Pirotehničari odabrani za razminiranje u području nekadašnjeg jugoslavenskog vojnog aerodroma Željava, koji se nalazi u Ličko-senjskoj županiji u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom, zatražili su od Hrvatskog centra za razminiranje da se odgodi početak radova na tom području. To su učinili jer se plaše radioaktivnih čestica i zato što nisu adekvatno opremljeni za provedbu tog projekta.

Za taj je posao, podijeljen u dva dijela, Hrvatski centar za razminiranje angažirao više od deset tvrtki koje se bave poslovima razminiranja, ali nije ih upozorio kako se u tlu nalaze spojevi koji bi mogli biti opasni za život čovjeka. Vjerojatno najčuvanija vojna baza bivše države uništena je za vrijeme Domovinskog rata. Objekt i njegova okolina, pokazalo je istraživanje Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada 2007. i 2008., onečišćeni su poliklorbifenilima – PCB spojevima koji pripadaju skupini postojanih organskih onečišćivača okoliša. Iz ionizacijskih detektora dima, kojih je bilo na stotine, oslobođen je radioaktivni americij 241 koji može izazvati karcinom i genetska oštećenja. Pirotehničari koji trebaju razminirati to područje sami su se informirali o ovim činjenicama, pa su se potom obratili Novom sindikatu, koji je u lipnju od Hrvatskog centra za razminiranje tražio da se zabrani obavljanje poslova.

Hrvatski centar za razminiranje tvrdi da prilikom izrade idejnog projekta nije bio upoznat s informacijama o zagađenosti pa se, doznaje Nacional, upozorenje nije uvrstilo ni u Dokumentaciju za nadmetanje. HCR je 2. siječnja ove godine objavio poziv za nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave. Sredstva su planirana iz Programa IPA 2012, IPA 2013 i Prijelaznog instrumenta te iz Državnog proračuna. Kriterij odabira bio je najniža cijena. Oko dva mjeseca nakon javnog poziva, 7. travnja, donesena je odluka o odabiru najpovoljnijih ponuditelja.

Razminiranje ukupno 2.425.270 m2 obavljat će zajednica ponuditelja – Capsula Interna,  Heksogen, Bios-f, Credo, Piper, Piper razminiranje, Istraživač benz, Istraživač, Zeleni kvadrat, Zigo, TNT 7 i Zona razminiranje. Posao razminiranja manjeg dijela tlocrtne površine od 1.873.774 m2 obavljaju iste tvrtke, bez Istraživač benza. Vlasnici, suvlasnici te direktori dijela tih tvrtki našli su se sredinom prošle godine na meti sisačke policije koja ih je kazneno prijavila zbog namještanja natječaja za poslove razminiranja. Među njima je bio i Dražen Jakopec, nekadašnji ravnatelj HCR-a koji je početkom veljače, kada je natječaj za Željavu izašao, još uvijek bio na toj funkciji. Nacionalu su dva dobro upućena izvora kazala kako je upravo on dogovorio da se posao dodijeli njemu bliskim tvrtkama. S funkcije ravnatelja HCR-a razriješen je krajem veljače.

Nacional je od sadašnjeg v.d. ravnatelja Hrvatskog centra za razminiranje Ante Brkljačića doznao da se poslovi planiraju započeti po ispunjavanju uvjeta za uvođenje, a dovršiti za 130, odnosno 110 radnih dana.

“Imamo informaciju od našeg izvidnika kako su za navedeno područje izdavane dozvole nadležnih institucija za snimanja glazbenih spotova i drugih umjetničkih radova. Uvjereni smo kako bi nadležne institucije, u čijoj je nadležnosti navedena problematika, upoznale javnost pa tako i HCR, o postojanju navedene opasnosti službenim upozorenjima i obilježavanjem područja kao opasnog”, kazali su iz HCR-a Nacionalu.

Novi sindikat je, vezano uz Željavu, tražio očitovanje od Ministarstva zdravstva, Ministarstva zaštite okoliša i energetike te Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Dosad im je stigao jedino odgovor ministra zdravstva Milana Kujundžića kojeg je i Nacional dobio na uvid. U njemu stoji da je nekadašnja jugoslavenska vojna baza uništena te da se s pravom sumnjalo na kontaminaciju tla PCB-ima. “Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada proveo je analizu uzoraka s ciljem ispitivanja mogu li skupljeni uzorci tla štetno djelovati na molekulu DNA ljudskih stanica.

U dva navrata tamo se prikupilo ukupno 12 uzoraka – tri uzorka 2007. i devet 2008. – kao i uzorak borovih iglica. Zaključak ispitivanja je da kratkotrajan kontakt čovjeka s njima ne bi imao značajnog biološkog učinka na njegov genetički materijal. Mogući štetni učinak pokazao bi se tek nakon višegodišnjeg izlaganja uzorcima tla, najvjerojatnije udisanjem čestica prašine koje se dižu s podloge u zatvorenom prostoru podzemnog aerodroma. Kako je već duže vremena proteklo od kontaminacije tla PBC-ima, Institut smatra da se štetni učinak jako smanjio”, stoji u odgovoru ministra Kujundžića Novom sindikatu.

No, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada Nacionalu je vezano uz opasnost tog područja uputio drugačiji odgovor. “S obzirom na opseg istraživanja, broj analiziranih uzoraka tla i protek vremena, ne možemo dati odgovor na pitanje je li područje Željave opasno za život čovjeka”, kažu Nacionalu iz Instituta i napominju da istraživanje nakon 2008. nisu ponavljali. No, s obzirom na iskustvo pri manipulaciji s uzorcima koji bi sadržavali PCB, savjetuju da se upotrebljava uobičajena laboratorijska zaštitna odjeća uz obaveznu primjenu zaštitne maske za gornje dišne puteve.

Iz Ministarstva zdravstva Novom su sindikatu poslali odgovor i vodič za sigurno rukovanje opremom i gospodarenje opremom koje sadrže PCB-e u kojem je, uz ostalo, navedena i potrebna zaštitna oprema za radnike koji rukuju s otpadom koji sadrži PCB. S ovom je problematikom upoznat i zagrebački Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost s obzirom na to da postoji opravdana sumnja da se u prostorima vojnog aerodroma Željava nalaze i ionizacijski detektori dima, pa će, kazali su iz Ministarstva zdravstva, pirotehničarima osigurati i odgovarajuću pomoć u dijelu opreme i uputa za postupanje.

“Pirotehničari ništa nisu dobili od opreme. Naprosto je šokantno da se pirotehničarima nije pružila sva moguća zaštita, da se nije oformio tim stručnjaka koji bi to sve skupa dodatno ispitao, koji bi na terenu radili i surađivali s pirotehničarima. Najšokantnije je što sam Hrvatski centar za razminiranje nije zatražio dodatna mjerenja. HCR nam je javio da, s obzirom na dopis Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost koji su zaprimili, ne postoji razlog da se radovi na području Željave zabrane. Pirotehničari su u strahu. Ne znaju kada će ih poslati na Željavu. To se može dogoditi već sutra”, kazala je Katarina Perković iz Novog sindikata.

Željava je za vrijeme Jugoslavije bila jedan od najbolje opremljenih vojnih aerodroma u Europi. Strogo čuvana baza Jugoslavenske narodne armije kodnog naziva “Objekat 505” imala je pet pista, četiri međusobno povezana tunela s tri eskadrile. Ne zna se koliko je u nju uloženo, ali je navodno riječ o milijardama američkih dolara. Nakon što ju je JNA 1992. uništila kako je ne bi koristila Hrvatska vojska tijekom Domovinskog rata, proglašena je neperspektivnim objektom za Oružane snage i Ministarstvo obrane RH te je predana na upravljanje nadležnoj Agenciji za upravljanje državnom imovinom, odnosno sadašnjem Ministarstvu državne imovine. To je Ministarstvo zaprimilo prijedlog Općine Plitvička Jezera za revitalizaciju zračne luke Željava s popratnim objektima.

“Općina Plitvička Jezera angažirala je studio arhitektice Anete Mudronja Pletenac za izradu idejno-teorijske studije i arhitektonsko-urbanističkog projekta pod nazivom “Centar za kulturu leta Mali princ” koji istražuje mogućnost revitalizacije zapuštene i oštećene zračne luke Željava”, kazali su Nacionalu iz Ministarstva državne imovine koje će, nakon što mu Općina dostavi predmetnu Studiju, imati potrebne podloge po kojima će se izraditi modalitet raspolaganja za stavljanje u funkciju ove bivše vojne imovine.

Iz Ministarstva napominju da je u kontekstu postojećeg zahtjeva za povrat bivših vlasnika, podnesenih sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, prioritetno donijeti pravomoćno rješenje prije donošenja odluke o mogućem raspolaganju predmetnom nekretninom.

Tito je dao izgraditi Željavu nakon što se posvađao sa Staljinom

Bivši jugoslavenski podzemni vojni aerodrom nalazio se na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u srcu Plješivice. Podnožje planine na istočnoj padini prema Bihaću odabrano je zbog toga što je morfološki dosta povoljno s obzirom na prirodne uvale. Uz to Josip Broz Tito htio je da taj objekt koji je trebao moći preživjeti nuklearni napad, bude smješten u srcu Jugoslavije tako da ako dođe do ratnih sukoba, bude dovoljno udaljen od glavnih gradova.

Ideja o gradnji Željave, poznate kao i „Objekat 505“ ili „Klek“ stvorila se 1954. nakon što se Josip Broz Tito usprotivio Staljinu. Ne zna se koliko je točno uloženo u izgradnju aerodroma koja je trajala 12 godina. Procjenjuje se da je utrošeno između četiri i osam milijardi američkih dolara za koje je bivša Jugoslavija, da je taj novac uložen u gospodarstvo, mogla već tada doseći standard Austrije. Željava je izgrađena 1968. da bi se narednih godina, sve do 1978., radovi intenzivno nastavili.

Cijeli objekt imao je četiri ulaza, odnosno izlaza koji su stazama bili povezani s dvije glavne poletno-sletne piste. Podzemni dio aerodroma bio je predviđen za dvije do tri eskadrile aviona letačke avijacije. U tri podzemne galerije moglo je stati 58 aviona. Međusobno su se povezivale u obliku slova M s produženim srednjim krakom za pregled i oporavak aviona. Podzemni tuneli bili su dugi 3500 metara. Bilo je predviđeno, kazao je u intervjuu za jedan građevinski portal glavni projektant podzemnog dijela Dragoslav Sobotka, da se objekt može autonomno koristiti punih 30 dana pa je tako imao: električnu, vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, dvije rezervne dizel-električne centrale, skladište goriva, 13 klima-komora, protupožarni sistem, kuhinje, ambulante, spavaonice…

Dimenzije su odgovarale avionima tipa MIG21. Izvana, u blizini Ličkog Petrova Sela bila je vojarna, ujedno i logistička baza te pet pisti – tri poletne i dvije poletno-sletne. Na vrhu Gola bili su smješteni radarski sustav i meteorološka postaja.

Sve to uništeno je za vrijeme Domovinskog rata. Jugoslavenska narodna armija u svibnju 1992. odlazeći s tog područja digla ga je u zrak s 50-ak tona eksploziva, a sve kako ne bi pao u ruke protivnika. Sa Željave su izvršena dva napada na Zagreb. Televizijski toranj na zagrebačkom Sljemenu napadnut je 16. rujna 1991., a 7. listopada Banski dvori, sjedište hrvatske vlade. I Gospić je 1991. bio izložen zračnim napadima zrakoplova 5. korpusa ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane smještenog u Željavi pokraj Bihaća.