivnijih u Hrvatskoj, stoga ne čudi što je vrlo posjećena, osobito u proljeće i ljeto. No, zbog vodostaja najpogodnije ju je posjetiti u proljeće ili jesen jer ljeti voda zna presušiti pa nije isti doživljaj. Također, ima li previše padalina i vodostaj Mirne jako naraste, stazu se ne može proći. Tako da uoči polaska valja pripaziti na vremensku prognozu. Staza tehnički nije zahtjevna, no na jednom dijelu strmi je uspon preko Grebena koji se prelazi pomoću sajli. Sedam slapova Mirne je staza od 15-ak kilometara, što iziskuje između pet i šest sati hoda, s pauzama i dulje.

Izletište Jankovac, Papuk

Izletište Jankovac na Papuku, jednoj od četiri planine koje okružuju Požešku kotlini, idealno je za obiteljski izlet. Jankovac je 1955. proglašen zaštićenom Park šumom i ima jedan od najljepših planinarskih domova u Hrvatskoj. U neposrednoj blizini planinarskog doma, koji se smjestio na 475 metara nadmorske visine, nalaze se dva jezera, ali i 35 metara visok slap Skakavac. Za sve je to zaslužan grof Josip pl. Janković koji je na ruševinama staklane podigao lovački dvorac. Danas tog dvorca više nema, ali u spomen na grofa Jankovića napravljena je Grofova poučna staza duga 2,3 kilometra. Stazicu kroz šumu, drvene stepenice i mostiće moguće je prijeći u tri sata. Iznad gorske doline s jezerima koje je grof iskopao za uzgoj pastrva, nalazi se pećina s grofovom grobnicom. Njoj se ne može pristupiti, no u njezinoj se blizini nalazi 20 metara duga Maksimova špilja koja je otvorena za javnost. Uz planinarenje, stazu je moguće proći i brdskim ili električnim biciklima koji se mogu iznajmiti, a po jezerima je moguće iskušati i vještine upravljanja kanuom.

Park šuma Golubinjak, Gorski kotar

Park šuma Golubinjak u Gorskom kotru ima nekoliko staza koje se mogu prijeći. Preporuka je da se ide na kružnu stazu koja počinje kod 40 metara visoke jele nazvane Kraljica šume za koju se vjeruje kako na tom mjestu postojano stoji već više od 250 godina. Šumski put potom vodi do Medvjeđeg brloga do Amfiteatra, čistine okružene visokim stijenama. Odavde do Golubinje poluspilje vode kamene stube, a puteljak se nastavlja do zanimljivog i fotogeničnog otvora u stijeni – Paklenih vrata. Nakon toga preostaje još jedno mjesto za posjetiti, a to je Ledena špilja u kojoj je i u ljetnim mjesecima znalo biti leda i snijega. Povratkom do Paklenih vrata spušta se prema igralištu uz ugostiteljski objekt. Golubinjak je proglašen Park šumom 1955. godine, ovu kružnu stazu moguće je laganim hodom prijeći u tri sata.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kanjon Vražji prolaz i Zeleni vir, Gorski kotar

Kanjon Vražji prolaz i Zeleni vir, predivne destinacije za šetnju šumom uz atraktivne prirodne fenomene nalaze se na manje od sat vremena vožnje od Zagreba. Izvor Zeleni vir nalazi se u blizini Skrada gdje se preporučuje ostaviti automobil i prošetati do izletničkog doma s obzirom na to da je cesta koja vodi do dolje dotrajala, uska i zavojita. Izletnički dom gdje se može i prenoćiti i izvor Zeleni vir nadomak su prve hidrocentrale u Gorskom kotru izgrađene 1921. godine te sedamdesetak metara visokog slapa. Budući da se sve nalazi poprilično blizu, ovaj je izlet najbolje povezati posjetom Vražjem prolazu. Putem koji mjestimice vodi drvenim stepenicama i mostićima među stijenama visokim stotinjak metara iznad potoka Jasle ide se do spilje Muževa hiša. U njoj ima šišmiša potkovnjaka, nekoliko stalagmita i stalaktita te mala dvorana s jezercem u kojem su istraživači pronašli i čovječju ribicu. Za ovu se šetnicu ulaz naplaćuje (2,5 eura), a kako je najbolje doći do početka staze možete pročitati u uputama. Trenutno je staza otvorena isključivo do slapa i izvora Zeleni vir zbog šteta koje su poplavom u rujnu prošle godine nastale u Vražjem prolazu. U ovo doba godine, točnije od 16. listopada izletište je otvoreno samo vikendom od 10 do 18 sati.

Premužićeva staza, Velebit

Premužićeva staza proteže se hrptom planine od Zavižana do Baških Oštarija u srednjem Velebitu i duga je 57 kilometara. Budući da nema teških uspona, pogodna je i za posjetitelje nenavikle na planinarenje. Tu je stazu s koje se može doći na neke od najljepših vrhunaca Velebita tridesetih godina prošlog stoljeća projektirao i gradio inženjer šumarstva te strastveni planinar Ante Premužić. U tu se pustolovinu može krenuti s obje strane, no najpopularnija je dionica od Zavižana do prijevoja Veliki Alan. Put vodi po zidanim serpentinama, polutunelima i mostićima kroz velebitski krš, a 16 kilometara staze prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit. Često se prolazi i ruta od Zavižana do dva sata udaljenog planinarskog skloništa Rossijeva koliba. Tko se odluči prehodati cijelu Premužićevu stazu obično to čini u tri dana i dijeli put na tri dionice: Zavižan-Alan, Alan-Skorpovac i Skorpovac-Baške Oštarije. Pogled na nekim mjestima seže do Italije, a prirodne ljepote na tom putu osvajaju planinare toliko da im se neprestano vraćaju. Uz Rossijevu kolibu u kojoj u slučaju nužde može prenoćiti šest osoba, uz stazu su i druga prenoćišta poput planinarskog doma Zavižan, planinarske kuće i pastirskih stanova Alan, planinarskog skloništa Skorpovac, Kugine kuće, planinarskog doma Prpa te hostela u Baškim Oštarijama. Premužićeva staza je jedna od najljepših planinarskih staza Hrvatske i često se može čuti kako bi je svaki zaljubljenik u prirodu barem jednom u životu trebao doživjeti.