Objavljeno u Nacionalu br. 728, 2009-10-27

Ivo Sanader iznenadio je sve prisutne pojavivši se na prošlotjednoj sjednici vodstva HDZ-a kako bi spriječio istraživanje pet afera koje se povezuju s njim

Panika da i sam ne postane predmet istraga koje se vode u najvećim aferama u Hrvatskoj osnovni je razlog prošlotjednog nastupa Ive Sanadera na sjednici vodstva Hrvatske demokratske zajednice. Formalno je bivši predsjednik Vlade zahtijevao obranu Damira Polančeca i zagovarao jedinstvo HDZ-a, ali u stvarnosti, Sanader je branio sebe od mogućih sudskih istraga i mogućnosti da mu se sudi.

Samo je zbog toga Ivo Sanader prekinuo tromjesečno skrivanje od javnosti i u četvrtak navečer 22. listopada stigao na sjednicu koja se službeno bavila slabim predsjedničkim šansama Andrije Hebranga.

Sanader i Hebrang su dugogodišnji politički neistomišljenici, i posve iskreno, bivšeg premijera je baš briga hoće li Hebrang osvojiti 13 ili 17 posto glasova. To je bilo jasno i okupljenim HDZ-ovim čelnicima, kojima je poznato da Sanader ne posjećuje središnjicu, i odmah su znali da ga je nešto moralo snažno motivirati kako bi s njima proveo nekoliko sati.

Taj motiv je logičan. Direktno ili posredno, Ivu Sanadera se spominje u pet velikih afera koje potresaju Hrvatsku: Podravka, Brodosplit, Kamioni, HEP i Hrvatske autoceste. Zahvaljujući moći i utjecaju kojima je raspolagao kao premijer donedavno je bio nedodirljiv, no sada se situacija počinje mijenjati i nije isključeno da neki svjedok ili bivši ministar, kako bi se spasio od zatvora, spomene i njegovo ime.

Zato je Ivo Sanader odlučio svojim rezolutnim nastupom definirati tijek sjednice HDZ-ova vodstva i uvjeriti okupljene da moraju zaustaviti nastavak istraga. Te večeri od prvog trenutka inicijativa je bila na njegovoj strani. U svojem nastupu Sanader je koristio termin “mi”, i izbjegavao konfrontaciju s Jadrankom Kosor, ali bilo je očito kome se obraća. “Mi smo pod pritiskom medija, oporbe, Državnog odvjetništva i MUP-a. Oni žele uništiti HDZ. Žele nas nabiti na ražanj i okretati”, objasnio je Sanader. Ni za vrijeme njegova govora, a ni u kasnijoj raspravi nitko mu se nije usprotivio. Šutjeli su čak i premijerkini saveznici, potvrdio je sudionik sastanka za Nacional.

Jadranka Kosor ipak je odgovorila, ali u sličnoj miroljubivoj maniri, ne obraćajući se Sanaderu, iako je svima bilo jasno da se njezine riječi odnose na bivšeg premijera: “Nemam namjeru zaustavljati policijske istrage, niti je to moguće.” Potom je osporila i tezu kako su istrage udar na HDZ i kazala da raščišćavanje afera koristi vladajućoj stranci. Prema riječima Nacionalova sugovornika, Jadranka Kosor je situaciju u Hrvatskoj opisala dramatičnom, ali koliko god se trudila djelovati nezainteresirano, bilo je očito da je Sanader zagovaranjem jedinstva i zaštite svakog člana HDZ-a preuzeo inicijativu. Sastanak je završio bez ikakvog zaključka, a izvori unutar HDZ-a govore kako, prema njihovim saznanjima, bivši premijer i aktualna premijerka nakon toga više nisu kontaktirali. Za Sanadera je veliki problem i to što mediji traže da se konačno razotkrije pozadina najvećih afera, ali i jer je Mladen Bajić napokon pokrenuo niz energičnih istraga.

U stvarnosti, otkako je 2004. HDZ ponovo došao na vlast, prvi ih je put iznenadio glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je pritvorio šest menadžera umiješanih u aferu Podravka. Razumije se kako taj skandal ima mnogo šire konotacije od sudbine nekolicine članova Uprave i direktora, budući da postoje snažne indicije da iza svega stoji Damir Polančec, potpredsjednik Vlade i HDZ-a. Polančecova politička karijera de facto je okončana, a sada se otvara pitanje hoće li taj visokorangirani Vladin dužnosnik morati i odgovarati pred zakonom. Završi li Polančec na sudu, a tu je i šestorka koja se već nalazi u remetinečkom pritvoru, veliko je pitanje hoće li se tu istraga i zaustaviti. Jer godinama je o svemu odlučivao Ivo Sanader, i kao što je očito da Podravkini menadžeri nisu donosili krupne odluke a da ne pitaju Polančeca, tako niti potpredsjednik Vlade nije ništa radio bez znanja bivšeg premijera. Zaustavljanje policije i pravosuđa u aferi Podravka bio je isključivi Sanaderov motiv u obrani Damira Polančeca, jer vjerojatno je samo pitanje vremena kada će u nekoj od pet velikih afera koje se vode pred hrvatskim sudstvom netko direktno spomenuti donedavnog predsjednika Vlade.

Podravka

Prvu i najakutniju kriznu situaciju za Ivu Sanadera predstavlja afera Podravka, u kojoj postoje indicije da je kao predsjednik Vlade znao za poteze Damira Polančeca. Afera Podravka je definitivno upropastila Polančecovu političku karijeru i lako se može dogoditi da u nastavku istraga dovede i do Sanadera. Pitanje je zašto bi Polančec riskirao odlazak u zatvor ako je cijelo vrijeme iznad sebe imao nadređenu osobu koja je znala što radi. Nacional je iz vrha Ministarstva unutarnjih poslova informiran kako se protiv Polančeca vode predistražne radnje, a Jadranka Kosor je ovih dana svojeg potpredsjednika obavijestila da ne treba očekivati njezinu pomoć. Znači da bi Polančec za otprilike dva tjedna mogao biti smijenjen, a ako to zatraži Državno odvjetništvo, ostati i bez imuniteta. U takvim okolnostima prijeti mu pritvor i sudski proces, i neće biti nimalo neobično ako u obrani pokuša upozoriti da je i on odgovarao premijeru Sanaderu. Nastavi li se policijska istraga, bez oklijevanja svi osumnjičenici će pokušati spasiti vlastitu kožu i barem dio krivnje prebaciti na politiku.

Koprivnička prehrambena kompanija Podravka našla se u velikim problemima kada je otkriveno da je 2007. odobrila kredit od 65 milijuna kuna partnerskoj tvrtki SMS koja je u vlasništvu Sanaderova navodnog prijatelja Srđana Mladinića. Pokazalo se kako je isplatu odobrio tadašnji predsjednik Uprave Podravke Darko Marinac bez znanja ostatka menadžmenta. Postoje indicije da je Marinca na taj aranžman nagovorio Damir Polančec, prema uputi bivšeg premijera. Prvi iznos od 45 milijuna kuna isplaćen je na proljeće 2007., a drugi od 20 milijuna kuna najesen iste godine, uz kamatu od 5,5 posto i uz odgodu početka vraćanja kredita od dvije godine. Početkom 2009. SMS nije vratio prvi dio kredita te je zatražio odgodu plaćanja, a u ljeto su počeli problemi i s isporukom SMS-ove robe Podravki. Na hitno sazvanoj sjednici Nadzornog odbora Podravke definitivno je potvrđeno da je odluku o spornom kreditnom ugovoru na svoju ruku donio Darko Marinac, koji je nakon lanjske smjene s položaja predsjednika Uprave imenovan šefom Nadzornog odbora.

Uskoro je uslijedio novi skandal, kada se otkrilo da su se neki članovi Podravkine uprave pod pokroviteljstvom dijela izvršne vlasti 2006. pokušali dočepati 75 Podravkinih dionica. Udjele je trebala preuzeti uprava od šest članova te srednji menadžment sa 60 menadžera, a plan preuzimanja imao je četiri faze i vrijedio približno dvije milijarde kuna. U plan je uključena i hrvatska vlada budući da je državni udjel u Podravki 26 posto, a početak te operacije se poklapa s početkom realizacije projekta Fimine kupnje 10,64 Podravkinih dionica od Francka i PBZ-a. Na sastanku na kojem je to dogovoreno navodno je bio i Polančec. Kada je pukla afera Podravka – SMS – Fima, puštena je priča da je plan stvoren da bi se Podravka zaštitila od norveške tvrtke Rieber & Son, koja ju je htjela preuzeti. U isto vrijeme, izvor blizak Vladi tvrdi da je dio bivše i sadašnje vlade bio upleten u preuzimanje Podravke. U svakom slučaju, svi pritvoreni članovi Uprave Podravke postavljeni su u korporativni vrh zahvaljujući bliskosti s dvije najvažnije stranke kolicijske vlade, HDZ-om i HSS-om.

Nakon Marinčeve smjene u srpnju prošle godine, položaj šefa Uprave dobio je Zdravko Šestak, Polančecov prijatelj, povezan s njime i kumskim vezama. U HDZ-ovoj “kvoti” u Upravu je ušao Josip Pavlović, stranački kandidat na prošlim lokalnim izborima, a članom Uprave ostao je Saša Romac, Polančecov kolega još iz studentskih dana.

Razumije se da je golemi utjecaj na imenovanja imao i Josip Friščić, koji je s Polančecom podijelio Podravku, i HSS je dobio dvojicu “svojih” članova Uprave – Miroslava Vitkovića i Marina Pucara, koji su uoči parlamentarnih izbora 2007. pisali gospodarsku politiku HSS-a.

Brodosplit

Nimalo lakša pozicija za Sanadera nije u aferi Brodosplit, posebno nakon posljednjeg obećanja Tomislava Karamarka da istraga ide dalje. Policija će i u tom predmetu ići temeljito, obnovit ćemo neke naše istražne radnje pa ćemo o tome izvijestiti javnost, izjavio je Karamarko prošli tjedan. Za Ivu Sanadera u takvom raspletu glavna opasnost prijeti od svjedočenja Branka Vukelića i Drage Mačeka. Obojica su duboko upleteni u milijunske malverzacije, a s obzirom na to da se godinama opstruirala istraga, takvo što morao je voditi netko sa samoga vrha u vladajućoj nomenklaturi.

Nekoliko važnih elemenata povezuje Ivu Sanadera i s aferom Brodosplit, u kojoj je nestalo oko pet milijuna dolara. Prije svega, riječ je o dvojici članova Nadzornog odbora Brodosplita – ministru obrane Branku Vukeliću (koji je u to vrijeme bio ministar gospodarstva) i Siniši Poljaku, tadašnjem organizacijskom tajniku HDZ-a i bliskom Sanaderovu prijatelju. Osim toga, ima realnih naznaka da je taj novac prebačen na račune HDZ-a, kako bi se financirala kampanja. Kao dugogodišnji vladar Hrvatske demokratske zajednice, Ivo Sanader snosi svu odgovornost i za njezino financiranje. A sve je počelo kada je otkriveno da je gotovo 5 milijuna dolara transferirano iz Brodosplita put Cipra isti dan kada ih je Splićanima iz Bremer Landesbank poslao Reinhard Wessels, koji je naručio izgradnju četiriju tankera. Cijeli iznos, 4,7 milijuna dolara, s Cipra je potom poslan u Graz na račun tvrtke McArthur u Volksbanci, kojim je raspolagao Drago Maček, broker tvrtke Iceberg. Postojala je ozbiljna sumnja u pranje novca, financiranje političara koji su odabrali da Brodosplit gradi upravo za Wessels, a ne nekog drugog. Maček je uspio skupiti nešto novca prije nego što su mu Austrijanci blokirali račun i zapečatili sef, te zatražili od hrvatskih službi provjeru zbog sumnjivih transakcija, a Mladen Bajić je odlučio da neće goniti naručitelja posla Reinharda Wesselsa, te tadašnje HDZ-ove članove Nadzornog odbora, ministra Branka Vukelića i Sinišu Poljaka. Vukelić je tvrdio kako ništa nije znao, a Poljak je izbačen iz Nadzornog odbora i razriješen sa svih funkcija u HDZ-u.

Mladen Bajić je prije gotovo tri godine dobio izvještaj austrijske policije, sastavljen 15. 12. 2006., u kojem se među ostalim otkrilo vlasnike i korisnike triju računa na koje je Drago Maček transferirao 4 od ukupno 6 milijuna dolara. Austrijska policija je navela da su vlasnici triju računa tadašnji predsjednik Uprave Brodosplita Goran Vukasović, direktor Sektora proizvodnje i komercijale Ante Luetić i Siniša Poljak, bivši potpredsjednik Nadzornog odbora Brodosplita i organizacijski tajnik HDZ-a, dugogodišnji bliski prijatelj premijera Ive Sanadera. “Sasvim sigurno”, potvrdili su u to vrijeme za Nacional Vladini izvori, “takvu informaciju je zaprimio i premijer Sanader. Međutim, informacija pristigla iz Austrije ostavlja otvorenim pitanje i četvrtog sudionika u toj transakciji, za koga se opravdano pretpostavlja da je u Hrvatskoj utjecajna ili visoko pozicionirana osoba”, istaknuo je za Nacional dobro informirani sugovornik. Nedavno je objavljeno kako je Drago Maček u rujnu 2008. bio spreman progovoriti u zamjenu za status pokajnika. Kada se činilo da će se pod pritiskom Austrije i otkrića njihova Ureda za sprečavanje pranja novca, koji je i otvorio slučaj, provesti istraga za izvlačenje 4,7 milijuna dolara iz splitskog škvera, Maček je osobama angažiranima na istrazi poslao posrednika koji je trebao ispipati situaciju. Najavio je da je spreman nagoditi se i ispričati kako je novac isisan iz škvera dijelio s braćom Žužul, Antom i Slavenom Žužulom, vlasnicima tvrtke Skladgradnja grupa, ali pod uvjetom da ne ide u pritvor i da se protiv njega obustavi kazneni postupak. Tom prilikom bio je izrečen i iznos od 5 milijuna dolara, koji je navodno trebao podijeliti sa Žužulima. O ponudi su raspravljali vodeći ljudi MUP-a i Državnog odvjetništva kojima je predočeno da se Maček uplašio kaznenog progona i pritvora i da je spreman na suradnju. O tome navodno postoji i službena bilješka koja je dio spisa Brodosplit, a na kraju je sve propalo jer je Maček odustao od suradnje s istražiteljima nakon što je dobio signal da će se slučaj razvodniti.
Baš kao i Polančecu zbog Podravke, tako i Vukeliću zbog Brodosplita prijeti mnogo veća kazna od političke diskvalifikacije. Trenutačno je zbog srčanih problema na bolovanju, ali teško može očekivati da će u budućnosti biti oslobođen stresova. Dopusti li Jadranka Kosor nastavak istrage, Vukelić će neumitno postati glavna meta policije i pravosuđa, a ne treba zanemariti ni utjecaj javnosti i medija koji žele rješenje tog klasičnog primjera zataškavanja lopovluka. U okviru takvog scenarija, Sanader će teško moći kazati da ga Brodosplit nimalo ne zanima.

Hep

Sredinom ljeta izbila je i afera HEP u koju je direktno upleten bivši premijer Ivo Sanader. Sve je počelo kada su mediji otkrili kako je hrvatski povratnik iz Australije Rade Buljubašić bio zaposlenik HEP-a gdje je primao plaću, a zapravo je radio za HDZ. U zemlji u kojoj postoje tisuće sličnih primjera Buljubašićev slučaj možda i ne bi izazvao preveliku pozornost da taj povratnik idućih dana nije priznao kako mu je osobno Sanader osigurao taj posao i omogućio kupnju HEP-ova povlaštena stana. Rade Buljubašić je objasnio kako je skupa s Branimirom Glavašem osigurao Sanaderov trijumf nad Ivićem Pašalićem, a zauzvrat je 2006. pozvan u Hrvatsku, gdje je dobio fiktivan posao i mogućnost otkupa stana pod povoljnim uvjetima.
Uslijedile su serije tekstova u kojima se pisalo o lošoj poslovnoj politici vodstva Hrvatske elektroprivrede, a u svemu tome nekako se zagubilo Sanaderovo ime i kao glavni krivac označen je predsjednik Uprave HEP-a Ivan Mravak. Potkraj kolovoza MUP je osumnjičio Mravaka i još četiri HEP-ova dužnosnika jer su zaposlili Buljubašića i omogućili mu da četiri godine ne dolazi na posao, a prima plaću. Navodna šteta iznosi 670.000 kuna, međutim, zanimljivo je kako u to vrijeme – iako je afera trajala mjesec dana – nitko u policiji i Državnom odvjetništvu, unatoč eksplicitnom Buljubašićevu priznanju da mu je sve namjestio bivši premijer, nije ni dao nagovještaj kako namjerava ispitati Ivu Sanadera. Konzekvence u aferi HEP podnijeli su Mravak i članovi Uprave koji su smijenjeni, istina, uz vrhunske otpremnine od 4,2 milijuna kuna, a tek treba vidjeti hoće li uslijediti i kazneni progon tih osoba. No posve je jasno da se u tom slučaju Državno odvjetništvo mora pozabaviti i Ivom Sanaderom koji je doveo Buljubašića u Hrvatsku i osigurao mu odličnu plaću i stan, čime je državu oštetio za minimalno 670.000 kuna. A bilo bi jako čudno da Mravak na sebe preuzme svu krivnju i policiji ne otkrije barem ime osobe koja mu je naredila da materijalno zbrine Radu Buljubašića, to više jer je ovaj povratnik iz Australije jasno upozorio na Ivu Sanadera.

Afera kamioni

Logički gledano, jedino otvoreno pitanje u aferi Kamioni ne glasi je li Berislav Rončević kriv nego hoće li bivši ministar obrane pristati ići u zatvor ako je nešto radio po nalogu Ive Sanadera.
Zahvaljujući višegodišnjoj upornosti predsjednika Stipe Mesića, nedavno je Državno odvjetništvo napokon zatražilo od Hrvatskog sabora skidanje zastupničkog imuniteta bivšem ministru obrane Berislavu Rončeviću kako bi protiv njega moglo pokrenuti kazneni postupak, odnosno podignuti optužnicu zbog nezakonitosti u nabavi vojnih kamiona 2004. Zahtjev je konačno usvojen i 16. listopada Rončević je ostao bez imuniteta, a za ukidanje su glasovali svi prisutni zastupnici, njih 102.
Skidanje imuniteta zatraženo je nakon što je USKOK dovršio istragu protiv Rončevića i njegova bivšeg pomoćnika Ive Bačića zbog sumnje da su 2004. kupujući izravnom pogodbom s tvrtkom Eurokamioni vojne kamione marke Iveco oštetili proračun za najmanje 10 milijuna kuna, koliko su bila jeftinija MAN-ova vozila.

Rončević i Bačić su tajno saslušani u USKOK-u kao osumnjičenici. U istrazi afere Kamioni provedena su financijsko-tehnička vještačenja koja su potvrdila da su kupljeni skuplji kamioni i da je bivši ministar obrane sklopio štetan ugovor. Neslužbeno se doznaje da su i neki od ispitanih svjedoka u istrazi potvrdili da su od tadašnjeg ministra dobili nalog da kupnju kamiona dogovore upravo s tvrtkom Eurokamioni, bez obzira na povoljniju ponudu drugog ponuđača.
Ivan Drmić iz Hrvatskog demokratskog sabora Slavonije i Baranje u svojem je nastupu osumnjičio bivšeg premijera Ivu Sanadera da je naredio Rončeviću nezakonitosti u nabavi vojnih kamiona, kao i da se HDZ sada odriče Rončevića kako bi ga se što prije procesuiralo, prije dolaska nove vlasti “koja bi u istrazi mogla ići puno dublje”. “Zašto je Sanader toliko štitio i branio Rončevića, kad se zna da je jako tašt i ne bi se odrekao samo ministra, nego i stranke ako procijeni da mu to može donijeti korist ili štetu? Zaključak je da je Sanader glavna hobotnica i da je on naredio Rončeviću kriminalna djela”, kazao je Drmić. Kao bliski Glavašev suradnik, Drmić nedvojbeno nema razumijevanja za Sanadera, ali činjenica je da je nekadašnji predsjednik Vlade štitio Rončevića i političkim utjecajem otežavao istragu još od 2004. kada je otvorena afera Kamioni.

Osim toga, jedan od posljednjih Sanaderovih premijerskih poteza bio je smjena ravnatelja policije Vladimira Fabera u lipnju ove godine. Prema interpretaciji Faberovih suradnika, predsjednik Vlade odlučio je smijeniti ravnatelja policije zbog njegove odlučnosti da istraži aferu Kamioni u Ministarstvu obrane. Faber je tih dana trebao dobiti rezultate stručnog vještačenja, koji pokazuju da je Berislav Rončević, u vrijeme dok je obavljao dužnost ministra obrane, aferom Kamioni oštetio MORH za više od deset milijuna kuna. Ali upleo se Sanader i osobno odlučio smijeniti Fabera.

Hrvatske autoceste

Već se godinama upozorava kako u poslovanju Hrvatskih autocesta postoje brojne nepravilnosti i indicije da se radi o korupciji. Osim HAC-ove uprave, nerijetko se spominje i resorni ministar Božidar Kalmeta kao i njegov bliski suradnik Ivo Livaković. Nacional je iz visokih političkih krugova ovih dana dobio informaciju kako Državno odvjetništvo istražuje informacije prema kojima je Kalmeta, uz Sanaderovo znanje, iz resora koji vodi za HDZ-ovu kampanju u parlamentarnim izborima osigurao 50 milijuna kuna. Još nije poznato u kojoj je fazi istraga, ali Nacionalov izvor koji je blizak sadašnjoj vladi, tvrdi da je Odvjetništvo usredotočeno na političare koji su na visokim položajima.

Osim toga u istragu protiv HAC-a sada se uključila i Europska unija. Uključivanje Europskog antikorupcijskog ureda OLAF u istraživanje puta novca koji je u određene projekte uložila Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), a vezano uz činjenicu da su natječaj namjestili HAC i još neke hrvatske javne tvrtke, kao da je pokrenulo i domaće mjerodavne institucije koje su se ozbiljnije počele baviti aferama koje su proteklih godina preplavljivale medije. Prema izjavi Jörga Wojahna, glasnogovornika OLAF-a, “istrage su u tijeku, a posebno su fokusirane na gradnju autocesta u Hrvatskoj”.

U usporedbi sa situacijom koja je vladala još početkom ljeta, sada se situacija stubokom mijenja i Vladine službe sve su manje zainteresirane za obranu Ive Sanadera od optužbi da je sudjelovao u najvećim državnim aferama. Ako nešto treba priznati Jadranki Kosor, onda je to njezina dosadašnja ustrajnost u raščišćavanju afera bez obzira na to jesu li u njih uvučeni HDZ-ovi dužnosnici. Berislavu Rončeviću je oduzet imunitet, Damir Polančec očekuje političku marginalizaciju i vjerojatno će se u konačnici morati braniti na sudu, a Branko Vukelić će biti sretan ako će zbog Brodosplita odgovarati samo politički.
Policija i Državno odvjetništvo sada imaju mogućnost raditi prilično samostalno, i u takvim okolnostima Sanader ne može biti bezbrižan. Upleten je u pet najvećih hrvatskih korupcijskih skandala u kojima još nisu donijete presude. To implicira i mogućnost dopuna istraga pa i optužnica – jer premijerka Kosor to ne sprečava, a u nedjelju je i ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, iako bez spominjanja imena, odbacio Sanaderovu kritiku i najavio nastavak istraga. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se Uskok i Odvjetništvo napokon odlučiti pozvati Ivu Sanadera barem na obavijesni razgovor jer previše je puta povezivan sa skandalima i aferama da bi se to zanemarilo.