U veljači ove godine hrvatska vaterpolo reprezentacija igrala je presudnu utakmicu za odlazak na Olimpijske igre u Tokiju i to protiv Rusije. Nakon neriješenog rezultata u regularnom dijelu počelo je izvođenje peteraca. Luka Bukić, inače najbolji strijelac na tim kvalifikacijama, jedini je promašio i Rusi su imali priliku pobijediti Hrvatsku. Na njihovu nesreću, Šepelev nije pogodio ključni peterac. „Dan prije smo igrali s Crnom Gorom gdje smo izgubili na peterce, Luka je promašio peterac. Molio sam Boga da on ne puca peterce protiv Rusa, ali vidim ga da se rasplivava s ostala četiri igrača koji će pucati. Ja tada izađem i šetam ispred plivališta, bio sam prenervozan“, prisjeća se tih trenutaka Lukin otac, Perica Bukić, koji nije mogao gledati trenutke koji će odlučiti hoće li se vaterpolo reprezentacija Hrvatske, koja je na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. osvojila srebro a u Londonu 2012. zlato, nastupiti na igrama u Tokiju. Nakon čak tri serije peteraca Hrvatska je pobijedila, u ostale dvije serije Luka Bukić postigao je golove te će tako otac i sin zajedno otputovati u Tokio, Luka kao reprezentativac, a Perica Bukić kao izvršni direktor Hrvatskog vaterpolo saveza. „Izvođenje peteraca traje 10 minuta, ali vrijeme prolazi i ništa se ne događa, nitko me ne zove na telefon, nitko ne izlazi. Rusi su prvi izašli, prilaze mi i pozdravljaju. Kažem im ‘OK, ali tko je pobijedio?’. Kažu oni ‘Hrvatska ide u Tokio’. Nema slađeg uspjeha no kad pobijediš u produžecima ili nakon penala“, odahnuo je Perica Bukić.

Na trenutke se čini da je Perica Bukić opsjednut vaterpolom. Kao reprezentativac Jugoslavije osvojio je dvije zlatne medalje na Olimpijskim igrama, u Los Angelesu 1984. i Seoulu 1988., te srebro kao reprezentativac Hrvatske na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. Od 2004. do 2010. bio je predsjednik Hrvatskog vaterpolo saveza a od tada je izvršni direktor i prvi operativac Saveza. I ne samo to, njegovo dvoje djece hrvatski su vaterpolo reprezentativci. Osim 27-godišnjeg Luke vaterpolo reprezentativka je i 21-godišnja Petra Bukić. Treće dijete, Doria Bukić, ne igra vaterpolo.

Luka Bukić neko vrijeme nije igrao za reprezentaciju ali joj se vratio nakon što je jedu sezonu igrao za Pro Recco. PHOTO: HVS

„Najstarija kći Doria mi je nekako pobjegla, ženski vaterpolo tada nije bio popularan pa mi se nekako provukla“, smije se Perica kada nam priča kako je moguće da se u obitelji Bukić netko ne bavi vaterpolom, ali zato priznaje: „Ja sam i Luku i Petru usmjerio u vaterpolo. Zaista mislim da je vaterpolo sjajan sport. Zdrav je, u vodi si, nemaš opterećenja na zglobove što ima dosta kopnenih sportova“. Nekako je logično da se Luka Bukić bavi vaterpolom, ali zašto i Petra? „Kod nas je ženski vaterpolo dogma, u svijetu je ženski vaterpolo razvijeniji nego muški, naročito, primjerice, u Americi, Rusiji ili Australiji. Oni su puno jači u ženskom vaterpolu no u muškom. Zaista sam od srca svojoj djeci preporučio vaterpolo. Mislim da su kolektivni sportovi ljepši, nikada nisi sam, veseliš se i tuguješ zajedno. Ima tu i druženja i zafrkancije i zabave. Bez puno razmišljanja sugerirao sam svojoj djeci i svima koje znam da se bave kolektivnim sportom, posebno vaterpolom“, objašnjava Perica Bukić.

Luka Bukić počeo je igrati vaterpolo s 10 godina a Petra Bukić s 11. „Oni su bili na bazenu otkad su se rodili, pratili su me na mojim utakmicama, doma su imali lopte i kapice. Luku sam ciljano uveo u sport. S pet je godina išao na gimnastiku, sa šest godina je počeo trenirati džudo, što je trajalo tri godine. Bio je dobar u džudu. Nakon toga nešto je kratko igrao nogomet, da bi s 10 godina počeo trenirati vaterpolo“, prepričava nam Perica Bukić.

Iako roditelji često zabranjuju djeci da se bave onim čime su se oni bavili, Perica Bukić je odlučio suprotno. I pri tome je znao da ne potiče djecu na vaterpolo kako bi se financijski situirali. „U vaterpolu nema velikog novca. Ne možeš biti vrhunski vaterpolist a ostatak života živjeti od toga što si igrao vaterpolo tih 10 ili 15 godina. Mislim da je to dobro jer vrhunski sportaši u bogatijim sportovima završe karijeru s 35 ili 36 godina, nakon čega im životni motiv pada jer imaju par milijuna na računu. Mi u vaterpolu potenciramo kod mladih da završavaju škole i fakultete, da dok igraju razmišljaju o tome što će raditi kada završe sportsku karijeru. Sportska karijera je jedan prekrasan dio života, ali ipak nije cijeli život. Kada imaš formalno obrazovanje, kada si se potrudio da stekneš diplomu, onda ti to po završetku karijere i te kako treba. Znam kako su mene ljudi drugačije gledali s obzirom na to da sam završio fakultet“. I dok je otac Perica završio ekonomski fakultet, kći Petra studira sportski menadžment, a sin Luka međunarodne odnose i diplomaciju, oboje na fakultetu Libertas.

Mnogi vaterpolisti s kojima je Perica Bukić igrao imaju sinove koji su vaterpolisti, kao što je to slučaj Milivoja Bebića, Tomislava Paškvalina, Elvisa Fatovića i Gorana Sukna. Svi su oni svoje sinove usmjerili prema vaterpolu, pomagali im kada su kao mladi upadali u krize iz raznih razloga. „Trener te možda manje voli, rezultat ponekad nije očekivan, izvedba ti nije vrhunska. Mi koji smo to prošli možemo pomoći u tom dijelu. Možeš mu pomoći da svoj potencijal iskaže do maksimuma“, objašnjava Perica Bukić. No on za svog sina kaže kako se vrlo brzo suočio s činjenicom da mu je otac velika faca hrvatskog vaterpola.

Petra Bukić proglašena je najboljom hrvatskom vaterpolisticom 2017. i 2018. godine. PHOTO: HVS

„Luka je imao svojih faza, nosi moje prezime, što mu je sigurno bila ogromna hipoteka, mislim da je to i inače užasan teret. Što god napravio, bio je tatin sin“, kaže Perica i dodaje kako je on prolazio kroz sličan put jer je Šibenčanin Ante Lambaša od 1980. do 1984. bio predsjednik Fine, svjetske vaterpolo organizacije, a od 1982. do 1986. predsjednik LEN-a, europske vaterpolo organizacije. A djevojačko prezime majke Perice Bukića je Lambaša, svi su oni Šibenčani. „Išao sam 1984. na Olimpijske igre u Los Angeles, imao sam 18 godina, malo tko je rekao da sam otišao jer sam odličan igrač. Ne, otišao je, govorilo se, jer mu je Ante Lambaša rodbina. Mi smo takvi, ljudi svoj osobni neuspjeh ili nezadovoljstvo opravdavaju tako što će reći da su onom drugom neki drugi pomogli“.

Luka Bukić postao je reprezentativac 2013. godine, te je godine igrao i na Svjetskom vaterpolo prvenstvu u Barceloni kada je Hrvatska osvojila brončanu medalju. Bilo je to prvo Svjetsko prvenstvo na kojem je reprezentaciju vodio izbornik Ivica Tucak. Uslijedio je nastup na Svjetskom prvenstvu u Kazanu 2015., kada je osvojena srebrna medalja te nastup na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine, kada je također osvojena srebrna medalja. Perica Bukić kaže kako su za njegova sina problemi kulminirali nakon tih Igara, kada je Luka bio meta u različitim komentarima te je čak odlučio prestati igrati za reprezentaciju. „On je tada imao 22 godine i odigrao je vrlo dobar turnir. Olimpijsko finale je za svakog sportaša izniman uspjeh. Mislio je da će s time stati ti napadi prema njemu iako, iskreno, meni je teško dokučiti što se njemu u tim godinama događalo u glavi. U svakom slučaju, odlučio je ne igrati za reprezentaciju, rekao je da on naprosto ne može dati svoj puni doprinos. Nije, nažalost, on jedini, taj mobbing se događa i igračima iz rukometa, košarke, nogometa kad se nađu na meti pojedinaca. Budući da igrači čitaju te negativne komentare ispod objavljenih novinskih tekstova, mislim da je to vrlo opasno za ozračje u momčadi te da negativno utječe na igrače, ali i na trenere. Dugoročno, svi oni se u nekom trenutku počnu pitati ‘a što to meni treba?’“ prisjeća se Perica Bukić tih događaja. „Naime, igrači ne igraju u reprezentaciji iz financijskih razloga jer oni novac zarađuju u klubovima. Izgubiš cijelo ljeto, potrošiš dva mjeseca svog odmora, treniraš dvostruko jače no u klubu jer su svjetsko prvenstvo ili Olimpijske igre neusporedivi s bilo kojim drugim natjecanjem. Uložiš trud, rad, muku, daš sve od sebe, i onda čitaš kako te netko maltretira, gadi, vrijeđa. To zaista nije lako proživljavati“. Upravo negdje u to doba je Luka Bukić odlučio napustiti vaterpolo klub Mladost i Hrvatsku te je otišao u Italiju, u Pro Recco, najbolji i najuspješniji vaterpolo klub na svijetu.

Trener Pro Recca tada je postao naš Ratko Rudić, a glavni igrači bili su najbolji srpski i crnogorski igrači Filip Filipović, Dušan Mandić i Aleksandar Ivović te sadašnji hrvatski reprezentativac Marko Bijač. Naravno i gotova cijela reprezentacija Italije. „Tih godinu dana u Italiji Luku je ‘vratilo’ u ozbiljan vaterpolo. Pro Recco ga je tada pozvao, tu sezonu Luka je trenirao s najboljim igračima na svijetu te se uspio izboriti i za status i za minutažu. Mislim da se tada riješio mladenačkih problema. Taj poziv je Luki bilo veliko priznanje, ali sam tada smatrao da to može biti dvosjekli mač. Nisam znao kako će se snaći u toj momčadi gdje pola talijanske reprezentacije nije ni na klupi, već sjedi na tribinama“, smatra Perica Bukić koji u svojoj karijeri nikada nije igrao u inozemstvu, već je najveći dio karijere proveo u Mladosti gdje se 2001. i umirovio. Odluku o odlasku u inozemstvo donio je Luka, Perica nije utjecao na njega. „Iskreno, vrlo malo sudjelujem u odlukama gdje će on igrati, to je sve u njegovoj režiji. Ja mu tu i tamo dam mišljenje vezano za pojedinu utakmicu i to ako je to nešto što bih mu baš trebao reći. Puštam ga da ide svojim putem“.

„Sigurno je da se Luka, igrajući u Italiji, između ostalog na godinu dana odmaknuo i od negativnih komentara. Kada se vratio iz Italije, primijetio sam da se promijenio. Nakon razgovora s izbornikom, pristao je vratiti se u reprezentaciju, a razlog više je bila i bolest Sandra Sukna, zbog čega smo tada ušli u igrački problem upravo na njegovoj poziciji.“. Osim što se vratio u reprezentaciju, Luka Bukić vratio se i u Mladost koja je te godine osvojila i Kup Hrvatske i Regionalnu ligu, a u oba natjecanja upravo je on proglašen i najboljim igračem i strijelcem. U hrvatskom prvenstvu, Mladost je ove godine postala prvak pobijedivši u sjajnoj završnici moćni Jug koji je prethodne četiri godine bio prvak pobjeđujući upravo Mladost u finalu. No titula prvaka nije mogla sakriti financijske probleme Mladosti te će Luka Bukić sljedeće sezone igrati za Jadran iz Splita koji sastavlja vrlo jaku momčad.

„Nažalost, problemi zbog pandemije koronavirusa i potresa zadnje dvije godine značajno su reducirali financiranje koje stiže iz Grada Zagreba. Mladost već dugo vuče dugove iz prošlosti. Taman je klub trebao prodisati kada su se dogodili i pandemija i potres. Zato je klub u 2020. i 2021. dobio značajnije manje sredstava no što je bilo planirano. I zato je uprava kluba rekla najboljim igračima koji su i najbolje plaćeni, a ugovori su im trajali do kraja ove sezone, da krenu dalje. Zbog Mladosti, najtrofejnijeg svjetskog kluba nakon Pro Recca, nadam se da ćemo uspjeti sve to sanirati. Kao prvom operativcu Saveza bitno mi je da, uz stabilan Jug i Jadran koji se podiže, i Mladost bude jaka. Luka je razmišljao o odlasku u inozemstvu, ali očito da mu se svidjela ideja Jadrana iz Splita, pogotovo zato što smo sljedeće godine domaćini Europskog prvenstva upravo u Splitu“, objašnjava tu situaciju Perica Bukić.

A što se tiče Olimpijskih igara u Tokiju, Bukić kaže kako su očekivanja javnosti ali i njih samih strašno velika. „U nogometu je cilj proći skupinu, u ostalim kolektivnim sportovima uspjeh je kada se osvoji medalja, ali vaterpolisti su uspješni samo ako osvoje zlatnu medalju. Ja to znam jer sam i sam kroz to prošao i znam koji je to teret. Kad bih došao doma sa srebrom, svi bi spominjali taj poraz u finalu, dok nakon zlata nema daljnjih komentara osim čestitke. Ipak, na Olimpijskim igrama je svaka medalja uspjeh“.

S druge strane, za Petru Bukić tata kaže da je „kći prirodno ušla u bazen“. Pitamo ga je li ga njegova supruga Jelena pitala „jel’ baš moraš i nju uvući u vaterpolo“?. „Ne mogu reći da se supruga protivila. Rekla je, neka se bavi sportom, to je dobro. Bila je podrška. Prva tri mjeseca morao sam govoriti ‘Petra, ajde, molim te, idi na trening’. Petra je tada imala 11 godina. Čim su otišle na dva putovanja, ona se sprijateljila s tim curicama na bazenu i postala redovita. Njoj je vaterpolo od početka išao dobro. Bila je dominantna u odnosu na ostale igračice te je 2016. godine, sa 17 godina, išla u Beograd na Europsko prvenstvo, dvije godine kasnije također u Barcelonu, kao i lani kada se igralo u Budimpešti“, ponosan je Perica Bukić na kći koja je 2017. i 2018. proglašena najboljom hrvatskom vaterpolisticom. No ženska vaterpolo reprezentacija za sada još uvijek ne postiže osobite rezultate. U konkurenciji 12 reprezentacija još se na Europskom prvenstvu nisu uspjele plasirati u četvrt završnicu, među osam najboljih. Konkurencija je iznimno jaka ako se uzme u obzir to da prvih 6 europskih ekipa konkuriraju za medalju na Olimpijskim igrama. K tome, Petra Bukić ima problema s leđima i ne zna se hoće li nastaviti karijeru.

„Vuče povredu leđa, godinu se dana muči s tom povredom. Krene na treninge, boli je, pa prestane. Pa onda ne igra dobro kako bi htjela jer ne trenira redovito. Uz to, djevojke, na žalost, nemaju rezultatsku a ni financijsku motivaciju. U muškom vaterpolu boriš se za svjetsku ili olimpijsku medalju i imaš financijski ugovor u klubu koji nije prevelik ali je korektan za one najbolje igrače, a kod žena je to u svakom pogledu znatno manje. Dogodine je Europsko prvenstvo u Splitu i ‘pregovaram’ s njom da se vrati reprezentaciji, da proba“, objašnjava nam sa smiješkom Bukić. Što se tiče situacije u ženskom vaterpolu, kaže da „imamo problem sa ženskim vaterpolom jer se djevojke, kada uđu u dvadesete godine, zaljube i posvete fakultetu“, ali tvrdi da je optimističan što se tiče budućnosti.

„Sve je više curica koji žele igrati vaterpolo, nedavno smo prvi put imali kamp curica od 12 i 13 godina i okupili smo 55 najboljih. Imamo i kvalitetnu generaciju djevojaka do 17 godina koje ovog ljeta imaju Europsko prvenstvo u Šibeniku, tako da dajemo ženama što je moguće više na značaju. U to su se uključili i neki muški treneri pa tako, primjerice, Aljoša Kunac, osvajač zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu 2007., vodi reprezentaciju do 15 godina na Europskom prvenstvu“, iskazuje svoja nadanja Perica Bukić koji s obzirom na sjajne uspjehe hrvatskog vaterpola očito zna kako ostvariti vrhunski sportski rezultat.

Perica i Jelena Bukić bili su sretni što im se kći Petra odlučila za vaterpolo, smatraju da je za djecu bitno baviti se sportom . PHOTO: Privatni arhiv i HVS

Luka Bukić od bebe u bazenu sa svojim ocem do reprezentativca Hrvatske. PHOTO: Privatni arhiv i HVS