Pero Šare, majstor Big Game Fishinga koji je sa svojim timom lani na tom svjetskom natjecanju u ribolovu osvojio broncu, za Navigare otkriva kako je strast prema ribolovu pretočio u kulinarstvo i očarao čak i Davida Beckhama
Spojiti ljepote plavih morskih dubina i vrhunskih gastronomskih užitaka malo tko zna kao Pero Šare. Istinski zaljubljenik u big game fishing, koji je sa svojim timom bio treći na svjetskom natjecanju Big Game Offshore u Kostariki 2022., kao malo tko spaja svijet morskih čuda i vrhunskih gastronomskih užitaka. Promatrajući ovog ugostiteljskog vizionara dok s oduševljenjem opisuje osjećaj hvatanja tune ili sabljarke na mamac, jasno vam je da takvo uzbuđenje, spojeno sa šahovskom strpljivosti, donosi samo ‘’igra za velike’’. „Nisam osoba koja postane lako ovisna ni o čemu, ali sigurno da ima toga. Sama činjenica boravka i buđenja na moru, suživotu s morem je ono što je najveći poklon u tome. Ili jesi ili nisi za to“, zaključuje Šare. Na ljubav prema moru bio je sudbinski predodređen jer ona je zapisana u njegovu genskom kodu: „Sve je počelo puno prije mog dolaska na svijet jer mi smo generacijama u ribanju i školjkarstvu. To je moje djetinjstvo, živiš s ronjenjem, to je dio mog DNK. Krajem 2010. počeo sam i sam loviti, svidjelo mi se i pronašao sam se u tome.“
Ovaj strastveni ribolovac za Navigare je otkrio kako mu je najveća riba koju je ulovio bila 110 kg teška i 2 metra dugačka plavoperajna tuna na natjecanju u Istri: „Zadnjih par godina su se u Jadranu lovile ribe teške i 300 kg tako da nisam baš neki srećković, ali je ipak to značajan ulov.“ Veseli ga osjećaj uzbuđenja koji ga obuzme pri odlasku u avanturu, a naravno tu je i adrenalin koji preplavi svakog ribolovca kada nakon dugotrajnog čekanja shvati da se na mamac uhvatila velika riba poput tune ili sabljarke te da slijedi velika bitka: „Posebno u big game svijetu je loviti jato, pronaći ga i početi hraniti te loviti ribu jednu za drugom. To je najveća čar i vrhunac ovog ribolova. To je adrenalin koji traje satima“, otkriva Šare. Za takvo što potrebno je iskustvo, ali i ovladavanje nizom taktika i tehnika jer ne treba zaboraviti, dodaje, da je ona nomen est omen itekako istinita kada je u pitanju big game: „Ovaj ribolov nosi to ime jer je u pitanju zaista velika igra. Ovisi o uvjetima, lovite li po danu ili po noći, ujutro ili u podne, morate stalno prilagođavati taktike. Razlika je i lovite li na otvorenom moru, sa sidra, po noći ili u driftu gdje stvaraš trag ispred broda i spuštaš štapove…“ Sve to rezultira jedinstvenim doživljajem i strašću koju osjeća još uvijek kao i kada se počeo baviti big gameom. Najveće zadovoljstvo, kako onda, tako i danas predstavlja mu prespavati na brodu: „Još ako nema nigdje nikoga i nema signala, to je savršenstvo.“ A uz njegovu definiciju savršenstva, odgovara i razmišljanje kojim sve one koji se žele okušati u lovu na veliku ribu poziva u avanturu: „More je još jedino slobodno mjesto koje je ostalo na svijetu. Svaki korak bliže prirodi je korak bliže onomu čemu treba težiti jer to je druga dimenzija postojanja. Daleko u prirodi, okružen pravim životom, na pučini gdje se ne vidi obala. To može biti i planina, šuma… ali to je glavna motivacija.“
No ne treba zaboraviti činjenicu da se iz priče u kojoj se susreću morske dubine, jaka volja, timski duh i ljepota iskonske pomalo ‘’hemingwayske’’ borbe između čovjeka i ribe, rodila i strast prema gastronomiji. Ovaj kapetan/ugostitelj tvorac je spoja dalmatinskih namirnica i japanskog kulinarskog stila, koji je rezultirao iznenađujućim uspjehom – dalmatinskim sushijem. Prisjeća se kako se ideja za ovu jedinstvenu kombinaciju rodila tijekom njegova posjeta Americi: „Vidio sam kako se sirova riba servira na japanski način i shvatio da ćemo ako povežem našu domaću namirnicu s tim pristupom biti pobjednici, što je rad restorana Bota Šare i dokazao kroz godine.“ Tajnu očuvanja autentičnog dalmatinskog okusa unatoč japanskim tehnikama vidi u beskompromisnoj kvaliteti i autohtonosti namirnica našeg podneblja: „Maslinovo ulje i stonska sol čine razliku u okusu. Jadranska sabljarka i tuna, malostonska kamenica, jadranski škamp i kozica te domaće povrće iz našeg vrta koje ni s čim nije tretirano daju taj autentičan dalmatinski okus.“
‘David Beckham je bio u restoranu kada sam doveo veliku ribu i zainteresirao se da ide sa mnom u lov kada se vrati’, kaže Šare, vlasnik restorana Bota Šare i Bowa
Da zna o čemu govori dokazuje i činjenica da se ova formula pokazala uspješnom počevši od njegova restorana Bota Šare u Dubrovniku, preko Splita i Zagreba, pa sve do nevjerojatnog iskustva BOWE na otoku Šipanu. Restoran je postao omiljena destinacija brojnih nautičara i svjetskih zvijezda, poput Davida Beckhama, Manuela Neuera, Novaka Đokovića, Malume, Marcela Vieire, Vanesse Bryant i Thierryja Henryja. Što svjetski poznati gosti traže od svog posjeta restoranu u skrovitoj uvali objašnjava nam Maja Jozić koja je svoje dugogodišnje iskustvo rada u ugostiteljskim objektima visoke razine, u zemlji i inozemstvu, utkala u BOWU: „Bez obzira na to je li osoba poznata široj javnosti ili ne, na kraju svi gosti žele i reagiraju isto. Dođu na BOWU i padnu u nesvijest od šoka i nevjerice od šipanske ljepote, prirode i svega. Mislim da općenito stranci više cijene to što imamo nego mi sami. Uzimamo to naše more zdravo za gotovo, svu njegovu ljepotu, to što nas hrani i tu vegetaciju… nama se to sve podrazumijeva, a onda dođe neki gost iz na primjer Manchestera i 15 minuta samo fotografira stijene. Šipan je kao otok još uvijek nepoznanica. Ima predivne ljetnikovce, povijest, uvršten je u Guinnessovu knjigu rekorda kao otok s najvećim brojem maslina s obzirom na veličinu… Kad gosti sve to čuju, bilo da su zvijezde ili ne, ne mogu doći sebi i sve što žele je samo uživati, kušati fantastičnu hranu pa malo prileći pa malo plivati. Mislim da im je najvažnije da se osjećaju kao ljudi.“ Njihov posjet može uključivati i potpisivanje non-disclosure agreementa, odnosno obvezujućeg ugovora kojim se osigurava povjerljivost. Svoj posjet ponekad najave, otkriva nam Maja, ali nije neobično da dođu kao potpuno iznenađenje: „Nekada samo dođe jahta i iz nje izviri neka svjetski poznata osoba. Jedan od takvih je bio Marcelo Vieira Jr. Ja sam ga pozdravila i poželjela mu dobrodošlicu. Nisam ga prepoznala, kao što i obično ne prepoznajem poznate osobe, tako da sam se samo okrenula, a konobar je ostao zijevati. Tek tada sam shvatila da je u pitanju zvijezda. Marcelo je bio jedno tako opušteno stvorenje koje se slikalo sa svim fanovima, ni njega, ni suprugu, ni djecu nije smetalo kad bi ga prekinuli za fotku iako su bili na obiteljskom odmoru. Ista je situacija bila i s Beckhamovima.“
Slavnog nogometaša oduševio je specijalitet po kojem je restoran nadaleko poznat – tjestenina s jastogom. Za vrijeme svog prošlogodišnjeg posjeta Dubrovniku, tijekom kojeg je slavna obitelj proslavila 11. rođendan njihove mezimice Harper i 23. godišnjicu braka, svaki je dan posjećivao restoran, a Perina strast prema ribolovu toliko ga je oduševila da je obećao jedan dan otići s njim u lov na tune. „David Beckham je pokazao svoju jednostavnost, i sebe i svoje obitelji te me time oduševio. Bio je u restoranu kada sam doveo veliku ribu i zainteresirao se da ide sa mnom u lov kada se vrati,“ otkriva nam Šare. Putem društvenih mreža slavnog para milijuni obožavatelja širom svijeta vidjeli su kako uživa u morskim ježincima, poslastici za koju je Šare uvjeren kako ima potencijal zasjati u našoj gastronomskoj ponudi: „Ta se delikatesa kod nas lovi legalno te ima ogroman potencijal. To je vrhunska delicija, ali i kao jadranska sabljarka i tuna se lovi u kontroliranim uvjetima kako bi bila odlična namirnica.“
‘Najveća riba koju sam ulovio bila je 110 kg teška i 2 metra dugačka plavoperajna tuna, ali zadnjih godina su se u Jadranu lovile ribe teške i 300 kg tako da nisam baš srećković’
Kada ga upitate za najbolje vrste ribe koje se mogu pronaći u dubrovačkim vodama, bez razmišljanja odgovara: „Mi je zovemo ‘morska prasica’ odnosno kijerna. To je zaista najukusnija riba, filete možete baciti na gradele, a glavu i rep spremiti na poparu. Dobiti ćete toplo i hladno predjelo, glavno jelo i desert skupa. Mi ribe za naše restorane ne možemo sami uloviti dovoljno pa surađujem s brojnim kolegama i prijateljima ribarima. Međunarodna organizacija ICCAT koja odobrava kvote lova za sve zemlje na svijetu pokazuje da je matični stock tune izuzetno popravljen jer se na način kontrole uvjeta lova i zaštite tune posebno pazi da se ne dogodi nestanak ove ribe, a na kraju rezultat je održivi ribolov kao najljepši dio priče i naš uspjeh.“ Ipak planovi ovog majstora big gamea i ponosnog vlasnika bronce osvojene prošle godine trenutačno su na pauzi: „Nažalost timu se dogodila tragedija. Ove godine teško nas je pogodio gubitak našeg kapetana i prijatelja Borisa Gruice. Oporavak zahtijeva neko vrijeme jer je big game timska priča i bez tima se ne može ništa napraviti. Mora se poklopiti puno faktora za ovakav uspjeh – naše energije i zajedničko funkcioniranje na brodu.“ Najbolji je to dokaz da je big game fishing više od sporta. Sinergija iskonske povezanosti tima, boravka u prirodi, ljubavi prema plovidbi ispunjava na dubljoj razini i podsjeća kako je svaki trenutak proveden na moru, svaki ulov i zalogaj autentične dalmatinske hrane prava privilegija.
Komentari