Dnevnik Pauline P.“ zagrebačkog kazališta Žar ptica jedna je od najdugovječnijih i najgledanijih dječjih predstava u Hrvatskoj, a od premijere 2005. pogledalo ju je više od 98 tisuća malih gledatelja. Predstava će u nedjelju, 21. siječnja, biti izvedena jubilarni 500. put, i to s prijevodom na znakovni jezik i audio deskripcijom. Kazalište Žar ptica krajem studenoga je započelo proces inkluzije djece s teškoćama u kazalište pa će tako i „Dnevnik Pauline P.“ biti pristupačan za gluhu i nagluhu djecu, slijepu i slabovidnu te za djecu s Downovim sindromom. Kako kaže Drago Utješanović, ravnatelj Žar ptice i glumac koji u toj predstavi igra od početka, svih 18 godina, „Paulina“ je svakako fenomen, pa i u kategoriji predstava za djecu:

„Treba uzeti u obzir da se naša publika ‘obnavlja’ i stalno dolaze nove generacije, tako da već imamo primjere ljudi koji su gledali predstavu kao djeca, a sad dovode svoje učenike i djecu. Formula za uspjeh ne postoji, kad bi postojala, sve predstave bile bi gledane, sve knjige čitane i sve pjesme slušane. Kod Pauline su se stvari poklopile. Sanja Polak je u pravo vrijeme i na pravom mjestu stvorila Paulinu P. A više je nego očito da smo je trebali. Trebali smo jednu modernu junakinju s kojom će se mladi čitatelji i gledatelji moći poistovjetiti. Trebali smo odmak od klasičnih lektira. Uz sve to, Paulina pršti optimizmom i energijom i jednostavno je djeca vole.“

Utješanović je pojasnio i projekt inkluzije za djecu s poteškoćama. Kaže da je Grad Zagreb još prije nekoliko godina izdvojio novac za tehničko opremanje kazališta koje bi omogućilo djeci s poteškoćama u razvoju lakše praćenje predstava:

„Cilj nam je da svako dijete, a i svaki roditelj s djetetom, može doći u naše kazalište i uživati u predstavama. Sad smo na početku, ali se nadamo da ćemo ostvariti zadani cilj. Kazalište je mjesto koje nas okuplja i povezuje, a sadržaji kazališta za djecu često govore o problemima neuklapanja u sredinu i borbe za svoje mjesto bez obzira na nevolje na koje putem nailazimo.“

S obzirom na to da Utješanović igra u ovoj dugovječnoj predstavi već 18 godina, što se ne dogodi često, zapravo gotovo nikad, tvrdi da to postane „kao ono kad su nam u školi govorili da nešto naučiš kao vodu piti“. Posebno je zanimljivo, kaže, promatrati kolege, a i publiku, toliki niz godina.

„Predstava je kao živi organizam, nastaje, živi, ponekad raste, ponekad pada, ponekad i umire, a sve to bez neke stvarne kontrole i utjecaja u kojem će se smjeru stvari odvijati. Bit će zanimljivo promatrati što će dalje biti s našom Paulinom. Što se tiče Žar ptice do kraja sezone, imamo još dvije premijere – ‘Bornin vremeplov’ prema romanu Krešimira Butkovića i u režiji Ivana Lea Leme, i ‘Don Quijotea’ u adaptaciji i režiji Ivana Planinića“, rekao je Utješanović.

Glumica Gorana Marin ulogu Pauline igrala je čak 470 puta, sve do prošle godine kad je Žar ptica promijenila glumačku postavu pa je Paulinu preuzela mlada glumica Nika Ivančić. Gorana Marin tvrdi da je obuzme iskreni, duboki osjećaj zadovoljstva kad vidi da se djeci sviđa lik koji igra i predstava, da je toliko popularna. Opisala je „svoju“ Paulinu – ona je djevojčica od 10 godina koja voli pisati dnevnik. Čitajući njezin dnevnik, povezala ju je sa sobom, svojim kćerima, susjedama…

Ključnim za uspjeh predstave Gorana Marin smatra prvenstveno knjige Sanje Polak, koje djeca rado čitaju.

„Iskreno, otvoreno, zanimljivo štivo o svakodnevnim stvarima, željama, stanjima, veseljima, problemima, situacijama… Ja sam se samo potrudila da joj, uz pomoć i suradnju svojih dragih kolega, dam jednu energiju koja će je povezati s djecom u publici, da se sužive, prepoznaju. Poseban je to doživljaj, a tako i iskustvo, igrati jedan lik toliko dugo. Zapravo, privilegij. U životu se mnogo toga dogodi kroz toliko godina. Puno drugih predstava sam radila, mijenjala život, selila se, djeca su mi odrastala. Raznih je bilo faza, novih kolega koji su unosili nešto svoje i time mijenjali odnose, pa zasićenja, pa novog poleta… Ali ono što se baš meni dogodilo jest da me Paulina zaista držala mladom i zaigranom, i psihički i fizički. Postala mi je sjajan glumački trening. A najzanimljiviji mi je bio odnos s publikom koja se također mijenjala kao i okolnosti u kojima živi. Toliko sam se suživjela sa ‘svojim’ likom da imam osjećaj da su upravo vrijeme i broj predstava utjecali na tu vještinu da od prve sekunde osjetim raspoloženje djece u publici”, kaže Gorana Marin.