Nedavno je na zagrebačkom sastanku s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom, uz talijansku premijerku Giorgiu Meloni i malteškog premijera Roberta Abela, sudjelovao i poljski premijer Mateusz Morawiecki. Razgovaralo se o petogodišnjoj strateškoj agendi Europske unije. Vjerojatno je to bio i posljednji takav susret Morawieckog na toj funkciji. Naime, u Poljskoj su 15. listopada održani parlamentarni izbori na koje je izašao rekordan broj birača, njih 75 posto. Iako je konzervativna stranka Pravo i pravda na čelu s Morawieckim pojedinačno osvojila najveći broj od 194 zastupničkih mjesta u poljskom Sejmu, po svemu sudeći, nakon osam godina otići će s vlasti. Savez triju proeuropskih stranaka – Građanske koalicije, konzervativne stranke Treći put i Ljevice – predvođen bivšim predsjednikom Europskog vijeća Donaldom Tuskom, osvojio je većinu, a nijedna od opozicijskih stranaka ni s desnice ni s ljevice ne želi formirati vladu s Morawieckim. Promjena vlasti u Varšavi značit će i velike promjene na unutarnjopolitičkom planu.

U međuvremenu je Europski parlament izglasao Rezoluciju kojom se traže izmjene temeljnog ugovora EU-a, između ostalog i ukidanje jednoglasnog glasanja u Europskom vijeću te transparentniji izbor predsjednika Europske komisije.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s Pawełom Czerwińskim, poljskim veleposlanikom u Hrvatskoj koji je stupio na dužnost prije nekoliko tjedana. Pravnik po struci, Paweł Czerwiński iza sebe ima tridesetogodišnje diplomatsko iskustvo, a dobro poznaje i zemlje regije. Karijeru je započeo kao ataše u Veleposlanstvu Poljske u Moskvi, zatim je obnašao različite dužnosti u veleposlanstvima u Rigi i Ljubljani te ministarstvu vanjskih poslova gdje je radio kao specijalist za Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Bosnu i Hercegovinu. Bio je otpravnik poslova u Ankari, zamjenik šefa misije u Beogradu i veleposlanik u susjednoj Sloveniji. U Hrvatsku je stigao s pozicije vanjskopolitičkog savjetnika predsjednika Republike Poljske.

NACIONAL: Koje prioritete Poljska vidi u EU-u u sljedećem petogodišnjem razdoblju, nakon europskih izbora?

Poljski prioriteti nakon europskih izbora slični su prioritetima našeg predsjedanja nad Vijećem Europske unije, koje ćemo preuzeti u prvoj polovici 2025. Najkraće rečeno, naš je cilj prije svega jačanje euroatlantskih odnosa. A to znači užu suradnju između SAD-a i EU-a, kao i Europske unije i NATO-a. Prije svega zato što je sigurnosna situacija u našem okruženju kritična. Drugi prioritet je proširenje EU-a, a to znači u svim smjerovima – ne samo na Zapadni Balkan, već i na istok, prema Ukrajini i Moldaviji, što je od izuzetnog značaja za sigurnosnu i vanjsku politiku Poljske, koja dijeli granicu s Ukrajinom. Oduvijek smo podupirali politiku otvorenih vrata i dalje ćemo se zalagati za proširenje EU-a kao pristupanje svake zemlje kandidatkinje prema njenim individualnim zaslugama.

NACIONAL: Imaju li Hrvatska i Poljska slične stavove o tim pitanjima? 

Da, dijelimo mnoge identične ili vrlo slične stavove oko većine pitanja. Jedno od njih je svakako proširenje EU-a i revitalizacija tog procesa, iako je Hrvatska prirodno zainteresiranija za Zapadni Balkan, a Poljska za proširenje na istok. No naše pozicije u tom smislu se nadopunjavaju i nisu ni u kakvoj suprotnosti. Što se tiče situacije u Ukrajini, vrlo smo zadovoljni stavom Hrvatske u svim aspektima – ne samo pružanjem direktne pomoći Ukrajini, već i hrvatskim doprinosom jačanju istočnog krila NATO-a. Hrvatska i Poljska imaju podjednako skeptičan stav kada su u pitanju promjene temeljnog Ugovora, koje se odnose na jednoglasno glasanje unutar Europskog vijeća. Slažemo se i na još jednom području, zbog kojeg je Poljska bila žestoko kritizirana u prošlosti, a sada se pokazalo da smo bili u pravu – a to je upravljanje migracijama.

NACIONAL: Hoće li izgledna promjena vlasti u Poljskoj utjecati na odnose s Hrvatskom i kako? Naime, Donald Tusk i premijer Plenković pripadaju istoj političkoj obitelji…

Vjerujem da ti odnosi mogu biti samo bolji s obzirom na to da uvijek ima mjesta za poboljšanje, jer između naših dviju zemalja nema otvorenih pitanja i naši stavovi o međunarodnoj politici i svim ključnim pitanjima vrlo su bliski. Činjenica da stranka Pravo i pravda, koja je još uvijek na vlasti, pripada konzervativcima, a HDZ europskim pučanima, nije predstavljala problem. Suradnja između premijera Plenkovića i Morawieckog bila je odlična. Gospodin Tusk samo će preuzeti i nastaviti te dobre odnose i vjerujem da će ih dodatno poboljšati. A ja sam tu da u tome pomognem.

‘Stavovi Mađarske prema ratu u Ukrajini ozbiljno su narušili naše odnose’, rekao je poljski veleposlanik Czerwiński Nacionalovoj novinarki. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Spomenuli ste proširenje na Zapadni Balkan, što je izuzetno bitno za Hrvatsku. Tim zemljama odavno je obećano članstvo, pomaka nema, a Charles Michels rekao je da bi 2030. godina trebala biti godina pristupanja. No s obzirom na probleme u BiH i Srbiji i ruski utjecaj koji tamo postoji, koliko je to izgledno i kakva je pozicija Poljske?

Što se tiče Srbije, crvena crta za Poljsku je usklađivanje sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a. Isto tako, ne možemo biti indiferentni na bilo koji utjecaj Rusije na to područje – bilo u formi vojnog prisustva, čak ako je i prikriveno, ili bliske suradnje lokalnih tajnih službi s ruskima. Osim toga, ne možemo zanemariti ni gospodarske utjecaje Rusije kojima se na Zapadnom Balkanu promoviraju ruski interesi. A oni su u najvećem broju slučajeva suprotni interesima Europske unije.

NACIONAL: Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, cijelo vrijeme prijeti odcjepljenjem od BiH i čini se da EU nema nad njim nikakvu moć?

Pustimo procjene situacije u Srbiji i BiH veleposlanicima u tim zemljama, ja bih se radije fokusirao na područja suradnje s Hrvatskom jer to je sada moja misija.

NACIONAL: Postoji li realna opasnost da se sukob, pod utjecajem Rusije, prelije na Zapadni Balkan, kako upozorava ukrajinski predsjednik Zelenskij?

Iskreno, mogu reći svoje mišljenje, kao osoba koja vrlo dobro poznaje ovu regiju, a to nije službena pozicija poljske vlade. Smatram da bilo kakva destabilizacija Zapadnog Balkana itekako ide u prilog Rusiji, jer preusmjerava pažnju i resurse i NATO-a i EU-a s Ukrajine na Zapadni Balkan. Tako bi u određenom trenutku mogle biti preusmjerene vojne snage NATO-a kako bi se ojačala njihova prisutnost na Kosovu i u BiH, što bi smanjilo pritisak na Rusiju. To je situacija identična onoj koju sada imamo s ratom na Bliskom istoku. Teroristički napad Hamasa na Izrael, bez obzira na neke lokalne okolnosti, Putinu je došao kao naručen. Bio je to najbolji dar koji je mogao dobiti u ovoj situaciji. Isto bi bilo i sa Zapadnim Balkanom. Svaki regionalni konflikt i svaka destabilizacija unutar EU-a ili u njenom bliskom susjedstvu, jačaju poziciju Rusije u njenoj agresiji na Ukrajinu i kompliciraju posao za zapadne saveznike.

NACIONAL: U Poljskoj su u listopadu održani izbori nakon kojih bi PIS – stranka Pravo i pravda – trebao sići s vlasti jer nijedna stranka ne želi s njima u koaliciju. Ipak, predsjednik Duda dao je dva tjedna dosadašnjem premijeru Morawieckom da pokuša formirati vladu. Zašto se toliko dugo čeka ako Donald Tusk na čelu koalicije Treći put, s Novom ljevicom i liberalnom Građanskom koalicijom, ima većinu? 

Potrebno je pojasniti neke činjenice jer ima dosta nerazumijevanja. Kao prvo, poljski ustav daje predsjedniku Republike slobodne ruke da imenuje mandatara. Naravno da, prema dugogodišnjoj tradiciji, Vladu tvori onaj tko je osvojio najviše mjesta u Parlamentu. A to je u ovom trenutku stranka Pravo i pravda na čelu s premijerom Mateuszem Morawieckim. Građanska koalicija Donalda Tuska je druga i osvojila je skoro 40 mjesta manje. S druge strane, stranke sadašnje opozicije ukupno stvarno imaju većinu, ali ne i apsolutnu većinu. Pa u trenutku kada je predsjednik Duda trebao imenovati mandatara, te stranke nisu imale potpisan formalni koalicijski sporazum koji bi bio dokaz njihove zajedničke većine u Parlamentu. Treba naglasiti i da je gospodin Tusk na čelu koalicije koju ukupno čini 11 stranaka, od lijeva do desna. Zato je predsjednik Duda odlučio dati priliku gospodinu Morawieckom da formira Vladu. Ako mu to ne uspije, prema našem Ustavu, lopta je na Parlamentu. Ako parlament nominira Donalda Tuska kao kandidata, tada će on biti nominiran za mandatara. Nakon potvrde Parlamenta Vlada će biti formirana. U slučaju da i to propadne, što se nije do sada dogodilo, lopta se vraća predsjedniku Republike i ovoga puta za potvrdu premijera je potrebna samo jednostavna većina. A ako i to propadne, predsjednik će morati raspustiti Parlament.

NACIONAL: Kada se može očekivati formiranje nove poljske vlade?

Vjerujem najkasnije do Božića. Čak možda i ranije, polovicom prosinca. Dakle, ne može se govoriti ni o kakvoj političkoj krizi ako formiranje vlade traje oko dva mjeseca. Znam države koje su funkcionirale prilično uspješno bez vlade, i to godinama.

NACIONAL: Naprimjer, Belgija. Ali oni imaju kralja. 

Da, a Belgija je primjer uređene i demokratske europske zemlje članice EU-a.

NACIONAL: Poljska je zbog nedostataka demokracije, ali i jednog od najrestriktivnijih zakona o pobačaju u EU-u, kao i zbog reforme pravosuđa, često kritizirana od ostalih zemalja članica. U lipnju je Europski sud pravde, najviši sud EU-a, presudio da je poljska reforma pravosuđa iz 2019. nezakonita i da je treba ukinuti, a dok se to ne dogodi, Poljskoj će biti zamrznut novac iz europskih fondova u okviru Nacionalnog plana oporavka. Očekujete li da će nova vlada poslušati preporuke Europske komisije? Ipak je Donald Tusk bio predsjednik Europskog vijeća…

Vrlo vjerojatno će se dogoditi neke značajne promjene. Neovisno o očito pristranom pristupu Europske komisije, kao i primjeni dvostrukih standarda, ova reforma pravosuđa bila je prepuna grešaka. U međuvremenu su učinjena neka poboljšanja, a vjerujem da će ih biti još. No, istovremeno, svaka vlada ne mora poštovati samo europske zakone, već i ustav vlastite države. Kao što znate, pravosuđe nije dio zajedničkih odgovornosti Europske unije, već je u isključivoj nadležnosti nacionalnih vlada. No koje će se točno promjene dogoditi, nije još sasvim jasno. Naime, ono što se priča u predizbornoj kampanji je jedna stvar, a ono što se ostvari kada osvojite vlast, druga je priča.

NACIONAL: A što je sa zakonom o pobačaju? U Poljskoj smo gledali velike demonstracije protiv tako restriktivnog zakona. 

Gospodin Tusk će svakako imati ozbiljnih problema s time jer će njegovu buduću vladu podupirati koalicija od 11 stranaka od desna do lijeva. U mnogim pitanjima, uključujući i pobačaj, stavovi tih stranaka se značajno razlikuju i nema zajedničkog stajališta. Ne mogu predvidjeti što će se dogoditi. Ali kao građanin, pravnik i kršćanin, mogu reći da je napuštanje tzv. kompromisa o pobačaju ustanovljenog 1993. bilo ozbiljna pogreška. To je uništilo socijalni mir u Poljskoj zato što su se i obični, umjereni građani, koji ne pripadaju nikakvim radikalnim pro-choice aktivistima i pokretima, osjetili prevarenima i omalovažavanima. Je li se moguće sada vratiti tom kompromisu, ne znam. Vjerojatno će pritisak za radikalnije promjene biti enorman. No isto tako moram reći da je oko tog pitanja bilo puno nerazumijevanja i pretjerivanja, osobito u stranim medijima. I u hrvatskim medijima pročitao sam da je u Poljskoj na snazi apsolutna zabrana pobačaja, čak i u slučaju silovanja, incesta ili ozbiljne ugroze života majke. A to nije istina. U tim slučajevima i dalje je moguće napraviti legalan pobačaj. Jedino što je Ustavni sud ukinuo 2020. jest pobačaj u slučaju teške i nepopravljive malformacije ploda. Ustavni sud vagao je između prava žene na izbor i prava svakog ljudskog bića na život. To je vrlo teško moralno, vjersko i osobno pitanje, koje dijeli mnoga društva i zapravo nema dobrog rješenja. Naprimjer, u Malti je pobačaj apsolutno zabranjen. Ali zato što su tamo na vlasti socijaldemokrati, nitko ne poteže to pitanje. U Poljskoj je na vlasti bila konzervativna stranka i sve što je radila bilo je izloženo kritikama. No, ponavljam, žao mi je što je taj kompromis oko pobačaja u Poljskoj ukinut i nadam se da će ponovo biti postignut.

NACIONAL: Na posljednjoj plenarnoj sjednici Europskog parlamenta raspravljalo se o budućnosti Europske unije i izmjenama temeljnog ugovora prema kojima bi se unutar Vijeća trebalo češće koristiti glasanje kvalificiranom većinom kako bi se izbjegle buduće blokade. Tome se protive i hrvatski premijer i predsjednik jer smatraju da bi manje zemlje i nove članice bile preglasane. Kakav je stav Poljske?

Kao prvo, tu rezoluciju Europskog parlamenta koja se odnosi na promjenu temeljnog Ugovora, progurala je vrlo tanka većina. Teško mogu reći da federalisti i podupiratelji takve reforme imaju premoćnu potporu. Osim toga, smatram da to nikako nije rješenje za sve probleme Europske unije, a predstavlja ozbiljan rizik da će manje i srednje – ili jednostavno siromašnije – države članice izgubiti bilo kakav utjecaj na donošenje odluka, funkcioniranje EU-a i na njene ključne politike, uključujući vanjsku i sigurnosnu. Osim toga, mi nikako ne prihvaćamo pristup prema kojem proces proširenja postaje svojevrstan talac planiranih reformi EU-a.

NACIONAL: Ali zato se promjenama temeljnog ugovora i žele izbjeći blokada i mogućnost ucjenjivanja od jedne zemlje članice Vijeća. Bilo je bezbroj primjena: Hrvatsku je blokirala Slovenija, bugarski ulazak u Schengen blokira Austrija, dok Bugarska blokira početak otvaranja pregovora Sjevernoj Makedoniji.

Moram reći da kada je Sjeverna Makedonija u pitanju, kao građanin EU-a i diplomat zemlje članice osjećam iskreni sram zbog iznimno nepravednog načina na koji se EU ponio prema toj zemlji. Sjeverna Makedonija odradila je svoju domaću zadaću, puno puta potvrdila je svoju predanost europskoj integraciji i umjesto da im budemo zahvalni zato što su odradili odličan posao u upravljanju migracijskom krizom, mi nismo održali svoje obećanje. Oni zaslužuju poštovanje i prihvaćanje. Pitanje je, naravno, kako izbjeći takve blokade. No smatram da promjene temeljnih ugovora EU-a nisu rješenje, dapače, mnogi stručnjaci europskog prava naglašavaju da i postojeći zakonodavni mehanizmi omogućavaju da se takve situacije izbjegnu, kao i da se efikasno donese bilo koja za EU vitalna odluka. Usprkos kompliciranoj birokraciji i dugotrajnim procedurama. Gledajte, situacije u kojima se EU u posljednje vrijeme našao doista su bile kritične i uvijek bismo uspjeli doći do rješenja problema. Vjerujem da će to biti moguće i ubuduće.

NACIONAL: Hrvatska i Poljska imaju tradicionalno dobre međusobne odnose na svim planovima, a osobito na vojnom. Trenutačno u sklopu NATO-ove aktivnosti Ojačane prednje prisutnosti u Poljskoj djeluje 11. HRVCON sa 73 pripadnika HV-a. Koliko je to važno u ovom trenutku, osobito s obzirom na činjenicu da je Hrvatski sabor odbio obuku ukrajinskih vojnika na hrvatskom teritoriju?  

Nije uloga veleposlanika strane zemlje komentirati unutarnju politiku zemlje domaćina i zato ću u tom smislu ostati suzdržan. Fokusirat ću se na hrvatske vojnike koji su u misiji istočnog krila NATO-a na teritoriju Poljske. Usprkos relativno ograničenom broju vojnika, to je od izuzetnog značaja, prije svega zato što je svaki dobro uvježbani vojnik ogromna vrijednost u kriznim situacijama, a osobito u slučaju eventualne agresije. No to je vrlo važno i u političkom i simboličnom smislu, jer podcrtava jedinstvo NATO-a u suočavanju sa zajedničkim ugrozama, što je, uostalom, na najvišoj razini i sadržano u članku 5. Htio bih tu dodati i jedan osobni doživljaj – prisustvovao sam vojnoj paradi na Dan Oružanih snaga 15. kolovoza, najvećoj u posljednje vrijeme, koja je pokazala snagu i opremljenost naše vojske. Bio je to jasan signal svakome tko ima neke ideje o napadu na Poljsku, da će to biti jako težak i skup zadatak. U paradi su sudjelovali i članovi hrvatskog kontingenta i dobili su oduševljeni pljesak publike. Ne samo zbog vrlo pozitivnih osjećaja poljskih građana prema Hrvatskoj, već i zbog prepoznatljivog grba s crveno-bijelim kockicama, koji je nama jako blizak. Isti je kao znak naših zrakoplovnih snaga, a korijene ima u drevnom poljskom kraljevstvu.

NACIONAL: Svijet se nalazi u ozbiljnoj sigurnosnoj krizi. S jedne strane traje ruska agresija na Ukrajinu, a s druge strane bukti na Bliskom istoku. Koliko su ti događaji ugrozili europsku solidarnost i jedinstvo? 

Nažalost, do određenog stupnja jesu i to zbog više čimbenika. U nekim zemljama članicama došlo je do zloporabe ukrajinskog rata za unutarnja pitanja. I zato se definitivno pojavio svojevrsni zamor u određenim dijelovima društva, osobito u zapadnoj Europi. Usprkos tome i usprkos takvim raspoloženjima, to se nije odrazilo na stavove većine vlada zemalja članica i EU je uspio ostati jedinstven. Drugi negativni čimbenik koji utječe na tu solidarnost kada je u pitanju ruska agresija na Ukrajinu, novi su konflikti – prije svega rat na Bliskom istoku. No bez obzira na sve to i činjenicu da rat u Ukrajini dugo traje, mislim da je ta solidarnost još uvijek na visokoj razini i prilično čvrsta.

NACIONAL: Ali usprkos toj solidarnosti, Mađarska, a sada i Slovačka odbijaju slati vojnu pomoć Ukrajini. Čini se da će se Orbán na sljedećem summitu Vijeća usprotiviti davanju statusa kandidata Ukrajini. Kako to komentirate?

Najkraće rečeno – duboko smo razočarani. Prema našem mišljenju, to nije vrlo štetno samo za zajedničko europsko stajalište prema ratu u Ukrajini, nego i za suradnju među srednjoeuropskim zemljama. To definitivno nije dobro ni za suradnju u okviru Višegradske skupine. Taj format i dalje funkcionira, ali ne možemo se praviti da se ništa ne događa. Stavovi Mađarske prema ratu u Ukrajini ozbiljno su narušili naše odnose. Nadajmo se da će doći do poboljšanja i da će taj format ponovo biti efikasno oruđe u zajedničkom interesu centralnoeuropskih zemalja. To je sve što o tome mogu reći.

NACIONAL: Prije toga eskalirao je problem izvoza ukrajinskog žita, zbog čega su se bunili poljoprivrednici u mnogim zemljama. Kako je bilo u Poljskoj? 

I u Poljskoj je to bilo problem, a sada imamo problem i s vozačima kamiona koji blokiraju granice. Ali naša je politika da strogo dijelimo pitanje vojne pomoći i političke podrške Ukrajini na međunarodnoj sceni, od bilateralnih pitanja, uključujući i pitanja trgovine. To su dvije različite priče. Jer podrška Ukrajini na globalnoj razini previše je važna – a važna je i za našu nacionalnu sigurnost jer imamo rat na svojoj granici – da bismo dopustili da to bilo kako ugrozi ili pokvari bilateralna pitanja.

NACIONAL: Poljska je primila najviše izbjeglica iz Ukrajine, u jednom trenutku bilo ih je preko tri milijuna. Kako je sada i kako na to gledaju poljski građani? Smatraju li da im ugrožavaju radna mjesta? 

Sada ih ima oko milijun i pol. No, vjerujte mi, u usporedbi sa svom histerijom kojoj smo svjedočili u navodno demokratskim i otvorenim društvima zapadne Europe prema ljudima iz istočne Europe – koja je, uostalom, i dovela do Brexita – problem zastrašivanja strancima koji Poljacima navodno uzimaju posao kod nas ne postoji. Poljsko gospodarstvo u dobrom stanju je i ima mjesta za svakoga tko želi raditi. Naravno, kao i u svakom društvu postoje lijevi i desni ekstremisti koji se protive svim legalnim migrantima, ali oni su na marginama. S druge strane, Ukrajinci – a to su većinom žene i djeca – odlično su se integrirali u poljsko društvo, lako uče jezik, čak i nemaju neki poseban akcent. Ukrajinci su vrijedni radnici i postali su važan dio poljskog društva, pri čemu ne gube svoj nacionalni identitet. Nitko im ne želi oduzeti taj identitet i to nikako nije cilj naše vlade. Dakle, oni se integriraju, ali mi ih ne prisiljavamo da se asimiliraju. Poljska ima dugu tradiciju suživota različitih naroda – od Litvanaca do Armenaca, čak i Nizozemaca. A osobito slavenskih naroda. Nama to nije nikakav problem.

NACIONAL: Koliko je Poljska izložena ruskom hibridnom ratu i špijunaži? Naime, nedavno je u Poljskoj optuženo 16 osoba kao, navodno, dio špijunske mreže koja je surađivala s ruskim specijalnim službama. Koliko su Rusi uspješni u tom infiltriranju u poljski sigurnosni sustav?

Nisu. Naime, u Poljskoj ruski obavještajci imaju dosta ograničen prostor za pronalaženje potencijalnih suradnika jer je ogromna većina poljskog društva vrlo kritična prema imperijalističkim ambicijama Rusije. Ljudi u Poljskoj nisu prijemčivi za takav utjecaj kao, naprimjer, neki u zapadnim zemljama, osobito u intelektualnim i znanstvenim krugovima gdje je prevladavao specifičan „selektivni pacifizam“. Oni su dugo bili meta uspješne i aktivne ruske propagande. Ipak, smatram da su sada, nakon ruske agresije na Ukrajinu, čak i oni koji su u mladosti bili borci protiv SAD-a i NATO-a značajno promijenili mišljenje. No što se tiče konkretnih primjera aktivnosti ruskih tajnih službi u Poljskoj, ona je na prilično visokoj razini i pojavljuje se u raznim formama. Ne ulazeći u detalje, zavjere koje su otkrile poljske sigurnosne službe nisu bile ograničene samo na špijunažu, već su planirani i teroristički napadi i sabotaža, osobito na željezničkim prugama koje vode prema glavnom skladištu vojne i materijalne pomoći Ukrajini.