Klapa Rišpet održat će 23. ožujka koncert u Dvorani Lisinski. Pero Kozomara, skladatelj i član klape, dao je tim povodom intervju Nacionalu.

NACIONAL: I ove godine klapa Rišpet održat će koncert u Lisinskom, već ste više puta nastupali u toj dvorani, što očekuje publiku, hoće li biti gostiju?

Ulaznice za naš koncert rasprodane su čak dva tjedna ranije. Ovo je naš peti koncert u Lisinskom i izuzetno smo sretni zbog toga. Bit će to ponovno noć ljubavi, emocija i lipe dalmatinske pisme posvećene posebno svim dragim ženama koje će nam doći na koncerte. Naši dragi gosti su Neno Belan i Joško Čagalj Jole, prijatelji klape.

NACIONAL: Volite surađivati s kolegama glazbenicima, što njihova interpretacija donosi klapskoj pjesmi?

Imamo snimljena tri predivna dueta s legendarnim Mišom Kovačem „Sunce mi od tebe dolazi“, s Jelenom Rozga pjesmu „Prsti zapleteni“ i s našom predivnom divom Doris Dragović „Jedina jubav moga života“. Njihova interpretacija donosi novi zvuk i novi izričaj klapskoj pjesmi onako kako je mi izvodimo kao klapa Rišpet, a to je jedan moderni pop zvuk s primjesom Mediterana.

NACIONAL: Nakon dvije godine korone polako se život vraća i u glazbenu industriju, koliko je teško bilo izdržati bez koncerata?

Jako teško, mi smo imali 8. ožujka 2020., dakle prije točno dvije godine, zadnji veliki dvoranski koncert u Spaladium areni i mislim da je to bio i zadnji veliki koncert u Hrvatskoj generalno, do zatvaranja. Imali smo bukirano već za ljeto jako puno koncerata. Predugo je covid trajao, ali sada konačno vidimo naznake da se situacija polako smiruje i čini nam se da ide nabolje. I da konačno možemo svirati. Jako smo sretni zbog toga.

NACIONAL: Jeste li to vrijeme iskoristili za kreativnost, često umjetnici kažu da im se u krizi rađaju ideje?

Da, naravno, prvo vrijeme je išlo i snimili smo dosta pjesama, međutim, kako je vrijeme prolazilo a covid nije, sve manje sam imao volje i inspiracije, iskreno. Kome ćeš pisati pjesme kada ih nemaš gdje izvoditi? Tako da sam se više prisiljavao sjediti za klavirom nego što sam imao inspiracije.

NACIONAL: Klapska pjesma dio je kulturne baštine, je li je potrebno brendirati, može li ona biti nacionalni brend? Što bi to značilo za klapske pjevače?

Klapsko pjevanje formiralo se još davno, sredinom 19. stoljeća, u mediteranskim gradićima na našoj obali i otocima, posebno u Dalmaciji. U prosincu 2012. UNESCO je uvrstio klapsko pjevanje na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Danas imamo muške, ženske i mješovite klape. Omiški festival je definitivno najviše pridonio popularizaciji klapa. Te melodije, te skladbe, pjevanje troglasno, četveroglasno i ta terca, bariton koji puni akord i bas koji zaokružuje cijeli zvuk, ljubavni lirski tekstovi, to je nešto što jednostavno ljudi vole. Čista emocija i iskrenost. Naravno da bi brendiranje pomoglo i da bi puno značilo klapskim pjevačima.

NACIONAL: Zašto vi volite klapsku pismu?

Odmalena sam odgajan na dalmatinskoj tradicionalnoj glazbi, kod moje none na Braču i moga ujaka kada smo bili djeca, samo su se pjevale, cijeloga ljeta, klapske pjesme i pjesme sa Splitskog festivala. Taj gen mi je valjda odmalena usađen. Oduvijek sam volio i slušao klape Šibenik i Trogir s Vinkom Cocom. Eto inspiracije! Kada bereš grožđe na Braču, dolazi inspiracija, kada bereš masline u Podstrani, eto inspiracije, uz šetnju uz more i šum valova. Ma cila Dalmacija je inspiracija. Klapska pisma je energija i lipota.

NACIONAL: Zašto ste se 2011. upustili u projekt Rišpet, što je Rišpet donio na scenu toliko drugačije od ostalih?

Scardona je 2011. objavila moj autorski album „Najveći klapski hitovi – Pero Kozomara“, gdje se nalaze sve te pjesme koje sam pisao za Cambi, Iskon, Intrade, Maslinu, Šufit, Vokaliste Salone, Kampanel i album je prodan doista u velikoj tiraži. Nekoliko prijatelja novinara me je onda pitalo zašto ne napravim svoju klapu i to me potaknulo na razmišljanje. Tako se rodila ideja o Rišpetu – koji je osnovan točno prije deset godina. U međuvremenu smo napravili puno divnih stvari: Rišpet je pobijedio 2013. i osvojio Grand Prix Splitskog festivala s pjesmom „Ćaća“, imamo milijunske preglede na YouTubeu, četverostruki smo osvajači Cesarice, za klapski hit godine. U ovih deset godina objavili smo tri albuma, svirali puno koncerata – moram istaknuti pet rasprodanih koncerta u Lisinskom – te rekordnu Spaladium arenu u Splitu. Uz veliku pomoć dragog prijatelja, sjajnog pjevača, čovjeka solista i prvog vokala klape Ive Amulića upustio sam se u avanturu Rišpet. Ali tu su i moji prijatelji članovi klape, dozvolite da ih spomenemo: Frane Jukić, prvi tenor, Jure Šaban Stanić, voditelj klape, Leo Škaro, aranžer, producent i vlasnik tonskog studija, Marin Tramontana, gitara, Jure Bralić i Igor Visković, dva divna basa, Gordan Bezer, bariton.

NACIONAL: Imate i novu pjesmu „Fermaj me“, za koju je snimljen i spot, a ima i još nekoliko novih pjesama. Koliko se klapske pjesme puštaju u radijskom eteru?

Da, upravo smo ususret koncertu u Lisinskom izbacili pjesmu „Fermaj me“, predivnu baladu, onako baš rišpetovsku, koja priča o neuzvraćenoj ljubavi. Ali ima „happy end“. Rišpet se jako puno svira u radijskom eteru, ne mogu se požaliti, ali smo se morali modernizirati, promijeniti zvuk i krenuti u pop glazbu. To više nije ona rustikalna klapa kakva je bila u počecima niti su pjesme takve. To je stvar glazbenih urednika i tržišta koje se mijenja.