PERVAN ‘Hrvati stalno kukaju; dobro bi došle vojna hunta i radne akcije’

Autor:

Saša Zinaja

Tri rasprodana nastupa u velikoj dvorani Lisinski komičaru Željku Pervanu, kako je rekao, tjeraju suze na oči jer nije očekivao takav interes publike. Pervan je pionir komedije u Hrvatskoj, a počeo je ’80-ih godina na Stojedinici koju ne naziva radijem, već pokretom otpora

Željko Pervan, stand-up komičar, glumac, kolumnist i još uvijek veliko zločesto dijete koje tvrdi da je progovorilo sa šest mjeseci, ostvario je svoj dječački san i triput rasprodao Dvoranu Lisinski za svoj stand-up show. Ne krije iznenađenje, ali i zadovoljstvo tom činjenicom i priznaje da mu je puna dvorana s 2000 ljudi koji su platili ulaznicu da ga slušaju, a i gledaju, a onda nagrađuju pljeskom i ovacijama, natjerala suze na oči.

Kako i ne bi kada je počeo početkom osamdesetih na tavanu SKUC-a, kao alternativac s „Zločestom djecom“ na Stojedinici, za koju danas kaže da nije bio radio, nego pokret otpora. Pervan je ubrzo, već 1989., ton nadopunio slikom na OTV-u, gsje se proslavio urnebesnim glazbenim spotom „Serbus, Zagreb“ i istoimenom emisijom, nakon koje su slijedile „Mala škola loše glume“, „Top lista šovinista“, „Kalamburgud kviz“, „Večernja škola“ i „Pervanovo“. Na Radio Sljemenu uređivao je i vodio „Večernju školu“, game show „Uzmi ili ostavi“, „Malo morgen“ i „Iza paravana“. Pisao je i kolumne za dnevne novine, a njegove autorske emisije emitirale su se na HRT-u, Novoj TVRTL-u i Drugom programu Hrvatskog radija. Okušao se i kao glumac u više domaćih igranih serija, nastupao je i na Noćnoj sceni kazališta Kerempuh i odradio više od 600 stand-up nastupa u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. Ponosni je dobitnik nagrade Sedam sekretara SKOJ-a, Zlatne liske za najbolju predstavu u Mostaru na regionalnom festivalu i triju Zlatnih ekrana Večernjeg lista za najbolju emisiju i najboljeg voditelja. Kaže da je ova zemlja neiscrpno vrelo inspiracije i pravo je čudo što nema više satire i humora u hrvatskim medijima jer su posvuda na dohvat ruke. „Ja da sam se rodio u Finskoj, ja bih umro. Zamisli, zemlja u kojoj je sve u redu! Što ćeš s tim? Odavno sam naučio da je jako važno pružati otpor jer onda svijetliš kao žarulja, a važno je da narod ima svjetla. Današnjim generacijama to nije tako važno, oni su na društvenim mrežama s virtualnim prijateljima, njih stvarnost ne zanima previše. Al’ ako ja ne mogu prijatelja kamenom pogodit’, k’o da ga i nemam!“ rekao je u svom stilu Pervan u razgovoru za tjednik Nacional uoči showa „Zadnji put’’ u Lisinskom…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.