Postoje mladi ljudi koji su sposobni prepoznati što se danas traži na tržištu i u tom smjeru razvijati karijeru, a ako ih to pritom iskreno zanima, onda je to jedini put do kvalitetnog rada i dugoročnog opstanka. To je slučaj s Patricijom Topić, mladom ženom koja je je shvatila da je, kada je riječ o umjetnoj inteligenciji, budućnost počela jučer te je stoga nedavno u Zagrebu osnovala Institut za umjetnu inteligenciju. A do poduzetništva i umjetne inteligencije doveli su je brojni drugi interesi među kojima su strateško komuniciranje, marketing, kriptovalute, porezno savjetništvo, medijska i financijska pismenost.

Patricija Topić rođena je u Siveriću, mjestu blizu Drniša, 1996. godine. Po struci je glazbenica klaviristica budući da je paralelno uz Opću gimnaziju u Drnišu završila i srednju Glazbenu školu Ivana Lukačića u Šibeniku. Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti na temi iz strateškog komuniciranja, i to s najvišom ocjenom-suma cum laude. U siječnju ove godine poznata izdavačka kuća Springer objavila je njezin znanstveni rad na temu strateškog komuniciranja trenutnog hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića.

Za vrijeme diplomskog studija na FPZG-u završila je i program osposobljavanja za izvođenje knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova pri RRiF Učilištu za poduzetništvo što ju je dovelo do odluke da odmah po završetku diplomskog studija na FPZG-u, upiše i drugi diplomski studij pri RRiF Visokoj školi za financijski menadžment. Uskoro ima obranu svog drugog diplomskog rada na temu oporezivanja kriptovaluta u Hrvatskoj. Uz to, trenutno se priprema za upis na doktorski program „Poslovna ekonomija u digitalnom okruženju“ na združenom studiju koji izvode Ekonomski fakultet Sveučilišta u Dubrovniku i Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na hrvatskom i engleskom jeziku. Bila je dobitnica pet dekanovih nagrada, stipendistica Sveučilišta u Zagrebu, britanska ambasada odabrala ju je za predstavnicu RH na konferenciji Future News Worldwide 2017. u škotskom parlamentu, dobila je nekoliko priznanja američke ambasade zbog sudjelovanja u raznim projektima na poboljšanju odnosa i razumijevanju političkih i socioloških odnosa u regiji.

Već s 18 godina počela je zarađivati. Radila je prvo u tekstilnoj industriji, zatim u najvećoj grupaciji u regiji u automobilskoj industriji te u poreznom savjetništvu jedne od najpoznatijih revizorskih kuća na globalnoj razini, a s 24 godine postala je voditeljicom marketing i PR odjela u automobilskoj industriji u kojoj je „preživjela“ čak i koronu. U svijet tehnologije i umjetne inteligencije ozbiljnije je ušla s partnerom Hrvojem Prpićem, jednim od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika, koji je predavao na Harvardu.

Iako se često zaletimo i kažemo da je tehnološki napredak dostupan svima, kako kaže Topić, zaboravljamo da otprilike jedna trećina svjetske populacije nema pristup internetu. Stoga smatra da je šteta što se ne služimo svim blagodatima tehnološkog svijeta, upravo zato što živimo na području gdje ne osjećamo taj digitalni jaz.

Institut za umjetnu inteligenciju otvorila je iz potrebe za mjestom koje će nuditi najnovije informacije o umjetnoj inteligenciji. Međutim, dodaje, ne samo kako bismo se divili, primjerice, tomu koliko će procesora imati novi super-kompjutor na kojem radi Tesla, već kako bismo iskoristili ono što je dostupno na tržištu da povećamo brzinu rada i uštedimo novac. Iako trenutno imaju malo zaposlenih, to će se promijeniti već sljedeće godine, i to paralelno s povećanjem potrebe za istraživanjem, educiranjem i implementacijom alata umjetne inteligencije u svakodnevno korištenje. Naša sugovornica prvenstveno se bavi edukacijama pojedinaca i zaposlenika raznih tvrtki koji žele povećati svoju efikasnost u poslu. Ako se radi o osobi koja radi uredske poslove, ističe, ona bi nakon edukacije trebala raditi barem 40 posto brže – što potvrđuje, dodaje, i jedno istraživanje koje je objavio Harvard. Kada je riječ o ubrzanju posla, zanimljiv primjer je i kada ju je jedna medijska kuća zamolila da im nađe rješenje koje će im pomoći da između 500 fotografija s jednog događaja pronađu najbolje, odaberu ih 20-ak za objavu na društvenim mrežama i obrade ih sve u iznimno kratkom vremenu, a rješenje je pronašla u kombinaciji dvaju alata.

Osim edukacija, bavi se i popularizacijom umjetne inteligencije, ponajviše kroz promociju novog alata Reelax.ai – aplikacije za iPhone koja je od kraja rujna dostupna i na AppStoreu. Riječ je o alatu za automatsku izradu videa u formatu TikToka za manje od tri minute.

Ovako je objasnila kako to funkcionira:

„Reelax.ai ‘uzima’ članak, blog, oglas i od njega radi kratki video. Prvo izrađuje kratku priču od tri, četiri rečenice, zatim generira glas spikera koji čita svaku od tih rečenica, a nakon toga generira slike na generatoru slika koje prate sami tekst, tj. sadržaj teksta koji je pripremljen za video. Generirane slike mogu se zamijeniti slikama i iz vlastitih arhiva tako da je alat iznimno koristan i profesionalnim agencijama i novinskim kućama. Međutim, veliki potencijal aplikacije Reelax.ai prepoznala su i mala poduzeća koja u ovom trenutku nemaju prevelike budžete za izradu videa koja bi objavljivala na svojim društvenim mrežama, tako da im je Reelax.ai idealan za objavu i promociju njihovih proizvoda s minimalnim utroškom: 1 euro = jedan video. Zadnji korak je izrada videa koja traje petnaestak sekundi i video je spreman za podizanje na TikTok ili neke druge društvene platforme poput Instagrama, Facebooka, LinkedIna, YouTube shortsa ili Snapchata. Dakle, izrada jednog videa košta samo jedan euro i trenutno je to jedini takav alat koji ima punu podršku za hrvatski jezik. U pozadini je izrazito kompleksan, ali za korisnika je izuzetno jednostavan, upravo kakav bi trebao i biti svaki alat.“

Patricija Topić bavi se edukacijama pojedinaca i zaposlenika raznih tvrtki koji žele povećati svoju efikasnost u poslu. FOTO: Mario Poje

Je li provela neko istraživanje tržišta prije nego što se odlučila otvoriti Institut?

„Nisam provela istraživanje, ali smo partner i ja održali konferenciju posvećenu umjetnoj inteligenciji u svibnju ove godine i tada smo shvatili u kojoj su mjeri ljudi oduševljeni znanjem dobivenim na toj radnoj konferenciji. Bilo je jako puno pozitivnih priča nakon toga, jedan polaznik je rekao da sada odgovara u desetak sekundi na teška tehnička pitanja svojim kupcima koji ostaju šokirani kvalitetom odgovora. Govorio je i koliko su mu oglasi kvalitetniji, konzistentniji, ali i uredniji nego prije. A sve to u tri puta manje vremena nego do sada. Kad sam to vidjela, shvatila sam da to moram prenijeti i drugima, ne samo polaznicima konferencije. Kada je riječ o AI-ju, ne bih rekla da je Hrvatska u povojima, ali sigurno nije ni najnaprednija. Odlično je to što dosta AI alata podržava hrvatski jezik i ljudi se oduševe kad shvate da s alatima mogu ‘razgovarati’ na hrvatskom. ElevenLabs, alat za izradu govora, od 29 svjetskih jezika podržava i hrvatski, što je svakako veliki uspjeh. Koliko znam, radi se o zasluzi FER-ovaca koji su još 90-ih godina prošlog stoljeća napravili dodatak Wordu za provjeru pravopisa hrvatskog jezika. Od tada je naš jezik prilično čest u svijetu računala, daleko češći nego što bismo brojem stanovnika zaslužili. Primjerice, srpski jezik uvijek puno više kasni za hrvatskim kod novih alata.“

Zanimalo nas je zna li i sama programirati i doživljava li FER-ovce i ljude sa sličnim fakultetima kao konkurenciju, o čemu je rekla: „Ne bavim se direktno programiranjem, ali razumijem principe. No znam programirati. Ipak, nije potrebno imati specifična znanja o tome ‘kako umjetna inteligencija radi u pozadini’ da bismo se mogli koristiti njezinim postojećim rješenjima. Tehničko znanje FER-ovaca je neprocjenjivo, moja je djelatnost primjena postojećih alata umjetne inteligencije dok FER-ovce zanimaju adaptacija postojećih alata za posebne primjene te razvoj novih alata umjetne inteligencije. Umjetnom inteligencijom se ljudi bave već 20-ak godina i vjerujem da su njima alati poput ChatGPT-ja i Claude Sonneta nešto vrlo bazično te ponekad zaboravljaju da ne govore svi njihovim jezikom – i da nešto što je njima bilo zanimljivo prije 15-20 godina, tek sada dolazi u obliku jezika koji je razumljiv i onima koji nisu njihove struke. U Institutu u skorije vrijeme želimo oformiti i vlastiti tim stručnjaka, što iz privatnog sektora što iz akademske zajednice – u koju uskoro ulazim i ja s doktorskim studijem, tj. programom kroz koji ću spojiti medijsku i financijsku pismenost te korištenje umjetne inteligencije. Nikako ne bih rekla da se FER-ovce i Institut za umjetnu inteligenciju treba stavljati pod kišobran konkurencije, već shvatiti kao dva entiteta koja se mogu nadopunjavati i zajedničkim snagama pružiti hrvatskom tržištu što obuhvatniju edukaciju, razvojne planove i objašnjenja o umjetnoj inteligenciji.“

Patricija Topić zaista prati sve vezano uz umjetnu inteligenciju pa tako zna i da je EU u kolovozu uveo Uredbu o umjetnoj inteligenciji kako bi se uspostavila pravila za njezin razvoj i primjenu.

„Uredba o umjetnoj inteligenciji je svakako korak naprijed u regulaciji, međutim, treba sagledati taj potez EU-a iz nekoliko različitih perspektiva. Rekla bih da trenutno u svijetu imamo tri politike – Kinu koja je apsolutno prigrlila umjetnu inteligenciju – doduše, pod državnom kontrolom – zatim Ameriku koja pušta privatnom sektoru da radi što želi, ali pod budnim okom američkih agencija, te EU koja regulativom ‘guši’ ionako nerazvijeno europsko tržište. S jedne strane su u pravu oni koji strahuju od neregulacije korištenja i razvoja umjetne inteligencije jer danas svijetom upravljaju oni koji imaju informacije, a ne novac. S druge strane, bez rizika ćemo još više zaostajati za Amerikom i Kinom. Ako se umjetna inteligencija razvije u Kini, a ne u Europi, to ne znači da umjetne inteligencije neće biti ili da neće biti dostupna u EU-u, to samo znači da ćemo mi plaćati Kinezima da je koristimo te ćemo ‘mi’ biti preci koji su ograničili generacije koje tek dolaze“, smatra Patricija Topić.

Knjiga „Bogati otac, siromašan otac“ otvorila joj je oči i dala potpuno novi pogled na financije i poduzetništvo. Za mnoge je to štivo mainstream i zaziru od njegova spomena, ali našoj sugovornici zaista je dalo novu perspektivu. Prije te knjige nije razmišljala o tome da je cilj financijske stabilnosti pasivan prihod, nego je sanjala o kreditu za automobil i kreditu za stan, zbog kojih postajemo „robovi“ života koji si u biti ne možemo priuštiti, ali ga želimo imati. Jedna od stvari koje je tada napravila bila je kupnja kriptovalute Ethereum i to je bila njezina prva investicija u pasivni prihod i aktivni ulazak na tržište kriptovaluta. Moguće je, kaže, da je i ta knjiga razlog što je krenula u poduzetništvo.

„Naši roditelji su svoj život proživjeli na tradicionalan način i sigurno im ne bi bilo ugodno priznati da su pogriješili. Zato će i nas usmjeravati da nađemo posao od osam do četiri koji svakog mjeseca daje sigurnu plaću, da kupimo stan na kredit i da čekamo penziju jer ‘tek tad počinje naš život’. O financijskoj pismenosti direktno ovisi kvaliteta našeg života. Mi moramo znati da dobar dio ljudi živi na financijskom neznanju opće populacije, nikoga zbog toga ne treba posramljivati, i sama sam bila ‘financijska neznalica’ iako sam bila uvjerena da znam baratati novcem. Sve dok nisam shvatila da nije tako. Industrija koristi emocije i manipulira nama kako bi se ljudi osjećali sretno, a svu tu ‘sreću’ platimo dodatnim radom i ostajanjem na poslu. Radimo više, zarađujemo više, kupujemo novi auto, preuređujemo svoje stanove jer financijski gledano možemo, a sve manje tog novca imamo. Vrijeme da budemo čovjekom prolazi nam kroz prste. Vjerujem da je malo ljudi na ovom svijetu koji bi rekli da im ne treba dodatna soba u stanu ili kući, a isto tako sam uvjerenja da je rijetko kome od njih ta dodatna soba i potrebna. Lijepo je da svako dijete u obitelji ima svoju sobu, ali to što su djeca neki put zajedno u istoj sobi, svakako ne znači da će njihovo djetinjstvo biti manje sretno niti da će se ona manje voljeti“, smatra Patricija Topić.

Zanimljivo je i što kaže da je posao promijenio njezin introvertni karakter jer „kada si strastven u nečemu, moraš izaći iz svoje ljuske“. Naravno, strahovi su nerijetko prisutni kada se prelazi u poduzetništvo pa je tako bilo i u njezinu slučaju.

„No taj strah je otišao s prvim klijentom i osmijehom na njegovu na licu jer ste opravdali nečije povjerenje. Kada je riječ o radnom vremenu u poduzetništvu, ono je čudno. Svi koji prijeđu u poduzetnike odahnu jer više ne moraju raditi osam sati, a onda shvate da rade deset sati te da rade i vikendom. Ipak, meni je razlika ogromna. U mojem tjednu više ne postoji ‘Smondey’. Oni koji ne znaju taj naziv, svejedno dobro znaju osjećaj – to je onaj trenutak kada nedjelja popodne prestane biti nedjelja i postane ‘zašto je sutra već ponedjeljak, muka mi je od same pomisli na posao’ dan. Nemam dana u kojima brojim ‘koliko još do one pauze’ ili ‘kad će više petak’ tako da sada umjesto o pauzama, samo razmišljam o tome kad ću opet ‘na posao’. Meni je zasigurno najveći plus to što si radno vrijeme mogu složiti po potrebama. Ako mi treba cijeli tjedan slobodan, tako ću si ga i posložiti. Ako želim putovati, radit ću na putovanju ako želim – ne morate razmišljati o odobrenjima godišnjeg odmora, slobodnim danima ili strahovati da će netko pomisliti da vam to bolovanje ipak ne treba. Dakle, ‘izvana’ gledajući, rekla bih da radim i više, ali ‘iznutra’ se više smijem i radim s većim zadovoljstvom nego ikad prije“, zaključila je Patricija Topić.