Tijekom posjete Lisabonu očekuje se da će se na međunarodnom skupu katoličke mladeži papa Franjo susresti sa žrtvama svećeničkog zlostavljanja.

Kad je skupina stručnjaka pročitala neke od mučnih izvještaja koje su prikupili od žrtava seksualnog zlostavljanja djece u portugalskoj Katoličkoj crkvi, viši biskupi te zemlje vrpoljili su se u prvim redovima gledališta.

Tijekom televizijskog prijenosa uživo, stručnjaci su u veljači izvijestili da je najmanje 4815 dječaka i djevojčica bilo zlostavljano od 1950. godine, većina u dobi od 10 do 14 godina.

Visoki portugalski crkveni dužnosnici tvrdili su da je bilo samo nekoliko slučajeva. Njihov odgovor bio je toliko nespretan da su žrtve bile nadahnute da osnuju prvu portugalsku skupinu za zagovaranje preživjelih koja će vršiti pritisak za naknadu zbog duševnih boli.

Papa Franjo zagazit će u blato portugalskog obračuna sa zlostavljanjem djece od strane svećenstva kada stigne u Lisabon sljedeće srijede kako bi sudjelovao na Svjetskom danu mladih, međunarodnom skupu katoličke mladeži. Iako se skandal ne spominje na službenom dnevnom redu pape, očekuje se da će se sastati sa žrtvama. Portugal je posljednja zemlja koja se suočava s desetljećima zlostavljanja od strane svećenika i zataškavanja od strane biskupa i vjerskih poglavara. Odbija se suspenzija aktivnih članova klera navedenih u izvješću, kao i pitanje odštete koja bi označila priznanje zločina.

Anne Barrett Doyle iz BishopAccountability.org, američke skupine koja održava online arhivu o zlostavljanju u Katoličkoj crkvi, rekla je da su portugalski biskupi očekivali da će im neovisna komisija pomoći vratiti povjerenje otkrivajući povijest zlostavljanja i zataškavanja, a istovremeno im dopustiti  “da se ispričaju, uvjere javnost u reformu i krenu dalje.”

“Njihov se plan užasno izjalovio. S nalazom od gotovo 5000 žrtava i svojom zapanjujućom tvrdnjom da su optuženi svećenici još uvijek u službi, povjerenstvo se pokazalo neovisnijim nego što su biskupi očekivali”, rekla je.

Crkvene vlasti isprva su tvrdile da je moguća odšteta stvar suda. Lisabonski kardinal Manuel Clemente i drugi dužnosnici također su primijetili da je prema portugalskom zakonu počinitelj odgovoran za isplatu bilo kakve naknade, a ne institucija.

Do travnja je crkva omekšala svoj stav, rekavši da ne isključuje odštetu. Obećao je da će “učiniti dostupnom pomoć” žrtvama i rekao da ako osuđeni počinitelji ne budu mogli platiti, crkva će to učiniti. Dužnosnici nisu razradili te planove.

Međutim, Clemente je također tvrdio da je Neovisni odbor za proučavanje zlostavljanja djece u Katoličkoj crkvi, skupina stručnjaka koju su osnovale portugalske crkvene vlasti, predao crkvi samo popis imena navodnih zlostavljača koji nije potkrijepljen dokazima. Taj je komentar razljutio stručnjake, koji su rekli da su se potrudili utemeljiti svoje nalaze i pružiti popratnu dokumentaciju.

Također, crkvene vlasti su rekle da aktivni svećenici koji su imenovani kao navodni zlostavljači mogu biti suspendirani s dužnosti samo nakon zakonskog postupka. Dužnosnici su, pod pritiskom javnosti, kasnije suspendirali četvoricu od dvadesetak svećenika navedenih u izvješću.

🇻🇦 Pope Francis likens hearing first-hand tales of abuse at Catholic-run schools from indigenous victims in Canada to being slapped.

Many children were physically and sexually abused at the schools, in what Francis said after his Canada trip was "genocide". pic.twitter.com/sL3ATR7S2F

— euronews (@euronews) August 3, 2022

Žrtva progovara

Žrtva zlostavljanja Antonio Grosso kaže da je bio seksualno zlostavljan u bivšem vjerskom skloništu za dječake u Fatimi 1960-ih.

Rekao je da su on i drugi bili toliko povrijeđeni odgovorom crkve da su osnovali lobističku skupinu, nazvanu Udruga ušutkanog srca, kako bi pomogli žrtvama u dobivanju odštete. Grupa također pruža psihološku podršku i pro bono pravnu pomoć.

Grossov put vodio ga je od budućeg svećenika koji je kao dijete studirao u portugalskom sjemeništu do suosnivača prve crkvene udruge žrtava seksualnog zlostavljanja u Portugalu. Kao dijete, kaže, toliko je uživao u misi da ju je ponovno uprizorio kod kuće. Ali između 10. i 12. godine, dok je studirao daleko od kuće, Grosso kaže da ga je prvo seksualno zlostavljao svećenik, a kasnije franjevački fratar.

Deset godina nikada ni s kim nije govorio o tome što se dogodilo. Kao tinejdžer imao je epizode “bijesa, poniženja, srama”, kaže. Tek kao mlada osoba počeo je razgovarati o toj temi s prijateljima. Rekao je to svojoj djevojci, koja mu je postala supruga. Imali su dvije kćeri.

Kad je Grosso javno ispričao svoju priču u intervjuu za časopis 2002. godine, osjetivši se ohrabrenim otkrićima o crkvenom seksualnom zlostavljanju koje se pojavilo diljem svijeta, njegova tada 27-godišnja kći Barbara poslala mu je pismo. Držao ju je presavijenu u svom novčaniku zadnja dva desetljeća. Pismo pozdravlja njegovu hrabrost i govori mu da je njegova kći ponosna na njega.

Osjeća se ponukanim da sada djeluje jer je crkva s “prezirom” reagirala na muke žrtava i još uvijek pokušava prikriti istinu. Želio bi vidjeti kako papa Franjo govori o tom pitanju dok je u Portugalu.

Crkva u Portugalu se ispričala za zlostavljanje. Surađuje s glavnom portugalskom udrugom za podršku žrtvama i uspostavlja procedure i prilagođava svoje odgovore na seksualno zlostavljanje u crkvi. Osoblje Svjetskog dana mladih prolazi posebnu obuku o tome kako spriječiti i uočiti zlostavljanje.

Problem se, međutim, proteže daleko izvan Portugala, kaže Barrett Doyle.

Portugal zaostaje za onim što se već dogodilo u Sjedinjenim Državama, Australiji, Francuskoj i Njemačkoj, rekla je, ali je u rangu s crkvenim odgovorima u Španjolskoj i Poljskoj i većini zemalja Južne Amerike, Srednje Amerike i Afrike, piše Euronews.

“Drugim riječima, nažalost, portugalska hijerarhija nije izuzetak; to je reprezentativno”, rekla je.