Paweł Czerwiński, poljski veleposlanik u Hrvatskoj, čija je država početkom ove godine preuzela predsjedanje Europskom unijom, govori o preklapanju s prvih sto dana nove Europske komisije i početkom mandata novog američkog predsjednika Donalda Trumpa

Poljska je 1. siječnja od Mađarske preuzela rotirajuće predsjedanje Vijećem Europske unije, u čijem će fokusu biti sigurnost u najširem smislu. U programu poljskog predsjedanja piše: „Za Europu je ovo vrijeme iskušenja i odluke. Europska unija mora zaštititi sebe i svoje građane te se brinuti o svom neposrednom susjedstvu i Europljanima mora dati osjećaj sigurnosti i izglede za razvoj.“

S prvim danom 2025. obustavljena je dostava ruskog plina zemljama Europske unije preko Ukrajine, zbog čega će najviše štete pretrpjeti Mađarska, Slovačka, Češka i Austrija. Početak poljskog predsjedanja preklapa se s prvih sto dana nove Europske komisije i početkom mandata novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je svojim izjavama o kupnji Grenlanda, zauzimanju Panamskog kanala i priključivanju Kanade kao 51. savezne države SAD-a, prilično uznemirio saveznike.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s poljskim veleposlanikom u Republici Hrvatskoj Pawełom Czerwińskim, koji je preuzeo dužnost krajem 2023. Pravnik po struci, Czerwiński iza sebe ima tridesetogodišnje diplomatsko iskustvo, a dobro poznaje i zemlje regije. Obnašao je različite dužnosti u poljskim veleposlanstvima u Moskvi, Rigi, Ljubljani i ministarstvu vanjskih poslova gdje je radio kao specijalist za Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Bosnu i Hercegovinu. Bio je otpravnik poslova u Ankari, zamjenik šefa misije u Beogradu i veleposlanik u susjednoj Sloveniji. U Hrvatsku je stigao s pozicije vanjskopolitičkog savjetnika predsjednika Republike Poljske.

NACIONAL: Predsjedanje preuzimate u vrlo osjetljivom trenutku, a slogan je „Sigurnost, Europo!“ Kako Poljska tijekom sljedećih šest mjeseci misli pridonijeti sigurnosti Europe? 

Ovo je apsolutno posebno predsjedanje jer je, zapravo, ratno predsjedanje. S obzirom na velika očekivanja općenito od međunarodne politike, ali i od poljskog predsjedništva i naših dostignuća u sljedećih pola godine, kao glavni cilj istaknuli smo sigurnost. I to upravo zbog situacije oko nas, ali i u cijelom svijetu, a pritom ne mislim samo na rat u Ukrajini već i na sukob na Bliskom istoku, kao i na rastuće tenzije na Dalekom istoku. Postoji jedan citat, ne znam točno čiji je, ali glasi ovako: „Sigurnost nije sve, ali bez sigurnosti sve je ništa.“ Sigurnost o kojoj govorim ne odnosi se samo na vojnu sigurnost, jačanje europske obrambene sposobnosti i obranu vanjskih granica EU-a, koje su svakako ključne. Bezbroj puta sam ponovio u različitim razgovorima da su EU i NATO – zapravo, cijeli zapadni svijet – tijekom 1990-ih napravili kardinalnu grešku, uvjereni da su mir i stabilnost zagarantirani zauvijek. Na tom tragu Zapad se počeo razoružavati dok su se istovremeno agresivni totalitarni režimi – dakle, Putinova Rusija, Sjeverna Koreja i slične zemlje – počeli naoružavati i ekstenzivno jačati svoju vojnu silu. I u jednom trenutku, osobito nakon početka sveopće ruske agresije na Ukrajinu na granicama EU-a i NATO-a, s užasom smo shvatili da nismo pripremljeni. I zato cijela zapadna zajednica mora kompenzirati to dugotrajno razdoblje zanemarivanja sigurnosti i obrane u vrlo kratkom roku.

NACIONAL: U programu poljskog predsjedanja piše da ćete podržavati aktivnosti na jačanju europske sigurnosti u sedam njezinih dimenzija. Koje su to?

Točno, naše predsjedanje nastojat će unaprijediti sigurnost u svim formama i dimenzijama – a to se odnosi i na unutarnju sigurnost, borbu protiv organiziranog kriminala, koji se sve više koristi od naših neprijatelja kako bi se destabilizirala zapadna europska društva i njihovi demokratski sustavi, a slično je i s instrumentalizacijom ilegalnih migracija koje se koriste kao oružje protiv zapadnog svijeta. Tu je i kibernetička sigurnost s obzirom na to da smo se uvjerili koliko opasni mogu biti kibernetički napadi i rat dezinformacijama, zatim ekonomska, energetska, zdravstvena sigurnost i sigurnost proizvodnje i dostave hrane. To znači da EU ne smije biti ovisan o energiji, sirovinama ili opskrbnim kanalima koji dolaze iz trećih zemalja, koje su naši neprijatelji ili konkurenti. Za to je potrebna obnova europskog samopouzdanja i kapaciteta za jačanje moderne i djelotvorne ekonomije, kako bi EU postao u svemu samodostatan. Do sada je EU bio vrlo uspješan u postizanju energetske neovisnosti – pogledajte samo koliko se smanjio postotak uvoza ruskih energenata u cijelom EU-u posljednjih godina. Uvoz ruskog plina smanjio se 66 posto. To je sjajno jer Putin nema više plin kao oružje u svojim rukama. Kao ni hranu. Na samom početku ruske agresije svjedočili smo tome kako je Rusija vrlo sofisticirano koristila prijetnju glađu u mnogim regijama globalnog juga, presijecajući opskrbne lance ukrajinskog žita, ulja, mesa, brašna i slično, istovremeno za to okrivljujući Zapad. Zato moramo biti samodostatni u proizvodnji i opskrbi hranom.

NACIONAL: Zanimljivo kako mađarski veleposlanik nije bio pozvan na događaj kojim se obilježio početak poljskog predsjedništva, a ni Viktor Orbán nije bio pozvan na ceremoniju u varšavskom Velikom kazalištu. Kako to, zar su odnosi s Mađarskom toliko nategnuti? 

Govorio sam o tome u svojem posljednjem intervjuu za tjednik Nacional. Mislim da sam tada objasnio da su se naši putevi s gospodinom Orbánom, njegovom vladom i politikom, razišli početkom ruske agresije na Ukrajinu. Naravno, to nikako ne znači da smo se razišli s prijateljskim mađarskim narodom, svakako se mora razlikovati jedno od drugoga. Situacija je takva kakva jest, a Poljsku se za to ne može okrivljavati. Izvor problema je u Budimpešti. Ali nemojte preuveličavati problem s gospodinom Orbánom, jer mu tako pridajemo veći značaj nego što stvarno ima.

NACIONAL: Ali zar nije nastao prijepor i zbog davanja azila bivšem poljskom zamjeniku ministra pravosuđa?

Točno, radilo se o političkom azilu koji je Mađarska omogućila Marcinu Romanowskom, bivšem poljskom zamjeniku ministra pravosuđa protiv kojega se vodi istraga zbog sumnje na zloupotrebe javnih sredstava. Na takvu odluku mađarskih vlasti u Poljskoj se gleda kao na neprijateljsku gestu. Ponajviše zato što ne postoji praksa davanja političkog azila europskim građanima unutar EU-a. Postoji dovoljno ljudi iz trećih zemalja čiji su životi u stvarnoj opasnosti, koji zaslužuju takav politički azil u nekoj od zemalja članica EU-a. Takva gesta mađarskih vlasti dodatno je pokvarila naše odnose.

‘Uloga i pozicija Hrvatske u jačanju energetske suverenosti i neovisnosti EU-a će samo rasti, zahvaljujući i LNG terminalu na Krku’, rekao je poljski veleposlanik Nacionalovoj novinarki. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: EU nije previše složan kada su u pitanju najveće globalne sigurnosne krize, kao što su ruska agresija na Ukrajinu i sukob na Bliskom istoku. Premijer Donald Tusk bio je i predsjednik Europskog vijeća, uživa veliki ugled u EU-u. Kako Poljska može pomiriti stavove zemalja članica?

Budimo realni. Predsjedanje traje samo pola godine i prema Lisabonskom ugovoru, ovlasti predsjedavajuće zemlje prilično su ograničene. Naravno da ćemo činiti sve što možemo kao pošten posrednik. Uložit ćemo najveće napore kako bismo došli do što je više moguće zajedničkih stavova. Postoje neka područja u kojima je kompromis moguć, međutim, ima pitanja oko kojih nema mjesta za kompromis. Jedno od njih je, naprimjer, suverenitet Ukrajine. Pozicija Poljske tu je sasvim jasna – bilo kakvo rješenje ili mirovni sporazum moraju biti prihvaćeni od same Ukrajine. Drugim riječima, ništa o Ukrajini bez Ukrajine. Poljska će podržati jedino takvo rješenje. Sada naporno radimo – i na diplomatskom i na političkom planu, pa i kroz druge kanale, kako bismo održali većinu unutar EU-a za takav pristup tom pitanju. Općenito, aktivnosti predsjedavajuće zemlje oslanjaju se na dvije vrste mjera – zakonodavne i nezakonodavne. Nezakonodavne su uglavnom političke prirode, a zakonodavne se odnose na neke obvezujuće rezolucije ili direktive koje donosi Europski parlament i na kraju ih potvrđuje Europska komisija. Osim tih zakonodavnih inicijativa, radimo i sa svojim prijateljima i partnerima unutar EU-a, nevladinim organizacijama, think-tankovima, kako bismo stvorili povoljnu atmosferu koja će nam omogućiti postizanje najboljeg mogućeg kompromisa.

NACIONAL: Početak predsjedništva poklapa se s početkom mandata ponovno izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa. On nije pretjerano zainteresiran za euroatlantske odnose, a najavio je i nametanje carina na europske proizvode. Može li Poljska, kao predsjedavajuća, sačuvati jedinstveni stav EU-a prema SAD-u, s kojim Poljska ima izuzetno dobre odnose, i pomoći da transatlantsko partnerstvo ostane čvrsto? 

Svakako ćemo raditi na tom planu. Imate pravo, mi tradicionalno imamo izuzetno dobre odnose s SAD-om. Osim toga, naš predsjednik Duda je u prijateljskim odnosima s izabranim predsjednikom Trumpom i on je već odradio neke razgovore i sastao se s njim dok je još bio predsjednički kandidat, nastojeći uvjeriti republikance da podrže neke oblike pomoći Ukrajini. Mi ćemo, naravno, nastaviti koristiti taj kanal komunikacije. Isto tako, odmah nakon inauguracije gospodina Trumpa, krajem siječnja bit će upriličen zajednički posjet ministara vanjskih poslova Poljske, Francuske i Njemačke, najvjerojatnije uz sudjelovanje visoke predstavnice EU-a za vanjske i sigurnosne poslove Kaje Kallas, koji će se sastati s najvišim dužnosnicima Trumpove administracije. Oni neće samo predstaviti europska stajališta, već i ponuditi konstruktivne ideje o razvoju daljnje suradnje koja će biti na dobrobit obiju strana. Nije slučajno da je jedan o prioriteta našeg predsjedništva jačanje transatlantskih veza. Jedno je predizborna retorika, kada kandidati mogu govoriti što god žele, a drugo je preuzimanje funkcije i s time stvarne političke odgovornosti. Čak i u SAD-u, gdje je ustavna pozicija predsjednika izuzetno jaka, postoji cijeli sistem provjera i uspostavljanja ravnoteže – od Kongresa preko State Departmenta do vojske, koja je izuzetno važna. Naravno, uvijek postoji određeni rizik, ali budimo iskreni – to skretanje interesa SAD-a prema jugoistočnoj Aziji započelo je još tijekom Obamine administracije, nastavilo se u prvom Trumpovom mandatu, a promjena se dogodila tek za vrijeme Bidenova predsjedništva, uglavnom zbog rata u Ukrajini. Mislim da će Trumpova administracija nastojati održati ravnotežu između europske i neeuropske dimenzije američke vanjske i sigurnosne politike.

NACIONAL: Kako komentirate Trumpove prijedloge da Kanada postane 51. savezna država SAD-a i najave o slanju vojske na Grenland i preuzimanju kontrole nad Panamskim kanalom vojnim putem? To je prilično uznemirilo saveznike…

Vjerujem da će to biti jedna od tema razgovora prilikom posjeta tročlanog izaslanstva naših europskih ministara vanjskih poslova SAD-u. Poljski vanjskopolitički ministar Radoslaw Sikorski izrazio je vrlo jasan stav da su granice članica NATO-a i EU-a nedodirljive i na tom planu ne može biti promjena, tko god da ima takve ambicije. Ali Donald Trump je još uvijek izabrani predsjednik. Bio bih puno više zabrinut da je tako nešto rekao nakon inauguracije. On je prije svega biznismen. Budući da je Amerika kupila Aljasku od carske Rusije u 19. stoljeću, netko od savjetnika vjerojatno mu je došao s idejom da kupe i Grenland. Po sistemu – ako nam nešto treba, hajdemo to kupiti. S druge strane, danska premijerka Mette Frederiksen odgovorila je vrlo suzdržano, dok je danski ministar vanjskih poslova ponudio SAD-u intenziviranje bilateralne suradnje na području Arktika, koji je sa stajališta međunarodne sigurnosti strateško područje. Međutim, kao iskusni diplomat, ne mogu isključiti da se tu radi o nekoj vrsti kontroliranog kaosa kako bi se sakrilo nešto sasvim drugo, nešto stvarno važno, što je pripremljeno i bit će provedeno. Vidjet ćemo.

NACIONAL: Vjerujete li u obećanje predsjednika Trumpa da će zaustaviti rat u Ukrajini za 24 sata? Je li to moguće bez teritorijalnih ustupaka Ukrajine i hoće li Poljska to podržati? 

To je još jedan primjer te osebujne retorike. On je simbolično rekao 24 sata, ali time je vjerojatno želio poručiti da to neće biti suviše dugotrajan i bolan proces. S druge strane, poznato vam je da je Putin zauzeo vrlo čvrstu poziciju i suprotno mnogim predviđanjima, ne namjerava napraviti nikakve ustupke Trumpu kao potencijalnom pregovaraču u mirovnom procesu. Kao što sam već rekao, Poljska će podržati svako mirovno rješenje koje će biti prihvaćeno od Ukrajine. No odluka je prvo na ukrajinskoj vladi i ukrajinskom narodu. Ono što smo dali jasno na znanje svojim prijateljima, partnerima i saveznicima jest da Poljska neće prihvatiti još jednu Münchensku konferenciju. Administracija novog američkog predsjednika to dobro zna.

NACIONAL: Je li Poljska spremna slati svoje vojnike u okviru NATO-a u Ukrajinu u slučaju prekida vatre? 

Nema takvih planova, zbog političkih i povijesnih razloga. Naime, kao što znate, veliki dio današnje Ukrajine nekoć je pripadao Poljskoj. Prisutnost poljskih vojnika tamo, čak i u okviru neke legitimne međunarodne mirovne misije, bila bi sigurno zlouporabljena od ruske propagande, koja stalno optužuje našu zemlju za revizionizam i imperijalističke ambicije. Naravno, to je apsurdno i izuzetno licemjerno, ali neki Ukrajinci mogli bi se zbog toga neugodno osjećati. Drugi važan faktor jest činjenica da su naše oružane snage već pod jakim pritiskom zbog obveze osiguravanja granica prema Bjelorusiji i ruskoj enklavi Kalinjingradu. Tako da bi slanje naših vojnika u bilo kakvu mirovnu misiju bilo problematično i iz tehničkih razloga.

NACIONAL: Kakav je stav Poljske prema ruskom uplitanju u izbore u Gruziji, Rumunjskoj i Moldaviji? Koliko je to zabrinjavajuće za cijeli EU? 

Naravno da zbog toga postoji velika zabrinutost. Nema sumnje da takvo uplitanje i utjecaji postoje, a ove tri zemlje nisu prvi takvi slučajevi. Kada je Poljska upozoravala da postoji ruski utjecaj na Brexit i na ilegalni katalonski referendum o nezavisnosti, nitko nas nije shvaćao ozbiljno. Pripisivali su to poljskoj rusofobiji i našim opsesijama. Sada kad su tajne službe izvršile analize, te su se teze potvrdile. Sasvim sigurno je svaki politički čin u Europi, bilo u zemljama članicama ili kandidatkinjama, pod takvom prijetnjom. Mi smo toga svjesni i zato smatramo da je informacijska sigurnost jedan od prioriteta u okviru našeg programa „Sigurnost, Europo!“

NACIONAL: Poljska je jedna od europskih zemalja koje najviše izdvajaju za obranu, a od prošloga tjedna Donald Trump inzistira na pet posto BDP-a za obranu, praktički uvjetujući time ostanak SAD-a u NATO-u. Koliko je to realno i koliko Poljska može u tome utjecati na ostale zemlje članice? 

Poljska ima prilično veliki utjecaj na ostale saveznice, prije svega zato što djeluje vlastitim primjerom. Naš proračun za obranu već je premašio četiri posto BDP-a i 2025. godine bit će blizu pet posto, dakle, u skladu s najnovijim zahtjevom gospodina Trumpa. Ali mi to ne radimo zbog Trumpa ili bilo koga drugoga, mi to radimo zbog sigurnosti svoje zemlje i svojih građana. Mi raspravljamo o pitanju vojnih troškova u svim prilikama i na svim razinama, ohrabrujući partnere da povećaju svoj doprinos zajedničkoj sigurnosti. To, naravno, nije lako. Želio bih podsjetiti da je naš predsjednik Duda još prije godinu dana zatražio od zemalja članica NATO-a da počnu izdvajati tri posto BDP-a za obranu. Tada je njegova ideja dočekana s priličnom rezervom. Ali sada su svi svjesni da je era štednje na sigurnosti definitivno završila.

NACIONAL: Kako na tom planu stoji Hrvatska? 

Hrvatska je pouzdan partner i svoje obveze shvaća ozbiljno usprkos svim teškoćama. Želio bih izraziti zahvalnost hrvatskoj vladi na naporima koje ulaže, a posebno ministru Anušiću, koji doista daje sve od sebe kako bi ojačao hrvatske vojne kapacitete. Koliko ja znam, Hrvatska je već dostigla razinu od dva posto BDP-a za obranu, a gotovo 29 posto tih troškova ide u modernizaciju, što je daleko više od 20 posto koliko je preporučio NATO. Dakle, samo naprijed tim putem!

NACIONAL: Prvog siječnja Rusija je prestala isporučivati plin u Europu, a najpogođenije su Slovačka, Mađarska i Austrija. Kakvu alternativu Poljska na čelu EU-a nudi tim državama? 

Situacija je ozbiljna, ali ne smijemo je preuveličavati. Sve države koje ste spomenuli imaju alternativne izvore plina i opskrbnih puteva. Slovačka može koristiti vaš LNG terminal na Krku, Mađarska dobiva ruski plin preko turskog plinovoda, Austrija i Češka imaju pristup njemačkoj opskrbnoj mreži, a mogu se isto tako opskrbljivati i preko Poljske. Naime, naša zemlja ima vrlo efikasnu infrastrukturu, koja se naslanja na baltički plinovod i veliki LNG terminal Świnoujście u zapadnoj Poljskoj. Dakle, u ovom trenutku nema potrebe za direktnom intervencijom predsjedavajuće zemlje. A svaku odluku o specifičnim akcijama donijet će Europska komisija. Kao što sam rekao, to je jedan od prioriteta našeg predsjedništva i naša je sugestija zemljama članicama da ubrzaju energetsku tranziciju i povećaju investicije u obnovljive izvore energije, kao i moderne sustave njenog skladištenja. Naša slaba točka još uvijek nije proizvodnja već skladištenje energije, što negativno utječe na konkurentnost europske ekonomije.

NACIONAL: Slovački premijer Robert Fico posjetio je Putina i navodno osigurao zalihe ruskog plina za svoju zemlju. Istovremeno je zaprijetio uzvratnim mjerama Ukrajini koja je zabranila tranzit ruskog plina prema Slovačkoj. To bi značilo obustavu slanja električne energije i smanjenje pomoći ukrajinskim izbjeglicama. Kako to komentirate?

Budimo iskreni. Ni Slovačka ni Mađarska nisu jedine sebične zemlje članice. I neki drugi naši partneri donosili su odluke koje su fokusirane isključivo na njihove vlastite interese, ne uzimajući u obzir interese čak ni najbližih susjeda. Ne namjeravam komentirati izjave slovačkog premijera, no mogu samo reći da Poljska ima dovoljno kapaciteta i da je spremna povećati isporuku električne energije Ukrajini i primiti dodatne ukrajinske izbjeglice iz Slovačke ako će biti potrebno. Ali iskreno se nadam da za to neće biti potrebe. Neke su izjave političara pogrešno interpretirane ili precijenjene. Zato pričekajmo što će stvarno učiniti.

NACIONAL: Može li Hrvatska od toga profitirati putem LNG terminala na Krku? 

Nisam ekspert za LNG industriju, ali mislim da svakako može. Općenito, važnost LNG-ja za energetsku sigurnost EU-a konstantno raste. U tom smislu, terminal na Krku igrat će sve važniju ulogu. Najbolji dokaz za to su ozbiljni planovi o njegovu proširenju i povećanju kapaciteta. I ne manje važno, planira se povećati i razina sigurnosti te vrlo osjetljive infrastrukture. Ne znam točno kako je gospodin Fico osigurao zalihe ruskog plina nakon zatvaranja tranzita kroz Ukrajinu. Naime, gledajući na zemljopisnu mapu Europe, terminal na Krku je najjednostavnija i najbliža opcija. No to je suverena odluka Slovačke. U svakom slučaju, smatram da će uloga i pozicija Hrvatske u jačanju energetske suverenosti i neovisnosti EU-a samo rasti. Uz to što je Krk moj omiljeni otok na Jadranu, zbog divnih pejzaža, taj je terminal bio jako dobra i vrlo perspektivna odluka.