U ponedjeljak, 21. veljače, Vijeće za vanjske poslove EU-a raspravljalo je o situaciji u Bosni i Hercegovini, koja se suočava s jednom od najdubljih političkih kriza od završetka oružanog sukoba 1995. godine.

Nakon nekoliko krugova propalih pregovora o izmjeni Izbornog zakona, visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell pozvao je 11. veljače sve čelnike u Bosni i Hercegovini na nastavak ozbiljnog i smislenog dijaloga kako bi se osiguralo dugoročno i održivo rješenje trenutne političke krize u zemlji.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s izvjestiteljem Europskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu, Portugalcem Paulom Rangelom, potpredsjednikom Kluba zastupnika Europske pučke stranke. Pravnik po struci, Paulo Rangel u Portugalu je obnašao dužnost zamjenika državnog tajnika ministra pravosuđa (srpanj 2004. – ožujak 2005.). Zastupnik je u Europskom parlamentu od 2009. godine. Član je Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ustavna pitanja, Izaslanstva za stabilizaciju i pridruživanje EU-a i Crne Gore, kao i Izaslanstva za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

NACIONAL: Vijeće za vanjske poslove EU-a raspravljalo je ovih dana, osim o ukrajinsko-ruskoj krizi, i o situaciji u Bosni i Hercegovini. Vi ste u svom izvješću već izrazili duboku zabrinutost, prije svega zbog otvorene separatističke politike predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Koji vas je njegov potez posebno zabrinuo?

Moram reći da me je posljednja odluka – odnosno, glasanje Narodne skupštine Republike Srpske o uspostavljanju zasebnog Visokog suda i tužiteljskog vijeća u entitetu Republike Srpske – izuzetno zabrinula. Ta će odluka, naravno, smanjiti stupanj integracije BiH i ona zapravo znači daljnji korak u prenošenju ovlasti s federalnih vlasti na entitet. Takvo djelovanje dodatno podriva vladavinu prava, pravni poredak i neovisnost pravosuđa, krši Ustav i Daytonski sporazum. Također, dodatno koči put zemlje prema integraciji u EU i provedbi potrebnih reformi, definiranih u 14 ključnih stavki. Potezi koje povlači Republika Srpska tipični su za proces separatizma.

NACIONAL: Na proslavi protuustavnog Dana Republike Srpske vidjeli smo i naoružanu žandarmeriju, a čini se da je Dodikova ambicija osnovati i vlastitu vojsku. Kako to komentirate?

Ne bih išao tako daleko i tvrdio da on planira osnovati svoju vojsku. Moramo jasno reći da problem nije jedino ono što je vidljivo na terenu, kao ni odluke koje su donesene, problem je i retorika. Jer iza te retorike krije se krajnja namjera da se ugrozi ustavni poredak Bosne i Hercegovine, što je potpuno neprihvatljivo.

NACIONAL: Međutim, Dragan Čović, vođa Hrvata u BiH, dolazio je na takve proslave i u odličnim je odnosima s Miloradom Dodikom, kojeg smatra svojim partnerom. Ne znači li to da obojica imaju slične namjere?

Ne bih želio komentirati privatne odnose i ponašanje pojedinih političara, to ne bih trebao činiti i zato niti neću. Međutim, ono što mogu reći jest da, po mom mišljenju, neke odluke koje je donijela Republika Srpska, zajedno s izjavama i otkrivenim namjerama predsjednika Dodika, moraju biti jasno osuđene, s obzirom na to da su, kao što sam rekao, neprihvatljive. Njegove postupke već su do sada oštro osudili predstavnici međunarodne zajednice i visoki predstavnik EU-a, i europski i američki posrednici. Moj je apel svim nositeljima vlasti u Republici Srpskoj da trenutačno prestanu s takvim destruktivnim aktivnostima koje mogu ohrabriti separatističke tendencije i da se odmah vrate potpunom funkcioniranju institucija Bosne i Hercegovine. Oni moraju hitno opozvati mjere koje ugrožavaju ustavni poredak i Daytonski sporazum.

NACIONAL: Milorad Dodik ne mari za upozorenja međunarodne zajednice i već dulje blokira rad svih federalnih institucija, jer očito mu nitko ništa ne može. On ne priznaje Visokog predstavnika EU-a, kao ni Rusija. Može li EU učiniti nešto da spriječi daljnje korake koji vode u smjeru raspada BiH? Mislite li da bi sankcije prema Republici Srpskoj donijele neke rezultate?

Ne bih se složio s konstatacijom da je Dodika baš briga za reakcije međunarodne zajednice, kao i da akcije koje su poduzeli predstavnici EU-a i SAD-a nisu donijele rezultate. Možda je bilo nekih oklijevanja i dvosmislenosti međunarodne zajednice, čak i nakon ove posljednje odluke o osnivanju zasebnog Visokog suda i tužiteljskog vijeća, ali nije točno da su te mjere bile potpuno bez efekta. Možda bi te mjere protiv Dodika trebale biti pojačane, jer su se do sada pokazale samo djelomično učinkovitima. Smatram da će, u slučaju da međunarodna zajednica bude ujedinjena i jasna u svojim stavovima, Dodika to itekako početi brinuti.

NACIONAL: Nakon nekoliko krugova pregovora o promjenama Izbornog zakona, u kojima su sudjelovali američko-europski posrednici, dogovor nije postignut. Sada je pregovaranje prepušteno političkim liderima Federacije Bosne i Hercegovine. Mislite li da nakon svega još uvijek postoji šansa da se Čović i Izetbegović dogovore uoči jesenjih parlamentarnih izbora?

Imao sam nekoliko osobnih sastanaka prethodnog tjedna s obojicom vođa glavnih stranaka Hrvata i Bošnjaka – dakle, i s Čovićem i s Izetbegovićem – koji su sudjelovali u tim pregovorima. Obje strane sa svojih pozicija tvrde da su vrlo blizu dogovora, ali istina je da je najteži dio uvijek onaj posljednji. Očekujemo da će ta završna faza, koja je doista ključna za postizanje dogovora, uskoro biti gotova. Ja sam umjereni optimist iako sam potpuno svjestan da dogovor još uvijek nije postignut, kao što nije usuglašena ni precizna formulacija odredbi Izbornog zakona i promjena Ustava. Zato bih želio potaknuti obje strane da pokažu volju za kompromisom, jer kompromis je uvijek rezultat pregovora. Nikada nitko nije sasvim zadovoljan

Visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell (drugi desno) pozvao je 11. veljače sve čelnike u Bosni i Hercegovini na nastavak ozbiljnog i smislenog dijaloga. FOTO: Europski parlament

NACIONAL: Ako ne dođe do promjene Izbornog zakona, hrvatska strana najavljuje moguću blokadu izbora. Hoće li EU inzistirati na izborima bez obzira na dogovor?

Smatram da su, u svakom slučaju, parlamentarni izbori u listopadu izuzetno važni, no, ponavljam, u ovoj fazi je izuzetno važno da se obje zainteresirane strane fokusiraju i koncentriraju na postizanje dogovora. Jer ako se to ne dogodi, jačat će radikalne pozicije i ekstremni stavovi, što će znatno otežati sam izborni proces. Od izuzetnog je značaja za sve građane Bosne i Hercegovine, a osobito za one u Federaciji, da se taj dogovor postigne, jer u suprotnom će od toga koristi imati isključivo separatisti u Republici Srpskoj. Ako građani vide da su političari spremni krenuti naprijed s razine Federacije – ili čak s razine federalne države – to bi bio dokaz radikalnim srpskim vlastima u Republici Srpskoj da Bosna i Hercegovina kao država kreće naprijed. Čak i ako imamo dva potpuno različita procesa, pri čemu je put kojim je Dodik krenuo vrlo problematičan i kontroverzan, uspjeh oko postizanja dogovora o promjenama Izbornog zakona pomogao bi da se svi ponovo vrate za isti stol i da se stvori okruženje u kojem bi se mogao odviti zdrav i pošten izborni proces. A to je ono što najviše brine i mene i Europski parlament.

NACIONAL: Koliko inzistiranje hrvatske strane na izmjenama Izbornog zakona ima smisla? Zašto svi građani BiH ne bi mogli glasati za bilo kojeg kandidata za člana predsjedništva, prema presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić – Finci? Zašto hrvatska strana toliko inzistira na isključivo nacionalnom ključu?

Moramo razumjeti da je federalni ustavni poredak uvijek i svuda prilično kompleksan. Ako pogledate Švicarsku, Belgiju, pa čak i EU, uvidjet ćete da to nigdje nije jednostavno. Mislim da su neki od zahtjeva hrvatske strane opravdani i razumljivi. Ne svi, ali neki jesu. Istina je da presuda Europskog suda za ljudska prava treba biti kompatibilna s Izbornim zakonom. Usput, vjerujem da je Venecijanska komisija u procesu pregovaranja došla do rješenja koje bi, s jedne strane, osiguralo potpunu implementaciju presude Europskog suda, a istovremeno zadovoljilo neke od zahtjeva hrvatske stane. Isto tako je istina da su neki bošnjački zahtjevi, koji se ne odnose na pitanje predstavljanja hrvatskog naroda, već funkcioniranja sistema federacije i same države, također razumni. I zato se mora pokušati pronaći konsenzus. Čak i ako konačno rješenje nije savršeno, svaka strana mora malo popustiti i mora biti spremna nešto izgubiti, osobito u državama s federativnim uređenjem. Iskreno vjerujem da je to moguće, ali za to je puno važnija politička volja s obje strane, nego tehničke formulacije u Izbornom zakonu. U ovom trenutku ta politička volja nije posebno vidljiva i zato još jednom pozivam pregovarače da pronađu razumno zajedničko stajalište. Odgovornost za cijeli proces, pa i za budućnost, u rukama je pregovarača.

NACIONAL: I Dragan Čović i Milorad Dodik zapravo ignoriraju federalne institucije u Sarajevu, koje ni ne smatraju svojim glavnim gradom. Čović je okrenut Zagrebu, Dodik Beogradu. Kako EU gleda na politiku Vlade Andreja Plenkovića prema susjednoj državi i Hrvatima kao konstitutivnom narodu, s obzirom na to da se on deklarativno zalaže za cjeloviti BiH?

Moram reći da je pozicija premijera Plenkovića uvijek bila vrlo konstruktivna. Ono što EU očekuje od hrvatske vlade, ali i, moram to podcrtati, od predsjednika Republike, jest da se drže konstruktivnog pristupa. To ne znači da oni ne mogu imati svoje mišljenje i pogled na situaciju u BiH, ali moraju djelovati konstruktivno. Isto to očekujemo i od srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Iako Republika Srbija nije članica EU-a, ona je zemlja kandidatkinja i treba se ponašati prema određenim pravilima. Ipak, čini mi se da su i hrvatski premijer i srpski predsjednik, u različitim trenucima, pokazali da su prilično odgovorni. Oni mogu odigrati pozitivne uloge i mi od njih to i očekujemo. No iako je pristup hrvatske vlade uvijek bio pozitivan, to ne znači da između EU-a i Hrvatske nije bilo različitih pogleda na različita pitanja. Kada to kažem, mislim na odnos s određenim političkim strankama u BiH, u kojem nisu uvijek bili konstruktivni. Očekujem od Hrvatske, kao članice EU-a koja kao takva ima svoje odgovornosti, pomoć u procesu postizanja dogovora. Zapravo, i od hrvatske i od srpske vlade očekujemo da u tome budu od pomoći.

NACIONAL: Tjednik Nacional prvi je objavio apel bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića i još dvojice članova posljednjeg predsjedništva Jugoslavije – Bogića Bogićevića iz Bosne i Hercegovine i Vasila Tupurkovskog iz Sjeverne Makedonije – u kojem se zalažu za koncept građanske države BiH. Taj koncept ne žele prihvatiti ni srpska ni hrvatska stana, kakav je stav EU-a prema toj ideji?

Moramo znati da stvari nisu tako jednostavne, pa čak ni u SAD-u gdje se svi državljani smatraju Amerikancima jer i tamo postoje savezne države sa svojim zasebnim institucijama. Smatram da ako tražimo uzor za uređenje BiH, treba gledati prema EU-u. A u Europskoj uniji, koja nije federacija, ali je zajednica različitih država, također postoji vrlo kompleksno uređenje, pri čemu u svim institucijama sve države imaju svoje predstavnike. U svakoj federaciji koja ima multietnički i multireligijski sastav, stupovi tako kompleksnih društava su konstitutivni narodi koji moraju biti ravnomjerno predstavljeni u državnim institucijama, što se mora reflektirati i ustavnim odredbama. U BiH, koja je upravo takva pluralna i multietnička država, potrebno je zaštititi jezike, kulture i religije konstitutivnih naroda i pronaći ravnotežu koja će jamčiti puna građanska prava svakog čovjeka koji ima državljanstvo BiH, ali istovremeno neće ugrožavati ničiji identitet ni mogućnost izražavanja političkih uvjerenja. Imamo mnogo iskustva s takvim federativnim uređenjima. I unutar institucija EU-a i u državama poput Belgije ili Švicarske. Ono što želim reći jest da BiH nije nikakva iznimka. Čak ni strašni rat koji se tamo dogodio nije iznimka. Sjetite se što se događalo tijekom građanskog rata u Španjolskoj, na primjer. Ili Drugog svjetskog rata. No dokazalo se da je moguće prevladati takva dramatična iskustva i da za to postoje politička i ustavna rješenja. Slažem se da sve te kompleksnosti među građanima BiH – ne samo iz konstitutivnih naroda, već i među svim ostalima, Romima, Židovima, drugim manjinama – mogu biti apsorbirane u dobar politički sustav. A za to nisu dovoljni samo dobar izborni zakon ili Ustav, za to treba politička volja. Uostalom, razlog zbog kojeg sam prihvatio biti stalni izvjestitelj za BiH jest taj što imam snažnu empatiju za narode BiH.

NACIONAL: Jeste li imali priliku razgovarati s građanima BiH o tome što oni zapravo žele?

Naravno. Naime, kada god idem u Sarajevo, odnosno u BiH, ili prilikom susreta u Bruxellesu, ne razgovaram samo s političarima i obnašateljima vlasti kao što su Izetbegović, Čović, Komšić ili Dodik, već i s običnim građanima, predstavnicima civilnog društva, poduzetnicima, mladima… Oni nisu toliko polarizirani i svima njima puno je više stalo do boljeg života, boljeg standarda, boljih uvjeta obrazovanja, boljeg zdravstva, do otvaranja radnih mjesta, nego do Ustava i promjena Izbornog zakona ili etničkih podjela. Većina njih željela bi da njihova djeca ostanu u BiH, da ne odlaze u inozemstvo, da se više ne događa odljev mozgova.

NACIONAL: Ali ta tri konstitutivna naroda živjela su dugo zajedno u istoj državi, u miru i bez ratova. Dakle, bilo je moguće. Zašto ne bi opet?

Slažem se, ali ipak treba uzeti u obzir današnju realnost. Dogodio se strašni rat devedesetih i posljednjih dvadeset godina još uvijek se osjećaju njegove posljedice. Ipak, kao što sam rekao, među običnim ljudima ne osjećaju se te podjele ili neprijateljstvo, kao što to naglašavaju političari. Zapravo je dobrobit građana iz svake etničke skupine na neki način talac njihovih političkih vođa. No za okretanje budućnosti najvažnije je oprostiti, a ponekad i zaboraviti na prošlost. Tako može započeti nova budućnost.

NACIONAL: Koliko rusko-ukrajinska kriza utječe na situaciju u BiH, koristi li Rusija svoj utjecaj na Dodika kako bi spriječila integraciju BiH u EU?

Upravo se spremam na put u Ukrajinu i moram reći da me jako zabrinjava eskalacija rusko-ukrajinske krize. Ne samo zbog te krize, koja je sama po sebi prijetnja sigurnosti Europe i svijeta, već i zbog njenih posljedica i utjecaja na političke procese u BiH. Mislim da je jasno kako vanjsko uplitanje u BiH, a osobito rusko, neće biti od pomoći, naprotiv. Slažem se da ovo što se događa predstavlja veliki rizik, a svako će pogoršanje situacije između Rusije i Ukrajine utjecati i na pogoršanje odnosa u BiH. Jer Rusija se protivi članstvu BiH u NATO-u i Europskoj uniji i zato će nastojati izazvati nestabilnost i stvarati probleme unutar same države, a to je scenarij koji smo već vidjeli i u nekim drugim zemljama Zapadnog Balkana. Odnosno, te bi aktivnosti mogle biti još intenzivnije i zato još opasnije za krizu u BiH. Tvrdim da su tenzije unutar BiH veće nego tijekom posljednjih dvadeset godina, što je vrlo zabrinjavajuća situacija, i to ne samo za susjede već i za sve nas.