Nakon što je njegov dokumentarni film “Dum Spiro Spero” osvojio prvu nagradu na svakom festivalu na kojem se pojavio, a međunarodna festivalska turneja tek kreće – upravo mu je potvrđena međunarodna konkurencija na najprestižnijem festivalu u Leipzigu – 66-godišnji Pero Kvesić planira snimiti drugi film. Zasad je radni naziv “Kuća na Kraljevcu 35”, ali iako je za novi projekt već dobio 200.000 kuna od HAVC-a, to je tek trećina sredstava. Za Nacional je rekao da je to razlog što ne želi previše pričati o tom filmu.

“Film je jedna od onih stvari koje nikad nisu gotove dok nisu skroz gotove, a ovaj je film u zaista vrlo ranoj fazi. Njegova koncepcija je zanimljiva. U kući u kojoj ja danas živim, nizom okolnosti živio je niz iznimno zanimljivih ljudi, a samo da ih pobrojim bila bi to zanimljiva priča. Ali naravno da neću reći o kome se radi, moramo nešto sačuvati i za film”, samo to je rekao Kvesić o filmu. Ali s obzirom na to da desetljećima piše, ponosan je na to što je prošlog tjedna dobio prvu nagradu za književnost za urbanu prozu, nazvanu po Zvonimiru Milčecu. Prva mu je to, rekao je za Nacional, nagrada za književnost zadnjih pola stoljeća, iako je napisao 20-ak knjiga i cijeli život piše.

Kvesić je diplomirao sociologiju i filozofiju, a novinarstvom se počeo baviti s dvanaest godina. Tijekom studija bio je urednik nekoliko novinskih izdanja, a nakon dužeg boravka u SAD-u bio je glavni urednik utjecajnog omladinskog lista Polet. U 1970-ima redovno je surađivao u magazinu Start, u 1980-ima je bio samostalni umjetnik, autor je serije animiranih filmova “Mali leteći medvjedi”, a četiri godine bio je tajnik Društva književnika Hrvatske. Nakon toga, uslijed političkih previranja, tri godine bio je nezaposlen, a kasnije je radio u redakciji magazina Erotika. Sada je samostalni umjetnik-književnik i uređuje zabavnike za djecu, a aktivan je i na svom blogu i fotoblogu. Upravo je taj fotoblog ‘’krivac’’ za njegov novi projekt, prvu samostalnu izložbu fotografija koja se otvara 23. listopada u samoborskoj Galeriji Lang.

“Nevjerojatno, ali to mi je prva izložba fotografija, iako cijeli život snimam. Ove su nastale posljednjih deset godina i objavljivao sam ih na svom fotoblogu, napisavši ime i prezime osobe koju sam portretirao i ništa više. Do danas sam objavio 1800 portreta i to je postalo mnogo više od onoga što sam zamišljao”, kazao je Kvesić koji je prvi fotoaparat dobio kad je imao osam godina. Novinar je, u tadašnje vrijeme tog zanata, uvijek morao imati fotoaparat jer, pojasnio je Kvesić, tko zna što se može zanimljivo dogoditi u trenutku.

“Zamislite da sam vidio leteći tanjur, a nisam imao fotoaparat, pa ne bih si nikad oprostio! I tako sam stalno ‘škljocao’, a posljednjih 20 godina fotoaparati nikad nisu bili kvalitetniji, a nikad dostupniji i jeftiniji. Za tu izložbu fotografije sam jedva izabrao jer sam tijekom deset godina snimio oko 50.000 fotki. Na kraju smo se odlučili za čudan koncept, reklo bi se i pomalo morbidan. U tih deset godina dosta tih ljudi koje sam fotografirao umrlo je, pa se ispostavilo da je mrtvih oko deset posto”, rekao je književnik, a za izložbu “Babl fotograf-Pokojnici” izabrao je 80 fotografija. Kvesić je, kao dugogodišnji novinar koji je kao jedan od čelnih ljudi Poleta afirmirao pokret novog vala u bivšoj Jugoslaviji, zapravo i inicirao početak novog načina života u toj zemlji. Za Nacional je otkrio i što misli o stanju u domaćim medijima.

“Uvelike sam nezadovoljan stanjem u novinarstvu jer je po mnogočemu na relativno niskim granama. U kakve se ljudi pozicije stavljaju izvan je svake pameti. Kako netko može imati normu da dnevno napiše četiri ili šest članaka, i to ozbiljnih? Kvaliteta je ustuknula pred kvantitetom. Drago mi je što se više ne bavim novinarstvom jer bi to bio izvor svakodnevne frustracije”, iskreno je rekao Kvesić. Komentirao je i situaciju na HRT-u.

“Ovo što se događa s javnom televizijom nije normalno za zdravo društvo koji bi trebalo imati mentalnu ravnotežu, a ta bi televizija trebala biti nužan element te ravnoteže. Umjesto toga, ja više tu televiziju ne gledam”, naveo je Kvesić i naglasio da mnogima taj medij služi samo za gledanje filmova. Kad je o televiziji riječ, kazao je i to da Katolička crkve nedvojbeno utječe na HRT, ali i na društvo.

“Vatikanski ugovori ne samo da su štetni, nego su i nacionalna sramota i mislim da je Crkva tisućljetni parazit koji svima siše krv i čini više štete nego koristi. Jedan od glavnih nazivnika svih desnih nastojanja je taj da unište sve što postoji, bez obzira na to je li dobro ili ne, a zapravo se iza toga krije ništavilo i praznina”, kazao je za Nacional taj književnik. Tvrdi da su se hrvatska književnost i izdavaštvo sveli na Potemkinovo selo.

“Niz ljudi koji pošteno radi ne shvaća to da je njihov trud zapravo samo zadržavanje te kulise, a da pravog izdavaštva nema. Ako usporedimo to stanje s onim u Srbiji, primjer je knjiga ‘Islednik’ Dragana Velikića koja je objavljena u 50.000 primjeraka i sad se tiska novo izdanje. U Hrvatskoj, ako zbrojimo naklade svih hrvatskih autora u godinu dana, jedva da bismo došli do te brojke”, istaknuo je Kvesić i kazao da je hrvatsko izdavaštvo veliki blef.

Taj čovjek iznimne biografije u Hrvatskoj nije dovoljno cijenjen, a za to ima i objašnjenje.

“Dio našeg mentaliteta je taj da ne priznajemo vlastite vrijednosti i to je jedna od osobina provincije. Provincija više cijeni smeće koje dovodi izvana, nego vlastitu vrhunsku kvalitetu. Ako ju se i prepozna, onda se radi sve da ju se potkopa”, objasnio je Kvesić. Smatra da je idiotski to da su ‘patriotima’ glavna meta napada novinari Boris Dežulović i Ante Tomić jer kaže da su oni najbolje iz naše kulture.