Benedikt XVI., koji je 2013. odreknućem otvorio put da na Petrov tron bude izabran papa Franjo i pokrene promjene u Katoličkoj crkvi, slavi u nedjelju 90. rođendan držeći se obećanja da se neće miješati u posao svoga nasljednika.

Papa Emeritus Benedikt XVI., jedini poglavar Katoličke Crkve u gotovo 600 godina koji se odrekao doživotne papinske službe, slavi u nedjelju 90. rođendan tiho i skromno.

“Grozi se velikih svečanosti, posebice kada je on u središtu pozornosti. Dosta je sramežljiv i zato je sretan kada takvi događaju brzo prođu”, kaže Benediktov biograf Peter Seewald.

Rođendan mu ove godine pada na Uskrs, najveći kršćanski blagdan i upravo to je za Benedikta dovoljan razlog za slavlje, rekao je njegov brat, 93-godišnji Georg Ratzinger

U ponedjeljak će se na maloj proslavi uz Georga naći i bliski prijatelji te manje izaslanstvo iz Benediktove rodne Bavarske.

Georg, koji živi u Bavarskoj, ali se telefonski svaki dan čuje s bratom, uputit će mu samo jednu rođendansku želju: “Neka mu dragi Bog podari još nekoliko godina, da bude pošteđen patnje sve dok ne pođe u vječni život”.

Otkako se prije četiri godine odrekao papinstva, Benedikt u vatikanskom samostanu živi tiho u molitvi i rijetko izlazi. Njegovi pomoćnici, među kojima je privatni tajnik nadbiskup Georg Gaenswein, kažu da je fizički sve slabiji, ali i dalje oštra uma.

“Naravno, više nije 18-godišnjak”, ali je “vrlo važno da je očuvao bistar um. Posvećen je razmišljanju, čitanju”, kaže njemački kardinal Gerhard Ludwig Mueller.

Gaenswein je ovaj tjedan za list La Repubblica rekao da je Benedikt odustao od sviranja klavira, što je bio njegov omiljen način opuštanja, jer “ga prsti više ne slušaju ili barem ne onako kako bi on želio”.

Rođen kao Joseph Ratzhinger u mjestu Marktl am Inn, malenom gradiću u Bavarskoj na jugu Njemačke, Benedikt se zaredio 1951., a dvije godine poslije stekao je doktorat iz teologije. Kardinal je postao 1977.  i bio je pročelnik Kongregacije za nauk vjere od 1981. do 2005.

Njegovo papinstvo nije bilo nimalo lako. Morao se suočiti s izbijanjem skandala pedofilije u Crkvi, boriti protiv kronizma i spletki u Rimskoj kuriji. Citiranjem u Regensburgu 2006. bizantskog cara Manuela II. Paleologa o islamu i Muhamedu razljutio je muslimane. Razljutio je i Židove jer se otvorio prema katolicima koji su poricali holokaust.

Benedikt je ugledan i poštovan intelektualac, Nijemac koji nije osvajao nastupom poput njegova prethodnika Ivana Pavla II. ili nasljednika Franje.

Mediji ga nakon izbora nisu lijepo dočekali i potretirali su ga konzervativnog tvrdolinijaša, “Panzerkardinala” i “Božjeg rotvajlera”.

U svojevrsnoj oporuci, knjizi intervjua koju je objavio biograf Seewald, Benedikt nedužno priznaje da mu je “slaba točka bila nedostatak odlučnosti u vladanju i odlučivanju”.

“Praktično upravljanje nije mi jaka strana i to je moja slabost”, rekao je.

S druge strane Benedikt je junak za konzervativne katolike, posebno one zatečene neformalnim stilom pape Franje i pastoralnim reformama. Međutim, čak i napredni katolici upravo Benediktu moraju zahvaliti za odlučnu promjenu u vatikanstvom vodstvu.

Njemački isusovac Hans Lagendoerger, koji je napisao knjigu “Hvala Benedikte”, smatra ga dubljim misliocem od bilo kojeg pape modernog doba dok mu se Franjo redovito obraća za savjet i smatra ga “mudrim djedom”.

Povijesno nezapamćena situacija suživota dvaju papa u Vatikanu odvija se glatko, uglavnom zato jer Benedikt odbija suditi o svome nasljedniku, odupirući se jakom pritisku Franjinih protivnika koji bi to htjeli.

Benedikt ima svoja stajališta, ali ih nikada neće izreći u znak poštovanja i poslušnosti prema Papi.

“Odlučio je šutjeti i držati se svoje odluke. Ne kani ulaziti u prepirke koje mu nisu bliske”, rekao je Gaenswein za La Repubblicu.