Protekle dvije pandemijske godine posvjedočile su o snazi nautičkog turizma u Hrvatskoj koji se pokazao kao najžilaviji i najpouzdaniji segment domaće turističke ponude u situaciji kada su svi ostali oblici turizma trpjeli zbog gospodarske recesije i posljedično drastičnog pada turističkih putovanja u cijelom svijetu. Upravo je nautički turizam „izvukao“ sezonu 2020. koja je zbog raširene pandemije covida-19 prijetila potpunim podbačajem, a u prošloj se godini, uz slogan „Stay safe in Croatia“ kao nacionalnu oznaku sigurnosti, pokazao kao pravi izbor za goste koji se nisu željeli odreći ljetovanja, no pritom su tražili način kako provesti godišnji odmor bez straha od zaraze. Stoga se, u uvjetima postepene normalizacije života u Europi i u svijetu, a time i povratka interesa za putovanja, upravo od nautičkog turizma u ovoj sezoni mnogo očekuje. S Paškom Klisovićem, predsjednikom Udruženja nautičkog turizma i čarter grupacije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), popričali smo stoga o sadašnjem položaju nautičkog turizma u Hrvatskoj, posebno u segmentu najma plovila, smjernicama njegova razvoja u budućnosti, ali i preprekama i problemima koje valja riješiti kako bi nautika, kao posebno vrijedan oblik turističke ponude koji sezonu produljuje na punih šest mjeseci, dobio status kakav zaslužuje.

NAVIGARE: Od ove se nautičke sezone puno očekivalo. Jeste li zadovoljni dosadašnjim bukingom i dolascima nautičara i možete li procijeniti kako će se intenzitet najma plovila u čarteru kretati do kraja nautičke sezone?

Valja znati da se flota aktivnih plovila za najam na Jadranu u posljednje dvije godine ponešto smanjila, gledamo li rekordnu 2019. godinu, no s dohodovne bi strane, čak i uz manji broj plovila, ova godina trebala biti bolja od 2019. Naime, 2019. u Hrvatskoj smo imali oko 4200 aktivnih plovila namijenjenih čarteru. Zbog drastičnog pada dolazaka turista u 2020. dio čarter tvrtki odustao je od investicija, rasprodao dio plovila i tako smanjio svoju flotu bojeći se visokih troškova održavanja i smještaja plovila, pa je u 2021. taj broj pao na svega 3700 plovila. No kako se već u prošloj godini primijetio značajan oporavak interesa nautičara za dolaskom na Jadran, flota je ponovno porasla na sadašnjih oko 3900 plovila. U dosadašnjem dijelu sezone, od travnja kada počinje nautička sezona, pa do 1. srpnja, bilježimo oko 11 posto manje dolazaka nautičara u odnosu na 2019., što je direktna posljedica smanjenja čarter flote, izostanka gostiju iz Rusije, čiji je broj u posljednjih nekoliko godina do pandemije konstantno rastao, ali i problema koje imaju avioprijevoznici. Vjerujemo da će srpanj i kolovoz donijeti puno bolje brojke, a puno očekujemo i od nautičke posezone u rujnu i listopadu, koja je i prošle godine dovela veliki broj nautičara. Nadamo se da ćemo iste takve brojke bilježiti i ove godine, čime će se kompenzirati manjak broja nautičara u predsezoni. Bude li posezona tako dobra kao i prošle godine, ova bi sezona mogla biti među boljim godinama za nautički turizam, ne nužno po ukupnim dolascima i noćenjima, obzirom na nešto manji broj plovila, već po realizaciji po plovilu. Nažalost, s druge smo strane, kao i većina djelatnosti, suočeni s velikim rastom svih troškova poslovanja.

NAVIGARE: Prošlih su godina nautičari prihvatili praksu rezerviranja plovila u posljednji trenutak, čekajući tzv. ‘’last minute’’ ponudu u kojoj je cijena najma bila snižena 30, 40 pa i 50 posto, što je čarter tvrtkama stvaralo gubitke. Kakva je situacija ove godine i pribojavate li se nastavka takve prakse?

Točno je, nautičari su zapravo koristili činjenicu da je čarter flota na Jadranu posljednjih godina do 2019. toliko narasla da je bilo teško iznajmiti sva plovila, pa je ‘’last minute’’ ponuda bila jedan od načina da se najmom ispod komercijalne cijene tek pokriju troškovi održavanja i veza. Ove je godine situacija nešto drugačija jer je interes nautičara puno veći, a flota je smanjena u odnosu na 2019. pa je sve teže naći slobodan brod. Sličan je trend bio vidljiv i prošle godine. Doduše, još je moguće pronaći poneko plovilo u ‘’last minute’’ ponudi, no takvih nema mnogo. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati u narednih nekoliko tjedana, no vjerujem da će rezultati biti zadovoljavajući.

NAVIGARE: Svojedobno ste, kada ste prije četiri godine preuzeli funkciju predsjednika Udruge čartera pri HGK, najavili da će vam u fokusu interesa biti proširenje tržišta. Kakav ste točno imali cilj i je li on ostvaren?

Taj je cilj bio zacrtan upravo zbog činjenice da je nekoliko godina unazad čarter flota na Jadranu rasla znatno brže od interesa nautičara i da smo, ispitujući tržište, shvatili da u Europi, pa i na našim najzanimljivijim tržištima, ima još puno prostora za privlačenje novih potencijalnih nautičara koji još nikada nisu bili na hrvatskoj obali. To nam je potvrdila i grupa europskih novinara koji prate nautiku i ove su godine bili u Hrvatskoj. Tada smo shvatili da je među njima bilo i dvoje novinara-nautičara koji nikada nisu bili na hrvatskoj obali. Dakle, još uvijek postoji veliki potencijal privlačenja nautičkih gostiju i u samoj Europi koji trebamo iskoristiti, no nećemo stati na tome. Mi smo si postavili i daleko ambiciozniji cilj: predstaviti hrvatski nautički turizam u SAD-u, Kanadi i u Južnoj Americi jer vjerujemo da su to tržišta s velikim potencijalom i da tamo ima strastvenih nautičara koje samo trebamo zainteresirati i predstaviti im se na pravi način da ih privučemo da dođu u Hrvatsku. No izbijanje pandemije nas je zaustavilo u tom procesu. Sada namjeravamo nastaviti s namjerom širenja tržišta u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom (HTZ), za početak na tržištima Europe. Još ima dosta prostora za privlačenje gostiju i iz Njemačke, Italije, Austrije, Poljske, odnosno iz zemalja iz kojih nam gosti dolaze automobilima, jer su problemi koje avioprijevoznici imaju s nedostatkom radne snage, zbog kojih se masovno otkazuju letovi, prilično demotivirajući faktor kod jednog dijela gostiju prilikom odabira destinacije za odmor. U drugoj ćemo fazi, kada se situacija u zrakoplovnom prometu stabilizira, krenuti i prema udaljenijim destinacijama. Jednom riječju, u narednim godinama nam treba puno više aktivnosti na promociji hrvatskog nautičkog turizma na inozemnim tržištima, pogotovo na promociji predsezone, a u tom procesu očekujemo i pomoć državnih institucija.

‘Hrvatska čarter flota je prva u svijetu po broju plovila, no prema podacima o bukingu čartera u cijelom svijetu, mi imamo najniže cijene najma plovila’

NAVIGARE: Hrvatska je, obzirom na brojnu čarter flotu, prva zemlja u svijetu u ovom turističkom segmentu. No možemo li reći da na pravi način iskorištavamo tu prednost i prednost ljepote obale? Može li se i kako učiniti više?

Točno je, hrvatska čarter flota je prva u svijetu po broju plovila, no prema podacima o bukingu čartera u cijelom svijetu mi imamo najniže cijene najma plovila. Takav trend vodi ka masovnosti nautičkog turizma, pa je onda posve opravdano postaviti pitanje treba li nam takva vrsta nautičkog turizma u kojoj je naglasak na velikim brojkama dolazaka, a ne na prihodima. Pad broja plovila unazad dvije godine taj je trend donekle spustio na neku prihvatljivu razinu, no već ove godine flota raste i jasno je da se vraćamo prijašnjim trendovima. Sigurno da nam trebaju noviji, opremljeniji i sigurniji brodovi i poželjno je da se flota obnavlja, no krajnji je čas da sjednemo i dobro razmislimo želimo li masovnim najmom brodova po niskim cijenama privući goste slabije platežne moći ili nam je cilj kontrolirati broj plovila i okrenuti se manjem broju nautičara koji troše više. Upravo je pandemijska 2020. pokazala da je broj od 3700 plovila optimalna brojka koja osigurava kvalitetu i održivost nautičke ponude. O toj smo temi razgovarali na nedavnom sastanku svih predstavnika turističkih sektora s ministricom turizma Nikolinom Brnjac, a posebno o negativnim pojavama kao posljedici velikog broja dolazaka. Tada se govorilo i o činjenici da je 2019. doista bila rekordna za nautički turizam po broju dolazaka, ali je istovremeno pokazala i sve slabosti nautičke ponude. A također smo apelirali i na to da se o nautici ne priča samo od svibnja do rujna, kada traje sezona, već da goruće probleme i aktualna pitanja valja rješavati u zimskom periodu kako bismo sezonu, koja počinje krajem travnja i traje sve do kraja listopada, dočekali spremni.

NAVIGARE: Kad ste spomenuli problem masovnosti, je li opravdano, uzmemo li u obzir površinu hrvatskog morskog pojasa, postaviti pitanje može li Jadran podnijeti toliki broj plovila i nautičara u kratkom vremenu od svega četiri ili pet mjeseci i kolika je to gornja granica koju Jadran i ekološki i gospodarski, ali i infrastrukturno može podnijeti? Jesmo li tu granicu dostigli?

Mi kao udruženje već više godina posredstvom HGK tražimo od države da se izradi studija vršnih kapaciteta nautičke ponude u Hrvatskoj. Nažalost to još nismo postigli i stoga apeliram da se kroz strategiju razvoja turizma, koja je upravo u izradi, načini i studija koja će odgovoriti na krucijalno pitanje koliki je to broj plovila i nautičara koji Jadran može podnijeti tijekom sezone koji će garantirati njegovu ekonomsku, ekološku i infrastrukturnu održivost. Upravo su ti podaci temelj čitave strategije. Naime, neke su mikrolokacije već dovedene do ruba izdržljivosti ili su je prešle. Primjerice, to su Hvar, Brač ili Vis kao najatraktivnije nautičke destinacije koji već sada pate od prevelikog broja brodova koji ne mogu naći vez, stvaraju se velike gužve, pa se gosti žale kako na vez u višku ili hvarsku luku moraju doći već u 13 ili 14 sati kako bi uopće našli mjesto, što znači da u to vrijeme ne plove. A istovremeno još postoje neki dijelovi Jadrana koji su neiskorišteni i izvan su fokusa nautičara, pa je na nama da taj interes nekako ravnomjernije rasporedimo i dio nautičara kroz dodatnu ponudu i marketing preusmjerimo na te lokacije. Jasno, pri tome valja računati i na želje i interese lokalne zajednice. Ovo je, dakle, pravi trenutak da definiramo naše planove razvoja nautičkog turizma i da odredimo što su nam prioriteti, jer smo svjesni da zanemarivanje tih činjenica u budućnosti može ograničiti razvoj nautičke ponude i u krajnjem slučaju dovesti do toga da nas nautičari počnu zaobilaziti zbog prevelikih gužvi, loše organiziranosti i nedostatne infrastrukture.

‘Na sastanku s ministricom Nikolinom Brnjac apelirali smo i na to da se o nautici ne govori samo od svibnja do rujna, kada traje sezona, već da se gorući problemi i aktualna pitanja rješavaju u zimskom periodu’, kaže Paško Klisović. FOTO: Duško Jaramaz/Pixsell

NAVIGARE: Jeste li zadovoljni dosadašnjim angažmanom državnih tijela po ovom pitanju održivosti nautičkog turizma u Hrvatskoj i mislite li da bi trebalo učiniti više?

Naša su iskustva do sada uglavnom pozitivna, posebno u posljednje dvije godine. Kad je krenula pandemija 2020., Ministarstvo turizma je sazvalo savjet za oporavak turizma i kroz to smo se tijelo na mjesečnoj bazi sastajali i razgovarali o problemima i predlagali aktivnosti. Rezultat tih susreta i intenzivne komunikacije je i kampanja „Stay safe in Croatia“ (Ostanite sigurni u Hrvatskoj) koja je imala pozitivan odjek na tržištima. Inzistirali smo i da se takva komunikacija nastavi i kada pandemija prođe, jer imamo puno tema i problema o kojima treba razgovarati i koje zajednički trebamo rješavati. U tom je smjeru formirana i radna grupa za izradu strategije razvoja turizma do 2030. u koju su uključeni svi dionici turizma. U toj sam grupi i ja kao predstavnik nautike. Naš je veliki problem što nautika, odnosno čarter nije prepoznat u NKD klasifikaciji poslova (Nacionalna klasifikacija djelatnosti) kao zasebna djelatnost niti kao turistička kategorija, što nam stvara probleme i onemogućuje prijave na natječaje za sredstva iz EU fondova namijenjena oporavku turizma. U istom je problemu i segment marina koji također nije svrstan u turističku djelatnost, već među zabavne sadržaje. Na nama je da se tek izborimo da uđemo na popis NKD-a i da se nautika prepoznaje kao samostalna turistička djelatnost.

NAVIGARE: Čarter tvrtke su se dugo godina žalile na problem stalnog podizanja cijena vezova u marinama za čarter plovila. Jeste li i kako taj problem do sada pokušali riješiti i kakve su rezultate dali sastanci s predstavnicima vlasnika marina?

Problem rasta cijena je s jedne strane pitanje ponude i potražnje, jer vezova u marinama na Jadranu kronično nedostaje. Naravno da bismo mi kao čarter djelatnost htjeli da se broj vezova poveća kako bismo mogli birati gdje ćemo vezati naša plovila, a s druge strane vlasnici marina su u situaciji da mogu diktirati uvjete jer su im kapaciteti gotovo popunjeni pa je podizanje cijena vezova donekle razumljivo. No povećanje cijena nije prihvatljivo u slučajevima krize kakva je bila nedavna covid-pandemija, jer bi država trebala biti svojevrsni korektivni faktor, s obzirom na to da se radi o pomorskom dobru koje je dano na upravljanje marinama. Ipak, gledajući dugoročno, povećanje broja vezova direktno bi uzrokovalo i povećanje čarter flote i u tom se trenutku opet vraćamo na ono pitanje održivosti nautičkog turizma na Jadranu, kakvu vrstu gostiju želimo i može li naše more podnijeti rast flote i povećanje broja plovila. I marine same imaju problem neizvjesnosti poslovanja. Naime, velikom broju marina u narednih nekoliko godina ističu pomorske koncesije, a aktualna zakonska regulativa im ne garantira da će ih moći zadržati pod istim uvjetima, što rezultira zadržavanjem investicija i potencijalnim smanjenjem kvalitete usluge. Rješenje tog problema je u novom Zakonu o pomorskom dobru koji je već jako dugo u donošenju te tu traje intenzivna komunikacija između državnih tijela i kolege Seana Lisjaka kao predsjednika Grupacije marina. U nastojanju da zajedno rješavamo te probleme koji nam utječu na poslovanje, prije mjesec dana smo udružili naše dvije interesne organizacije – Udruženje pružatelja usluga smještaja na plovilima i Udruženje marina – kako bismo zajedničkim snagama kroz Udruženje nautike, koje objedinjuje naše dvije grupacije, nastojali pronaći rješenja i kako bismo objedinjeni zatražili od nadležnih institucija da uz suradnju definiramo koliko marina i koliko vezova na Jadranu može nesmetano pružati usluge i kolika nam čarter flota treba, a da pritom njezinim korištenjem ne ugrozimo ekološku i ekonomsku ravnotežu mora od kojega živimo.

‘Do 1. srpnja bilježimo oko 11 posto manje dolazaka nautičara nego 2019., i to zbog smanjenja čarter flote, izostanka gostiju iz Rusije i problema avioprijevoznika’

NAVIGARE: Jedna od problematičnih točaka današnje nautike jest i nedostatak kvalitetnog kadra, prije svega skipera, hostesa na brodovima i mornara u marinama, a upravo su oni ti koji svojim odnosom prema klijentima stvaraju sliku hrvatske nautičke ponude. Kako pristupiti tom problemu i kako ga riješiti?

Ako želimo zadržati, pa i povećati razinu profesionalne usluge u marinama i na plovilima, onda je nužno ulagati u školovanje kadrova, posebno skipera i hostesa koji će biti na raspolaganju u svakom trenutku, pa čak i u situacijama kada klijent u trenutku ‘’last minute’’ bukinga plovila zatraži usluge skipera ili hostese. Moramo se pripremiti i na to da je među klijentima koji unajmljuju plovila sve više onih koji nisu nautičari i nemaju osnovne pomorske vještine te sve više traže plovilo sa skiperom. Primjerice, posljednjih godina 80 posto rezervacija katamarana otpada na najam plovila sa skiperom. To je globalni trend kojeg još uvijek po nešto nižim stopama, prati i Hrvatska. S jedne strane ta činjenica povećava potencijalnu bazu našeg tržišta jer se brodovima okreću i oni gosti koji do sada nisu tako provodili svoj odmor. No s druge strane od nas se očekuje da tim gostima, uz brod, osiguramo profesionalnog i pouzdanog skipera. Takve su nam situacije vrlo problematične upravo zbog nedostatnog broja kvalitetnog kadra i taj problem trebamo rješavati zajedno, u suradnji s državom koja mora pomoći kreiranjem obrazovnih smjerova tih struka u školama u skladu s potrebama tržišta. Naše je udruženje nedavno s jednim pomorskim učilištem dogovorilo program obuke osoblja na brodovima, posebno hostesa, no taj jedan program nije dovoljan. Treba nam više takvih programa kako bismo stvorili bazu kvalitetnog osoblja koje će pružati profesionalne usluge čarter klijentima. Osim toga, ostaje neriješen i problem statusa sezonskog kadra koji angažiramo povremeno i po potrebi. Naime, čarter tvrtke angažiraju čistače i pomoćno osoblje koje odrađuje poslove čišćenja plovila te prihvata i otpreme klijenata prilikom smjene gostiju na brodovima, a to je samo jedan dan u tjednu. Dakle, to nije klasični sezonac koji radi tri ili četiri mjeseca u godini svaki dan, već povremeni sezonac koji odrađuje posao samo jedan dan u tjednu u trajanju od šest do osam sati. Takve poslove sadašnja klasifikacija sezonskih poslova, nažalost, ne prepoznaje i to moramo mijenjati. Pozdravljamo odluku sada već bivšeg ministra financija Zdravka Marića koju je donio neposredno prije odlaska s funkcije, a to je podizanje praga neoporezivog prihoda za studente. To je djelomično riješilo problem, no valja nam što hitnije naći trajno rješenje za registraciju takvih poslova i reguliranje naših obaveza prema državi u takvim situacijama. Predložili smo Ministarstvu financija rješenje u obliku markica koje bi izdavala država, a kroz koje bismo, kupnjom određenog broja markica, riješili problem registracije tih povremenih zaposlenika.

‘Za razliku od Hvara, Brača i Visa, postoje dijelovi Jadrana koji su neiskorišteni i izvan fokusa nautičara, pa je na nama da kroz marketing dio nautičara preusmjerimo’

NAVIGARE: Marine na hrvatskom dijelu Jadrana nude oko 17.000 vezova, no cijene vezova prilično su visoke, nerijetko i osjetno više od cijena u konkurentskim zemljama poput Italije, Grčke, Španjolske, a posebno Turske. Kako vlasnici čarter tvrtki, ali i nautičari gledaju na taj problem i žale li se na visoke cijene?

Točno je da smo nešto skuplji od dijela zemalja na Mediteranu, recimo od Grčke i Turske. Ali treba znati da u većem dijelu tih marina nemate osnovne usluge kakve nude naše marine. No nismo ništa skuplji od Italije ili Francuske. Destinacija poput Hrvatske, s prirodnim ljepotama kakve nudimo, i treba imati nešto višu cijenu ne samo vezova u marinama nego i svih ostalih nautičkih usluga. Osim toga, trebate znati da su nautičari u pravilu gosti koji troše značajno više od prosječnih turista koji odmor provode na kopnu. Prema nekim podacima iz 2018., prosječni je gost na kopnu trošio između 80 i 90 eura po danu, a u isto je vrijeme gost na čarter plovilu trošio oko 180 eura po danu. U ukupnoj potrošnji nautičara, uzevši u obzir broj plovila na vezu u hrvatskim marinama, čak 70 posto tog iznosa otpada upravo na čarter nautičare. Ni vlasnici privatnih plovila ne žale se posebno na cijenu jer su to gosti koji su spremni platiti više, a prema svemu do sada poznatome nautičari nas još uvijek prepoznavaju i doživljavaju kao najbolju, najjaču i najatraktivniju destinaciju za jedrenje u Europi i tu gotovo da nemamo konkurenciju, čak i unatoč svim problemima. Nama kao čarter djelatnosti najveći je problem stvarala činjenica da su marine naplaćivale 10 ili 15 posto veće cijene vezova za brodove iz čarter flote u odnosu na privatne brodove, za što ne vidimo opravdanje jer čarter brodovi tijekom sezone oslobađaju vezove za tranzitne brodove. Covid-pandemija je dosta toga otežala, ali je istovremeno donijela i neke pozitivne pomake u poslovanju nautičkog sektora. Nadam se samo da ćemo ih zadržati i znati na pravi način iskoristiti, a vjerujem da ćemo slične probleme koji muče čarter i marine ubuduće lakše rješavati kao objedinjena interesna grupacija.