Objavljeno u Nacionalu br. 813, 2011-06-14

OGROMNI GUBICI NA europskom tržištu voća i povrća i česte epidemije uzrokovat će stvaranje svjetskih karantena koje će proizvoditi hranu samo za vlastite potrebe, a ne za globalnu trgovinu

Dosadašnje posljedice epidemije bakterije Escherichia coli, koja je prije 20-ak dana buknula u sjevernoj Njemačkoj i od koje je dosad umrlo 35 ljudi, donijela je eruopskim proizvođačima povrća više od milijardu eura gubitaka. Tjedno je zbog nje Španjolska gubila 225 milijuna, Nizozemska 50 milijuna eura, njemačka skladišta i dalje su prepuna povrća koje nije bilo moguće prodati, a Španjolci su zbog nemogućnosti trgovanja krastavce dijelili na gradskim trgovima, iako je brzo demantirano da su oni uzročnici zaraze zloglasnom bakterijom. Rusija je na to sve zadala možda najveći udarac europskim proizvođačima povrća, zabranivši uvoz svog svježeg povrća iz svih zemalja EU – koja, u prosjeku, u Rusiju izvozi čak četvrtinu svog povrća za 600 milijuna eura. Iako je krajem prošlog tjedna njemački Savezni zavod za sanitarnu kontrolu objavio da su izvor epidemije povrtne klice s farme na sjeveru Njemačke, pitanje je hoće li to odmah vratiti povjerenje kupaca u zdravstvenu ispravnost povrća ili će oni još neko vrijeme izbjegavati da ga kupuju.

U tom bi slučaju europski proizvođači mogli nastaviti trpiti štetu, koja bi za neke od njih mogla biti i kobna, unatoč paketu pomoći od 150 milijuna eura što ga je Europska komisija predložila za farmere kojima je zbog bakterije pala prodaja proizvoda te unatoč najavi ruskog predsjednika Medvjedeva da će zabrana uvoza biti ukinuta čim Rusija dobije odgovarajuća jamstva EU za određene vrste povrća. Ekonomske posljedice velikih razmjera tipične su za svaku epidemiju, s tim da su one u posljednjih desetak godina bile još razornije za gospodarstva pojedinih zemalja. Budući da se u posljednjih nekoliko epidemija poput tzv. ptičje i svinjske gripe radilo o širenju virusa, spektar segmenata gospodarstva na koje su utjecale bio je puno širi. Epidemija SARS-a iz 2003. stajala je azijske zemlje 15 milijardi dolara samo u turizmu. U slučaju svinjske gripe zemlje poput Argentine i Meksika, koje su imale najviše zaraženih, pretrpjele su gubitke u turizmu i u mesnoj industriji uz značajan pad BDP-a. Izbijanje svinjske gripe smanjilo je ukupnu svjetsku proizvodnju svinjskog mesa za 300 milijardi dolara. Ptičja gripa gotovo da je uništila peradarstvo Kine, tada jednog od najvećih izvoznika peradi na svijetu, ali i drugih zemalja istočne Azije poput Vijetnama i Tajlanda, gdje je proizvodnja pala za skoro 20 posto.

Istovremeno, u cijelom svijetu je od tog virusa preminulo manje od tisuću ljudi i, unatoč strahovima, on se nije počeo širiti s čovjeka na čovjeka. I od SARS-a je u Istočnoj Aziji umrlo oko 800 ljudi, ali je gubitak te regije 2003. iznosio 800 milijardi dolara. “Zarazne bolesti danas imaju najveći prioritet kad je svjetsko zdravstvo u pitanju, upravo zbog enormnih troškova i katastrofalnog utjecaja na svjetsko gospodarstvo”, kaže dr. sc. Ira Gjenero Margan, voditeljica epidemiološke službe Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Razlog je globalizacija trgovine hranom te brzina putovanja. “Brzina putovanja toliko se povećala da se danas bolesti šire brzinom aviona. Prije bi oboljeli još na putovanju ili umrli ili ozdravili, danas bolesti stižu još u inkubaciji. Prije ste morali otići na safari u Afriku da dobijete neku egzotičnu bolest, danas ona dođe u vaš grad. Trgovina hranom također je toliko uzela maha da nam tim putem stižu najegzotičniji uzročnici iz cijelog svijeta. Oni putuju i balastnim vodama koje koriste tankeri radi stabinosti, a tako je najvjerojatnije 1991. došlo i do epidemije kolere u Južnoj Americi, od koje je oboljelo milijun ljudi, a više od 10.000 je umrlo”, govori Ira Gjenero Margan. Budući da se u aktualnoj epidemiji E. coli zaraza ne širi socijalnim kontaktom, za razliku od dosadašnjih, zasad nema globalni utjecaj na turizam, no Njemačka je zabilježila pad broja turista, a strah od toga javio se i u drugim državama u kojima ima zaraženih poput Austrije, Britanije, Nizozemske i Španjolske. No pri izbijanju epidemije, bez obzira na njene razmjere, ponašanje potrošača uvijek je iracionalno i znatno utječe na ekonomiju. Oni prestaju kupovati sve što bi moglo imati ikakve veze sa zarazom te općenito počinju štedjeti za slučaj najcrnijeg scenarija. U slučajevima nedavnih epidemija, uzrokovanih virusnim zarazama, u značajnije pogođenim zemljama velik dio gospodarstva praktički je stao: ljudi su u strahu od virusa koji se širi zrakom ne samo prestali putovati, nego i izlaziti, što se odrazilo na sve industrije koje ovise o prostorima na kojima ima puno ljudi; od shopping centara, kina i kazališta do restorana, kavana i svih vrsta prijevoznika. Ekonomski analitičar Damir Novotny napominje da se smanjuje i potrošnja kućanstava te ukupni promet u trgovinama, a time i porez na dodanu vrijednost od kojeg živi većina europskih fiskalnih sustava. “To vrijedi i za zemlje koje nisu zahvaćene epidemijom, jer se danas informacije brzo šire i strah zahvaća i zemlje u kojima nema zaraženih. Strah se stvori vrlo brzo i treba proći nekoliko godina da se povjerenje potrošača vrati – tako se nakon izbijanja kravljeg ludila u europskim zemljama godinama loše prodavalo goveđe meso, pogotovo uvozno, a u Njemačkoj, recimo, dan-danas izbjegavaju kupnju mesa iz uvoza, jer je nakon izbijanja epidemije kravljeg ludila sredinom 90-ih država pokušala zaštititi domaće proizvođače kampanjama i uvjeravanjem da je domaće meso kontrolirano i sigurno.“ Danas se krastavci teško prodaju, kao i salata i rajčica, koje su također bile pod sumnjom, a prema predviđanjima tako će biti još mjesecima, premda je njihovo dovođenje u vezu sa zarazom demantirano. I za epidemije svinjske gripe dogodila se slična stvar: prodaja svinjetine pala je u cijelom svijetu, iako se virus nije širio preko mesa. Međutim, za razliku od ptičje, od koje je preminuo malen broj ljudi, Ira Gjenero Margan kaže da je broj preminulih od svinjske gripe još uvijek nepoznat:

“U rutinskom sustavu izračuna oboljelih ne mogu se utvrditi konkretne brojke i broj oboljelih računa se na temelju tzv. viška smrtnosti, odnosno računa se tako da se broj umrlih u sezoni gripe usporedi s brojem umrlih u ostalim sezonama. Koliko je ljudi više umrlo u sezoni gripe računa se kao broj žrtava kako sezonske, tako i neke druge gripe. Zato ukupni mortalitet može biti dramatično veći nego što pokazuju službeni podaci.“ Izbijanje epidemija uvijek se odrazi i na financijska tržišta pa dionice kompanija vezanih za sektor koji epidemija pogađa gube na vrijednosti. No jedan od najvećih gubitaša definitivno su, tvrdi Novotny, organski uzgajivači povrća, grane poljoprivrede koja je posljednjih godina u velikom zamahu u svijetu, a pogotovo u Njemačkoj. “Takav pristup proizvodnji hrane može se smatrati korisnim jer isključuje kemijska gnojiva, ali podrazumijeva prirodna gnojiva koja prenose bakterije. Oba pristupa imaju pozitivne i negativne strane i ni u jednom ne treba pretjerivati, a upravo se pokazuje nužnim da se oni izbalansiraju.“ Iako je kod svih epidemija vrlo jasno tko najviše od njih profitira, u slučaju E. coli situacija je nešto drukčija. Kod epidemija ptičje i svinjske gripe švicarski farmaceutski div Roche samo je na antivirusnom lijeku Tamiflu u godinu dana zaradio milijardu eura, a njegova je prodaja s izbijanjem epidemije porasla za 435 posto. Prema pisanju medija, procjenjuje se da je farmaceutskoj industriji prodaja cjepiva protiv svinjske gripe donosi gotovo 700 milijuna dolara godišnje. No iako je upravo farmaceutska industrija bila optuživana za stvaranje panike i preuveličavanje opasnosti od svinjske gripe, što je dovelo i do istrage na razini EU o tokovima novca između farmaceutskih kompanija i mjerodavnih organizacija koje proglašavaju pandemije, Ira Gjenero Margan tvrdi da je pojavom svinjske gripe samo zahvaljujući cijepljenju i zdravstvenoj zaštiti spriječeno da epidemija dosegne razmjere tzv. španjolske gripe iz 1918., od koje je umro najmanje 21 milijun ljudi. “Da medicina nije danas na ovakvoj razini, razmjeri epidemije možda bi mogli biti slični tadašnjima.“ Iako se kod aktualne epidemije E. coli radi o bakteriji i cjepivo ne postoji, Damir Novotny smatra da će i u ovom slučaju profitirati farmaceutsko-biotehnološka industrija. „Takva se oboljenja liječe antibioticima i to je izrazito profitabilan biznis. Velike globalne farmaceutske kompanije trenutačno stvaraju nove antibiotske koktele kojima ciljaju određene bakterije, pogotovo tipa E. coli, jer je ona vrlo česta i vrlo otporna bakterija. No postoje nagađanja da je ova mutirana bakterija proizvod nekakvog laboratorija, iz kojeg se nekontrolirano proširila u proizvodnju hrane.

Cijeli biološko-farmaceutski kompleks zainteresiran je za takve eksperimente, jer ih modifikacije bakterija zanimaju zbog drugih razloga: ta se industrija okreće prema preparatima biološkog porijekla, jer u kemijsko-farmaceutskom segmentu više nema novih molekula, došlo se do matematičkog kraja njihovih kombinacija. Zato se cijela industrija okreće prema biotehnologijama, a tu su ključni bakterije i geni.“ Biotehnologija se koristi i u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda, s ciljem da se umjesto pesticida za uništavanje nametnika na povrću iskoriste bakterije. „Upravo su Nijemci veliki pobornici organskog uzgoja, ali se zaboravlja da bakterije vrlo često mogu biti opasnije od kemikalija. Ekološka proizvodnja u Njemačkoj je godinama bila promovirana i poticana i stvoreno je snažno tržite eko proizvoda. Empirijski je dokazano da rajčica tretirana kemijskom zaštitom i gnojena kemijskim gnojivom nije ništa štetnija za zdravlje od ekološke. Nisu još prikupljeni dokazi da je eko proizvodnja zdravija i s ovom epidemijom zagovornici tradicionalne proizvodnje dobili su vjetar u leđa. Amerikanci već godinama nastoje Europu uvjeriti da nema nikakve štetnosti u tom načinu proizvodnje te u genetskom modificiranju pojedinih kultura, ali agresija ekoloških aktivista u Europi poslužila je Starom kontinentu kao izlika da zaštiti svoje tržište i svoje robne burze.“ Ako ovakve epidemije učestaju – a to je sasvim izvjesno – one bi mogle utjecati na globalno svjetsko gospodarstvo, kaže Novotny, i nastavlja:

“Moglo bi se dogoditi da se regije poput Europe, SAD-a ili zemlje BRIK-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina) počnu zatvarati u svoje karantene te da se smanji protok roba. Kao što je Njemačka nakon kravljeg ludila počela proizvoditi više govedine jer je potražnja bila veća, iako joj je cijena bila viša od uvozne, to se može dogoditi i sa spomenutim regijama. Tako bismo se donekle vratili na situaciju u trgovini prije globalizacije i regije bi postale samodostatne u proizvodnji hrane.“