Predstava “PEČAT” Borne Vujčića, u režiji Lee Anastazije Fleger i
produkciji KAZALIŠTA ULYSSES, gostovat će u nedjelju i ponedjeljak 19.
I 20. studenoga u 20 sati u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu
Gavelli. U glavnoj ulozi nastupa Goran Grgić, a glumačku postavu još
čine Katarina Strahinić i Silvio Mumelaš.

Vujčićev tekst, koji je posvetio pokojnom ocu, dramatičaru Borislavu
Vujčiću, suosnivaču kazališta Ulysses, umjetničko je propitivanje
društvenih vrijednosti i prirode ljudske naravi u antiutopiji
postdemokratskog sustava u kojemu ljudsko tijelo postaje predmetom u
vlasništvu države.

Praizvedena 2015. na Brijunima, predstava “Pečat” pokušaj je mladog
autora, kako sam ističe, “da se umjetničkim djelom uđe u dijalog s
kontroverznim, a opet sveprisutnim pitanjima o društvu u kojem se
(s)nalazimo”.

“Granica između utopije i distopije može biti sablasno tanka. Do toga
će neizbježno doći svatko tko pokuša zamisliti idealno društvo, ako
prije ne dođe do toga da je i jedno i drugo neostvarivo, pa izgubi
hrabrost za daljnju potragu”, kazao je o predstavi Vujčić.

On zamišlja sustav uspostavljen nakon revolucije, u kojemu su ljudske
sudbine zapečaćene ideologijom države kao idealnog bića. Političko
uređenje društva bez središnje kontrole od ideje jednakovrijednosti
svih ljudi – slijedom utrtih logičnosti – podliježe samovolji
birokracije, gdje ljudi postaju tek jednako “bez”vrijedni, pri čemu
država dobiva (nad)ljudski vrijedne osobine, dok su ljudi svedeni na
puke predmete.

Arhetipski trokut država – pojedinac koji ima izbora – pojedinac koji
ga više nema, kroz čije likove Vujčić propituje moć ideološkog
zastranjenja, moralnu snagu okolnostima prigušene ljudskosti te
neutaživosti ljudske želje za preživljavanjem, u predstavi
utjelovljuju proslavljeni kazališni doajen Goran Grgić te mladi glumci
Katarina Strahinić i Silvio Mumelaš.

“Zanosimo se fantazijom društva bez kontrole, pa se začas prestrašimo
dublje pomisli na takav svijet. A kad okrenemo ploču i pomislimo kako
je čovjeku vodstvo suđeno, suočimo se sa sjećanjima na mnoge koji su
snažnom vlašću svoje narode unakazili. Radi se o problemu čije je
rješavanje posao u rangu Sizifovog. Razlog tomu je, postat će jasno
svima, ljudska narav. Neki se u njoj trude vidjeti neiskvarenu dobrotu,
ali od toga ih lako može razuvjeriti svaka dnevna novina. Teško je
reći je li sablasno ili tužno pomiriti se s tim da nema drugog krivca
za ove nepravde od nas samih”, objasnio je autor.

Kostimografkinja je Irena Sušac, scenografiju potpisuje Marta
Crnobrnja, a dizajn svjetla Nikša Mrkonjić.