Paula Udović (20) nedavno je osvojila Croatia Cup u preponskom jahanju seniora amatera i ekipnu zlatnu medalju na državnom prvenstvu, a sad se priprema za veliki iskorak u karijeri – inozemna natjecanja

Preponsko jahanje najpopularnija je jahačka disciplina, još je 1900. godine postalo olimpijski sport, a sastoji se od 10 do 16 prepreka koje je potrebno prijeći u zadanom redu. Visina prepona određuje kategoriju natjecatelja pa tako amateri preskaču prepone visine 115 centimetara. Sljedeće kategorije su juniori i amazonke, oni preskaču 120 – 125 centimetara, pa mladi jahači 130 – 135 cm te seniori 140-145 cm. Na olimpijskim igrama preskaču se prepone od 140 do 165 cm. Uz to, to je natjecanje u kojem jednakopravno nastupaju muškarci i žene. Tako je je 20-godišnja Paula Udović upravo završila ovogodišnju sezonu s dvjema velikim pobjedama u kategoriji seniora amatera, i to osvajanjem Croatia Cupa i ekipne zlatne medalje na državnom prvenstvu. To i nije veliko iznenađenje s obzirom na to da je prije dvije godine u Konjičkom centru “Evago” nadomak Zagreba održano prvenstvo Hrvatske u preponskom jahanju u svim kategorijama, a na visini od 120 centimetara Paula Udović plasirala se na prvo mjesto i tako postala prvakinja Hrvatske u preskakanju prepona u kategoriji amatera.

Prije dvije godine Paula Udović postala je državna prvakinja u preponskom jahanju u kategoriji seniora amatera. FOTO: Privatna arhiva

Kada upoznate Paulu Udović, prvo se upitate kako tako nježna i krhka djevojka može kontrolirati tako snažnu životinju kao što je konj. Rodom je iz Pule i kaže nam kako joj je mama rekla da je odmalena voljela konje. „U Velom Vrhu je bio konjički klub i tamo sam počela jahati kada sam imala devet godina. Prije nisam ni mogla jer djecu mlađu od devet godina ni ne primaju. Prvo sam započela s enduranceom odnosno daljinskim jahanjem, najčešće po šumi. Tu sam upoznala Maju Marić koja mi je postala najbolja prijateljica. Nas dvije okrenule smo se preponskom jahanju“, počinje Paula Udović svoju životnu priču dodajući kako je preponsko jahanje profesionalnije i tehnički puno teže. „Za to je potrebno više rada i truda, briga za konje je veća, zato sam ga i odabrala.“

„Bile smo djeca i bilo nam je fora preskakati prepone. Kako nam se to sve više i više sviđalo, odlučile smo se prebaciti u drugi konjički klub koji se nalazi u Svetom Petru u Šumi. Taj klub je tada bio jedan od rijetkih u kojem smo se mogle početi profesionalno baviti preponskim jahanjem. Problem je bio što smo od Pule do tog kluba morale vlakom putovati 40 minuta, ali tamo smo imale trenera i trenericu. Od njih sam i kupila konja po imenu Varadon koji je sada u mirovini“, prisjeća se Paula Udović napominjući da je upravo s Varadonom postala državni prvak prije dvije godine. Nakon toga Varatrenigdon se umirovio.

‘Moja mama se uvijek u šali pita zašto nisam išla na plesanje, to je puno jeftinije. Govorila je da me je upisala u školu jahanja misleći da će me proći volja’

Kada se govori o kupnji konja, moraju se spomenuti troškovi bavljenja tim ne tako jeftinim sportom. Naime, raspon cijena konja je velik, ovisno o njihovoj starosti, snazi i drugim elementima. Ali teško da ćete naći solidnog konja za manje od pet tisuća eura. Pored toga, tu su mjesečni troškovi brige za konja (smještaj, hrana, čišćenje i trening) koji se kreću oko 500 eura. „Moja mama se uvijek u šali pita zašto nisam išla na plesanje, to je puno jeftinije. Ona je govorila da me je upisala u školu jahanja misleći da će me proći volja. Nije očekivala da ću nastaviti s time. Međutim, ona mi je uvijek bila potpora, i financijski i psihički. Na dosta turnira bila je uz mene i vječno ću joj na tome biti zahvalna“, uz smijeh nam govori Paula Udović. Uz to, u preponskom jahanju pad s konja nije rijedak. „Padova ima uvijek, ali ih ima i u drugim sportovima. Teških padova nisam imala, nadam se da i neću. To je takav sport, konji ne govore istim jezikom kao mi, nepredvidivi su. Ne žele nam nauditi, ali dovoljno je da ptica izleti iz grma pa da konj skoči na nas. Mi tu ne možemo puno napraviti.“ A padovi konja i jahača jedan su od razloga za negativne bodove na natjecanjima. Naime, pobjednik je onaj koji je odjahao parkur (teren na kojem su postavljene prepreke) u najkraćem razdoblju i s najmanje kaznenih bodova, koji se dobivaju u slučaju srušene motke, neposlušnosti konja, pada jahača, odstupanja s putanje, neovlaštene pomoći i prekoračenog vremena.

Paula Udović studira na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a s njom je iz Pule došao i njezin konj s kojim nastupa na jahačkim natjecanjima. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nakon srednje škole Paula Udović trebala se odlučiti za nastavak školovanja, o čemu je rekla: „Dugo sam se interesirala za studij agronomije i gledala gdje ću to studirati, ali sam znala da tamo kamo odem mora postojati i konjički klub u koji bih prebacila svog konja. Bez konja nisam željela nikamo otići. Tako sam se odlučila za studij u Zagrebu kamo sam prije dvije godine došla sa svojim konjem.“ Ništa čudno jer Zagreb je hrvatski centar preponskog jahanja i ima desetak štala u koje konji mogu biti smješteni.

U svemu tome pomogla joj je prijateljica iz djetinjstva Maja Marić koja je godinu dana starija od nje. Povezala ju je s Ognjenom Preostom koji joj je s Andrijom Hrgovićem, nekadašnjim prvakom Hrvatske u preponskom jahanju, postao trener. Preost je poznat i kao organizator većine najjačih preponskih turnira u Hrvatskoj, ali i kao alkar koji je pet puta pobijedio u sinjskoj viteškoj igri. „Prihvatili su me kao svoju, treniraju me, posvećuju mi svoje vrijeme. Dali su mi boks u štali“, kaže Paula Udović koja je, bez obzira na dolazak u Zagreb, ostala članica Konjičkog kluba „Medulin“. U međuvremenu je, kaže, kupila i novog konja: „Ime joj je Dora, ona je istarski uzgoj, znam je otkada se oždrijebila i još uvijek smo skupa.“

‘Dok treniram na Hipodromu, imam osjećaj da je veći fokus na konju. Snaga i kondicija su bitni. Koliko god je konj spreman, i ja moram biti spremna’

Dolazak u Zagreb značio je studiranje i treninge na višoj razini, za što je potrebna velika organizacija. „Fakultetska predavanja najčešće imam ujutro, poslijepodne treniram. Treninzi su prilično zahtjevni, ali sve se stigne uz dobru organizaciju. Svakoga dana treniram po dva, ponekad i tri sata. Osim toga, kada stignem, odem u teretanu ili trčim. Dok treniram na Hipodromu, imam osjećaj da je veći fokus na konju. Treniramo konja iako i ja moram trenirati. Snaga i kondicija su bitni. Koliko god je konj spreman, i ja moram biti spremna“, istaknula je Paula Udović, uz dodatak da kilaža jahača i nije toliko bitna: „Nekim konjima je lakše ako je osoba lakša, ali ako je jahač iskusan, može biti i malo teži.“ U vrijeme korone ništa se vezano za treninge nije mijenjalo. „Nastojali smo trenirati kao i inače. Konja ne mogu zapostaviti, moram s njime biti svakodnevno, bez obzira na to je li snijeg, kiša, tuča ili vlada pandemija. Stvarno svakodnevno moram biti s njim.“ A koliko je u svemu tome uspješna, govore i ovogodišnje pobjede. „Dosta često idem na natjecanja, naročito kada zatopli jer tada se natjecanja održavaju gotovo svakog vikenda. Vrlo su važna natjecanja Croatia Cupa, postoje četiri kola, a zatim finale, koje je nedavno održano u Osijeku. Kroz četiri kola tijekom sezone skupljaju se bodovi pa je potreban kontinuitet dobrih rezultata na tim natjecanjima. Uz to, postoji državno natjecanje gdje sam 2020. s Varadonom bila prva. Ove godine smo bili i ekipni prvaci na državnom prvenstvu, u ekipi smo bili ja, Maja Marić i Marko Ulaga“, kaže Paula Udović.

Maja Marić i Paula Udović zajedno jašu od djetinjstva te su osvojile ekipnu zlatnu medalju na državnom prvenstvu. FOTO: Privatna arhiva

Ona nastupa u kategoriji seniora amatera, a cilj joj je doći među profesionalce koji skaču na visinama od 140 cm nadalje. „Za to nam treba još dosta treninga, ali vjerujemo da ćemo to ostvariti u bližoj budućnosti. Cilj nam je to ostvariti u sljedećih godinu dana“, optimistična je Paula Udović. Objasnila je što je potrebno za plasman na Olimpijske igre: „Za to je potrebno jako puno financijske pomoći, treninzi su u svemu tome najmanji problem. Potreban je jači i skuplji konj. Ja imam konja koji nije ni najskuplji ni najbolji, a veliki je uspjeh što sam s Dorom postigla ove rezultate. Sigurno mi treba skuplji, veći, bolji konj. Mi smo od Preosta kupili mladog konja koji ima dvije godine. Sada je otišao na profesionalni trening za mlade konje u Mađarsku te se nadam da ću s njime doći do boljih visina.“

Ljeti, na velikim vrućinama, nema osobito mnogo natjecanja i Paula Udović to koristi kako bi pomagala ocu i majci u njihovim restoranima. Naime, majka Sonja Fable vlasnica je restorana „Rendes-vous“, dok je otac Ivan Udović vlasnik restorana „Forum“. „Kada krene sezona, a završe moje fakultetske obaveze u Zagrebu, odem doma i pomažem u restoranima koliko god stignem i mogu. Malo kod oca, malo kod majke. Roditelji su mi podrška u svemu, njima bi bio jako žao da sada, nakon svega, odustanem.“ Za sada nema govora o odustajanju te će tijekom zime, kada su natjecanja rijetka, nastupati onoliko koliko je potrebno za održavanje kontinuiteta. A onda planira nastupe u inozemstvu. „Nekoliko puta nastupala sam u Sloveniji, a nakon što sam došla na višu razinu, planiram nastupiti na natjecanjima u inozemstvu. Sadašnjim rezultatima, trudom i radom mogu konkurirati inozemnim natjecateljima“, zaključila je Paula Udović.

Paula Udović s nagradom za pobjedu na natjecanju Croatia Cup u preponskom jahanju, čije se finale prošloga mjeseca održalo u Osijeku. FOTO: Privatna arhiva