Poglavar Katoličke crkve papa Franjo dao je veliki intervju La Gazzetti dello Sport u kojem je odgovorio na tridesetak pitanja, govorivši o ljubavi prema sportu, predanosti, olimpijskim igrama, sportašima s invaliditetom, dopingu, Maradoni….

Papa je za Diega Maradonu koji je umro 25. studenog istaknuo kako je bio “pjesnik na terenu, ali i krhak čovjek”.

“Bio je veliki šampion koji je milijunima ljudi donio radost, kako u Argentini, tako i Napulju. Ali bio je i krhak čovjek,” kazao je.

Papa je ponovo osudio doping, kazavši kako to nije samo prevara nego i “ukida dostojanstvo”.

“Niti jedan prvak nije stvoren u labaratoriju. Prvak se rađa i jača kroz treninge, bolje častan poraz nego prljava pobjeda,” zaključio je.

Papa je navijač argentinskog San Lorenza, a otkrio je i kako je u mladosti, osim nogometa, igrao košarku.

“Volio sam nogomet, ali zaista nisam bio među najboljima Bio sam ono što u Argentini zovu ” pata dura”, doslovno tvrda noga. Zbog toga su me uvijek tjerali da idem na gol. Ali biti vratar za mene je bila sjajna škola života. Golman mora biti spreman odgovoriti na opasnosti koje mogu doći od bilo kuda,” kazao je.

Papa je naglasio kako je sport “odanost i poštivanje pravila.”

“Igra i sport općenito su lijepi kad se poštuju pravila. Bez pravila bi zapravo nastala anarhija, potpuna zbrka. Poštivanje pravila je prihvaćanje izazova poštene borbe protiv protivnika. Kroz sport se mlada osoba potiče da daje najbolje od sebe, sebi postavi cilj koji treba postići, a ne da se obeshrabri. To je prekrasna prilika da podijelimo užitak pobjede, gorčinu poraza, da se okupimo i pružimo najbolje od sebe “.

Istaknuo je kako su pobjeda i poraz dva glagola koja se čine suprotstavljenima: svi vole pobjeđivati, a nitko ne voli gubiti.

“Pobjeda sadrži uzbuđenje koje je čak teško opisati, ali i poraz ima nešto prekrasno. Pobjeda vas ponekad može učiniti arogantnim, dok nakon poraza provodimo ispit savjesti, analiziramo obavljen posao. Zbog toga se iz pojedinih poraza rađaju lijepe pobjede, jer kad se pogreška utvrdi javlja se žeđ za iskupljenjem. Rekao bih da onaj tko pobijedi ne zna što znači izgubiti. To nije samo igra riječi.”

Naglasio je kako je “žrtva” izraz koji sport dijeli s religijom.

“Nitko se ne voli mučiti jer vas umor opterećuje, međutim, ako uspijete pronaći smisao u naporu, tada je njegovo breme lakše. Zato žrtva zahtijeva disciplinu kako bi postala uspjeh.”

Smatra kako nije dovoljno sanjati uspjeh, treba se probuditi i naporno raditi.

“Radi toga je sport prepun ljudi koji napornim radom pobjeđuju one koji su rođeni s talentom u džepu.

Istaknuo je i važnost trenera.

“U trenutku pobjede sportaša, njegovog se trenera gotovo nikad ne vidi. Ne popne se na postolje, ne nosi medalju, kamere ga rijetko kadriraju. Pa ipak, bez trenera, prvak se ne rađa. Međutim, trening tijela nije dovoljan, trebate znati govoriti srcu, motivirati, ispraviti pogreške bez ponižavanja. Pravi odgojitelj zna kako razgovarati sa srcem onih koji su rođeni prvaci.”

Papa Franjo je poželio sportašima umjerenost.

“Želim prvacima da nauče vrlo dragocjenu vrlinu, umjerenost, sposobnost da ne izgube osjećaj mjere. Samo na taj način moći će svjedočiti velikim vrijednostima poput iskrenosti, poštenosti, predanosti. To nisu male stvari” istaknuo je.

Ispred nas je, nadamo se, olimpijska godina, a papa Franjo smatra kako su “OI uvijek bile znak uključivanja, za razliku od kulture rasizma, rasipanja. ”

Papa se osvrnuo i na sportaše s invaliditetom.

“Kad vidim za što su sposobni pojedini sportaši koji imaju tjelesna oštećenja, zadivljen sam snagom života. U sportu mi se sviđa ideja o uključivanju. Paraolimpijski pokret iznimno je dragocjen, a kada vidim ili čitam o nekim njihovim podvizima, mislim da granica nije unutar njih, već samo u očima promatrača.”

Istaknuo je kako je tužno vidjeti “bogate, ali bezvoljne sportaše”.

“Tužno je vidjeti vrlo bogate, ali bezvoljne prvake, gotovo birokrate svog sporta. Činimo sve da spasimo amatersku dimenziju sporta.”