Uvoz zaštitnih maski iz Kine pokazao se neophodnim za većinu država koje nisu u stanju samostalno se opskrbiti njima, a niz biznismena diljem svijeta posljednjih nekoliko mjeseci iskorištava priliku da na tome beskrupulozno profitira kroz operacije koje često prelaze granice legalnosti. Italija, jedna od najpogođenijih zemalja, bilježi niz takvih primjera.

Jedna od osoba koju se sumnjiči za niz nelegalnih radnji povezanih za uvoz zaštitnih maski je nekadašnja predsjednica parlamenta Irene Pivetti, čija je tvrtka Only Italia Logistics početkom travnja od stožera civilne zaštite dobila narudžbu od 15 milijuna maski, ukupne vrijednosti 25 milijuna eura. Za uvoz 30 različitih tipova maski Irene Pivetti je od države dobila predujam u vrijednosti 60 posto narudžbe, što je 15 milijuna eura i što premašuje nabavnu cijenu tih maski na kineskom tržištu. Irene Pivetti je s djelom predujma mogla kupiti sve maske od proizvođača, a navodno ostatak novca iskoristila je da bi kupila još maski koje su bile namijenjene prodaji na slobodnom tržištu. Takva je praksa, iako moralno upitna, sasvim legalna. No financijska policija i niz državnih odvjetništava bivšu predsjednicu parlamenta sumnjiče za niz kaznenih djela, među kojima su “prijevara u trgovanju”, “preprodaja krivotvorene robe”, “kršenje carinskih zakona” te “stvaranje profita kroz preprodaju robe nezakonitog podrijetla”.

Najmanje milijun tih zaštitnih maski distribuirano je diljem Italije i bilo namijenjeno za prodaju u apotekama. Jedan dio maski zaplijenjen je već u logističkom centru u zračnoj luci Malpensa, a Irene Pivetti je optužena da je carinskoj upravi dostavila dokumente u kojima se navodi da su te maske namijenjene civilnoj zaštiti, čime je izbjegla plaćanje PDV-a i drugih carinskih pristojbi. Sumnja se da je Irene Pivetti osim službenog ugovora s civilnom zaštitom imala i drugi tajni ugovor, kojim ovaj stožer autorizira tvrtku Only Italia Logistics da dio uvezenih maski bude prodano na slobodnom tržištu, ali da ih se uveze kao narudžba civilne zaštite kako bi prolazak kroz carinu bio brži ali i, pogotovo, bez naknada.

‘Smatram da je prikladnije pustiti da istraga krene svojim putem, s povjerenjem da će sudstvo razjasniti sve što se zaista dogodilo’, poručila je za Nacional Irene Pivetti i dodala da više ne želi razgovarati s medijima

 

U gradu Savoni u regiji Ligurija pokrenuta je još jedna istraga, nakon što je klijentica u jednoj apoteci, nezadovoljna cijenom, pozvala financijsku inspekciju. U tom slučaju ispostavilo se da su se ove zaštitne maske prodavale s maržom od dvjesto do dvjesto pedeset posto, ali i da je uvoznik tvrtka Only Italia Logistics te da imaju lažnu oznaku CE, certifikat koji bi trebao označavati usklađenost sa standardima zaštite zdravlja, sigurnosti i zaštite okoliša za proizvode koji se prodaju unutar europskog gospodarskog prostora. Novinar Giovanni Ciolina iz dnevnika Secolo XIX ustanovio je na stranici Accredia da je potvrda sukladnosti proizvoda potpuno lažna te objavio ovu informaciju prije nego što je državno odvjetništvo pokrenulo istragu, zbog čega se smatra da je Irene Pivetti bila svjesna da su certifikati bili lažni. Državno odvjetništvo u Savoni je također zaplijenilo 250 tisuća maski koje je uvezla Irene Pivetti.

U gradu Lentini kod Siracuse na Siciliji zaplijenjen je sav materijal u desetak apoteka. Maske koje je uvozila tvrtka Only Italia Logistics distribuirao je jedan zubar koji se prije nikad nije bavio distribucijom medicinskog materijala. Pakete je slao apotekama direktno s carine. Financijska policija na Siciliji otkrila je da maske nisu imale ni potvrdu nacionalnog zavoda za osiguranje od nezgode na radu (INAIL) koje je neophodno za komercijalizaciju takvih proizvoda u slučaju da nemaju važeću CE oznaku. Irene Pivetti je certifikaciju INAIL-a zatražila 3. travnja, a otprilike dva tjedna kasnije dobila odbijenicu. U međuvremenu, maske je već bila prodala.

Pokrajina Toscana je od Irene Pivetti također kupila 150 tisuća maski, čija vrijednost premašuje pola milijuna eura, da bi ih podijelili građanima. Te maske neće biti podijeljene jer su neispravne. Irene Pivetti je 1994. sa samo 31 godinu postala najmlađa predsjednica u povijesti talijanskog parlamenta, a nakon političke karijere počela se baviti biznisom između Italije i Kine. Iako navodi velebne međudržavne projekte koje je pokrenula u posljednjih devet godina, u posljednjoj javnoj poreznoj prijavi vidljivo je da je njena firma Only Italia Logistics uprihodila tek 70 tisuća eura što je, navode neki mediji, prosječan godišnji prihod jednog frizerskog salona. Unatoč tome, od civilnog stožera dobila je narudžbu vrijednu 25 milijuna eura. Firma kojoj je Irene Pivetti jedini administrator u vlasništvu je drugih dviju tvrtki, Only Italia Trade u Poljskoj te Only Italia Club u poreznom utočištu u San Marinu. Također, firme u Poljskoj i San Marinu imaju registrirano sjedište, ali novinari talijanske televizije Mediaset otkrili su da nemaju ni ured niti zaposlene djelatnike. Državni tužitelj Ubaldo Pelosi proteklih tjedana naredio je zamrzavanje računa i pretres ureda talijanske tvrtke Irene Pivetti. U trenutku zamrzavanja, na računu je bilo tek 1,5 milijuna eura. Na upite istraživačke emisije “Report” televizije RAI je li novcem koji je uplatila država platila i maske za uvoz na privatno tržište, ili je možda novac već prebacila u San Marino, Irene Pivetti je odgovorila novinarima da u San Marinu sami provjere ono što insinuiraju, no to nije moguće jer je San Marino porezna oaza. U istom intervjuu Irene Pivetti priznaje da je devedeset posto računa ispostavila kroz tvrtku iz San Marina, ali da je posao s maskama u cijelosti naplaćen kroz talijansku tvrtku.

Ona tvrdi da je u ovom slučaju žrtva. Javila se putem Skypea u emisiju “Live – Non è la D’Urso” i rekla da na uvozu maski nije zaradila ništa. Prema njenim riječima, samo je htjela pomoći svojoj državi u teškom trenutku, a najvjerojatnije je i izgubila pozamašnu svotu novca. Emisija “Le Iene” je, međutim, emitirala snimke napravljene skrivenom kamerom kojom su je snimili u veljači u sklopu neke druge novinarske istrage o njenom poslovanju s Kinom. U toj snimci ona jednom talijanskom biznismenu nudi suradnju na željezničkom prijevozu materijala između Kine i Italije te priznaje da je shvatila da su koronavirus i cijelo izvanredno stanje koje će doći zapravo ogroman potencijalni biznis. Otkrila mu je i da mijenja cijeli biznis model svoje tvrtke jer je shvatila da je uvoz medicinskog materijala jako unosan posao. U toj snimci priznaje da joj je zarada od uvoza maski oko 15 centi po primjerku, što bi u konačnici bilo više od dva milijuna eura.

Nacional je kontaktirao Irene Pivetti koja nam je poručila da, s obzirom na osjetljivost situacije i nakon svih objava u medijima, ne želi više razgovarati s medijima. “Smatram da je prikladnije pustiti da istraga krene svojim putem, s povjerenjem da će sudstvo razjasniti sve što se zaista dogodilo”, poručila je za Nacional. No slučaj nepravilnosti i profiterstva s maskama Irene Pivetti nije izoliran. U regiji Lombardia je s tvrtkom Fippi u gradu Rho koja se bavi proizvodnjom pelena ugovorena rekonverzija proizvodnog lanca tako da mogu proizvesti 900 tisuća zaštitnih maski dnevno. Deset milijuna zaštitnih maski ukupne vrijednosti 18 milijuna eura već je podijeljeno bolnicama i zdravstvenim djelatnicima. One su, međutim, identične pelenama, a medicinski djelatnici za njih kažu da su neugodne za nošenje i potpuno beskorisne te stavljaju u opasnost i njih i pacijente, a štete i njihovom dostojanstvu. Državno odvjetništvo u Milanu već je otvorilo istragu o troškovima i natječaju za proizvodnju ovih maski. U istrazi protiv nepoznatih osoba sumnja se na prijevaru u javnoj nabavi.

No najveći skandal dogodio se u pokrajini Lazio. Tamošnje državno odvjetništvo istražuje fantomski ugovor vrijedan 35 milijuna eura za 7,5 milijuna zaštitnih maski koji je dodijeljen tvrtki Eco Tech, čiji je kapital 10 tisuća eura i koja se bavi preprodajom LED svjetiljka i koja nikad nije vodila tako velik posao. Tvrtki Eco Tech je isplaćen predujam od 11 milijuna eura a maske, koje su trebale biti isporučene krajem ožujka, nikad nisu stigle. Ugovor s njima je pokrajina Lazio početkom travnja ukinula s obrazloženjem da je tvrtka neozbiljna i da ne odgovaraju na e-mailove, ali je samo tjedan dana kasnije pokrajina Lazio ugovor ponovno proglasila važećim jer su maske još bile potrebne.

Eco Tech je na natječaju pobijedio s ponudom čije su cijene znatno iznad tržišnih, 3,60 eura za maske FFP2 i 3,90 za one FFP3. U pokrajini Lazio to opravdavaju činjenicom da su svugdje tražili tvrtke koje nude zaštitne maske, ali ih jednostavno nije bilo. No opozicija je doznala da je tvrtka Eco Tech maske prodala kao posrednik, a da se na natječaj javila i tvrtka koja je maske prodala Eco Techu te je maske nudila za 2,53 eura po komadu, što dovodi do 7,5 milijuna razlike u ponudi. Još jeftinije maske nudio je biznismen Filippo Moroni, čija se tvrtka u Šenženu bavi izvozom medicinskog materijala. On je maske nudio po 1,80 eura, poslao je 120 e-mailova pokrajini Lazio i civilnoj zaštiti, ali su ga ignorirali, pa je maske konačno prodao Brazilu i SAD-u.

Najveći skandal dogodio se u pokrajini Lazio. Tamošnje državno odvjetništvo istražuje fantomski ugovor vrijedan 35 milijuna eura za 7,5 milijuna zaštitnih maski koji je dodijeljen tvrtki Eco Tech

 

Političari iz opozicije došli su do informacije da je regiju Lazio i Eco Tech spojio Ivan Gilardi, čiji je otac Bruno bio trener karatea Andree Coccoa, zamjenika šefa kabineta predsjednika pokrajine Lazio Nocole Zingarettija. Budući da su se znali, otac Bruno je nazvao Coccoa da bi ga pitao kakve maske traži pokrajina Lazio, nakon čega ga je nazvao potpredsjednik regije Leodori, koji mu je savjetovao da se na natječaj javi i njegov sin, iako ovaj nije imao ikakvog prethodnog iskustva u takvoj vrsti biznisa. Budući da samostalno nikad ne bi bio u stanju pobijediti na natječaju, savjetovali su mu se da se udruži s nekom drugom tvrtkom, a to je konačno bio Eco Tech.

Ipak nije sve tako crno i postoje primjeri izvrsnosti. Jedan od njih je pokrajina Veneto, gdje je guverner Luca Zaia ovu krizu vodio potpuno staloženo, ispričala je za Nacional doktorica Nela Sršen iz bolnice Policlinico Universitario u Padovi:

“Guverner Zaia je odmah shvatio posljedice koje će se dogoditi u sjevernoj Italiji ako ljudi koji se vraćaju iz Kine ne budu odmah izolirani ili stavljeni u karantenu. Bio je među prvima koji su od vlade zatražili izolaciju svih povratnika iz Kine, kao i zatvaranje škola, ali je talijanska vlada takav zahtjev definirala diskriminatornim i rasističkim. Činjenica da je Alitalia prekinula jedini let s Kinom nije zaustavila povratke iz žarišta s presjedanjima te izbjegavanja kontrola. Nakon što je poput bombe eksplodirao broj pozitivnih na koronavirus, šok-sobe su bile pune, nije bilo mjesta za liječenje, ali ni za pokapanje mrtvih, Europa nije slušala naše očajne krikove. Umirali su mladi koji su prije zaraze bili jaki, zdravi, bez prethodnih patologija, ali i doktori i medicinsko osoblje. Guverner Zaia je napravio sve da bi osigurao da svakom medicinskom djelatniku bude osigurana osobna zaštitna oprema, i garantirao je maksimalne sigurnosne uvjete izloženom osoblju.”

On je, nakon prvih prijevara, maske odlučio platiti tek nakon što su mu isporučene i provjerene. Nela Sršen dodaje: “Guverner Zaia je stalno bio uz nas. Bio je prisutan svaki dan, svaki sat, na prvoj liniji žarišta kao što je Vò Euganeo kod Padove, gdje je umro prvi pacijent. Od tada je stalno među ljudima, diljem pokrajine ali i u Rimu, gdje konstantno vladi donosi listu problema za koje je potrebno naći rješenje. Na žalost, sustav je centraliziran i mnogo toga pokrajine ne mogu riješiti same. Ali guverner ne odustaje od borbe i jako sam ponosna da mi je prijatelj. Da postoji još ljudi poput Zaije u politici, svijet bi bio puno bolji.”

Svojim izuzetno korektnim ponašanjem Zaia u političkim anketama trenutno leti, Financial Times identificira ga kao potencijalnog lidera Lige koji je zasjenio i jedini bi bio u stanju zamijeniti Mattea Salvinija. Zaia ipak smatra da je taj konsenzus tek trenutačan, budući da ljudi u ovom trenutku nagrađuju one političare koji su najbolje vodili krizu s koronavirusom.

DR. NELA SRŠEN: ‘Još uvijek nismo shvatili gotovo ništa’

Na početku pandemije, u ožujku, imali smo premalo kirurških maski. Pokušavali smo izdržati, ali je to bio trenutak psihoze za sve jer je svaki pacijent bio mogući izvor zaraze. Ali se posao liječnika ne može i ne smije zaustaviti zbog straha od zaraze. Mnogi liječnici su umrli zbog zaraze koronavirusom, u trenutku kada nitko nije bio spreman i nismo shvaćali zašto se sve to događa. Sjećam se tjedana prije lockdowna i njegova početka. U kolektivnoj drami, mi smo svaki dan odlazili na posao, bili u kontaktu s pacijentima i izloženi zarazi. Na putu do posla osjećala sam potrebu ući u crkvu i moliti se, ne za sebe nego zbog sve te drame i nesigurnost koju smo doživljavali svakog dana, ali je i bazilika svetog Antuna bila zatvorena. Nama, medicinskom osoblju, već je preuzet serološki uzorak, pored tjednih brisova koje je napravljeno bolničkom osoblju. Ako uzmemo u obzir visoki postotak mladih specijalizanata koji su bili pozitivni, ali bez ikakvih simptoma i koji su uz mene bili šest-sedam sati u sali za operacije, dosad sam imala sreće, a samo Bog zna kako će biti dalje. Još i danas nismo shvatili gotovo ništa o virusu, unatoč intenzivnim istraživanjima. Pitanja su uvijek ista: otkud dolazi, je li identificiran “posredni gost”, kako se razvio i proširio, koja je terapija, genom, lijekovi, ali i sva pitanja oko imuniteta, je li on trajan ili ne. Od početka smatram da će virus, budući da je pametan i da bi preživio, postati manje agresivan kao i ostali koronavirusi te da će ostati s nama i postati dio naših života. Da bi preživio, virusu treba gost. Ako ubije gosta i virus umre. Zbog toga će se prilagoditi čovjeku i u budućnosti davati lagane simptome poput onih sezonske gripe, kao i njegov prethodnik alfa korona LN63. Cjepivo u ovom trenutku nema nikakve uloge jer ne postoji. O ovom virusu rečeno je sve i ništa. Pogotovo “veliki znanstvenici” koji su poput primadona gladnih medijskog prostora stalno “na tragu” nekog otkrića, a na kraju tih otkrića ni konkretnih rezultata nigdje nema. Stalno govore o “vjerojatnoj učinkovitosti” nekih lijekova koji se koriste za sasvim druge bolesti ili o otkriću nekakvih proteina ili antigena koji sa znanstveno-kliničkog gledišta ništa ne znače. Jedina prava “terapija” koja je ograničila širenje virusa je lockdown, pranje ruku i socijalna razdaljina. Ostatak su samo bili pokušaji. Osim nekoliko antiviralnih i protuupalnih lijekova te klorokina kojeg reklamira Donald Trump, sada se čine eksperimenti s plazmom oporavljenih pacijenata. Ali i u tom slučaju treba shvatiti kojih pacijenata jer nemaju svi pogodna antitijela koja bi zaštitila zaraženog od širenja virusa.