Od 2018. godine ravnatelj dubrovačkog Kazališta Marina Držića je redatelj Paolo Tišljarić. Iako u početku nije dobio podršku Kazališnog vijeća, uz objašnjenje da je mlad i neiskusan, ipak je Gradsko vijeće Dubrovnika dalo tada 27-godišnjem Tišljariću povjerenje da dođe na čelo KMD-a koji je bio u rasulu. U trećoj sezoni, koja je pri kraju, Tišljarić je zaista napravio velike stvari u Kazalištu Marina Držića. Upravo režira Vojnovićeve “Maškerate ispod kuplja”, koje će premijerno biti izvedene 25. svibnja. To je jedna od čak pet predstava u tom kazalištu ove sezone, a onda su ove godine na redu još dvije. U godinama obilježenim koronom nije lako raditi i proizvoditi predstave, priznaje Tišljarić, ali je zato potrebno mudro birati tekstove i suradnike. Ponekad se, primijetio je, baš u nedostatku novca dogode najzanimljivija rješenja.

Tišljarić je rođen 13. prosinca 1991. u Zagrebu, a 2013. diplomirao je kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dosad je postavio mnoge predstave u brojnim kazalištima te je asistirao Tomažu Panduru, Ivici Buljanu, Krešimiru Dolenčiću, Oliveru Frljiću, Aleksandru Popovskom i drugim redateljima, kao i na glumačkim klasama Franke Perković, Velibora Jelčića i Krešimira Dolenčića. Član je HDDU-a, a u Dubrovniku je prije KMD-a radio s kazališnom družinom Kolarin na predstavama “Vjera iznenada” i “Novela od Stanca”.

NACIONAL: U Kazalištu Marina Držića režirate Vojnovićeve “Maškarate ispod kuplja”, zašto ste se odlučili za taj tekst? Znamo da se Vojnović više puta igrao u Dubrovniku, ali zašto baš sada?

“Maškarate ispod kuplja” lirska su dramska igra o umiranju gosparske sluškinje, “kozice” Anice, u ozračju gašenja dubrovačkog vlasteoskog gospodstva. Događa se u kući Nikšinica, gospođe Jele i gospođe Ane, između dvaju i pet sati po objedu, na pokladni utorak oko 1850. godine. Mislim da melankolija tog komada savršeno korespondira s našom svakodnevicom. Dekadentna vojnovićevska atmosfera i dalje živi u ovim našim suvremenim zidinama.

NACIONAL: Ovu predstavu i režirate. Koliko vam je važno, uz ravnateljski, obavljati i taj umjetnički, redateljski posao?

Kada sam se zaposlio u Kazalištu Marina Držića, mislio sam da neću režirati u tom kazalištu, ali upravo me ova koronakriza prisilila da zbog uštede na honorarima i smještaju krenem raditi “Tramvaj zvan žudnja” i sada “Maškarate ispod kuplja”. U međuvremenu sam shvatio kako je to bitno, jer sam u periodu rada na predstavi u bliskom kontaktu s radnicima u kazalištu i bolje razumijem probleme i izazove s kojima se nose. Rad na predstavi prilika je za kalibriranje i podizanje kvalitete rada i umjetničkog ansambla i tehnike.

NACIONAL: Je li se promijenilo vaše viđenje nekih stvari otkad ste ravnatelj?

I dalje smatram da je izvrsnost ono prema čemu trebamo težiti, a u međuvremenu mi se čini da sam postao zreliji i snažniji.

NACIONAL: Zašto je važno igrati Vojnovića, Držića, ali i Krležu, barde hrvatske književnosti koji ne izlaze iz mode?

Autori koje ste naveli temelji su naše literature i jezika. Bez kvalitetne klasike ne postoji ni dobar suvremeni teatar.

NACIONAL: Unatoč pandemiji, prošla godina bila je sjajna za kazalište kojem ste na čelu – jako puno premijera, gostovanja, publike uživo i online – a i pred kraj ove sezone rezultati su slični, pretpostavljam? Kako ste uspjeli realizirati toliko premijera, kako ste zadovoljni?

Za realizaciju svega bilo je potrebno puno odricanja i strpljivosti. Iskoristili smo maksimalno svoje unutarnje potencijale, a cijeli pogon kazališta marljivo je radio. S obzirom na crne prognoze tijekom prošle godine, mislio sam da ćemo morati otkazati cijelu ovu sezonu. Presretan sam što se to nije dogodilo i što smo dosad realizirali sve što je bilo planirano.

NACIONAL: Često možemo čuti da je umjetnicima zaista bilo jako teško, i još uvijek jest, zbog nemogućih uvjeta rada odnosno nemogućnosti rada. Ali kako to zaista izgleda u praksi, s jednim ansamblom koji ne radi, sa scenom koja se ne koristi, bez publike? Kako se vi osjećate?

Najtužnije je vidjeti praznu kazališnu dvoranu. Naravno da mi uživamo u stvaranju predstava, ali jedini smisao našeg posla jest upravo taj pljesak zadovoljne publike na kraju predstave.

NACIONAL: Na početku svog mandata niste dobili podršku Kazališnog vijeća jer su vas smatrali mladim i neiskusnim, ali Gradsko vijeće ipak vam je dalo šansu. Zašto se mladima ne daje više šanse, uvijek su nekako po strani i ne daje im se prilika? Vi ste imali sreću da ste dobili priliku pokazati što možete, ali mnogi je ne dobiju.

Da, imao sam sreću, ali imao sam i životopis na temelju kojega sam dobio povjerenje Gradskog vijeća. Godine rada i odricanja uvijek se na kraju isplate i mislim da kvalitetan rad nikad ne ostaje nezapažen.

NACIONAL: Kad smo kod mladih, jedna od vaših specifičnosti na čelu KMD-a upravo je davanje prilike mladim afirmiranim redateljima da rade, zašto vam je to bitno?

To je način da izgradimo i održimo jaku i kvalitetnu nacionalnu scenu. Uz kvalitetne glumce izrazito je bitno da imamo i kvalitetne redatelje, scenografe, kostimografe i oblikovatelje svjetla svih generacija. Jer samo izvrsna i raznolika kazališna scena može konkurirati industriji lake zabave za mase.

NACIONAL: Isto tako, plan vam je na početku mandata bio revitalizacija scene za djecu i mlade, jeste li u tome uspjeli?

Mislim da brojke pokazuju da jesmo. Osim što su naše predstave za djecu i mlade rasprodane, ostvarili smo niz uspjeha. Naše “Blizanke” nagrađene su Nagradom hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje, a Tea Bašić Erceg nagrađena je od Hrvatskog centra Assitej za najbolje kostime u predstavi “Priče iz davnine” koju smo ostvarili u suradnji s Gradskim kazalištem Trešnja iz Zagreba, jednim od najboljih kazališta za djecu i mlade u RH.

NACIONAL: Ono što se događalo s Kazalištem Marina Držića prije nego što ste ga vi preuzeli, zaista je bilo tužno. Malo predstava koje igraju za još manje publike, nije bilo doticaja s regijom, sa županijama koje gravitiraju vašem kazalištu, glumci su bili posve neiskorišteni – posebno moram naglasiti da tu mislim prije svega na divnu Milku Podrug-Kokotović. Bilo je, u najmanju ruku, zapušteno, kako se to dogodilo? Zašto se nije prije reagiralo?

Ne znam, valjda su se svi prepustili općoj letargiji. Ipak, Dubrovnik je kao stvoren za kazalište i kazališne umjetnike, pa je malo bilo potrebno da Kazalište ponovo zasja u svom punom sjaju.

NACIONAL: Kad su vam ukazali povjerenje, gradski vijećnici dali su vam “u zalog” da više koristite glumce iz ansambla KMD-a na Dubrovačkim ljetnim igrama, jer oni nisu baš ondje igrali, što je svakako neobično. Je li ta suradnja obnovljena i kakvo je vaše mišljenje o DLJI?

U dobrim sam odnosima s intendanticom Dorom Ruždjak-Podolski i stalno se trudimo pronaći modele za suradnju. Lani smo koprodukcijski ostvarili predstavu za djecu i mlade “Zlatno libro – bajke iz dubrovačkog kraja”, a planiramo i veliku koprodukciju za jednu od idućih sezona.

NACIONAL: Kako ministrica kulture i medija surađuje s vama, s kazalištem? Je li vam se “uskočilo” s novcem za tehniku koja je bila u lošem stanju?

Ministrica nas je nekoliko puta pohvalila za odlične promotivne materijale, na što sam stvarno ponosan. Ove godine dobili smo od Ministarstva kulture i medija novac za obnovu dijela zgrade, ali to je samo kap u moru jer je zgrada godinama bila zapuštena. Prošle godine obnovili smo rasvjetni park Kazališta sredstvima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Nadam se da ćemo tako, malo pomalo, uz podršku Ministarstva i Grada Dubrovnika dovesti zgradu u reprezentativno stanje. Drago mi je što ministrica podržava i naše programske tendencije pa je iz Fonda za međunarodnu suradnju financijski podržala produkciju predstave “Noćni pisac” legendarnog Jana Fabrea.

NACIONAL: Iz godine u godinu pokazujete da je moguće s malo novca napraviti puno različitih predstava, kako vam to uspijeva?

Mudro birati tekstove i suradnike. Ponekad se baš u nedostatku novca dogode najzanimljivija rješenja.

NACIONAL: Što još publiku očekuje u ovoj sezoni, a što u idućoj? Na što ste se fokusirali pri odabiru komada?

Do kraja sezone na našoj sceni premijerno će zaigrati “Noćni pisac” Jana Fabrea, jednog od najvećih svjetskih kazališnih umjetnika, a slijedi autorski projekt Aleksandra Švabića i Vedrane Klepice “Južina”. Na jesen nas čeka predstava “Je l’ tako Zorane?’ koju radimo u koprodukciji s kazalištem Moruzgva iz Zagreba i “Dani ubojstava u priči o Hamletu” u režiji poznate slovenske redateljice Livije Pandur.

NACIONAL: Kako vidite KMD na kraju svog mandata i planirate li se kandidirati za još jedan?

Apsolutno, da. Smatram da imam još puno toga dati Kazalištu Marina Držića i gradu Dubrovniku, gdje se osjećam kao kod kuće.