Jedan od najiščekivanijih ovogodišnjih filmova je „Benedetta“ redatelja Paula Verhoevena koji je nedavno proslavio 83. rođendan i koji i dalje koristi film kao sredstvo provokacije. Od kada je 1973. godine snimio u rodnoj Nizozemskoj film “Turska poslastica“, a kasnije završio u Hollywoodu, njegove hit filmove kao što su „Robocop“ i „Potpuni opoziv“ obilježilo je nasilje, dok se s filmovima „Sirove strasti“ i „Plesačice“ poigravao seksualnošću. Posljednjih 15 godina ponovo snima u Europi, a da želja za provokacijom nije minula pokazuje i film „Benedetta“.

Verhoeven je film „Benedetta“ režirao prema knjizi Judith C. Brown „Immodest Acts: The Life Of A Lesbian Nun In Renaissance Italy“ iz 1986. godine koja je temeljena na istinitim događajima iz 17. stoljeća koji su se odvijali u Italiji. Sestra Benedetta (belgijska glumica Virginie Efira) koja se želi dočepati vlasti u crkvenim krugovima, manipulira tvrdnjama da doživljava vizije kroz koje je povezana s Isusom. Ulazi u sukobe s crkvenom vlašću kojom dominiraju muškarci te započinje seksualnu vezu sa sestrom Bartolomeom (Daphne Patakia). Ni u ovom filmu ne nedostaje golotinje i seksa, ali ovog puta vrhunac je drveni kip Djevice Marije čiji donji dio Bartolomea izrezbari i pretvara ga u dildo koji koristi u seksualnim igrama s Benedettom.

Film „Benedetta“ sniman je 2018. godine, trebao je imati premijeru prošle godine na festivalu u Cannesu, ali kako je on tada otkazan te je održan u srpnju ove godine, tako je tada i film konačno prikazan. Zbog svoje tematike izazvao je oprečne komentare, ali najveći svjetski festivali uvrštavaju ga u svoje programe. Tako će ovog tjedna film imati američku premijeru na festivalu u New Yorku, a nakon toga će biti prikazan na festivalu u Londonu.

Verhoeven je film ‘Benedetta’ režirao prema knjizi Judith C. Brown ‘Immodest Acts: The Life Of A Lesbian Nun In Renaissance Italy’ iz 1986. koja je temeljena na istinitim događajima iz 17. stoljeća u Italiji. FOTO: Promo

Nakon premijere u Cannesu Verhoeven je dao ekskluzivan intervju za Nacional. Povod nije bio samo film „Benedetta“, već i proljetos objavljena knjiga Sharon Stone „The Beauty of Living Twice“ u kojoj je glumica koju je Verhoeven proslavio filmom „Sirove strasti“ napisala kako je tada bila izmanipulirana i iskorištena. Verhoeven, na opće zadovoljstvo, nije bježao ni od jedne teme razgovora.

NACIONAL: Film „Benedetta“ snimili ste prije tri godine, ali je zbog pandemije prikazan tek sada. Kako ste se osjećali na premijeri filma na festivalu u Cannesu?

To je bio težak period, nimalo lak za mene. Kada je konačno došlo do premijere mog filma, pitao sam se ‘’hoće li se ljudima dopasti ovaj film, hoće li se meni dopasti?’’. Trebalo mi je sat vremena gledanja da mi se vlastiti film počne sviđati. Pored toga, tijekom prvih sat vremena filma nisam primijetio reakcije u publici. Nisam znao zašto, možda su bili toliko fascinirani da nije bilo reakcije. Nitko se nije ni smijao. Dobro, to nije film u stilu ‘’Neki to vole vruće’’, ali postoje trenuci u filmu za koje sam se nadao da će se publika smijati, ali to se nije dogodilo u prvoj polovici filma. Nije da sam primijetio neki animozitet publike prema filmu, ali na kraju im se film dopao. S druge strane, postoje neki detalji u filmu kojih niste svjesni dok ga snimate, a na kraju shvatite da svi pričaju o tome. Eto, nisam znao da će dildo u obliku kipa Djevice Marije izazvati takve reakcije. Znam da ne mogu uvjeriti publiku da, kada smo snimali tu scenu, nismo mislili da će biti tako važna. Isto se dogodilo sa scenom u filmu „Sirove strasti“ u kojoj Sharon Stone širi noge, a pri tome ne nosi gaćice. Tada sam joj poslao poruku, objasnio što tražim od nje te smo snimili tu scenu. No nismo o tome pričali niti smo mogli zamisliti da će se i 30 godina kasnije pričati o toj sceni. I danas je ta scena po mnogima problematična.

NACIONAL: U komentarima na vaše filmove novinari su vrlo često pisali kako „pomičete granice“. Jeste li ikada namjerno pomicali granice svojim filmovima?

Ne, nikada. Znam da su novinari često pisali o tome, opet se tu javlja isti primjer, a to su raširene noge Sharon Stone. Kada smo snimili tu scenu, nismo bili svjesni da smo snimili nešto posebno. A ja se snimanja te scene i danas sjećam drugačije no što je se sjeća Sharon Stone.

NACIONAL: O tome je Sharon Stone pisala u svojoj nedavno objavljenoj biografiji tvrdeći kako je u toj sceni na prevaru iskorištena. Vi ste je nakon toga demantirali.

Sharon Stone i ja smo u dobrim odnosima, ali nakon što je to objavila rekao sam novinarima da su moja sjećanja na taj događaj drugačija no njezina. Ne želim je optuživati, ne želim loše govoriti o njoj jer je na snimanju filma „Sirove strasti“ obavila sjajan posao, nije mogla bolje. Ona je važan razlog uspjeha tog filma, fantastično je odradila svoj posao. Mislim da je poanta u ljudima koji su je tada okruživali, njen odvjetnik, agent, glasnogovornik itd., koji su nakon premijere smatrali da je to odličan film zbog kojeg će ona postati zvijezda. No oni su ujedno smatrali da je ta scena trebala biti izbačena iz filma. To sam čuo od tih ljudi nakon što su prvi put vidjeli film. Smatrali su da postoje velike šanse da Sharon Stone osvoji nominaciju, čak i da dobije Oscara za tu ulogu, ali da će ta scena spriječiti osvajanje te nagrade. To je bilo točno jer se to i dogodilo. Stoga mislim da ju je njeno okruženje potaknulo na tako agresivan nastup u kojem je rekla da nije znala kakvu će scenu snimiti. Iskreno, kada smo snimali tu scenu, kompletnu sam ekipu izbacio iz sobe, uključujući i Michaela Douglasa. Ostali smo samo ja, snimatelj Jan de Bont i mlada skripterica. Kada smo počeli snimati Sharon Stone je, naravno, skinula gaćice i dala mi ih. Kao poklon. To je istina. Dao sam ih svojoj supruzi. A ona ih je oprala. Valjda nakon 30 godina mogu reći što se doista dogodilo. No nakon 30 godina daleko je važnije kako je Sharon Stone sjajno glumila od tog, recimo to tako, malog incidenta.

Sestru Benedettu u Verhoevenovu filmu igra belgijska glumica Virginie Efira. FOTO: Promo

NACIONAL: Vi ste već desetljećima zainteresirani za Isusa. Koliko se to odrazilo na film „Benedetta“ u kojem se Isus gotovo neprestano pojavljuje?

Da, znam jako puno o Isusu Kristu, 50 godina sam ga proučavao. Jako sam dobro upućen u detalje oko Isusa Krista tako da sam prije desetak godina napisao i knjigu o Isusu Kristu. No postoji razlika u onome što ja znam o Isusu Kristu i što Benedetta misli o njemu. Vizije o Isusu koje Benedetta ima nalaze se u knjizi na kojoj sam temeljio film, to nije nešto što sam izmislio. Ja sam ih tek malo izmijenio jer u knjizi piše kako je Benedetta u svojim vizijama vidjela da je napadaju divlje životinje poput lavova i krokodila. Mislio sam da će to biti smiješno pa sam umjesto njih ubacio zmije jer se one spominju na početku Starog zavjeta. Ponekad mijenjam neke stvari, s iznimkom prve vizije kada joj se Isus pojavljuje kao ovca. Ako pogledate slike iz 16. i 17. stoljeća, vidjet će te da je na njima Isus okružen ovcama, što je temeljeno prema Evanđelju po Ivanu.

NACIONAL: Već smo spomenuli dildo u obliku Djevice Marije. Je li to povijesna činjenica koja se navodi u knjizi?

Ne, ja sam to dodao. Temeljio sam to na dijelu iz knjige u kojem Judith Brown piše kako je u to vrijeme došlo do promjene načina na koji se gledalo na lezbijstvo. Smatralo se da ono, sve do 18. ili 19. stoljeća, ne postoji. Početkom 16. stoljeća postojao je zakon po kojem žena, ako se seksala s drugom ženom, mora biti spaljena. Tijekom sljedećih 100 godina ta je odredba zakona promijenjena pa se tako u vrijeme kada se ovaj film odvija, a to je 1625. godine, navodilo da ako žena koristi instrument s drugom ženom, ona mora biti spaljena. Tako da je dio o dildu u obliku Djevice Marije bila moja ideja. Smatrao sam da Benedetta mora završiti u zatvoru ali sam, gledano iz umjetničkog ugla, smatrao da tu mora biti nečeg posebnog zbog čega će se narod dići protiv Crkve. Povijesno bi bilo netočno da sam u filmu prikazao kako je Benedetta završila na lomači zbog lezbijskog seksa. Zato sam iskoristio navod Judith Brown u kojem piše da će žena biti spaljena ako koristi instrument. I onda sam dodao dildo u obliku Djevice Marije.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da ste Virginiju Efiru odabrali za glavnu ulogu u ovom filmu?

Moj odabir bio je temeljen onime što je pokazala u mom filmu „Elle“. Ona u tom filmu glumi vjernicu, djevojku koja poziva sve da se pomole prije večere, često govori o Isusu, da bi se na kraju filma otkrilo da je cijelo vrijeme znala da je njen suprug silovatelj te je s njim razvila mazohistički odnos. Smatrao sam, ako je mogla tako odigrati ulogu u filmu „Elle“, onda će moći odigrati i ulogu u filmu „Benedetta“. Stoga nisam ni organizirao audiciju za nju, već sam joj dao scenarij i pitao je želi li glavnu ulogu u filmu. Za mene nikada nije postojala neka druga glumica koju sam zamišljao u toj ulozi. S druge strane, za većinu ostalih likova iz filma organizirao sam audiciju.

NACIONAL: Vremena su se promijenila pa kada danas muškarac režira lezbijske scene odmah se postavljaju pitanja je li to muško iskorištavanje žena. Jeste li bili zabrinuti zbog takvih potencijalnih komentara?

Danas postoje koordinatori intimnih scena na filmu, ali kada sam snimao film „Benedetta“ oni nisu postojali. Uvedeni su prošle godine, kada je moj film bio završen. No nisam bio zabrinut zbog mogućih komentara. Glumice su pročitale scenarij, vidjele su nacrtane scene, razgovarali smo o njima i one su rekle da se slažu sa svime. Nakon toga više nije bilo razgovora o tim ili nekim drugim scenama. Da je bilo nekih neugodnosti pri snimanju tih scena, sigurno bismo razgovarali o tome. Prije pokreta MeToo, prije tvrdnji kako muškarci prikazuju žene kao predmet, nitko nije tako gledao na ovakve situacije. Svi su bili sigurni da će se takve scene snimiti na pravi način. Razgovarao sam s Virginijom Efirom i Daphne Patakia i one u tim scenama nisu vidjele nikakav problem. No morate znati da je to snimano 2018. Mnogo se toga promijenilo od slučaja Weinstein.

NACIONAL: Kada govorimo o Virginiji Efiri, možemo li reći da imate svoj tip filmske heroine? Ako počnemo od vaših prvih filmova, glavna glumica najčešće je hladna plavuša, zla i seksi.

Da, i pri tome izgleda kao iz filmova Alfreda Hitchcocka. To je čest slučaj u mojim filmovima, ali ne znam zašto, moja supruga nije plavuša. Znači, to nije ništa osobno, radi se o umjetničkom pristupu glavnoj junakinji filma. S druge strane, u filmu „Svemirski marinci“ dvije glavne glumice su tamnokose djevojke. Dakle, nisam siguran da u mojim filmovima glavna glumica mora biti plavokosa. Ono što mora jest da želi ulogu u mom filmu, da je oduševljena ulogom i da je kvalitetno odigra. I da ja osjećam da ona to može napraviti. Kada sam odabrao Sharon Stone za film „Sirove strasti“, napravio sam to temeljem njene uloge u filmu „Potpuni opoziv“. U tom sam filmu kod nje vidio da od želje da ubije Arnolda Schwarzeneggera u sekundi postaje osoba koja se zaljubljuje u njega. Taj trenutak, ta scena, donijela joj je ulogu u filmu „Sirove strasti“, bez ikakve audicije i testnog snimanja. No nitko je nije želio u toj ulozi, Michael Douglas ju je mrzio, ali sam pobijedio jer ni jedna druga glumica nije htjela prihvatiti tu ulogu. Razgovaralo se s nekoliko glumica poput Michelle Pfeiffer, ali sve su htjele mijenjati scenarij filma „Sirove strasti“, htjele su ga ublažiti. Čak je i Joe Eszterhas scenarij počeo s rečenicom „Prilično je mračno, ne vidi se dobro“. Moj snimatelj Jan de Bont i ja smo tijekom snimanja filma odlučili da se sve treba jasno vidjeti.

NACIONAL: Daphne Patakia izjavila je kako je snimanje filma „Benedetta“ bio vrlo demokratski proces. Je li to samo njen dojam ili vi doista tako snimate filmove?

Nije to samo njen dojam, to je istina. Naravno da mora postojati kapetan, netko tko će na kraju reći „mislim da je ovo najbolja solucija“. Svakome na snimanju filma, kao i kasnije prilikom montaže filma, treba biti omogućeno da kaže „ja imam bolju ideju“. I onda poslušate ideju i prihvatite je ili ne. Ako ste okruženi s toliko talentiranih osoba, kao što sam bio na snimanju filma „Benedetta“, onda mora postojati demokratsko okruženje u kojem mi oni mogu reći „mislimo da nisi u pravu“. Ja nisam od onih koji sjednu s montažerom i kažu mu što treba izbaciti iz filma. Ja im kažem „ovo je ono što sam snimio, pogledajte kako vam to izgleda“. Naravno, u određenim trenucima morate donijeti konačnu odluku. No ja razmišljam kao Hitchcock, a to je da svi moraju biti zadovoljni. Hitchcock je uvijek razrađivao scenarij s piscem, ali se nikada nije potpisivao kao koscenarist. Postoje, primjerice, scene u filmu „Sjever sjeverozapad“ koje je on osmislio, ali nikada nije tražio da ga potpišu kao koscenaristu. Bio je klasa.

NACIONAL: Vi u ovom filmu progovarate o vjeri kroz tjelesne elemente, bilo da govorimo o ranjavanju ili o seksualnoj požudi.

To ima neke veze s činjenicom da sam živio u Haagu od 1943. do 1945. godine, u vrijeme kada je grad bio bombardiran, a moja je obitelj jedva uspjela preživjeti. Vidjeli smo poginule, vidjeli smo jako puno ranjenih. Imao sam tada pet, šest, sedam godina, izgledalo je kao da je smak svijeta, a ja sam mislio da je to normalno. A onda je došao mir i sve je bilo drugačije. I danas mi se pred očima pojavljuje ono što sam vidio u to vrijeme i zato se lako nosim s nasiljem. I zato mi je lako prikazivati ranjene ljude.

NACIONAL: Jeste li odgajani u religioznom duhu?

Ne, nisam. Za religiju sam se zainteresirao u dvadesetim godinama svog života kada sam postao član Pentekostne crkve u Nizozemskoj. To je trajalo tri tjedna. Kada je propovjednik rekao „Hvala ti, Isuse, što si nas večeras posjetio“, doista sam osjećao da je Isus prisutan. I to sam pokušao prikazati u filmu „Benedetta“, a ne ono što sada mislim o Isusu. A to je sasvim nešto suprotno.

Film ‘Benedetta’ sniman je 2018., ali je zbog korone bio odgođen pa se prikazao ove godine. FOTO: Promo