Senad Pećanin, osnivač i nekadašnji glavni urednik sarajevskog tjednika Dani, izjavio je za nacional.hr kako se u Bosni i Hercegovini, od priznanja krivnje bivšeg zapovjednika HVO-a Milivoja Petkovića, “puno više pažnje pridaje vrlo čestim izljevima uvreda i neistina koje predsjednik Milanović izriče na račun Bošnjaka i BiH”.

Pećanin, koji je danas odvjetnik u Sarajevu, komentirao je za nacional.hr priznanje krivnje koje je, u rukom pisanome pismu, bivši zapovjednik HVO-a i general Hrvatske vojske nedavno poslao predsjedniku Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove Carmelu Agiusu. Petković je svoje pismo poslao u sklopu svoje molbe za prijevremenim oslobađanjem, s obzirom da je odslužio dvije trećine kazne, što je uvjet da osuđenik može biti prijevremeno oslobođen. U svojem je pismu Petković, među ostalim, napisao i ovo: “Danas, osam godina nakon prvostupanjske presude i četiri godine nakon konačne presude, imam potrebu reći i Vama i svima drugima da ja prihvaćam presudu i osobnu odgovornost za svoja djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina zbog kojih sam osuđen. Prihvatio sam i kaznu koju služim. Za počinjene zločine nema opravdanja ni izlike. Zbog toga osjećam iskreno kajanje i izražavam, i ovom prilikom, duboku sućut svim žrtvama, pripadnicima bošnjačkog naroda, njihovoj rodbini i prijateljima. Imam ljudsku potrebu da to kažem, iako sam svjestan da su moje žaljenje i izrazi sućuti slaba utjeha svima koji su izgubili svoje najmilije”.

ZNAKOVITA ŠUTNJA: Plenković i Milanović ignoriraju priznanje krivnje kojim je bivši zapovjednik HVO-a potvrdio agresiju Hrvatske na BiH

No Pećanin nije impresioniran Petkovićevim priznanjem. “Sva priznanja optuženika ili osuđenika za ratne zločine izgubila su smisao i značaj nakon besramnog čina koji je napravila ratna zločinka Biljana Plavšić tokom suđenja za njena zlodjela pred Tribunalom u Haagu”, kazao je Pećanin za nacional.hr. “Podsjećam, iako je tokom agresije na BiH govorila da su ‘muslimani genetski otpad’, nekadašnja profesorica biologije obratila se sudskom vijeću priznanjem svojih zločina, rekavši, između ostalog: ‘Naše rukovodstvo, čiji sam bila neophodan dio, vodilo je poduhvat koji je za žrtve imao nebrojene nevine ljude… Sada sam se uvjerila i prihvaćam da su više hiljada nevinih ljudi bili žrtve organiziranog i sistematičnog djelovanja da se uklone Muslimani i Hrvati s područja koje su Srbi smatrali svojim.’ Umnogome zahvaljujući i ovakvom priznanju, Plavšićka je osuđena na samo 11 godina zatvora, da bi, nakon izdržane dvije trećine kazne, bila oslobođena. U Republici Srpskoj i Beogradu dočekana je kao heroina, a Milorad Dodik joj je na raspolaganje stavio avion Republike Srpske kojim je iz Švedske, gdje je služila kaznu, doputovala u Beograd. No, odmah po dolasku u Beograd izjavila je da povlači svoje priznanje, objašnjavajući da je to učinila ‘samo zato da bi ostale točke optužnice, uključujući genocid, bile odbačene i da bi izbjegla suđenje koje bi inače trajalo najmanje tri godine’. Mislim da je teško odgovoriti na pitanje je li general Petković još jedan iz galerije osuđenih zločinaca koji se javno kaje s ciljem skraćenja zatvorske kazne ili je njegovo kajanje iskreno, ljudsko”.

Pećanin dodaje kako “Petkovićevo priznanje znači još jednu potvrdu dobro poznate činjenice da je HVO, pored uloge koju je imao u obrani od velikosrpske agresije na BiH, bio i oruđe udruženog zločinačkog pothvata, na čelu sa Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom, u realizaciji istrebljenja Bošnjaka i etničke podjele BiH”. On ocjenjuje kako je “general Petković bio jedan od kotačića u realizaciji projekta dogovorenog u Karađorđevu između Miloševića i Tuđmana, za što su i historijski izvor prvog reda ‘Stenogrami o podjeli Bosne’ iz ureda hrvatskog predsjednika koji su objavljeni u dvotomnom izdanju sarajevskih Dana i splitskog Feral Tribunea”.

Na pitanje misli li da će priznanje imati konkretnog učinka na hrvatsku politiku prema BiH, Pećanin odgovara niječno. “Nažalost, ne mislim”, kaže. “Politika hrvatskog državnog vrha prema Bosni i Hercegovini, s izuzetkom mandata predsjednika Josipovića i naročito predsjednika Mesića i gospođe Pusić kao ministrice vanjskih poslova, predstavlja historijski kontinuitet omalovažavanja i neskrivenog neprijateljstva. Nažalost, izgleda da je jedino oko čega se mogu dogovoriti političke elite u Beogradu i Zagrebu podjela Bosne i Hercegovine. To je osnov i sporazuma Cvetković – Maček, i plana Milošević – Tuđman, i sporazuma Karadžić – Boban, i neskrivenog savezništva Milorada Dodika i Dragana Čovića”.

Josipović o priznanju generala Petkovića: “Nadam se da je bio iskren i da će to i dokazati”

Nacional.hr pitao je Pećanina što za vjerodostojnost predsjednika Republike Zorana Milanovića znači Petkovićevo priznanje, u svjetlu podatka da je u travnju ove godine izjavio kako “Petković nije zločinac” i da je njegova presuda “politička”, te najavio da će osuđenika primiti kad izađe iz zatvora. “Zoran Milanović i vjerodostojnost nikako ne mogu stati u istu rečenicu”, odgovara Pećanin. “Svaki Hrvat koji je odgovoran za ratne zločine nad Bošnjacima već odavno je ugledan gost u predsjedničkom kabinetu Zorana Milanovića. Pri tom Milanović nije nimalo originalan – tek je preuzeo maniru Aleksandra Vučića i njegov odnos prema osuđenim srpskim ratnim zločincima”.

Pećanin naglašava kako Petkovićevo priznanje u Bosni i Hercegovini nije dobilo gotovo nikakvu medijsku pažnju. “Iako pomno pratim BiH medije, i premda ostavljam mogućnost da mi je to čudnovato promaklo, ja nigdje nisam pročitao, vidio ili čuo čak ni vijest o Petkovićevom priznanju. To me i ne čudi, s obzirom da se puno više pažnje pridaje vrlo čestim izljevima uvreda i neistina koje predsjednik Milanović izriče na račun Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Njegov odnos je pun osjećaja etničke, religijske i državne superiornosti nad Bošnjacima i BiH. Tužno je gledati taj odnos i ponašanje, koji je daleko od elementarno pristojnog, a kamoli državničkog. Postao je predsjednik kojim bi se ponosio i Smiljko Šagolj da je živ, o kojem s ushićenjem govore i takvi hrvatski vitezovi kakvi su Branimir Glavaš i Ljubo Ćesić Rojs. Pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda Milanović je govorio o Bosni i Hercegovini, objašnjavajući da je on predsjednik i Hrvata u Bosni i Hercegovini, ponovo zahtijevajući promjene Izbornog zakona BiH, potpuno ignorirajući obavezujuće presude Evropskog suda za ljudska prava koje su u punoj suprotnosti s onim što on opsesivno traži. Zanimljivo je da on ne priznaje Željka Komšića kao legalno izabranog člana Predsjedništva BiH, osporavajući mu ‘legitimitet’. Istovremeno, taj ‘predsjednik BiH Hrvata’ je u drugom krugu glasanja za izbor predsjednika Hrvatske na biralištima u Bosni i Hercegovini dobio 2.701 glas, dok je Kolinda Grabar Kitarović dobila 12 puta više glasova – 32.467. Da sam cinik, rekao bih da je nužno mijenjati Izborni zakon Republike Hrvatske, jer Hrvati iz BiH moraju imati pravo birati svog predsjednika u Hrvatskoj, a ne da im građani Hrvatske nameću predsjednika. Kako izgladiti odnose Zagreba i Sarajeva? Za početak, mislim da bi nužno bilo da Zoran Milanović promijeni dilere – mislim na one koji ga snabdijevaju lažima, poluistinama i svim drugim što utječe na njegove stavove o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, a što predstavlja sramotu za današnju hrvatsku državu”, kazao je za nacional.hr Senad Pećanin, koji je u svojoj novinarskoj karijeri bio jedan od najuglednijih novinara u BiH i regiji.