Pčele su stoka i razumljivo je da kao i u krupnom stočarstvu i pčelari računaju na remont pčelinjih društava, odnosno tolerantni gubitak pčela u zajednici. I dok je prihvatljiv gubitak oko 8 posto, već godinama on je oko 12 – 13 posto, a nerijetko pčelari gube čak i četvrtinu svojih pčela. Svi znamo onu Einsteinovu o smaku svijeta nestanu li pčele. Na HRT-u (video) su istražili je li ta prijetnja uistinu stvarna.

Bilo je gubitaka pčela, kaže Anto Matijević, pčelar iz Zagreba, nažalost svake godine oni se povećavaju na što ne znamo ni mi odgovoriti, niti znanost.

Pitanje je zašto? Prijete li pčelama nove tehnologije? Smetaju li im repetitori, zračenja i koliko ih uopće dezorijentiraju? Ugibaju li više nego prije? Lako bismo to zaključili čitamo li medije koji često pišu o nestanku pčela. Gdje je istina – pitali su profesora u mirovini Nikolu Kezića – jednog od naših najboljih znanstvenika.

– Mi smo uspjeli obraditi tek prošlu godinu, to znači 17. – 18. devetnaestu još nismo uspjeli prikupiti sve podatke, ali 17. i 18. je bilo oko 23 posto gubitaka pčelinjih zajednica. Ako gledamo realno mi smo tih godina izgubili četvrtinu populacije što je ozbiljan problem. Ti problemi se ne rješavaju preko noći – kaže.

Pčele nestaju, ali pravih odgovora zašto – nema. U Belgiji je, recimo, zabranjena 5G mreža. O zabrani te mreže raspravljaju i parlamenti drugih europskih zemalja jer ne zna se na koji način utječe na pčele, krupne životinje i ljude. Ali da pčele sve teže prate klimatske promjene, da u borbi s onečišćenim okolišem gube bitku više je nego očito.

– Biljke i životinje se sve teže prilagođavaju tim promjenama nego što se te promjene događaju. I tu nastaje jedan problem gdje u tranziciji te životinje su podložne bolestima koje puno više dolaze do izražaja nego što je to ranije bilo – smatra prof. Kezić.

– Imate činjenicu da su dvije košnice isto tretirane, isto pažene, isto mažene, jedna uginula, druga nije. Damo na analizu, ona ne pokaže ništa i ne znamo odgovor – kaže pčelar Matijević.

Petrinjski pčelar Predrag Đurđević donio je profesoru na analizu nedavno uginule pčele. Velik je pčelar, ima 250 košnica. Iznenadio je rekavši da mu je prošle godine zbog nozeme cerane i varoe uginulo čak 60 posto pčela.

– I borio sam se, upotrijebio sam sve što sam znao, zvao sam. Međutim, ipak sam izgubio tu borbu – kaže i naglašava kako je pčelarstvo postalo komplicirano.

– Vjerojatno je to uzrok globalnih promjena, vidite da rastu temperature, ova godina počela je praktički početkom veljače što se nikad nije događalo, skupljale su vrbu i med, to se nikad nije događalo da početkom veljače počne pčelarska sezona, najmanje je mjesec dana uranila – navodi Matijević.

Prije deset godina, usjev tretiran neonikotinoidima potrovao je pčele nedaleko od Dugoga Sela. I tad to nije bio usamljen primjer. Pčelari su se ne samo u Hrvatskoj nego i u Europskoj uniji pobunili i ima već dvije godine kako su neonikotinoidi zabranjeni. Masovnih pomora kao tad u Dugom Selu srećom nema, ali pčelama prijete bolesti.

– Došle su nove bolesti u Hrvatsku. Došla je nozemoza koja je ljetna bolest. Mi smo se na nozemozu apis koja je bila zimska bolest naučili i bolest je bila pod kontrolom. Međutim, sad je došla nova bolest, nozemoza cerana, koja je ljetna bolest. Ima neugodnu situaciju da samo dio zajednica propada. I tu pčelar te posljedice teže primjeti – objašnjava profesor Kezić.

– Teško je danas biti pčelar. Prije 20 godina moja baba se mogla bavit pčelarstvom. Samo uzet med i to je to. Danas ne. Danas morate svaki dan biti na pčelinjaku, promatrati, pisati, zaključivati da vidite što se događa. Kad je danas daleko teže, nažalost – kaže Matijević.