Prva golema bala reciklirane tkanine spuštena je u nedjelju niz pariški Slavoluk pobjede u sklopu omotavanja toga spomenika koje se nakon više odgađanja realizira u znak sjećanja na pokojnoga bugarskog umjetnika Christa Vladimirova Javacheffa koji je osmislio ovaj umjetnički projekt.

U sljedećih će nekoliko dana cijeli spomenik biti omotan s 25.000 m2 srebrnoplave tkanine od recikliranog polipropilena.

Christo je preminuo prošle godine, no njegove su ideje i dalje aktualne. On i njegova supruga Jeanne-Claude na umjetničkoj su sceni otprije poznati po avangardnim projektima. Umjetnik je o oblaganju tkaninom spomenika visokog 50 metara sanjao još od šezdesetih godina prošlog stoljeća kad je u obližnjoj pariškoj četvrti unajmio stan.

I premda je za života uspio dovršiti slične velike projekte, poput omotavanja u tkaninu 1985. najstarijega pariškog mosta ili zgrade njemačkog parlamenta 1995., ovo mu je ostao nedosanjani san. Godine 2016. instalacijom “The Floating Piers” postavljenoj na jezeru Iseo, Christo je povezao talijanski otočić s kopnom te u dvotjednom razdoblju znatiželjnicima omogućio da se osjećaju kao da hodaju po vodi. Instalacija je bila dugačka 4,5 kilometara, a osim na površini jezera, 16 metara dugačke jarkožute staze bile su postavljene i po dijelovima obiju obala.

Dovršetak vizije koju je kanio ostvariti u suradnji sa suprugom, također umjetnicom Jeanne-Claude, nadzire njegov nećak Vladimir Javacheff u koordinaciji s centrom Pompidou i francuskim vlastima.

“Danas je jedan od najspektakularnijih trenutaka u sklopu postavljanja instalacije. Počinjemo s omatanjem Slavoluka pobjede i tako se približavamo viziji koja je Christu i Jeanne-Claude bila životni san”, rekao je u nedjelju Javacheff.

Posao bi trebao biti dovršen do subote, nakon čega će se ukloniti zaštitne barijere, a javnosti će biti dopušteno da priđe blizu spomeniku. Slavoluk će ostati omotan tkaninom do 3. listopada.

No nisu svi oduševljeni projektom. Arhitekt Carlo Ratti, Christov prijatelj, u uvodniku Le Mondea je napisao da nije u redu utrošiti toliko tkanine u doba kad je modna industrija odgovorna za tako visoke razine emisije ugljika.

Christo je svojedobno pojasnio da je njegova vizija da poznati pariški spomenik postane “poput živog objekta što će ga stimulirati vjetar i koji će reflektirati svjetlost”.

Osim polipropilenske tkanine, instalaciju će krasiti i 3000 metara crvenog užeta.

Rođen 13. lipnja 1935. u Bugarskoj, Christo je 1957. napustio svoju domovinu te je, prije dolaska u Pariz, živio u nekoliko zemalja. U Parizu je upoznao svoju buduću suprugu Jeanne-Claude. Umro je prirodnom smrću u svojem domu u New Yorku u svibnju prošle godine.