Koronavirus je do kraja ogolio licemjeran odnos države prema radnicima u sektoru zdravstva – liječnicima, medicinskim sestrama, medicinskim tehničarima i pomoćnom osoblju bez kojeg sustav ne bi mogao funkcionirati. Dok životi ljudi ovise o njihovoj danonoćnoj skrbi, uslijed čega su mnogi i sami zaraženi, država im još uvijek duguje 542 milijuna kuna glavnice za neisplaćene dodatke za prekovremeni rad i ne zna se kada će ona biti isplaćena. I tu licemjerstvu nije kraj, država je do opsežnog istraživanja Nacionala uspješno prikrivala koliko novca isplaćuje za kamatu i sudske troškove po do sada izrečenim pravomoćnim sudskim presudama i koliko će po istim osnovama morati izdvojiti za sudske postupke i nagodbe koji su u tijeku. Kamata, sudski troškovi i troškovi odvjetnika, odnosno iznos godinama nagomilavanog duga uvećan je više od 60 posto. Riječ je milijunima kuna bačenog novca hrvatskih građana jer zdravstvenim radnicima adekvatno i na vrijeme nisu isplaćeni dodatci na prekovremeni rad. No ovo nije jedini dug stvoren u sustavu zdravstva. U pripremi su tužbe zdravstvenih radnika za razliku plaće zbog krivo obračunate osnovice iz 2016., čime će se ponovo stvoriti dodatni nepotrebni troškovi. Određeni broj tužbi već je podnesen.

Prema saznanjima Nacionala, ukupna glavnica duga zdravstvenim radnicima za neisplaćene dodatke za prekovremeni rad iznosi 614 milijuna kuna a po toj su osnovi do 31. 12. 2020. pokrenute 9762 pojedinačne tužbe. Ukupni utuženi iznos glavnice iznosi 325 milijuna kuna a neutuženi 289 milijuna kuna, ali ga Ministarstvo zdravstva priznaje kao dug, iako u ovom trenutku ne može potvrditi koliko će iznositi troškovi nagodbe i kada će one biti riješene. Dug o kojemu govorimo odnosi se na razdoblje od 1. 12. 2013. do 1. 4. 2020. U navedenom periodu prekovremeni rad se isplaćivao, ali nije bio uvećan za dodatak na posebne uvjete rada i znanstveni stupanj. Tužbenim zahtjevom tužitelji potražuju isplatu dodataka na prekovremeni rad sukladno Zakonu o radu, Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama i Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to je pravni temelj na osnovu kojeg su tužbe podignute. U svibnju 2020. ,sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH iz prosinca 2019., izmijenjen je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Izmjene se primjenjuju od travnja 2020. i od tada se uredno isplaćuju dodaci na prekovremeni rad.

Prema dostavljenim podacima zdravstvenih ustanova na dan 31. 12. 2020., ukupno isplaćen dug na osnovi pravomoćnih presuda nadležnih sudova iznosio je 116 milijuna kuna, a njime je isplaćeno 3213 zdravstvena radnika, čime broj riješenih tužbi iznosi 33 posto. I sada ono najalarmantnije – od 116 milijuna kuna isplaćenog duga samo 71 milijun kuna odnosi se na isplatu glavnice, dok je na isplatu kamata otišlo 16,4 milijuna kuna a na isplatu sudskih troškova i troškova odvjetnika 28,3 milijuna kuna. Ovo dokazuje da su se kamata, sudski troškovi i troškovi odvjetnika uvećali za više od 60 posto, samo u slučaju ovih pravomoćnih presuda za gotovo 45 milijuna kuna. Sudski postupci koji su u tijeku i nagodbe koje se spominju ovaj će iznos uvelike podebljati, moglo bi biti riječi o 200 i više milijuna kuna jer do sada još neisplaćena glavnica iznosi 542 milijuna kuna.

Kako situacija izgleda na terenu zorno ćemo pokazati na primjeru nekoliko zdravstvenih ustanova.

Do 21. siječnja 2021. KBC Rijeka je zaprimio 835 tužbenih zahtjeva radi isplate dodatka na prekovremeni rad zdravstvenih i nezdravstvenih radnika ukupne vrijednosti spora 28 milijuna i 428 tisuća kuna. Do današnjeg dana je sukladno pravomoćnim sudskim presudama na ime 142 tužitelja KBC-a Rijeka isplaćen iznos od 7 milijuna i 818 tisuća kuna a koji uključuje glavnicu, kamatu i parnični trošak. Od ukupno navedenog iznosa na glavnicu je otišlo 4 milijuna i 851 tisuća kuna, na kamatu milijun i 106 tisuća kuna, a na sudske troškove milijun i 861 tisuća kuna.

Opća bolnica Pula zaprimila je 395 tužbi za neadekvatno obračunate prekovremene sate. Od navedenog broja tužbi 19 je okončano pravomoćnim sudskim presudama, za što je ukupno isplaćeno 536 tisuća kuna. Glavnica je iznosila 273.865 kuna, kamate 67.435 i svi ostali troškovi 196 tisuća kuna. Svi dosuđeni iznosi po pravomoćnim presudama isplaćeni su bez ijedne ovrhe.

Općoj bolnici Karlovac tužbe je podnijelo 198 radnika a riječ je o utuženom iznosu od 9 milijuna i 186 tisuća kuna. Temeljem pravomoćnih presuda nije isplaćen nijedan dug, već je temeljem ovrha isplaćeno 3 milijuna i 877 tisuća kuna. Glavnica je iznosila 3 milijuna i 557 tisuća kuna, kamata je iznosila 320 tisuća kuna. Troškovi sudskog postupaka iznosili su 433 tisuće kuna i nisu uključeni u ukupan iznos. Opća bolnica Karlovac još duguje svojim zaposlenicima 5 milijuna i 310 tisuća kuna.

Protiv Opće županijske bolnice Požega je sveukupno do danas podnijeto 175 tužbi. Ukupan iznos dugovanja za podnesene tužbe je 7 milijuna i 848 tisuća kuna. Navedeni iznos se odnosi na glavnicu i nisu uključene zakonske zatezne kamate ni parnični trošak. Za sada nije bilo isplata po pravomoćnim presudama koje su donesene a nije pokrenut nijedan ovršni postupak protiv ustanove temeljem ovršne isprave.

Protiv Opće bolnice Dubrovnik pokrenuto je 89 tužbi na ukupan iznos duga od 4 milijuna i 474 tisuća kuna. Protiv ove ustanove do sada još nije izrečena nijedna pravomoćna presuda.

Iz Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba izvještili su kako imaju ukupno 292 podnesene tužbe. Dalje kažu: “Što se utuženog iznosa tiče, točan iznos se utvrđuje u samom postupku i to vještačenjem, slijedom čega možemo iznijeti podatak kako je prosječna vrijednost spora, koju je tužitelj označio u tužbi, 11.000,00 kuna. Također napominjemo kako smo, temeljem četiri presude, do sada ukupno isplatili iznos od 64.000,00 kuna, dok je u nekoliko predmeta tužitelj zatražio ovrhu. Za sve eventualne daljnje informacije lijepo Vas molimo da se izravno obratite Ministarstvu zdravstva.” Podaci iz ostalih zdravstvenih ustanova nalaze se u redakciji Nacionala.

Vratimo se na sveukupan dug od 614 milijuna kuna i preostali iznos duga od 542 milijuna kuna za koji se ne zna kada će i na koji način biti isplaćen. Kako je on nastao? Zanemarivanjem, nebrigom i licemjernim ponašanjem politike i vlasti u proteklih sedam godina. Koliko je snažno to licemjerstvo svjedoči i činjenica da je dio zdravstvenih ustanova morao podizati kredite kako bi isplatio pravomoćne presude i ovrhe podnesene na osnovu njih, a neke su bile čak i blokirane. Po svemu sudeći promjenu ovakve prakse teško je očekivati. Isplata duga ne ovisi o Ministarstvu zdravstva i ministru Viliju Berošu koji je zatekao ovakvo stanje. Mjerodavna adresa za to su Vlada i Ministarstvo financija koji bi trebali osigurati navedeni iznos u državnom proračunu. Stoga smo Ministarstvu financija poslali upit. Citiramo: “Što će biti s iznosom od 542 milijuna kuna koji još nije isplaćen? Kada ćete u državnom proračunu osigurati navedeni iznos kako bi se počelo rješavati ovo kompleksno pitanje koje traje već godinama? Koliko će iznositi kamata na ovaj iznos i sudski troškovi? U vrlo kratkom roku primili smo vrlo kratak odgovor. Citiramo: “Molimo Vas da se u vezi odgovora na upit obratite Ministarstvu zdravstva.” Da prevedemo – ‘’zapovjedih vuku, a vuk repu, rep dlaki, a dlaka zaplaka’’!

Što na sve ovo kažu strukovni sindikati, Hrvatski liječnički sindikat i Hrvatski strukovnog sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara.

Anica Prašnjak, predsjednica Glavnog vijeća Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara- medicinskih tehničara, kaže da je preko njihova sindikata više od tisuću medicinskih sestara i tehničara podnijelo tužbe za neadekvatno obračunate prekovremene sate. “Veliki broj medicinskih sestara i medicinskih tehničara podnijelo je tužbe za neadekvatno obračunate prekovremene sate. Sveukupan broj ne možemo vam točno reći jer je dio otišao u tužbe kroz različite odvjetničke urede. Dio nije išao u tužbe jer se na određeni način boje za svoje radno mjesto, a imali su i ‘suptilna’ upozorenja ako se pokrenu tužbe. Za sada imamo veliki broj pravomoćnih presuda, oko trideset posto su riješene, dok su ostale u postupku rješavanja u korist zaposlenika.”

Kada je riječ o konkretnom iznosu za koji su medicinske sestre i tehničari zakinuti, Anica Prašnjak kaže da je on visok ali ne toliki kao liječnicima jer sestre imaju niže koeficijente i manji broj prekovremenih sati. “Nažalost, medicinske sestre i tehničari se po tom pitanju zakidaju i ‘izbija’ im se satnica tako da im se radi raspored rada od dva do tri sata za dolazak u smjenu ili im se daju slobodni dani na uštrb drugih kolegica i bolesnika i to bez dogovora s njima. Kada pogledamo sveukupni dug zaposlenicima, kamate, odvjetničke troškove, možemo i sami vidjeti i izračunati koliko opreme i koliko duga bismo mogli riješiti, samo da je na početku naših opravdanih zahtjeva bilo dobre volje da se riješe navedena dugovanja. Nadamo se da se ovakvi primjeri neće više ponavljati i da bi ovo morala biti velika i dobra škola institucijama i politici koja je ovaj problem godinama zanemarivala i stavljala ‘pod tepih’’.

Renata Čulinović-Čaić, predsjednica Hrvatskog liječničkog sindikata, upozorava da potpuno isti scenarij slijedi i s dugom za osnovicu iz 2016. Kaže da je Hrvatski liječnički sindikat 8. siječnje ove godine uputio dopis ministru zdravstva Viliju Berošu i ravnateljima zdravstvenih ustanova u kojem traži da se taj dug isplati s plaćom za siječanj ove godine.

“Ponudili smo i rješenje za slučaj da se novac neće moći isplatiti s plaćom za siječanj. Naš prijedlog je da se potpiše sporazum sa zaposlenima kojim se zdravstvene ustanove obvezuju na isplatu cjelokupnog duga do određenog datuma koji možemo dogovoriti. Zašto sporazum? Zato što je očigledna namjera Vlade prolongirati isplatu duga, čime bi proces ušao u zastaru. Prva zastara već je nastupila 15. siječnja, a dug bi se iz mjeseca u mjesec smanjivao, dok se na kraju ne bi potpuno otpisao. To nećemo dozvoliti. Postavili smo rok za odgovor do 25. siječnja, a do petka, 22. siječnja, sindikat je primio odgovore iz većine zdravstvenih ustanova koji su većinom uniformni i u kojima tvrde da nisu primili upute iz Ministarstva kako to riješiti. Samo trojica ravnatelja su pokazala dobru volju i spremnost za dogovor. Ministar zdravstva nije odgovorio na dopis ni nakon 17 dana pa mu je poslana požurnica. U svakom slučaju, tužbe su spremne i sada isključivo o Vladi ovisi hoće li se stvarati dodatni nepotrebni troškovi. Želim naglasiti da je po ovoj osnovi već puno zaposlenih u javnim službama pokrenulo postupke pred sudom”.

Renata Čulinović Čaić također upozorava da je u sektoru zdravstva osobito naglo porastao broj podnesenih tužbi nakon odluke o takozvanoj covid-nagradi. “Ta je odluka, vjerujem, donesena u inicijalno dobroj namjeri, ali se u praksi pokazala nedovoljno definiranom, nedovoljno preciznom i opet podložna dvojbenom tumačenju. Zbog toga se u praksi ne isplaćuje covid-nagrada svim zdravstvenim radnicima u iznosu 10% od osnovne plaće, nego se to preračunava u broj sati provedenih u radu s covid-pozitivnim pacijentima. Za jedan takav sat liječnik ima dodatak od 3,61 do 5,30 kuna neto, što ovisi o razini školovanja i duljini staža – specijalizant, specijalist, subspecijalist. Pri tome se uopće nije vodilo računa o onima koji su u svom radu konstantno bili u dodiru s asimptomatskim, ali covid-pozitivnim pacijentima, zarazili se, oboljeli, završili u bolnici, na kisiku i respiratoru, pa takvi nemaju pravo na covid-nagradu. Poniženi ovakvim odnosom prema nama i ovakvom ‘nagradom’ u ovoj pandemiji, brojni liječnici su već reagirali podizanjem tužbi za osnovicu iz 2016.”

Nakon ove informacije Nacional je Ministarstvu zdravstva postavio pitanje kada će isplatiti razliku plaće za krivo obračunatu osnovicu u javnim službama za 2016. temeljem pravnog stajališta Vrhovnog suda iz prosinca 2020. Evo što su odgovorili:

“Navedena problematika odnosi se na sve zaposlene u javnim službama, a ne samo na zaposlene u sektoru zdravstva koja je u domeni Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.”

Anica Prašnjak, predsjednica Glavnog vijeća Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara-medicinskih tehničara, ističe kako će neisplata razlika plaće za krivu obračunatu osnovicu iz 2016. stvoriti nove troškove u sustavu zdravstva.

“Isplata razlike plaće za krivo obračunatu osnovicu u javnim službama za 2016. pokazala se kao veliki problem koji će također donijeti velike troškove u sustavu zdravstva. Poslali smo dopis Ministarstvu zdravstva i tražili sastanak kako bismo riješili taj problem tako da se ustanovama dostavi novac za zaposlenike koji su oštećeni po osnovi neisplaćene osnovice za 6 posto iz 2016. Nažalost, još nismo pozvani na sastanak, no poučeni iskustvom i primjerom problema prekovremene satnice pokrenuli smo i ove tužbe kako bismo izborili našim članovima njihova zakinuta prava iz 2016.”

Nakon svega navedenog ne čudi zašto liječnici strepe i reagiraju pred svaku isplatu plaće, kao što se to dogodilo u KBC-u Zagreb prije dva tjedna. “Jednostavno zato što nas se godinama zakida gdjegod je to moguće, na svakoj stavci i pravima koja se mogu dvojako tumačiti. U pravilu se u tim situacijama sve tumači na našu štetu, Ministarstvo tumačenje prebacuje na ravnatelje i obrnuto. Čast iznimkama, rijetkim ravnateljima zdravstvenih ustanova”, kaže predsjednica Hrvatskog liječničkog sindikata Renata Čulinović Čaić.

Osim toga, isplatne liste zdravstvenim djelatnicima toliko su komplicirane da se u njima i sudski vještaci teško snalaze. Renata Čulinović Čaić na to upozorava: “Vjerojatno je nekome u državnim institucijama u interesu da ljudi ne mogu analizirati svoju isplatnu listu. Isplatnu listu koju dobijemo otkako se primjenjuje COP teško protumače i vještaci za financije. Prije tog COP-a isplatna lista bila je jasna svakome i lako se moglo točno vidjeti koliko sati je odrađeno, prekovremenih i noćnih i koliko je za pojedinu stavku isplaćeno. Sada to nije moguće”.