Psihijatrijski odjeli za djecu i mlade su posljednjih tjedana preplavljeni pacijentima, a broj hospitalizacija adolescenata zbog depresije i suicidalnog ponašanja raste. Početkom prošle godine gotovo svaki peti srednjoškolac bio je depresivan, a situacija je sada još i gora. Razlozi tome su mjeseci online nastave, drastične promjene u funkcioniranju društva i obitelji te zatvorenost u četiri zida, piše Novi list.

Život u pandemiji ostavio je traga na svima, a osobito mladima koji su u emocionalno najosjetljivijem razdoblju života. U suludim okolnostima u kakvima živimo već godinu dana teško je zadržati mentalno zdravlje, a subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu Josip Podobnik  uspoređuje to s posljedicama ratnog stanja.

“To je slično ratnom stanju, tek kada ono prestane javlja se PTSP i raste stopa suicida. Može se reći da je mentalnih problema danas deset puta više nego za vrijeme lockdowna, a u odnosu na vrijeme prije COVID-19 pacijenata je dvaput više. Jer kompleksnost preživljavanja na poslu, u školi, sada je veća nego prije godinu dana”, objašnjava psihijatar Podobnik.

Istaknuo je kako najveće probleme imaju tinejdžeri koji su i ranije bili depresivni i skloni samoozljeđivanju, mladi delinkventi, oni koji pate od socijalne fobije, a na velikom su udaru i djevojke. Naime, autodestruktivnost je specifična za djevojke, dok je za dječake karakterističnija agresivnost prema van.

“Mentalni su poremećaji izrazitiji što je kompleksnija situacija u društvu. Tako je za lockdown, jednu pojednostavljenu situaciju u društvu kada se svi bavimo jednom temom, karakteristično da je i mentalno zdravlje naizgled bolje jer se vidi manje akutnih poremećaja, i jer svi živimo u jednom akutnom i pojednostavljenom svijetu. Međutim, problem je kad popusti taj osjećaj da je samo COVID-19 važan”, upozorava dječji psihijatar.

Broj pacijenata u odnosu na doba lockdowna peterostruko je veći u odnosu na razdoblje prije pandemije, naglasio je Podobnik te dodao da je kompleksna problematika opsesivno-kompulzivnog poremećaja sada ustvari prihvatljiva. “Dijete koje se boji ići u školu da se ne zarazi prije šest mjeseci je imalo poremećaj, a sada je to odluka stožera”, objašnjava Podobnik.

Upitan kako roditelji trebaju postupiti ako uoče promjene u ponašanju, Podobnik je za Novi list rekao da nitko ne može predvidjeti koji će slučaj završiti tragično.

“Kad je u pitanju suicidalnost, autodestrukcija, samoozljeđivanje stanje uvijek treba shvatiti krajnje ozbiljno. Svaki slučaj treba ozbiljno shvatiti i potražiti pomoć stručnjaka. To je nešto što treba liječiti, a to se ne može doma”, naglasio je psihijatar.