Trideset godina u Hrvatskoj nije bilo takve niske nezaposlenosti kakva se trenutno bilježi.

Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) u svojoj evidenciji ima nešto više od 87 tisuća nezaposlenih osoba, što je iz statističkog kuta gledano izvrsna brojka u odnosu na one od prije deset i više godina kada je nezaposlenih bilo gotovo 400 tisuća.

S druge strane, trenutno je više od 200 tisuća nepopunjenih radnih mjesta, piše portal N1.

Kroničan nedostatak radne snage

Pridružimo li toj brojci i oko 120 tisuća stranih radnika iz trećih zemalja koji rade u Hrvatskoj, a bez kojih bi potražnja za radnom snagom bila još i veća, zaključak je općepoznat i kaže da Hrvatska kronično pati od manjka radne snage.

Upravo stoga zbunjuju brojke iz statističkih podataka HZZ-a, a koje se odnose na razdoblje od siječnja do listopada ove godine.

Hrvatski obrazovni sustav i dalje neusklađen s potrebama na tržištu rada

U oči bodu podaci o nezaposlenim osobama prema zanimanjima koje su 31. listopada ove godine bile u evidenciji HZZ-a. Točnije, u oči bode nesrazmjer između broja traženih radnika prema njihovim zanimanjima i broja nezaposlenih s tim istim zanimanjima.

Primjerice, dok se traži čak 15.314 prodavača i prodavačica, među nezaposlenima je skoro trećina od traženog broja – 4586.

Drugo najtraženije zanimanje u Hrvatskoj su čistači i čistačice – njih se traži 12.007, a među nezaposlenima ih je i više od trećine – čak 4816.

Slični su omjeri i za radnike i radnice za pomoć u kući (traži se 8375, na burzi ih je 2571), konobare i konobarice (8324 – 1429), kuhare i kuharice (5768 – 1123), skladištare i skladištarke (4050 – 1258)… i tako redom.

Naročito je zanimljiv primjer administrativnih službenika i službenica, kojih se na tržištu rada traži 4208, a među nezaposlenima ih ima i više od tog broja – 4618.

Ekonomist Luka Brkić, profesor na Međunarodnom sveučilištu Libertas u Zagrebu, kaže da u tumačenju ovih brojki treba poći od neusklađenosti tržišta rada s obrazovnim sustavom.

“Mi i dalje školujemo i na fakultetima upisujemo mlade u programe u koje više nitko ne upisuje. Imamo visoke upisne kvote za zanimanja u kojima već postoji višak ljudi. Primjera radi, školujemo puno više ekonomista nego što ih je potrebno”, kaže.

‘Stranci rade poslove koje Hrvati ne žele raditi’

Nadalje, Brkić ističe da na domaćem tržištu rada imamo fenomen koji se događao 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, kada su ljudi iz Hrvatske i s područja bivše Jugoslavije odlazili na rad u razvijene zemlje zapadne Europe.

“Ti tzv. gastarbajteri, odlazili su raditi poslove koje tamošnje domicilno stanovništvo nije htjelo raditi. To se sada događa i nama. Nemamo dovoljno upisanih u škole i na fakultete te na druge načine stimuliranih deficitarnih zanimanja poput medicinskih sestara, dok istodobno imamo problem s potražnjom za radnicima u djelatnostima u kojima hrvatski građani ne žele raditi ili bar ne u dovoljnoj mjeri za novac koji se nudi”, tumači Brkić.

U tom smislu, znakovito je da su među najtraženijim zanimanjima u Hrvatskoj medicinske sestre i medicinski tehničari opće njege. Potrebno ih je više od 11 i pol tisuća, a na burzi ih nema, barem ne među 20 najbrojnijih zanimanja nezaposlenih. Slično je i s odgojiteljima i odgojiteljicama predškolske djece. Potrebno ih je više od sedam tisuća, a na burzi ih praktički nema.

‘Strani radnici spremni raditi i za 60o ili 700 eura, a Hrvati nisu’

Brkić napominje da je do nesrazmjera došlo zbog rušenja cijene rada na domaćem tržištu.

“Strani radnici koji dolaze k nama spremni su raditi i za 600 – 700 eura bruto kao čistačice, spremačice, ili pomoćni kuhari, a hrvatski radnici to neće raditi za taj novac. Strani radnici to mogu jer će njih pet, sedam ili deset zajednički snositi troškove stanovanja i hrane, što im je podnošljivo kako bi dvije trećine zarađenog novca mogli poslati svojima u domovinu gdje se za te iznose može živjeti puno pristojnije od tamošnjeg prosjeka”, ističe.

U Hrvatskoj je, dodaje, takvo što nemoguće.

“Ne možete živjeti u Zagrebu, pa i drugdje, s bruto plaćom od 600 eura, a da usto imate stan ili ste podstanari, da imate auto, da vam djeca idu u školu i da ne nabrajam dalje”, kaže.

Loša struktura nezaposlenih

S te strane, trenutna rekordno niska nezaposlenost u Hrvatskoj ima i svoje naličje jer uz nju još uvijek nema dovoljne razine zaposlenosti.

PODACI EUROSTATA Objavljena stopa nezaposlenosti u eurozoni, evo kako stoji Hrvatska

“Koliko god se na prvi pogled činilo da je ta, objektivno niska stopa nezaposlenosti dobra, s druge strane ovi podaci o kojima govorimo pričaju posve drugu priču. Kad gledate sektore u kojima je najveći manjak radne snage, tamo se najviše traže radnici koji ne donose višu dodanu vrijednost. To nisu sektori koji trebaju visoku razinu obrazovanja. I to je taj lošiji dio niske nezaposlenosti. Niska nezaposlenost je dobra, ali nije dobra struktura nezaposlenih unutar nje”, smatra Brkić, a prenosi N1.