Edson Arantes do Nascimento, zvani Pelé, smatra se najboljim nogometašem svih vremena. Tek u njegovoj 75. godini snimljen je film koji se temelji na njegovu djetinjstvu, počecima profesionalne karijere i odlasku na Svjetsko nogometno prvenstvo u Švedsku 1958., kada je kao 17-godišnjak bio jedan od najvažnijih igrača koji je Brazilu donio titulu svjetskog prvaka. Film “Pelé: Legenda je rođena” (Pelé: Birth of a Legend) donosi priču o njegovu teškom djetinjstvu u Brazilu, odrastanju u siromaštvu, ljubavi prema nogometu i profesionalnim počecima u klubu Santos” pa sve do utakmica na Svjetskom prvenstvu 1958. Pelé je tada postao najmlađi osvajač titule svjetskog prvaka i do danas je jedini nogometaš koji je osvojio tri puta titulu svjetskog prvaka jer je nakon 1958., s Brazilom bio svjetski prvak 1962. i 1970. Bio je to rezultat brazilskog “ginga” stila nogometne igre, pobjeda nogometne kreativnosti i maštovitosti naspram snage i mehaničnosti.

U stvaranju filma koji se u hrvatskim kinima počinje prikazivati 9. lipnja sudjelovao je i sam Pelé, podržao ga je, a čak se pojavljuje u jednoj sceni. Redatelji, braća Jeff i Michael Zimbalist, napisali su i scenarij, a kažu kako su bili iznenađeni kada je Pelé prihvatio njihov prijedlog da se snimi film o njegovu djetinjstvu i nastupu na prvom svjetskom prvenstvu. Zanimljivo je to da je jedan od producenata filma Ivan Orlić, rodom iz Perua koji živi u Los Angelesu i koji nam je rekao kako su njegovi djed i baka porijeklom s Krka i da su davno emigrirali u Južnu Ameriku. U filmu Leonardo Lima Carvalho glumi Peléa kada je imao 10 godina, dok ga Kevin de Paula glumi u razdoblju između Peléove 15. i 17. godine.

Prošlog tjedna Pelé je boravio u Milanu i prisustvovao talijanskoj premijeri filma te gledao finalnu utakmicu Lige prvaka. Tom prilikom dao je ekskluzivni intervju za Nacional.

NACIONAL: U filmu “Pelé: Legenda je rođena” vidimo koliko su važnu ulogu tijekom vašeg djetinjstva imali majka i otac, a osobito su vas podržavali kao mladog nogometaša. Koji vam je najvažniji savjet tada dao otac?

Najvažniji savjet koji mi je dao u sportskom smislu bio je da respektiram sve ljude, osobito protivnike na nogometnom terenu. Pritom vas moram podsjetiti, a mnogi ljudi to ne znaju, da je moj otac João Ramos do Nascimento zvan Dondinho bio odličan nogometaš. I danas se u Brazilu smatra da je on bio jedan od najboljih igrača glavom, na jednoj utakmici postigao je tri gola glavom.

Bio je prilično poznat, ali se ozlijedio na jednoj utakmici, popucali su mu ligamenti i morao je okončati karijeru. Nakon toga brinuo je o cijeloj obitelji, a meni je uvijek govorio “Možeš biti najbolji nogometaš na svijetu, možeš biti najbolji sportaš na svijetu, ali moraš završiti školu. Moraš znati čitati i pisati, moraš se kroz školu pripremiti za život”. govorio mi je da kada završim karijeru, neću biti najbolji nogometaš na svijetu do kraja života. Nogometaši traju do 30., najviše 35. godine života, ali život se nakon toga nastavlja za što, govorio mi je otac, moram biti pripravan. I to kao muškarac. To je bio savjet mog oca koji nikada nisam zaboravio.

NACIONAL: Kada ste imali deset godina, rekli ste svom ocu “Osvojit ću svjetsko prvenstvo u nogometu za tebe”. Je li to bio samo dječački san ili ste to zaista mislili?

Ni dan danas ne znam zašto sam to rekao ocu, ali moram vam opisati što se tada desilo. Kada sam bio dječak, često sam se tukao s braćom i sestrama, a poslije bih plakao. Otac mi je govorio “Sine, reci mi, što se dogodilo? Nemoj plakati, muškarci ne plaču”. I to mi se usjeklo u pamćenje, uvijek sam mislio da muškarci ne plaču.

I onda je došla 1950. i Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu. Tada nismo imali televizor, a moj otac je pozvao svoje prijatelje nogometaše da dođu kod nas i na radiju prate finale između Urugvaja i Brazila. I ja sam bio u kući s prijateljima. Odjednom, zavladao je muk, a moj otac je počeo plakati. Zatim su počeli plakati i drugi nogometaši. Kako mi je otac uvijek govorio da muškarci ne plaču, pitao sam ga što se dogodilo. “Brazil je izgubio”, odgovorio je. Nisam znao što ću mu reći, pa sam kazao “Nemoj plakati, ja ću za tebe osvojiti svjetsko prvenstvo”. Da nije plakao, ne bih to nikada rekao. Na kraju sam osvojio ne jednu, nego tri titule svjetskog prvaka u nogometu.

NACIONAL: Čovjek koji vas je otkrio kao 11-godišnjaka i usmjerio u karijeri bio je Waldemar de Brito. Možete li usporediti De Brita s današnjim nogometnim agentima i kako komentirate to da su agenti vlasnici najboljih nogometaša na svijetu?

To je dobro pitanje. Tada su bila druga vremena, agenti nisu imali sve informacije o svakom igraču, novac koji su igrači dobivali bio je neusporedivo manji nego danas. Waldemar de Brito doveo me u Santos prvenstveno zato što je bio prijatelj mog oca. Za razliku od danas, De Brito je pitao mog oca smije li me odvesti u Santos.

Danas agenti ne pitaju nikoga o ničemu, oni jednostavno kupe mladog igrača ili udio u vlasništvu nad njim. Ono što je najvažnija razlika između tadašnjih i današnjih vremena jest to da su nekada agenti, kao i čelnici klubova, imali puno više strpljenja sa svojim igračima nego što imaju danas. Danas agent brine o igraču samo u slučaju kad on dobro igra. Ako odmah ne igra dobro, ostave klinca samog da se snalazi. I onda ti klinci ostanu bez novca i vrate se u svoje zemlje.

NACIONAL: Na Svjetskom prvenstvu 1958. imali ste samo 17 godina i, prema filmu, čini se da ste pred početak bili pomalo uplašeni. Jeste li bili uplašeni, jeste li mislili da ste premladi ili možda neiskusni?

Slažem se s vama, a razlog za to je bila situacija u Brazilu vezana uz nogomet. Brazil je imao odličnu reprezentaciju, svi su željeli da osvojimo naslov svjetskih prvaka i to je vjerojatno utjecalo na mene.

NACIONAL: Tajna tadašnjeg brazilskog uspjeha bila je u igri koja je nazivana ‘’ginga’’ stilom. Mislite li da bi danas takav stil igre pobijedio moderan i agresivan nogomet kakav zagovaraju Diego Simeone i Jose Mourinho?

‘’Ginga’’ je bio izraz koji smo koristili za prekrasan, maštovit nogomet. Bila je to igra prepuna driblinga, nešto poput predivne glazbe. Danas postoje igrači za koje bih mogao reći da igraju ‘’ginga’’ stilom. Međutim, danas se igra drugačiji nogomet. Nogomet nije spektakl, momčadi igraju na pobjedu po svaku cijenu. Pritom nije važno jesu li do pobjede došli igrajući predivno ili ne. Ja još uvijek mislim da publici treba pokazati dobru igru, pravi nogometni šou, izvrsne akcije. Zato se nekada smatralo da je ‘’ginga’’ stil poput glazbe, on pokreće tijelo kao što ga pokreće i glazba.

NACIONAL: Tadašnji izbornik Vicente Feola, prema prikazanom u filmu, nije vam dopuštao da koristite ‘’ginga’’ stil. Što se tada dogodilo?

Istina je da izbornik Feola nije dopuštao da igrači razviju svoj stil igre, ali nakon što smo u grupnoj fazi odigrali 0:0 s Engleskom, shvatio je da mora pokušati nešto drugačije. Ubacio je u momčad Garrinchu i mene. Danas u Brazilu imate sličnu situaciju, izbornika Dungu ne zanima stil igre pojedinih igrača, nije ga briga za ‘’ginga’’ stil. S druge strane, ja vidim samo jednog igrača koji može tako igrati, a to je Neymar.

NACIONAL: Brazil vas je nakon velikih uspjeha proglasio nacionalnim blagom i time vam spriječio odlazak i igranje u Europi. Žalite li što nikada niste igrali za neki europski klub?

Bio sam počašćen time što sam proglašen nacionalnim blagom. Da, imao sam nekoliko ponuda europskih klubova, Real Madrida, Milana, Bayerna. Međutim, u to vrijeme nije bilo puno brazilskih nogometaša koji su igrali izvan zemlje. Ja sam bio zadovoljan time što sam igrao za Santos i nisam imao osobitu želju igrati izvan Brazila.

NACIONAL: Koliko znate o hrvatskoj reprezentaciji i igračima kao što su Luka Modrić i Ivan Rakitić?

Znam ih po imenu ali, na nesreću, ne pratim što se događa vezano za predstojeće Europsko prvenstvo u nogometu. Ali znam da je Hrvatska uvijek imala dobre nogometaše, čak i u davnim vremenima u Sao Paolu je bilo Hrvata koji su odlično igrali nogomet.

NACIONAL: Koji je danas vaš omiljeni nogometaš?

Dugo godina to je bio Zinedine Zidane, a prije toga uživao sam gledajući Cruyffa i Eusebija. Kada govorimo o aktualnim igračima, Neymar je izvrstan nogometaš kojem je igranje u Španjolskoj pomoglo da se razvije. I, naravno, tu su Messi i Ronaldo.

Messi ne samo da je trenutno najbolji, on je najbolji već godinama. Ima jako puno nogometaša koji igraju sjajno tek jednu ili dvije sezone, a zatim nestanu. Međutim, biti velik igrač tijekom deset godina, poput Messija, to je najvažnije.