Novoizabrani predsjednik Republike Sjeverne Makedonije Stevo Pendarovski ekskluzivno za Nacional otkriva kada očekuje ulazak svoje zemlje u punopravno članstvo NATO saveza i početak pregovora s EU-om te komentira nedavni posjet pape Franje Skopju

Sa Stevom Pendarovskim, novoizabranim, petim po redu makedonskim predsjednikom, 56-godišnjim kandidatom Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM), razgovarali smo uoči njegove inauguracije prošle nedjelje. Pendarovski, po profesiji profesor na Sveučilišnom američkom koledžu u Skopju, imao je i bogatu političku karijeru. Prije same inauguracije bio je nacionalni koordinator u pripremama za ulazak te balkanske države u NATO, a u travnju 2008. godine bio je u makedonskom izaslanstvu na summitu NATO-a u Bukureštu kada je Makedoniji bila uskraćena pozivnica. Tada su pozivnice dobile Hrvatska i Albanija, ali ne i današnja Sjeverna Makedonija, koja je također bila u skupini Američko-jadranske povelje, tj. zemalja koje su se zajedno pripremale za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu. Pred Makedonijom se bio ispriječio grčki veto, koji u dugoj besanoj noćnoj raspravi među saveznicima nije uspio slomiti ni tadašnji američki predsjednik George W. Bush. Stevo Pendarovski bio je i zastupnik u makedonskom parlamentu, ali i savjetnik dvojice makedonskih predsjednika: savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Borisa Trajkovskog, koji je u veljači 2004. godine poginuo u zrakoplovnoj nesreći kod Mostara, a potom i vanjskopolitički savjetnik predsjednika Branka Crvenkovskog.

NACIONAL: Sjeverna Makedonija već godinama čeka početak pregovora o ulasku u punopravno članstvo EU-a. Kada očekujete da će se to dogoditi? Jesu li prepreke napokon otklonjene?

Makedonija je već 14 godina u čekaonici, a glavni razlog odlaganja početka pregovora za ulazak u Europsku uniju bila je blokada Grčke zbog imena države. Približavanje statusu kandidata intenzivno je počelo još davne 2004. godine kada je potpredsjednica vlade bila Radmila Šekerinska. Već u prosincu 2005. godine dobili smo i taj status kandidata, najviše zbog kvalitetne implementacije Okvirnog sporazuma, kojim su 2001. godine bili zaustavljeni oružani sukobi makedonskih oružanih snaga s tzv. Albanskom nacionalnom armijom u koju se bio organizirao dio Albanaca u Makedoniji. Tim su sporazumom albanskoj nacionalnoj zajednici dana veća manjinska prava, uključujući i službenu upotrebu albanskog jezika u lokalnim sredinama gdje Albanci čine više od 20 posto stanovništva. Međutim, odmah nakon što smo dobili taj status kandidata, počela nas je blokirati Grčka. Smetalo im je ime makedonske države. Tako je bilo sve do lipnja prošle godine kada je potpisan Prespanski ugovor, kojim su premijeri Zoran Zaev i Aleksis Cipras postigli dogovor da službeni naziv države bude Republika Sjeverna Makedonija. Kroz demokratsku proceduru taj dogovor je potvrđen nakon što se osigurala dvotrećinska većina zastupničkih glasova u makedonskom Sobranju, koje ima ukupno 120 zastupnika. Time su bili otklonjeni dugogodišnji prijepori s Atenom zbog kojih smo i u Ujedinjene narode u travnju 1993. godine bili primljeni pod “referencom”, a ne imenom države. Bili smo primljeni kao “Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija”, a Jugoslavija tada kao država više nije ni postojala.

‘MAKEDONIJA JE VEĆ 14 GODINA u čekaonici, a glavni razlog odlaganja početka pregovora za ulazak u Europsku uniju bila je blokada Grčke zbog imena države, do potpisivanja Prespanskog ugovora u lipnju 2018.’

NACIONAL: Pod pokroviteljstvom UN-a pregovori o imenu makedonske države između Skopja i Atene počeli su odmah nakon vašeg prijema u Ujedinjene narode, a trajali su 26 godina. Nije li to bilo predugo?

Točno tako. Pregovori o imenu države s Grčkom počeli su pod pokroviteljstvom pokojnog Cyrusa Vancea, državnog tajnika iz administracije američkog predsjednika Cartera, koji je u to vrijeme bio specijalni izaslanik glavnog tajnika UN-a za bivšu Jugoslaviju.

NACIONAL: Je li grčki premijer Cipras doista napravio veliki ustupak pristajući da u imenu države ostane pojam “Makedonija”, što bi ga moglo stajati gubitka sljedećih parlamentarnih izbora?

Kako će grčki premijer Aleksis Cipras proći na sljedećim izborima ne mogu znati, ali se nadam ako ih možda i izgubi da se to neće dogoditi zbog Prespanskog ugovora o imenu makedonske države. Činjenica je da je taj ugovor ratificiran u oba parlamenta: u našem Sobranju, ali i u grčkom parlamentu. Za cijelo vrijeme pregovora znalo se zapravo da naziv Makedonija treba ostati u budućem “kompozitnom imenu” naše države. Najveći ustupak premijera Ciprasa odnosio se na činjenicu da u tom ugovoru ostane pojam “makedonski jezik”, a u tom članku ugovora navodi se i da je riječ o jeziku iz grupe južnoslavenskih jezika. U svim prijevodima, na engleski, francuski…, dakle, stoji “makedonski jezik”, ali i pojam “makedonsko državljanstvo”, kao i međunarodni kod MKD.

NACIONAL: To je od velikog identitetskog značaja za makedonsku naciju. Ali takav identitetski značaj ima i Makedonska pravoslavna crkva, koja nije izborila autokefalnost u okviru pravoslavlja. Patrijarh Bartolomej, poglavar Carigradske patrijaršije, prvi među jednakim poglavarima u pravoslavlju, nedavno je priznao autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve, ali ne i Makedonske pravoslavne crkve. Može li razlog tome biti i činjenica što carigradski patrijarh Bartolomej pripada Grčkoj pravoslavnoj crkvi?

Makedonija je sekularna država i nemam najpreciznije informacije o tome. Ali ono što se sada provlači kroz makedonske medije govori u prilog tome da će Prespanski ugovor pomoći i u proglašenju autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve. Govori se da bi sada MPC mogla tražiti ulazak u svijet pravoslavlja preko Bugarske pravoslavne crkve, jer pokušaj da se taj problem riješi preko Srpske pravoslavne crkve nije uspio. Patrijarh Bartolomej proglasio je autokefalnost Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, ali se sada pojavio i veliki raskol unutar pravoslavlja. Svoje mjesto traži i Crnogorska pravoslavna crkva, pa nismo mi jedini. No taj se raskol sada pojavio i oko primata u pravoslavlju: je li to patrijarh Bartolomej iz Carigradske patrijaršije ili patrijarh Aleksej, kao poglavar najmnogoljudnije Crkve, Ruske pravoslavne crkve. Moskovska patrijaršija patrijarhu Bartolomeju više ne priznaje status prvog među jednakima.

epa07564224 New elected President of North Macedonia Stevo Pendarovski signs a document during his inauguration ceremony in the Parliament in Skopje North Macedonia, 12 May 2019. The event was held for the inauguration of the new elected President Stevo Pendarovsk. EPA/GEORGI LICOVSKI

NACIONAL: Postoje prijepori Makedonske pravoslavne crkve sa Srpskom pravoslavnom crkvom o tome tko je kome majka, a tko kćerka u pravoslavlju: Ohridska arhiepiskopija u Sjevernoj Makedoniji SPC-u ili Pećka patrijaršija u Srbiji MPC-u? Nije li Ohridska arhiepiskopija starija od Pećke patrijaršije?

Točno je da se raspravlja o toj temi, ali je evidentno da tu nije riječ o pitanjima vjere, nego se u to umiješala politika. Priznajem da o tome znam puno više, ali me dužnost predsjednika države obvezuje da moram paziti što govorim. Stoga bih samo želio naglasiti da se Sjeverna Makedonija Prespanskim ugovorom u regiji prva počela ponašati europski, kao da nije balkanska država – dakle, počela se ponašati nebalkanski.

NACIONAL: Opišite što to, po vama, određuje “europsko, nebalkansko ponašanje”?

Potpisali smo Prespanski ugovor za koji su mnogi mislili da ga je nemoguće postići. To je bilo pravo političko čudo. Pristali smo promijeniti sve natpise na kojima sada piše naziv “Sjeverna Makedonija”. To je i tehnički bio veoma zahtjevan posao.

NACIONAL: Papa Franjo prošli je tjedan posjetio Makedoniju, ali je i Makedonska pravoslavna crkva oduvijek imala posebne odnose s Vatikanom. Kako tumačite tu bliskost između Makedonske pravoslavne crkve i Vatikana?

Pretpostavljam da razloge toj bliskosti treba tražiti i u činjenici da Makedonska pravoslavna crkva nije imala najbolje odnose s drugim pravoslavnim crkvama pa je tražila neku vrstu izlazne strategije i zaštitu izvan pravoslavlja. S druge strane, Vatikan je bio važan i nekim makedonskim revolucionarima, povijesnim ličnostima kao što je bio Goce Delčev. Goce Delčev je zagovarao unijatstvo i blizinu s Vatikanom, a iz istih razloga, naime, lokalne su pravoslavne crkve forsirale svoju propagandu. Nisu to bili institucionalizirani odnosi, ali točno je da je Makedonska pravoslavna crkva tražila pomoć Vatikana – no nikada nije išla do kraja pa nije tražila i formalne veze.

NACIONAL: Grčki diplomati isticali su da se od teritorija antičke Makedonije 51 posto nalazi u Grčkoj pod skupnim nazivom Egejska Makedonija, koja je administrativno podijeljena na regionalnoj razini na zapadnu, istočnu i centralnu Makedoniju. Više od 10 posto je Pirinska Makedonija u Bugarskoj.

To je točno. Sjeverna Makedonija obuhvaća između 35 i 37 posto teritorija geografske regije zvane Makedonija. Interesantno, ali u Grčkoj se uopće nije inzistiralo na tom nazivu sve do raspada Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća. I to je također činjenica, kao što se tada ni aerodrom u Solunu nije zvao Makedonija, a danas se tako zove.

‘POTPISALI SMO Prespanski ugovor za koji su mnogi mislili da ga je nemoguće postići. To je bilo pravo političko čudo. Promijenili smo sve natpise na kojima sada piše ‘Sjeverna Makedonija”

NACIONAL: Makedonsku nacionalnu manjinu u svojim državama ne priznaju ni Bugarska ni Grčka. Hoćete li se boriti za prava sunarodnjaka u tim dvjema državama?

U sporazumu koji je Ljupčo Georgievski potpisao kao premijer s bugarskim premijerom Ivanom Kostovim još 1999. godine priznat je “makedonski jezik” i to je bio velik korak u to vrijeme. Ista formulacija je ponovljena u novom dogovoru s bugarskom stranom, a i u Prespanskom ugovoru s Grčkom postoji čista formulacija o makedonskom jeziku. Na razini ugovora to je nama dovoljno jer se ne možemo miješati u unutarnje stvari susjednih država, kako je i propisano u Povelji UN-a. Osim toga, Bugarska i Grčka u svoj pravni sustav nisu uvele pojam nacionalnih manjina i zbog toga ne priznaju ni druge manjine. U svakom slučaju, bolje je biti u Europskoj uniji, i tamo u istoj organizaciji ravnopravno raspravljati o tim stvarima. Jedno je jasno, a to je da nema mijenjanja državnih granica. To je završena stvar.

NACIONAL: Bivši predsjednik Makedonije Gjorge Ivanov dugo nije želio dati mandat premijeru Zoranu Zaevu optužujući ga da od Makedonije pravi dvonacionalnu državu, jer je i albanski postao službeni jezik na cijelom teritoriju Makedonije…

Netočno. To je bio spin iz stare komunističke škole kojoj je pripadao i Gjorge Ivanov, a u njemu je ostao i jugokomunistički mentalitet. Albanski je ostao službeni jezik u onim sredinama gdje živi više od 20 posto pripadnika albanske zajednice. Jedina je novost da sada Albanci imaju pravo tražiti odgovore od područnih jedinica svih državnih institucija na njihovu jeziku u administrativnim postupcima na cijelom teritoriju Makedonije. Pravo da koriste materinji jezik u sudskim postupcima imali su i ranije.

NACIONAL: Što je još ostalo na dnevnom redu za početak pregovora s Europskom unijom?

Sada čekamo europski summit u lipnju ove godine. Na njemu Europska unija treba riješiti što će učiniti s nama i s Albanijom. Kada je Bugarska predsjedala Europskom unijom u prvoj polovici prošle godine, na summitu Europska unija-Zapadni Balkan bilo je rečeno da će Makedonija i Albanija dobiti datum za pregovore u lipnju 2019. godine nakon europskih izbora. Što će se poslije toga dogoditi, ne znamo, jer su svi Europljani sada fokusirani na izbore, koji će se održati od 23. do 26. svibnja ove godine u svim članicama EU. Naš dosje je čist i jasan. Mi smo Prespanskim ugovorom s Grčkom i Ugovorom o dobrosusjedstvu s Bugarskom završili dobar dio posla što se tiče regionalne, dobrosusjedske politike. Nemamo otvorenih pitanja sa susjedima.

NACIONAL: I predsjednički izbori prošli su bez prigovora međunarodnih promatrača, što je bio korak naprijed u odnosu na prethodne izborne cikluse.

Ovaj smo put dobro odradili predsjedničke izbore. Sva izvješća monitoringa OESS-a utvrdila su da su predsjednički izbori bili demokratski i fer. Prvi put od naše neovisnosti dogodilo se da je kandidat koji je izgubio izbore još iste večeri javno priznao da je izgubio. Od Kire Gligorova svi naovamo bili su osporavani – 1999. godine Boris Trajkovski bio je osporavan, 2004. godine Branko Crvenkovski, a slično je bilo i s mojim prethodnikom iz VMRO–DPMNE Gjorgem Ivanovim. VMRO–DPMNE ovaj je put priznao poraz iako su objektivno napravili dobar rezultat. Postoji još jedan ozbiljan projekt koji je preostao za odraditi. Nakon turbulentnih događaja i političke krize 2015. bio je potpisan tzv. Pržinski ugovor, koji su potpisali Zoran Zaev, aktualni premijer i predsjednik socijaldemokratskog SDSM-a, Nikola Gruevski, tadašnji premijer i predsjednik VMRO–DPMNE-a te dvojica lidera albanskih stranaka u Makedoniji Ali Ahmeti i Menduh Thaci. Da bi izašli iz te krize, bila je uspostavljena jedna nova institucija: specijalno javno tužiteljstvo na rok od 5 godina, koje je istraživalo veliku aferu prisluškivanja makedonskih građana kojom je bilo obuhvaćeno nekoliko tisuća ljudi. Broj prisluškivanih bio je i daleko veći jer su u tu mrežu upale i mnoge druge osobe koje su bile u kontaktu s tim ljudima pod obavještajnim nadzorom.

NACIONAL: Je li to specijalno javno tužiteljstvo završilo posao zbog kojeg je bilo osnovano?

Ne do kraja, ali Europska unija sada traži za početak pregovaračkog procesa da se to tužiteljstvo ne ukida, nego da nastavi djelovati i u okviru redovnog tužiteljstva. Opozicija, međutim, nije baš najsretnija zbog tog zahtjeva Bruxellesa. VMRO–DPMNE, koji i danas djeluje na daljinski upravljač iz Budimpešte, gdje je pobjegao bivši premijer i predsjednik te stranke Nikola Gruevski sklanjajući se od pravosudnog progona, tome se suprotstavlja. Teza Nikole Gruevskog je bila da je ta institucija osnovana zbog njega i njegove stranke, što je netočno. Novi zakon će značiti da će zbog toga strepiti i sadašnji, ali i budući funkcionari. Taj zakon se u parlamentu mora donijeti s dvije trećine zastupničkih glasova i time će naš put u Europsku uniju biti u cijelosti otvoren. Cijeli taj proces počeo je zbog masovnog prisluškivanja građana koje su u dosluhu organizirali premijer Nikola Gruevski i njegov bratić Saša Mijalkov, dugogodišnji šef Uprave za državnu sigurnost, što je 2015. godine dobilo široki publicitet i u svjetskim medijima.

‘RAZLOZI BLISKOSTI s Vatikanom su u činjenici da Makedonska pravoslavna crkva nije imala najbolje odnose s drugim pravoslavnim crkvama pa je tražila neku vrstu izlazne strategije’

NACIONAL: Nije li taj uvjet bio vezan baš za ovu veliku aferu prisluškivanja u Makedoniji, koja je u jednom trenutku zatrpala makedonske medije, a bila je i razlogom pada vlade Nikole Gruevskog nakon osam godina neprekidnog vladanja u Makedoniji?

Točno, ali nama za usvajanje tog zakona opet trebaju dvije trećine zastupničkih glasova u parlamentu, a opozicijski VMRO–DPMNE postavlja uvjete za usvajanje tog zakona. Naime, oni traže da se nakon uspostavljanja te pravosudne institucije više ne mogu koristiti dokazi iz prethodnih postupaka. Suština tog njihovog zahtjeva je da se izbjegne da njihovo bivše vodstvo stranke bude i dalje procesuirano temeljem tog zakona.

NACIONAL: Zašto je bivši premijer i bivši predsjednik VMRO–DPMNE Nikola Gruevski emigrirao u Mađarsku? Jeste li tražili njegovo izručenje?

Tražili smo njegovo izručenje, ali Nikola Gruevski je u Mađarskoj dobio azil. U aplikaciji za azil on je napisao da je protiv njega montiran politički proces, ali i da je pod prijetnjama likvidacije, da će ga netko ubiti. Rekao je da ako ode u zatvor da će ga tamo sigurno netko ubiti. Mislim da je Mađarska kao konkretan razlog za davanje azila navela loše uvjete u našim zatvorima. Prema nekim spekulacijama, Nikola Gruevski sada se navodno sprema podnijeti zahtjev za mađarskim državljanstvom, a ako ga dobije, onda više uopće neće moći biti izručen makedonskom pravosuđu.

NACIONAL: Za što je bio osumnjičen Nikola Gruevski?

Protiv Nikole Gruevskog je pokrenuto nekoliko postupaka. Jedan od njih je završen i u drugom je stupnju. Osuđen je na dvije godine zatvora jer nije poštovao proceduru prilikom nabave blindiranog Mercedesa od 600.000 eura. Diktirao je telefonom konkretnu specifikaciju naručenog modela vozila. On je dva dana prije upućivanja u zatvor napustio Makedoniju i otputovao u Mađarsku.

NACIONAL: I Ljupčo Georgievski, prvi premijer iz VMRO–DPMNE-a i osnivač te stranke, nakon premijerskog mandata također je emigrirao, ali u Bugarsku. U Makedoniji su se čak bile pronijele glasine da se u Bugarskoj kandidirao za gradonačelnika Blagoevgrada.

Ne, Ljupčo Georgievski je tada uzeo bugarsko državljanstvo, a da bi ga dobio, morao se izjasniti i kao etnički Bugarin. U to se vrijeme spekuliralo da je Georgievski pobjegao u Bugarsku kako bi izbjegao suđenje. Ali protiv njega nikada nije bila podignuta optužnica. Ljupčo Georgievski je postao bugarskim državljaninom anticipirajući da će možda imati problema s pravosuđem. Koliko ja znam, Ljupčo Georgievski, međutim, u Bugarskoj nije bio nikada ni na jednoj izbornoj listi, samo je u jednom izbornom ciklusu, koliko se sjećam, podupirao jednog od kandidata za gradonačelnika Blagoevgrada.

NACIONAL: U kojoj je fazi trenutačno ulazak Sjeverne Makedonije u NATO?

Od 29 država članica NATO-a naš sporazum za ulazak u NATO ratificiralo ih je 12. Ostalo je da to učine i preostale članice Atlantskog saveza. Do kraja godine očekujemo da ćemo postati i punopravna članica NATO saveza.