Mada je u ostatku Europe oružje utihnulo, tog povijesnog, sunčanog utorka 8. svibnja 1945. godine, borbe u Hrvatskoj još su se vodile. Trajale su bitke za oslobođenje Zagreba. Svjedoci su govorili da su Trgom bana Jelačića odzvanjali rijetki pucnji: “Zadnje ustaše pretrčavale su Trg, a onda su se iz pravca Praške i Gajeve pojavili i prvi partizani.” Upravo je Posavskom odredu na sastanku u Velikoj Buni, dan prije, zapovjednik operacije general Koča Popović dao prednost rekavši: “Vi ste Zagrepčani, pa dobro znate ulice i raspored.”

Više od 20 tisuća Zagrepčana dalo je svoje živote u partizanima ili su nastradali u ustaškim logorima i zatvorima. Narodnim herojima proglašeno je 89 Zagrepčana, a njih više od 600 nositelji su partizanske spomenice 1941.
Hrvatski partizanski pokret bio je jedan od najmasovnijih u Drugom svjetskom ratu. Isti broj ljudi bio je uključen u francuski pokret otpora kao i u hrvatski – u kojem su Hrvati sačinjavali 80 posto, a Srbi 20 posto, što je čak bilo više od njihova udjela u stanovništvu. Kako je svojedobno kazao i Franjo Tuđman, i sam pripadnik partizanskog pokreta i prvi predsjednik neovisne Hrvatske – hrvatski partizanski pokret bio je bastion i temelj NOB-a.