Francuski simbolistički pjesnik Paul Verlaine rođen 1844. godine u Metzu.

Vrlo rano se počeo baviti književnošću, a svoju prvu pjesmu objavio je 1863. godine, da bi prvu zbirku pjesama pod naslovom Saturnove pjesme objavio je 1866. godine. Nakon poznanstva s A. Rimbaudom odao se nemirnu životu, a zbog pokušaja ubojstva Rimbauda (pri jednoj njihovoj svađi) bio je i u zatvoru dvije godine.

Začetnik je mode prokletih pjesnika (T. Corbière, A. Rimbaud, S. Mallarmé, M. Desbordes-Valmore i dr.), a modernistički pjesnički krug dekadenata preuzeo je naziv iz Verlaineova stiha: ‘Ja sam Carstvo na kraju dekadencije’.

Od 1877. godine bavi se podučavanjem engleskog jezika u jednoj školi gdje se i zaljubio u jednog svog učenika, koji mu je bio i inspiracija za njegove pjesme. Ipak, Verlaine ostaje najviše vjeran drogi i alkoholu, što ga zadržava u stalnom siromaštvu.

Verlaine biva cijenjen pjesnik i umjetnik još za svog života, te je izvršio utjecaj i na buduće pjesnike i umjetnike. Njegov boemski način života dovodi ga i do smrti u 52. godini života. Paul Verlaine je umro 08. siječnja 1896. godine.

O ženi nepoznatoj san mi se čudan vraća,
O ženi što me voli i što je meni mila,
koja nikada nije kakva je prije bila,
a nije ni drukčija, i voli me i shvaća.